Samo da pojasnim ako je došlo do nesporazuma.
Lik je nekidan napunio 26 godina, još živi kod staraca, do sad nije bio uključen u plaćanje režija ili troškova bilo kakve vrste, novac je trošio na izlaske i na kredit za auto koji je, realno gledajući, izvan njegove lige (pri tome mislim da je lako kupiti autinu, ali treba misliti kako će se održavati i livati budući da puno troši).
Auto je slupao, sljedeće dvije i pol godine mora plaćati 1800 kn kredita za auto kojeg više nema
jer je bila totalka, u međuvremenu si je uzeo drugog, ekonomičnijeg.
Gradi si kuću u koju će, budući da sam radi, useliti za godinu - godinu i pol kad si sredi barem osnovno za useliti, a ostalo će s vremenom.
S obzirom na prijašnji način života prilično se promijenio, manje izlazi, radi na kući, čini mi se da se uozbiljio i posložio si prioritete u životu (nadam se ne privremeno već dugoročno
).
Ali opet, baš mu je jučer stigla kazna otprije par mjeseci za vožnju u alkoholiziranom stanju, 9 mjeseci bez vozačke i 2000-2500 kn kazne.
Ne znam, lijepo smo prokomentirali to i zaključili da si je za tu lovu mogao obnoviti garderobu, kupiti nešto materijala za kuću, kupiti željeno pojačalo i bas ili pak otići na put.
Da se razumijemo, nisam mu predbacivala ili bila ljuta, njegova kazna, njegov novac s kojim može raditi što god hoće, ali ipak npr. da imamo klinca i da mu treba kupiti cipelice, a on nema jer mora platiti kaznu mislim da ne bi bio samo njegov problem. Naravno, ukoliko sve svoje obveze podmiri (znam, glupo zvuči) i ostane mu love može s njom što želi pa i kazne plaćat.
Zajedno smo i lijepo nam je, ali nekako mi se čini da je to nezrel odnos prema, ipak, bitnim stvarima.
Možda sam preozbiljna, ali takva sam bila i s 13 godina jer mi je odmalena tata govorio da treba dobro promisliti oko svega i da je krajnje blesavo puniti proračun kaznama (naravno, ne govorim o tome da se nekom zalomi kazna s vremena na vrijeme već da netko ima stav "A što sad, nema veze?!" i tako svaki put iznova
).
Da ne bi netko rekao što tu kukam po forumu i da bi mi bilo bolje da odem s njim otvoreno o tome pričati, mi pričamo otvoreno o svemu pa tako i o ovome, on je rekao da mu je to zadnja kazna koju je svjesno napravio.
Ne znam, sve se nadam da će se dalje sve lijepo razvijati, ali ipak ponekad me ohladi takav stav, odnos prema novcu.
Nije bitan novac kao takav (platit će se nekako) već odnos prema njoj.
udala sam se za tipa koji nije imao ništa...živio sa starcima, nije čak ni auto imao...ali ja sam ga voljela, i ništa mi nije bilo bitno...i mislila sam da je ljubav najbitnija....ali isto nastane problem kad moraš djetetu kupiti pelene a nema love, kad ti isključe struju a ti moraš pitati u staraca da bi je platio.....i tako malo pomalo nestaje ljubavi.....ja odlučim preuzeti stvari u svoje ruke počinjem se boriti, kupimo super auto, kupimo stan, istina sve na kredit i uz pomoć mojih staraca ali uspijevamo sve gurati i još uz to solidno živjeti...zaposlim i njega kod svojih staraca, odlična plaća(13000 kn)....ali stalno nešto fali.....stalno izbijaju svađe....shvaćam da se ja zapravo borim i probijam kroz život a on se zapravo samo šlepa za mnom....čovjek jednostavno nema ambicije.....a ja želim više.....jer mislim da mogu više... 
Linearni mod
