Koliko razilaženja je dovoljno?

[Racchella]

avelina t kaže:

Ajde iskreno, jel ti mislis da je to izvedivo?

osobno straru emocionalnu ranu bacim u raku 2 metra pod zemljom.
tamo ostane neko vrijeme,pa povampiri.
hrani se krvlju mojom.al,tko me .ebe kada sam za tog vampira maltene
dragovoljni darovatelj krvi.
izvedljivo jest-al dozlaboga bolno.

[Retra]

My time kaže:

Zašto se ti čudiš tim promjenama? Tako je svima nakon nekoliko godina braka, djece, problema... Ljudi se mijenjaju, neki više neki manje.
Onda dođemo do točke kad se pitamo jel to ono što smo željeli u životu i većina dođe do zaključka da nije.
Da bi nešto promijenili u životu već je poprilično kasno, ostaje nam jedino da se pomirimo s onim što imamo. Ovdje mislim na radikalne promjene (partner, posao, grad u kojem živimo).
Možda iz navike ili straha od promjene živimo živote kakve nismo htjeli.
Mnogi to ne žele priznati, pa kažu da su u potpunosti zadovoljni svojim životom. Lažu sami sebe, ali to nije ni važno.
Važno je prihvatiti ono što ne možemo promijeniti. Ionako će jednoga dana sve to biti nevažno.
U ovom životu je ovako kako je, u drugom će biti bolje - to je moj moto

Fakat mi je žao ovo čitati.
Vjerujem da ima ljudi koji se zavaravaju da im je dobro, masa žena prihvaća svoje kretenoidne muževe i uvjeravaju se da su sretne jer ih eto, barem ne tuku ili ljudi koji su svjesni da im je loše i radije prihvate biti nesretni nego da nešto promijene.
Ipak smatram da se ne radi o većini. Samo ako pogledaš statistiku razvoda vidiš da su ljudi svjesni da iz svakog odnosa koji ih čini nesretnima mogu izaći ako to žele. I drago mi je što su toga svjesni.

Potrebna je velika snaga da bi prihvatili ono što ne možemo promijeniti, a još veća da skupimo muda i priznamo si da ama baš ništa nismo dužni prihvatiti ako mi to ne želimo.

[Orlandia]

Retra kaže:

Potrebna je velika snaga da bi prihvatili ono što ne možemo promijeniti, a još veća da skupimo muda i priznamo si da ama baš ništa nismo dužni prihvatiti ako mi to ne želimo.

I dodala bih, potrebna je velika količina ljubavi prema sebi. Osoba koja na takav način voli sebe ne može niti zamisliti da u njezinom svemiru postoji mirenje sa uvenulim odnosom i preslagivanje životnih kockica na način "bolje išta nego ništa".

[radical change]

Retra kaže:

Fakat mi je žao ovo čitati.
Vjerujem da ima ljudi koji se zavaravaju da im je dobro, masa žena prihvaća svoje kretenoidne muževe i uvjeravaju se da su sretne jer ih eto, barem ne tuku ili ljudi koji su svjesni da im je loše i radije prihvate biti nesretni nego da nešto promijene.
Ipak smatram da se ne radi o većini. Samo ako pogledaš statistiku razvoda vidiš da su ljudi svjesni da iz svakog odnosa koji ih čini nesretnima mogu izaći ako to žele. I drago mi je što su toga svjesni.

Potrebna je velika snaga da bi prihvatili ono što ne možemo promijeniti, a još veća da skupimo muda i priznamo si da ama baš ništa nismo dužni prihvatiti ako mi to ne želimo.

Mlaćenje prazne slame, ja bi ovo, ja bi ono... sve Vas vidim sa super uspješnim, zgodnim i bogatim muževima kako živite bajkovitim životom, jer eto samo se treba odvažiti i odma nam svima cvijetaju ruže. Priče za malu djecu, hvala bogu pa mi je brak u redu jer da nije ne bih nikada bio u takvoj koži. Sa 40 godina tražit sreću i gradit život ispočetka, čekati princezu na bijeloj žirafi da se stvori ispred mene i da mi kaže kako me je cijelog života čekala. Gledate puno filmova, nerealnih, romantičnih... Toliko ljudi sa zacementiranim sudbinama, lako je pričat o pizdarijama...

[Orlandia]

radical change kaže:

Sa 40 godina tražit sreću i gradit život ispočetka, čekati princezu na bijeloj žirafi da se stvori ispred mene i da mi kaže kako me je cijelog života čekala. Gledate puno filmova, nerealnih, romantičnih... Toliko ljudi sa zacementiranim sudbinama, lako je pričat o pizdarijama...

Koliko primjera znam gdje su ljudi promijenili svoje živote i sa više od 40 godina. Nemam uopće potrebu uvjeravati tebe ili bilo koga da je to moguće jer ti uvjerenje govori da nije.
Ako misliš na filmove koje imamo prilike gledati u kinu ili na telki, onda da, vidi se da si njihov precizni izdanak.

[radical change]

Orlandia kaže:

Koliko primjera znam gdje su ljudi promijenili svoje živote i sa više od 40 godina. Nemam uopće potrebu uvjeravati tebe ili bilo koga da je to moguće jer ti uvjerenje govori da nije.
Ako misliš na filmove koje imamo prilike gledati u kinu ili na telki, onda da, vidi se da si njihov precizni izdanak.

Kako ne, sve su pronašle svog princa jel da... ma daj molim te spusti se na zemlju. Osim ako ti veza zaista nije loša i nepopravljiva nema neke računice u mijenjanju, a danas imaš pekmezastih i sebičnih osoba koliko god hoćeš, njima nitko nije po volji.. Zapravo boli me kurac, neka se svatko bori za svoju sreću, ako je naivan pa misli da će mu pod drugom suknjom biti bolje neka se uči na svojim greškama...

[Orlandia]

radical change kaže:

a danas imaš pekmezastih i sebičnih osoba koliko god hoćeš, njima nitko nije po volji..

..a ima i mazohista koji bi s užitkom prolongirali patnju sve to pakirajući u celofan nesebičnosti i "racionalnosti".

[plavi-safir]

Zavisi u cemu sve ste dotakli to dno?
Da li samo u vasem odnosu ili pojedinačno?
Ponekad viseći prema dnu provalije,zelio bi svejedno ponoviti sve ispocetka,bilo da isto ili izmjenjeno..
Nisi bas puno pojasnio,a vec kazes da tako ne moze dalje..dakle vec mislis o razvodu?

Osobno,meni su poneki padovi na kraju bili kao neko "pročišćenje"..
Ponekad sam u crnom mraku natapkala do malo svjetla..

Jer nista u životu nije statično,tako ni mi ljudi,mjena se desava ne samo Mjesecu..



Poslano sa mog Lenovo A1000 koristeći Tapatalk

[Éowyn]

radical change kaže:

Mlaćenje prazne slame, ja bi ovo, ja bi ono... sve Vas vidim sa super uspješnim, zgodnim i bogatim muževima kako živite bajkovitim životom, jer eto samo se treba odvažiti i odma nam svima cvijetaju ruže. Priče za malu djecu, hvala bogu pa mi je brak u redu jer da nije ne bih nikada bio u takvoj koži. Sa 40 godina tražit sreću i gradit život ispočetka, čekati princezu na bijeloj žirafi da se stvori ispred mene i da mi kaže kako me je cijelog života čekala. Gledate puno filmova, nerealnih, romantičnih... Toliko ljudi sa zacementiranim sudbinama, lako je pričat o pizdarijama...

Ti imas jedan vrlo uzak pogled na zivot, ali valjda je i tebi jasno da svijet postoji izvan tvog dvorista. Ljudi se rastaju, pocunju ispocetka i sa 60 godina, mijenjaju zanimanja, poslove, mjesta stanovanja, ali tebi je to sve SF samo zato sto se ti ne bi odvazio na promjene?

Mozda se kreces u nekom jako zatvorenom drustvu istomisljenika, ali imas internet. Pretpostavimo da tu i tano citas novine i gledas TV. I zaista mislis da su ljudi koji mijenjaju zivot tolika rijetkost?

Sto konkretno opet moras graditi nakon razvoda? Zasto bi ikome zivot stao i nepovratno izbrisao sve ono sto je bilo prije?

I zasto ti nitko nije objasnio da su bajke bajke i da malo ljudi ceka princa na bijelom konju da ga spasi. Ljudi trebaju partnere, a ne spasitelje ili, jos gore, luđake potpuno fiksirane na njih.

Je li ti palo na pamet da si mozda ti gledao previse filmova?

I da, da te preduhitrim, mijenjam ono sto mi ne pase. Bacila sam 5 godina studiranja u vjetar i mucila se s novim (i potpuno drugacijim) faksom paralelno s poslom. Mogla sam kukati kako ne mogu naci dobar posao i kako sam si jednom odlukom sjebala citav zivot.

Moja frendica je otisla od muza s jednogodisnjim djetetom i prepustila mu obiteljsku firmu.

Ljudi rade primjene u zivotu. Zasto te ta cinjenica toliko uzrujava?

[Racchella]

potreba za promjenom upućuje na postojeće nezadovoljstvo.
potrebno je jako dobro-sebe poznavati-i svoje nezadovoljstvo.
to je preduvjet da bi se uopće moglo željeti i krenuti prema promjeni.
to je ono radical-ovo "da te sreća ne čeka ispod druge suknje",
jer ak sam sebi ne znaš definirati-što trebaš kod druge osobe-
možeš se naskidati suknji-unedogled...i opet biti nezadovoljan.

[radical change]

Éowyn FTW kaže:

Ti imas jedan vrlo uzak pogled na zivot, ali valjda je i tebi jasno da svijet postoji izvan tvog dvorista. Ljudi se rastaju, pocunju ispocetka i sa 60 godina, mijenjaju zanimanja, poslove, mjesta stanovanja, ali tebi je to sve SF samo zato sto se ti ne bi odvazio na promjene?

Mozda se kreces u nekom jako zatvorenom drustvu istomisljenika, ali imas internet. Pretpostavimo da tu i tano citas novine i gledas TV. I zaista mislis da su ljudi koji mijenjaju zivot tolika rijetkost?

Sto konkretno opet moras graditi nakon razvoda? Zasto bi ikome zivot stao i nepovratno izbrisao sve ono sto je bilo prije?

I zasto ti nitko nije objasnio da su bajke bajke i da malo ljudi ceka princa na bijelom konju da ga spasi. Ljudi trebaju partnere, a ne spasitelje ili, jos gore, luđake potpuno fiksirane na njih.

Je li ti palo na pamet da si mozda ti gledao previse filmova?

I da, da te preduhitrim, mijenjam ono sto mi ne pase. Bacila sam 5 godina studiranja u vjetar i mucila se s novim (i potpuno drugacijim) faksom paralelno s poslom. Mogla sam kukati kako ne mogu naci dobar posao i kako sam si jednom odlukom sjebala citav zivot.

Moja frendica je otisla od muza s jednogodisnjim djetetom i prepustila mu obiteljsku firmu.

Ljudi rade primjene u zivotu. Zasto te ta cinjenica toliko uzrujava?

Mene ne uzrujava činjenica što ljudi rade promjene u životu, što je normalna stvar, uzrujava me činjenica što prezentirate promjenu kao nešto apsolutno pozitivno, kao rješenje svih naših dosadašnjih problema a to nema veze sa istinom. Odnos partnera u vezi se radom može itekako dovesti na dobar nivo. Ali ewo tri primjera pa da malo diskutiram o tome. Prvi je disfunkcionalna obitelj sa dvoje djece gdje je muž pijanac ili kockar, ponekad mu ruka poleti ne zato što je loš nego si malo više popije. Žena ne radi i nema svoje imovine? Naravno da budućnost takve žene nije uz muškarca koji ju tuče i ponižava ali amo razmotriti opcije koje ona ima, dakle može u sigurnu kući ili se vratiti doma ako ju prime jel, ako se i zaposli biti će samohrana majka koja će jedva uzdržavati djecu, mora imati i krov nad glavom što opet košta a od muža nema alimentaciju jer ionako je jebivjetar koji radi na crno i sve propije..
Druga varijenta je standardna hrvatska obitelj, on radi na baušteli za 4000kn a ona u pekari za 3000, od 7000 se može živjeti i uzdržavati djecu, ali bome od 3000 kn plaće + 1000 kn alimentacije teško, još ako nemaš rješeno stambeno pitanje.. Dakle razvod kao promjena u životu je generalno dobra stvar zar ne..?
Hoćemo dalje, primjer njega kojem je otac (dobrostojeći) poklonio stan, radi za dobru plaću ili jebivjetrari okolo a otac sve plaća, i ona tatina cura, fatalna ljubav ih je spojila.. Ona odlazi sa djecom jer je on kreten a ona si to može priuštiti, živi sama dok ne nađe nekog rogonju sa debelim novčanikom ili bar nekretninom (jer ona ne pristaje na mrvice). On ima para i dobro auto pa si nađe neku mlađu fufu jer mu ne trebaju tuđa djeca i problemi i život sretno ide dalje. Promjena je i ovdje dobrodošla iako se u cijeloj sebičnosti ne misli na djecu jer eto može im biti.
Dakle ne valja amo sve rezati pri korjenu, rodikalno sve okretati i zakretati kao kole sreće dok ne dobijemo jackpot. No na kolu je jackpot sa jedan, postoji tu i banrot, i vraćanje na nulu i neki mizerni dobici, jer na prestolju nema mjesta za svakoga. Dok je čovjek mlad ima priliku da probire i traži, kad si star imaš odgovornost da se nosiš sa kašom koju si sam skuhao (nitko te na to nije tjerao) i nemaš pravo dizati ruke nego imaš obvezu da daš sve od sebe i potrudiš se, kad iscrpiš razumne mogućnosti tada imaš pravo reći da ne ide. Da se sve može mijenjati je iluzija, ponekad i može ali svejedno treba zasukati rukave jer ništa u životu ne dođe samo po sebi...

Racchella kaže:

potreba za promjenom upućuje na postojeće nezadovoljstvo.
potrebno je jako dobro-sebe poznavati-i svoje nezadovoljstvo.
to je preduvjet da bi se uopće moglo željeti i krenuti prema promjeni.
to je ono radical-ovo "da te sreća ne čeka ispod druge suknje",
jer ak sam sebi ne znaš definirati-što trebaš kod druge osobe-
možeš se naskidati suknji-unedogled...i opet biti nezadovoljan.

Napokon netko tko kuži poantu...

[Ertrinken]

Zasto se nekako implicira da ako nisi zadovoljan u braku- ti trazis nekog novog? Mozda ljudi jednostavno ne zele cijel zivot biti nezadovoljni. I samo djeca mogu misliti da cim nekog napustis da ce poteci med i mlijeko, drugi su uglavnom svjesni svih poteskoca. no, ako je druga opcija crknuti nesretan u paru...radije cu crci sama.

[radical change]

Ertrinken kaže:

Zasto se nekako implicira da ako nisi zadovoljan u braku- ti trazis nekog novog? Mozda ljudi jednostavno ne zele cijel zivot biti nezadovoljni. I samo djeca mogu misliti da cim nekog napustis da ce poteci med i mlijeko, drugi su uglavnom svjesni svih poteskoca. no, ako je druga opcija crknuti nesretan u paru...radije cu crci sama.

Definiraj nesretno jer je život sam po sebi pa tako i brak zbroj uspona i padova, zbroj dobrog i lošeg, zbroj perioda krize i perioda sreće...?

[violeta1980]

radical change kaže:

Definiraj nesretno jer je život sam po sebi pa tako i brak zbroj uspona i padova, zbroj dobrog i lošeg, zbroj perioda krize i perioda sreće...?

To je vrlo pesimistična teza. Koja zapravo sugerira kako je to dobro i loše u podjednakim, ili još lošijem omjeru, zaporavo neminovnost. Što je posve netočno i samo kukavički uzmak pred životom. Guranje glave u pijesak. Besmislica je pristajati na život koji bar ne daje nadu da će biti lijepo, zabavno, veselo i zanimljivo. Nema prilično lošeg života, umjerenog nezadovoljstva i sličnih umotvorina. Ili smo zadovoljni ujutro kada progledamo, ili nismo. Jasno, ne treba banalizirati rješavanje rješivih problema, brkati sa stanjem u kojem dišemo punim plućima s nekim, ali će nam trebati još godina da sve posložimo kako hoćemo.
Popravljanje drugih ljudi i suživota s njima je takva lažina da me uvijek od nje zaboli glava!

[violeta1980]

Ertrinken kaže:

Zasto se nekako implicira da ako nisi zadovoljan u braku- ti trazis nekog novog? Mozda ljudi jednostavno ne zele cijel zivot biti nezadovoljni. I samo djeca mogu misliti da cim nekog napustis da ce poteci med i mlijeko, drugi su uglavnom svjesni svih poteskoca. no, ako je druga opcija crknuti nesretan u paru...radije cu crci sama.

Pa naravno! Brak, veza, partnerstvo ne samo u MŽ odnosima, imaju smisla samo ako donesu poboljšanje u odnosu na ono što možemo sami. Inače im trebamo naprosto okrenuti leđa jer su besmisleni i otrovni. S jasnom idejom da uz kolikogod nekompatibilnih, loših, oštečenih, ili kakvih god neodgovarajućih ljudi, postoji bar još toliko posve drugačijih.

[radical change]

violeta1980 kaže:

To je vrlo pesimistična teza. Koja zapravo sugerira kako je to dobro i loše u podjednakim, ili još lošijem omjeru, zaporavo neminovnost. Što je posve netočno i samo kukavički uzmak pred životom. Guranje glave u pijesak. Besmislica je pristajati na život koji bar ne daje nadu da će biti lijepo, zabavno, veselo i zanimljivo. Nema prilično lošeg života, umjerenog nezadovoljstva i sličnih umotvorina. Ili smo zadovoljni ujutro kada progledamo, ili nismo. Jasno, ne treba banalizirati rješavanje rješivih problema, brkati sa stanjem u kojem dišemo punim plućima s nekim, ali će nam trebati još godina da sve posložimo kako hoćemo.
Popravljanje drugih ljudi i suživota s njima je takva lažina da me uvijek od nje zaboli glava!

Kako znaš koji je riješiv problem ako ne pokušaš istog riješiti..? Što ako naletiš na nerješiv problem preko kojeg možeš prijeći.. Zar je realno da ćemo se svako jutro buditi apsolutno sretni i zadovoljni, da se nećemo propitkivati, da nećemo pokušavati rješavati ono oko čega nismo zadovoljni? Zar smo u svom odrastanju i životu uvijek nailazili na med i mlijeko? Tko nam je to u glavu usadio LAŽ da život treba biti apsolutno lijep, ugodan, zabavan, sretan i uzbudljiv? Kako sa takvim mentalnim sklopom možemo ući u koštac sa problemima odgoja djece, brige o starijim članovima obitelji, vlastitim padovima u životu, padovima partnera, lošim periodima u vezi, bolesti? Koliko je sebično i razmaženo očekivati od života da mi ZASLUŽUJEMO od DRUGIH ili od ŽIVOTA da nam sve klizi kao po loju, bez da zapnemo , da se poguramo, da druge poguramo ili što već..?
Ne razumjem kako netko može tako površno i neodgovorno gledati na život, i kako očekuje da veza uopće uspije iz takve perspektive..
Pesimistična teza? Ili jako realna, pogledaj kako ljudi oko tebe žive, i skim žive..?

[Flat]

violeta1980 kaže:

To je vrlo pesimistična teza. Koja zapravo sugerira kako je to dobro i loše u podjednakim, ili još lošijem omjeru, zaporavo neminovnost. Što je posve netočno i samo kukavički uzmak pred životom. Guranje glave u pijesak. Besmislica je pristajati na život koji bar ne daje nadu da će biti lijepo, zabavno, veselo i zanimljivo. Nema prilično lošeg života, umjerenog nezadovoljstva i sličnih umotvorina. Ili smo zadovoljni ujutro kada progledamo, ili nismo. Jasno, ne treba banalizirati rješavanje rješivih problema, brkati sa stanjem u kojem dišemo punim plućima s nekim, ali će nam trebati još godina da sve posložimo kako hoćemo.
Popravljanje drugih ljudi i suživota s njima je takva lažina da me uvijek od nje zaboli glava!

Ovo isto i ja mislim.
Vazno je da postoji dobra perspektiva, a uzasno je glupo prepustiti zivot slucaju pa da se nadamo poboljsanju bez da ista poduzmemo.

Sent from my D2403 using Tapatalk

[radical change]

violeta1980 kaže:

Pa naravno! Brak, veza, partnerstvo ne samo u MŽ odnosima, imaju smisla samo ako donesu poboljšanje u odnosu na ono što možemo sami. Inače im trebamo naprosto okrenuti leđa jer su besmisleni i otrovni. S jasnom idejom da uz kolikogod nekompatibilnih, loših, oštečenih, ili kakvih god neodgovarajućih ljudi, postoji bar još toliko posve drugačijih.

Besmislena teza, iz razloga što samo zaljubljivanje u neku osobu donosi koktel uzbudljivih osjećaja koji nemaju uporište u realnosti života. Iz te zaljubljenosti krene osjećaj prisnosti, pripadnosti, sigurnosti, sexualnosti, sreće, zadovoljstva ali i obveze, odgovornosti, razumjevanja, tolerancije i slično..
Zaljubljenost nam poprilično pomuti razum, uvijek tvrdim da je nužna kako bi se približili osobi i utisnuli ju u naše srce, bez toga je veza u dvoje samo kalkulacija i ništa više.. I sad nakon recimo 5 godina imamo dvoje djece, imamo kredit, imamo obveze i imamo realnost života (nerazumjevanje, razlike, problemi,slaba primanja, krpljenje..) odnosno sve ono što nam često ujutro optereti misli i čini da se upitamo ispred ogledala tko smo, što smo i kakav život želimo živjeti.. I onda se mjenjamo iz dana u dan, pozitivno ili negativno, sve je to proces s vremenom...

https://www.youtube.com/watch?v=KAcGwBHNFns

[violeta1980]

radical change kaže:

Kako znaš koji je riješiv problem ako ne pokušaš istog riješiti..? Što ako naletiš na nerješiv problem preko kojeg možeš prijeći.. Zar je realno da ćemo se svako jutro buditi apsolutno sretni i zadovoljni, da se nećemo propitkivati, da nećemo pokušavati rješavati ono oko čega nismo zadovoljni? Zar smo u svom odrastanju i životu uvijek nailazili na med i mlijeko? Tko nam je to u glavu usadio LAŽ da život treba biti apsolutno lijep, ugodan, zabavan, sretan i uzbudljiv? Kako sa takvim mentalnim sklopom možemo ući u koštac sa problemima odgoja djece, brige o starijim članovima obitelji, vlastitim padovima u životu, padovima partnera, lošim periodima u vezi, bolesti? Koliko je sebično i razmaženo očekivati od života da mi ZASLUŽUJEMO od DRUGIH ili od ŽIVOTA da nam sve klizi kao po loju, bez da zapnemo , da se poguramo, da druge poguramo ili što već..?
Ne razumjem kako netko može tako površno i neodgovorno gledati na život, i kako očekuje da veza uopće uspije iz takve perspektive..
Pesimistična teza? Ili jako realna, pogledaj kako ljudi oko tebe žive, i skim žive..?

Uopće me ne zanima s kim drugi žive, niti zašto, a pogotovo koliko loše. Deset dugih godina sam mijenjala muškarce, a mogla sam nesretnim slučajem i još toliko, dok nisam naišla na skoro savršen primjerak. Meni savršen.
Ne, ne vjerujem da išta ide kao po loju, samo po sebi, niti da mi drugi trebaju otvarati vrata, ali sam uvjerena da razuman, moguć, trud, volja i želja, moraju rezultirati dobrim. Ili krivo radimo. Ako imamo krive i nezadovoljavajuće rezultate moramo mijenjati. Način i druge uključene. A ne pristajati na nezadovoljavajuća rješenja. To nema smisla, truditi se da mi bude loše, lošije nego prije. Ili vjerovati u čuda, a ona uglavnom ne postoje.
A uvijek postiji neka druga niša, neki drugi ljudi, sredine i poslovi, a koji imaju bar podjednaku šansu da su bolji i lošiji.
Maligno uplećeš bolest, nesreću i slično, jer to nema veze s našim mogućnostima, željama i dometima. Ako želim ostati u kondiciji, pa vježbam, nije kontrapunkt da ću sutra imati saobraćajku i završiti u kolicima. Nego da ću se u realnim, prosječnim, okolnostima zapustiti i kukati kako ne ličim više na ništa privlačno.

radical change kaže:

Besmislena teza, iz razloga što samo zaljubljivanje u neku osobu donosi koktel uzbudljivih osjećaja koji nemaju uporište u realnosti života. Iz te zaljubljenosti krene osjećaj prisnosti, pripadnosti, sigurnosti, sexualnosti, sreće, zadovoljstva ali i obveze, odgovornosti, razumjevanja, tolerancije i slično..
Zaljubljenost nam poprilično pomuti razum, uvijek tvrdim da je nužna kako bi se približili osobi i utisnuli ju u naše srce, bez toga je veza u dvoje samo kalkulacija i ništa više.. I sad nakon recimo 5 godina imamo dvoje djece, imamo kredit, imamo obveze i imamo realnost života (nerazumjevanje, razlike, problemi,slaba primanja, krpljenje..) odnosno sve ono što nam često ujutro optereti misli i čini da se upitamo ispred ogledala tko smo, što smo i kakav život želimo živjeti.. I onda se mjenjamo iz dana u dan, pozitivno ili negativno, sve je to proces s vremenom...

https://www.youtube.com/watch?v=KAcGwBHNFns

To je bajka za tinejđere! Zaljubljenost nije sljepilo, barem sigurno nije u tridesetima, pa niti koju godinu ranije.
Kalukalcija? Pa čitav je život kalkulacija, svi naši izbori su kalkulacija, odvagivanje za i protiv. Inače nismo odrasli ljudi. Imati tih dvoje djece za mene znači odgovornost da oni imaju gdje živjeti, što jesti i još puno više. Ne sljučajnost da smo zaboravili kondom. Ili bajkovitu iluziju kako ćemo svi skupa baš super živjeti i pod šatorom, samo ako budemo zaljubljeni.
Zaljubljena, pa ne vidim da je ON loš čovjek, uskogrudan, mamina maza, samoživ, glup i kvaran? S kojim nije moguće sa zadovoljstvom otići niti na jednodnevni izlet, a kamoli prenoćiti.Da, i ostale bajke braće Grimm......

[violeta1980]

radical change kaže:

Kako znaš koji je riješiv problem ako ne pokušaš istog riješiti..? Što ako naletiš na nerješiv problem preko kojeg možeš prijeći.. Zar je realno da ćemo se svako jutro buditi apsolutno sretni i zadovoljni, da se nećemo propitkivati, da nećemo pokušavati rješavati ono oko čega nismo zadovoljni? Zar smo u svom odrastanju i životu uvijek nailazili na med i mlijeko? Tko nam je to u glavu usadio LAŽ da život treba biti apsolutno lijep, ugodan, zabavan, sretan i uzbudljiv? Kako sa takvim mentalnim sklopom možemo ući u koštac sa problemima odgoja djece, brige o starijim članovima obitelji, vlastitim padovima u životu, padovima partnera, lošim periodima u vezi, bolesti? Koliko je sebično i razmaženo očekivati od života da mi ZASLUŽUJEMO od DRUGIH ili od ŽIVOTA da nam sve klizi kao po loju, bez da zapnemo , da se poguramo, da druge poguramo ili što već..?
Ne razumjem kako netko može tako površno i neodgovorno gledati na život, i kako očekuje da veza uopće uspije iz takve perspektive..
Pesimistična teza? Ili jako realna, pogledaj kako ljudi oko tebe žive, i skim žive..?

Čitam, učim, promatram, 35 godina! I ne umišljam da ću izumiti toplu vodu, niti pronaći ćup mudrosti. Znam skoro pouzdano makar što je nemoguće.
A problemi koji me ne dodiruju, preko kojih prelazim, nisu moji problemi i živo mi se fućka za njih, pa ma koliko bilo ljudi koji istu stvar doživljavaju tragično. Ne kompliciram bez veze, ali s vezom, e, to je već posve druga stvar!