Samoozljeđivanje

[F.A.Q]

evo ak bas zelite rezat mozete mene erezat umjesto sebe .. predpostavljam da nije ni blizu samo meni je pretesko .. jednostavno kako nemogu drugoga ozljediti (svjesno) tako nemogu ni sebe
meni se jako svidja ona krokodilska koza .. kaj jedno pleme napravi kad decki "postaju" muskarci .. skroz mu zrezu kozu sa malim dubokim rezovima pa onda kad zaraste izgleda slicno ljuskama krokodila

ledja

al ima i pravih umjetnina

konj preko trupa

ili

glazbena varijanta

:klap:

[Tox]

U kakvom dobu živimo, svakodnevno samoozljeđujemo svoju psihu čim se primiš ikakvih medija ...

[F.A.Q]

Tox kaže:

U kakvom dobu živimo, svakodnevno samoozljeđujemo svoju psihu čim se primiš ikakvih medija ...

razumijem te no ako nije nasilno i ako vec nemas ispran mozak odnosno hipnotiziran jos uvijek si pod kontrolom i mozes se zastititi

ja sam iskljucio televizor prije skoro 10 godina .. vise zbog gubitka vremena i iritacije sustavnog pranja mozga (reklame su mila majka prema "cijelokupnom programu" a preko interneta sam puno brze i kvalitetnije pristupao informacijama i onome sto zelim JA kao covjek vlastitim slobodnim izborom gledati/proucavati/birati i

evo koliko pratim mozda jednom mjesecno ak se nadjem u prilici sa zenom pred televizorom .. bit ce u onim danima u mjesecu pogledam .. radje televizor

ali stvarno nebi krivio doba .. svako doba ima sranja .. a izbor za ostat covjek je uvijek u samom covjeku . sigurno da nije lako . da je .. bilo bi puno vise ljudi u pravom smislu te rijeci ..

veliko otezavanje je prodavanje magle djeci i pricice kako je sve lijepo i ruzicasti i onda kada ih stvarnost pocne samarati lomiti i iskoristavati sve ode u tri coska .. a najcesce sami roditelji su isprani mozgovi i vise nemres do izvora problema .. jer se izvor problema izolirava od ikakvog utjecaja no zadrzava moc djelovanja ..

u potrazi za zrtvom covjek dolazi u takvim okolnostima opet do sebe .. okrece se prema sebi jer su mu svi okrenuli ledja u svakom smislu

proljevi da ta osoba sama sebi steti su price za malu djecu jer prirodno fizioloski ni jedna zivotinja pa ni covjek svijesno si ne zeli nastetiti (ovdje se mora zanemariti ljudska glupost i vicevi o plavusama ) .. instiktivno je besmisleno (osim u patologiji)

po mom misljenju samoozljedjivanje kao i samoubojstvo je reakcija na niz akcija .. ima razlog uzrok i posljedice

kada bi sam covjek bio samostalan u cijelom procesu on bi npr u slucaju samoozljedjivanja postigao "cilj" i nebi imao potrebe vise se samoozljedjivati nakon jednog ili drugog tretmana .. po onako zdravo seljackoj logici .. naravno kod samoubojstva to je nemoguce .. no znam po sebi iako ima mnogo tipova odnosno razloga razmisljanja o samoubojstvu da zapravo ne zelim umrijeti .. nego bas kako je netko rekao ne mogu vise podnjeti trpljenje i patnju .. bol prelazi granice zdravog razuma i skracivanje muke je jedino u kriticnim trenucima .. realno patim i sada ali je daleko od granica izdrzljivosti ..

siguran sam da kod boli i autodestrukcije .. rezanje ili psihicko zlostavljanje samog sebe je nebitno u rjesavanju problema odnosno sluze isto ko i tableta .. privremeno otklanjaju dio koncentracije sa "boli" ili sto je vec glavni uzrok "potrebe" za samo .. bilocim

ponavljam to je samo moje misljenje

[Tox]

Otišao sam u relaps ....

[randomcakezZ]

Baš imam neku potrebu, ne znam zašto...

[caroline_county]

Ja rađe sebe ozljedim nego druge.

[ellizabeta]

Idem idući tjedan do psihologa jer sam u depresiji (iako mi nije diagnosticirana ali prema svemu sudeći imam je) i anksioznosti koja me s vremena na vrijeme muči. Obavit ću neka testiranja. Nisam tila odma do psihijatra prvo ću vidit šta psiholog kaže. Povremeno se režem i gasim cigarete po sebi (radim to 5 miseci). Niko nezna za to osim jedne prijateljice kojoj sam to rekla kad sam malo popila. I ne radim to zbog nekakve pažnje. Neznam bili bi taj problem rekla psihologu. Bojim se da ne nastane neka strka oko tog, da to moja mater ne saznana, da me ne strpaju na par dana u bolnicu (za što stvarno nemam vrimena jer imam puno obaveza). Nije mi toliko loše ali eto radim to kad mi dođe. I ne predstavlja mi to neki problem pr da želim prestat a nemogu. Mater bi poludila i zgrozila se kad bi saznala to. Ima li ko iskustva kakve su reakcije kad se stručnoj osobi povjeri takav problem? Svaki odgovor je dobro došao.

[Bridgetjones97]

ellizabeta kaže:

Idem idući tjedan do psihologa jer sam u depresiji (iako mi nije diagnosticirana ali prema svemu sudeći imam je) i anksioznosti koja me s vremena na vrijeme muči. Obavit ću neka testiranja. Nisam tila odma do psihijatra prvo ću vidit šta psiholog kaže. Povremeno se režem i gasim cigarete po sebi. Neznam bili bi taj problem rekla psihologu. Bojim se da ne nastane neka strka oko tog, da to moja mater ne saznana, da me ne strpaju na par dana u bolnicu (za što stvarno nemam vrimena jer imam puno obaveza). Nije mi toliko loše ali eto radim to kad mi dođe. I ne predstavlja mi to neki problem pr da želim prestat a nemogu. Mater bi poludila i zgrozila se kad bi saznala to. Ima li ko iskustva kakve su reakcije kad se stručnoj osobi povjeri takav problem?

Psiholog ti nece pomoc,aj u psihijatra.Viruj mi,ako si u Splitu,mogu ti dat ime svog koji je meni dobar.

[ellizabeta]

Bridgetjones97 kaže:

Psiholog ti nece pomoc,aj u psihijatra.Viruj mi,ako si u Splitu,mogu ti dat ime svog koji je meni dobar.

može pošalji u pp

[Bridgetjones97]

ellizabeta kaže:

može pošalji u pp

Jeam,btw,30 kn ti je 45 minuta,samo da te upozorim,jer idem privatno.

[TheFlyer]

imam 22 godine a počela sam se rezati prije 3 ili 4 godine ,znači negdje 2013. najviše zbog ne prihvaćanja nekih osoba,a kasnije sam počela to radit i čak ako bi se posvađala s nekim doma,puno puta bih prestala pa opet počela i tako u krug,al dobro sad već duže je prošlo da se nisam rezala. Idem kod super psihologa inače i pijem antidepresive. Mislim trudim se. Ali htjela sam podijeliti ovdje nešto ipak. Inače ne volim kad se bilo koga ide osuđivati ako se ozljeđuje.

[ellizabeta]

TheFlyer kaže:

Idem kod super psihologa inače i pijem antidepresive. Mislim trudim se. Ali htjela sam podijeliti ovdje nešto ipak. Inače ne volim kad se bilo koga ide osuđivati ako se ozljeđuje.

super drago mi je da uspijevaš
sudi onaj ko nezna i ko je primitivan
ja nisam dugoo jer je lito i još se ljitnja roba nosi, a šta ću posli pojma nemam, sve ovisi kako se osjećala budem

[nevenka123]

Bridgetjones97 kaže:

Jeam,btw,30 kn ti je 45 minuta,samo da te upozorim,jer idem privatno.

300?

Molim te pošalji i meni kod koga ideš...

[dire Dawn]

U zadnje vrijeme imam baš jaku potrebu ozlijedit se. Nisam se ovak osjećala već jako dugo.
Ne želim se ubit, nego ono, izrezuckat malo .

Sjećam se da je u srednjoj bila neka shema sa rezanjem i ne znam jel išlo 20 ili 30 crta na podlaktici i sad me malo vuče znatiželja da vidim "koliko stane" .

Možda ovo zvuči kao neka zajebancija, al fakat nije. Borim se s tim porivom već danima i skužila sam da počinjem opet sa češanjem i inim "ne ozlijeđujem se, samo se češem do krvi na sto mjesta jer me grizu komarci kojih ustvari nema" glupostima. Naprosto se uhvatim u random situaciji kak ustvari radim nešto što boli. I onda se veoma teško natjeram prestat jer je tak jebeno ugodno!!

Ono što je pak najveći problem (jebeš češanje i zabijanje noktiju u bedra) je činjenica da važem dal da kupim žilete ili ne. I dalje se sjećam feela kad mi je frendica kupila kutijicu (jer je mene bilo sram ) i kak sam jedva čekala otić doma "igrat se" s tim. Jebote bila sam sretna kao malo dijete. I onaj rush kad gurneš ruku pod ledenu vodu pa počne peć .

Svjesna sam ja kak to zvuči i baš zato se fakat trudim ne radit to. First of all, zato što mi se neda skrivat rane, a kao drugo jer imam jebenih 25 godina i ne bi trebala radit takve pizdarije, fakat ne bi. Trebala sam to "prerast" ili još bolje, nikad ni ne probat.
U srednjoj je to bio pasivno agresivni cry for help - "gle šta sam radi tebe sebi napravila", a u ovoj sad priči sam "taj radi kojeg to radim" ustvari ja. Više nemam kome uputit tu rečenicu, nisam ni na koga ljuta, ne želim pažnju. Želim samo sama sebe sjebat. 30 recki, šta je to .

Ne tražim savjet, nema meni nitko ništa za reć. Svjesna sam apsolutno koliko je to glupo i koliko sam poremećena i da to što želim nije baš najpametnija stvar za radit, tako da samo ustvari malo ventam ovdje jer ono... Nije da ću ić tak nešto pričat frendicama .

[Kymatica]

dire Dawn kaže:

U zadnje vrijeme imam baš jaku potrebu ozlijedit se. Nisam se ovak osjećala već jako dugo.


Ne želim se ubit, nego ono, izrezuckat malo .





Sjećam se da je u srednjoj bila neka shema sa rezanjem i ne znam jel išlo 20 ili 30 crta na podlaktici i sad me malo vuče znatiželja da vidim "koliko stane" .





Možda ovo zvuči kao neka zajebancija, al fakat nije. Borim se s tim porivom već danima i skužila sam da počinjem opet sa češanjem i inim "ne ozlijeđujem se, samo se češem do krvi na sto mjesta jer me grizu komarci kojih ustvari nema" glupostima. Naprosto se uhvatim u random situaciji kak ustvari radim nešto što boli. I onda se veoma teško natjeram prestat jer je tak jebeno ugodno!!





Ono što je pak najveći problem (jebeš češanje i zabijanje noktiju u bedra) je činjenica da važem dal da kupim žilete ili ne. I dalje se sjećam feela kad mi je frendica kupila kutijicu (jer je mene bilo sram ) i kak sam jedva čekala otić doma "igrat se" s tim. Jebote bila sam sretna kao malo dijete. I onaj rush kad gurneš ruku pod ledenu vodu pa počne peć .





Svjesna sam ja kak to zvuči i baš zato se fakat trudim ne radit to. First of all, zato što mi se neda skrivat rane, a kao drugo jer imam jebenih 25 godina i ne bi trebala radit takve pizdarije, fakat ne bi. Trebala sam to "prerast" ili još bolje, nikad ni ne probat.


U srednjoj je to bio pasivno agresivni cry for help - "gle šta sam radi tebe sebi napravila", a u ovoj sad priči sam "taj radi kojeg to radim" ustvari ja. Više nemam kome uputit tu rečenicu, nisam ni na koga ljuta, ne želim pažnju. Želim samo sama sebe sjebat. 30 recki, šta je to .





Ne tražim savjet, nema meni nitko ništa za reć. Svjesna sam apsolutno koliko je to glupo i koliko sam poremećena i da to što želim nije baš najpametnija stvar za radit, tako da samo ustvari malo ventam ovdje jer ono... Nije da ću ić tak nešto pričat frendicama .

Pa koliko sam shvatila, moja poznanica to radi velike tuge koju osjeca, bjesa cak, kojeg se boji pokazivati, i kad se razreze, pritisak padne, bjes se stisa, tuga isto. Ako je kod tebe slicno, trebala bi nauciti kako te pritiske, frustracije izraziti odmah, na zdrav nacin, i gdje treba. A ne prema sebi.

[ellizabeta]

dire Dawn kaže:

Ono što je pak najveći problem (jebeš češanje i zabijanje noktiju u bedra) je činjenica da važem dal da kupim žilete ili ne.

nemoj kupovat, neće ti ništa dobra donit

[dire Dawn]

Kymatica kaže:

Pa koliko sam shvatila, moja poznanica to radi velike tuge koju osjeca, bjesa cak, kojeg se boji pokazivati, i kad se razreze, pritisak padne, bjes se stisa, tuga isto. Ako je kod tebe slicno, trebala bi nauciti kako te pritiske, frustracije izraziti odmah, na zdrav nacin, i gdje treba. A ne prema sebi.

ellizabeta kaže:

nemoj kupovat, neće ti ništa dobra donit

Znam da nema "koristi" od toga, al nema ni od cigareta pa ih ipak pušim. Tak se ubijam malo po malo, a ovo bi isto bila samo loša navika. Ne znam, nisam pametna. Svjesna sam da ak išta kažem ikome da bi vrlo lako mogla završit malo na hitnoj psihijatriji, pa se s ovim nosim sama. Dok ne puknem valjda

[ellizabeta]

Nećeš završit na psihijatriji ako to ne želiš. Slobodno otiđi do psihijatra i porazgovaraj kako se u zadnje vrijeme osjećaš. I po tom pitanju više neznam šta da ti kažem jer i sama isto osjećam a znam da to nije rješenje ni od koristi. Idući tjedan u psihijatra idem...

Poslano sa mog SM-A510F koristeći Tapatalk

[tina.th4ever]

eto da priznam - režem se...jesam glupa odmah ? ajmo, da cujem sale na moj racun....ajde da cujem kako je svima zivot tezak pa se ne rezu svi....ajde da cujem kako bi se trebala obraatit psihologu ili prijatelju ili popricat sa roditeljima jer sigurno imam nekoga tko me voli i kome sam bitna ja i moje zdravlje...e pa dragi ljudi, nemam nikoga...imam zive roditelje, zivu bracu i sestre ali kao da nemam...bilo tuga ili radost, uz ovakvu obitelj sve je tuga..gore, dublje, teze od tuge...mogu podnjet pritisak, dokazala sam...ne trazim da bude po mome, prilagodljiva sam...volim kompromise i misljenja sam da se samo s njima moze uspjesno zajedno zivjet....ne kazem da nije do mene...ma zapravo kazem...neam vise snage borit se, trudit se, davat sve a dobit nista...
netko je pitao zasto se ljudi samoozljeduju...ne znam za druge ali ja zbog obitelji, a kolko cujem, velika vecina isto ima doma problema...pricam ja, svi znaju moju obiteljsku situaciju kojom se svi sokiraju jer mislim da rijetko koji otac kaze svojoj kcerki da nek se ode bacit pod vlak jer nikad nece uspjet u zivotu, manje vrijedna i ruzna i svasta jos nesto....ali ljudi koji to znaju ne mogu mi pomoc....razgovor ne vrijedi sa starcima jer sve svaljuju na mene i ja zelim ispast zrtva...prezivjela sam svasta od njih al nesto mi se lose desilo i oni umjesto da pruze utjehu uarili po meni, ja kiva, ja ovo ono itd...i tu sam pukla...ovo mi je drugi zivcanii slom....
ne znam zasto sam ovo napisala kad mi se ne moze pomoc jer ljudi ne razumiju, svi kazu i reci ce pricaj sa svojima...pricekaj jos malo i bit ce bolje...pokreni se i poduzmi nesto.....vjerujte, ne znate cjelu pricu, ne mogu nista...brinem o sestri i bratu jer se oni provode negdje, imam faks uz to, zadnj iispit i diplomski + njihovo maltretiranje....ne mogu otic i klince ostavit same mada su zasluzili jer nisu ni oni puno bolji...ne trazim ih nista, nista ne moraju, doc iz skole, jelo ih ceka, oprno, toplo, sve rjeseno i opet ne valjam i opet zovu moje i on ise izderavaju na mene...ako pokusam po svome, da nek sami loze, i nek sami kuhaju, opet ne valja...kako god okrenem, dala im sve ili ne, nikad nije dobro, bilo po njihovom ili po mome, nije dobro nikako...
sad b najradije obrisala sve al ajd objavit cu i ne znam dal cu i kada doci jer samo je teze citat dok ti treba netko da te zagrli i kaze da ce sve bit u redu.

[Absolution]

Ima sad već dosta godina da se samoozljeđujem. Zadnjih par godina ne tako često ali se to pretvorilo u nešto sasvim grozno jer ja tad istinski poremećeno uživam. Znam da nema smisla i poslije klasično osjećam grižnju savjest ali pri samome činu previše uživam ali i onda se suzdržavam koliko je moguće da se ne izmaskriram, jel previše mi se gade ti ožiljci. A tek poslije skužiš kakva je to ovisnost , da citiram Kunderu: "Glumljeni je život iznenada izvršio napad na stvarni život." I mislim da je najbitnije od svega da napišem u slučaju kad se osoba jako ozlijedi mora potražiti liječničku pomoć a ne da ju bude sramota zato što si to radi.