Demencija

[descender]

Eric Prydz kaže:

..Čuo sam priče od med. sestara kada prođe faza gdje je bolesnik svjestan vlastitog propadanja, nakon što uđe u tu nekakvu rutinu prihvati tu nekakvu vlastitu stvarnost iz koje ga ne treba "nasilno" izvlačiti..

Nije li to malo paradoksalno. Ako je netko u stanju [uma] koje si nitko tko se ne nalazi u istome ne može niti zamisliti; našao obrazac "mira".. Da li ga je stvarno potrebno "nasilno izvlačiti" iz istoga? Svakim izvlačenjem, stvarati mu novu patnju narednog gubljenja.. neupitne patnje kroz svako naredno poniranje prilikom pokušaja pronalaska obrasca "mira". Iz kojeg će onda opet; za njegovo dobro biti "nasilno izvučen". Biti apsolutno uz nekoga, i pustiti istog da si sam nađe rutine, tempo, smjer.... "kretanja" [ili bez maskiranja; sa "zdrave strane pogleda".. "propadanja"..].. pratiti umjesto forsirati.. možda bi bilo "bolje"...

[Eric Prydz]

john newman kaže:

Prijatelju, nije smrt problem previše se ne treba bojati smrti. Gore ti je i korisnica napisala, najteže je gledati osobu koja je cijeli život bila s tobom a zapravo je postala beba. To je takav proces, i stanje (ne)svijesti je isto. Ono kod dementne osobe ne postoji. Ako boluje od demencije, već se u startu morate pomiriti da to više nije osoba što je nekad bila.

Vi njemu možete reći od čega boluje, ali čim se počne gubiti, gotovo je, on neće znati više ništa.

Potpuno razumijem jer kada je bio zdrav bio je možda i nešto ispod prosjeka kvocjenta inteligencije, kroz godine i posebno sada je to još izraženije. Tu su i velike promjene u ostalim područjima osobnosti i to nas jako pogađa. Da možemo osigurati 24h nadzor i da smo dovoljno stručni u njezi takve osobe svejedno bi ga dali u dom upravo iz razloga što ga ne bi mogao gledati kako iz dana u dan propada i nestaje osoba kakvu sam poznavao.
Ali iako već sada nije ista osoba, još uvijek mislim da je u nekoj mjeri sposoban pojmiti da s njim nešto nije uredu iako osim rupa u kratkoročnom pamćenju nije u stanju reći što osjeća i što ga muči. Nije to samo pitanje smrti, tu je pitanje primjerice reći mu da će propadati opće kognitivne sposobnosti, da već sada nije sposoban brinuti se sam o sebi i zahtjeva nadzor 24h na dan što su i liječnici napisali, da će jednoga dana zaleći u krevet i provesti možda godine i sto drugih stvari. Kada smo mu rekli da ima problema sa sjećanjem, dovelo je do toga kao što sam pisao da nas je stalno zapitkivao i tražio našu potvrdu i za vlastiti identitet. Razumiješ zbog čega oklijevam i u dilemi sam govoriti mu o tijeku razvoja bolesti s jedne strane jer se bojim da bi moglo djelovati sugestivno i potaknuti ili usaditi panične misli.

@descender

Čitao sam o tome kako je nekada pristup bio da se osoba vraća u stvarnost, takav pristup smo imali u početku kada smo neprestano pokušavali "urazumiti ga" argumentiranjem, raspravljanjem, krivim načinom ophođenja jer smo bili u šoku i nismo znali bolje umjesto da se ne raspravljamo i pokušavamo skrenuti misli i djelovati na emocije. Puno mi je pomogao upravo razgovor s med. sestrom koja me savjetovala i ukazala na važnost stabilne dnevne rutine, mira i tišine te koliko faktora djelatnici u domovima uzimaju u obzir u kontaktu i brizi osobama s takvom dijagnozom.

[CrazyMansion]

rosita22 kaže:

Žao mi je što to svi doživljavate, ali po svoj prilici se radi o demenciji..

Pringles kaže:

Da, vjerojatno demencija. Nije baš najbolje rješenje odmahivati rukom.

A tu mi je završila tema! Hvala vam na odgovorima. Demencija mi uopće nije pala na pamet, mislila sam da to drugačije izgleda.

Nisam o tome pisala u prvom postu jer sam više pitala za tehničke detalje, no baka je oduvijek bila, da tako kažem, poput svekrva s topica na ŽuD-u. Maltretirala je mamu sve dok se i ona i tata nisu posve odvojili od nje, zato su im već dugo odnosi suzdržani. Tata tvrdi da je samo bezobrazna i privlači pažnju, meni su pak neki aspekti ponašanja ipak pretjerani.

Zapravo i dalje nisam sigurna što konkretno učiniti. Kako izvesti prijedlog s posjetom liječniku kad ona stalno visi kod liječnika? Svako malo ide na kojekakve preglede i hvali se da je zdrava kao curica ("I zato me nećete smjestiti u ludnicu kao što bi htjeli"). Imam dojam da je sasvim normalno funkcionira (ide u crkvu, pjeva u zboru, održava vrt, skroz je lucidna i ništa ne zaboravlja), osim kad su u pitanju moji starci i, evo, pod zadnje ja. Ma ne znam. Možda je najbolje čekati novi incident pa pozvati hitnu i policiju.

Hvala vam još jednom!

[john newman]

CrazyMansion kaže:

Zapravo i dalje nisam sigurna što konkretno učiniti. Kako izvesti prijedlog s posjetom liječniku kad ona stalno visi kod liječnika? Svako malo ide na kojekakve preglede i hvali se da je zdrava kao curica ("I zato me nećete smjestiti u ludnicu kao što bi htjeli"). Imam dojam da je sasvim normalno funkcionira (ide u crkvu, pjeva u zboru, održava vrt, skroz je lucidna i ništa ne zaboravlja), osim kad su u pitanju moji starci i, evo, pod zadnje ja. Ma ne znam. Možda je najbolje čekati novi incident pa pozvati hitnu i policiju.

Hvala vam još jednom!

Najbolje je uzet od doktora OP uputnicu za psihijatra.

[rosita22]

CrazyMansion kaže:

Nisam o tome pisala u prvom postu jer sam više pitala za tehničke detalje, no baka je oduvijek bila, da tako kažem, poput svekrva s topica na ŽuD-u. Maltretirala je mamu sve dok se i ona i tata nisu posve odvojili od nje, zato su im već dugo odnosi suzdržani. Tata tvrdi da je samo bezobrazna i privlači pažnju, meni su pak neki aspekti ponašanja ipak pretjerani.

Zapravo i dalje nisam sigurna što konkretno učiniti. Kako izvesti prijedlog s posjetom liječniku kad ona stalno visi kod liječnika? Svako malo ide na kojekakve preglede i hvali se da je zdrava kao curica ("I zato me nećete smjestiti u ludnicu kao što bi htjeli"). Imam dojam da je sasvim normalno funkcionira (ide u crkvu, pjeva u zboru, održava vrt, skroz je lucidna i ništa ne zaboravlja), osim kad su u pitanju moji starci i, evo, pod zadnje ja. Ma ne znam. Možda je najbolje čekati novi incident pa pozvati hitnu i policiju.

Hvala vam još jednom!

To što je baka bila ili je, ajmo reći zločesta, nije direktno vezano za demenciju, mogla je ona proživjeti i umrijeti sasvim vitalna i oštrog uma, ali ovo sve ukazuje na demenciju.
Inače, kad član obitelji oboli, većinom smo nespremni. Dok se javlja zaboravnost i rastresenost nekako živiš uljuljkan u uvjerenju "pregurat ćemo to već nekako", čak i kada se pogoršava, barem je moje iskustvo takvo (s tatom).
Kod nas se više okolnosti (starost, povrede, lijekovi ...) sklopilo i imali smo priliku doživjeti kako to zaista izgleda kada draga osoba više nije ono što je bila.

Osobno mislim da nema smisla i svrhe govoriti oboljeloj osobi što može očekivati, osim ako sama nije toliko informirana, a tada joj je ionako dovoljno teško.
Kada jednom "ode" ona osoba koju si znao, treba snage za shvatiti da nema povratka i da se (na ovaj ili onaj način) brineš o osobi koja ima sasvim druge osobine i potrebe. Okrutno, ali istinito, to je netko drugi koji samo nalikuje poznatom članu obitelji.

U toj fazi obitelj to ne može sama, smještaj u dom je neminovan, samo treba voditi računa o humanim uvjetima u takvoj ustanovi. Da, to povlači i financijske konstrukcije, ali to je na žalost život.

[Muškica]

CrazyMansion kaže:

A tu mi je završila tema! Hvala vam na odgovorima. Demencija mi uopće nije pala na pamet, mislila sam da to drugačije izgleda.

Nisam o tome pisala u prvom postu jer sam više pitala za tehničke detalje, no baka je oduvijek bila, da tako kažem, poput svekrva s topica na ŽuD-u. Maltretirala je mamu sve dok se i ona i tata nisu posve odvojili od nje, zato su im već dugo odnosi suzdržani. Tata tvrdi da je samo bezobrazna i privlači pažnju, meni su pak neki aspekti ponašanja ipak pretjerani.

Zapravo i dalje nisam sigurna što konkretno učiniti. Kako izvesti prijedlog s posjetom liječniku kad ona stalno visi kod liječnika? Svako malo ide na kojekakve preglede i hvali se da je zdrava kao curica ("I zato me nećete smjestiti u ludnicu kao što bi htjeli"). Imam dojam da je sasvim normalno funkcionira (ide u crkvu, pjeva u zboru, održava vrt, skroz je lucidna i ništa ne zaboravlja), osim kad su u pitanju moji starci i, evo, pod zadnje ja. Ma ne znam. Možda je najbolje čekati novi incident pa pozvati hitnu i policiju.

Hvala vam još jednom!

Ja sam mišljenja da u slučaju tvoje bake nije demencija u pitanju već neki drugi psihički poremećaj. Ovo ponašanje koje si opisala je paranoidno i psihotično. Jedini lijek je kad "pošizi" pozvati hitnu i policiju radi prisilne hospitalizacije.

[Muškica]

Eric Prydz kaže:

Ali iako već sada nije ista osoba, još uvijek mislim da je u nekoj mjeri sposoban pojmiti da s njim nešto nije uredu iako osim rupa u kratkoročnom pamćenju nije u stanju reći što osjeća i što ga muči. Nije to samo pitanje smrti, tu je pitanje primjerice reći mu da će propadati opće kognitivne sposobnosti, da već sada nije sposoban brinuti se sam o sebi i zahtjeva nadzor 24h na dan što su i liječnici napisali, da će jednoga dana zaleći u krevet i provesti možda godine i sto drugih stvari. Kada smo mu rekli da ima problema sa sjećanjem, dovelo je do toga kao što sam pisao da nas je stalno zapitkivao i tražio našu potvrdu i za vlastiti identitet. Razumiješ zbog čega oklijevam i u dilemi sam govoriti mu o tijeku razvoja bolesti s jedne strane jer se bojim da bi moglo djelovati sugestivno i potaknuti ili usaditi panične misli.

Ne znam baš kakvog smisla ima dementnoj osobi objašnjavati tijek bolesti.
Mislim da on to nije u stanju shvatiti i da bi ga to moglo dotući.
Tijek bolesti je individualan i nema pravila. Vjeruj mi.
Najpametnije rješenje je adekvatni smještaj u provjeren i pomno istražen dom za starije i nemoćne. Koliko znam državni domovi ne primaju osobe sa sličnim dijagnozama osim ako su nepokretne.
Demencija je grozna sama po sebi i sam tijek bolesti dehumanizira oboljelog, a da ne pričam koliko je to teško obitelji gledati.

[Pringles]

CrazyMansion kaže:

A tu mi je završila tema! Hvala vam na odgovorima. Demencija mi uopće nije pala na pamet, mislila sam da to drugačije izgleda.

Nisam o tome pisala u prvom postu jer sam više pitala za tehničke detalje, no baka je oduvijek bila, da tako kažem, poput svekrva s topica na ŽuD-u. Maltretirala je mamu sve dok se i ona i tata nisu posve odvojili od nje, zato su im već dugo odnosi suzdržani. Tata tvrdi da je samo bezobrazna i privlači pažnju, meni su pak neki aspekti ponašanja ipak pretjerani.

Zapravo i dalje nisam sigurna što konkretno učiniti. Kako izvesti prijedlog s posjetom liječniku kad ona stalno visi kod liječnika? Svako malo ide na kojekakve preglede i hvali se da je zdrava kao curica ("I zato me nećete smjestiti u ludnicu kao što bi htjeli"). Imam dojam da je sasvim normalno funkcionira (ide u crkvu, pjeva u zboru, održava vrt, skroz je lucidna i ništa ne zaboravlja), osim kad su u pitanju moji starci i, evo, pod zadnje ja. Ma ne znam. Možda je najbolje čekati novi incident pa pozvati hitnu i policiju.

Hvala vam još jednom!

Pa tim bolje ako stalno visi kod liječnika. Popričajte s liječnikom i kad ona opet dođe neka porazgovara s njom i vidi o čemu se radi. Ako mu svratite pozornost na određene stvari koje ona priča i na njeno ponašanje, liječnik može obratiti pozornost na neke detalje u razgovoru i usmjeravati ga.

Ili ako prije nego to uspijete počne opet prijetiti da će se ubiti, pozovite joj hitnu i policiju. Zbog takvog razloga će sigurno doći. Samo ponavljam, nemojte se iznenaditi ako se, kad dođu, pretvori u umiljatu bakicu. Na hitnoj mogu porazgovarati s njom (trebaju i sa vama), vidjeti o čemu je riječ, odrediti terapiju ako je potrebna. Ako je potrebna, dalje je na vama jer baš i nije realno da će ju ona disciplinirano piti.

Ja nisam njezin težak karakter povezala s demencijom nego paranoidne ideje. One se znaju javiti kod nekih ljudi. A sad, je li u pitanju dementnost ili nešto drugo, to je na liječnicima.

[agathos]

Postavit ću pitanje ovdje, iako možda više spada pod literaturu-psihologiju.

Zanima me konkretan rad s osobom koja boluje od demencije, stručni, profesionalni rad psihologa, odnosno preporuka za literaturu koja se bavi pomaganjem/olakšavanjem simptoma/psihološkim radom - kroz vježbe, igru, razgovore s osobom kojoj je dijagnosticirana demencija (bilo da se radi o začetku, bilo o već uznapredovaloj fazi demencije)

Zanima me kao stručnu osobu, ne kao osobu čiji član obitelji boluje od demencije

Na koji način se radi s osobama koje boluju od demencije te koja bi literatura bila adekvatna da se više informiram o tome?

[Depeche E.]

Moja baka je prekjučer za ručkom pričala stavri koje su se dogodile prije 20 godina te ih smjestila u blisku prošlost. Baš mi je teško gledati je. A kada sam joj rekla da moramo otići na pregled, rekla je da se njoj ne hoda k doktorima još i za to. Uglavnom, ona je snimala glavu, ALI o tim nalazima se ništa ne zna. Jedino da joj ja idem kopati po stvarima, ali ne znam što da tražim. Ponaša se kao maleno dijete. Rastužuje me to.

[Depeche E.]

Baš sam krenula spavati, no ne mogu jer se samo vrtim zato što smišljam načine kako baku natjerati k doktoru, tj. Na te preglede da se ustanovi kaj joj je i čitam ovo kaj je pringles rekla vezano za razgovor s doktorom osobe koja nam je bliska. Nikada to nisam radila, ali počinjem razmišljati o tome da odem k njezinoj doktorici opće prakse pa je zamolim da popriča s bakom i da joj napiše uputnicu. ALI ne bih htjela da baka to saznati. Ona je inače predivna i blage naravi, no ja ne bih kako da se osjeća loše zbog toga.. Znate već kako to ide. Kaj mislite, je li to pametno ?

[Darihno]

Ono sto znam iz iskustva je da su pokusaji ubediti dementnu osobu da "prica gluposti", ruzno receno, uzaludni. Bolje pokusati ici uz tu neku pricu, koliko god suluda bila, i tako pokusati smiriti dementnu osobu.
Mi smo imali srece (ruzno zvuci) da je baba brzo po ulasku u onu fazu kad nije znala ni gde je ni gde se nalazi, postala nepokretna. Ljudi koji su vodili racuna o pokretnim osobama su imali velikih problema, jer morate da ih pazite 24 sata. Ne znam da li je to pravilo, ali moja baba nije spavala po nekoliko dana, dozivala je raznorazne ljude, bila u svom svetu. Kada sam govorio da im ne vredi kontrirati, jedne noci se probudila i zahtevala da ide kuci. Nas nije prepoznavala, mene je zvala Dragane, govorila da je ceka sestric da je vodi kuci. Mi smo ludeli pokusavajuci da je naterano da se vrati u krevet, sve dok joj nismo rekli da se sestric javio da ce doci ujutro po nju. E tek se onda vratila u krevet.
To su ta neka odvratna iskustva koja se prozivljavaju. Ipak ona nemoc koju osecate, jer ne mozete pomoci, je najgora. Ja sam zbog toga ludeo.

[Eric Prydz]

Kao prstom u govno, stigla dijagnoza: vrlo rijedak oblik vaskularne demencije, FTD.

Simptomi su bili prisutni od samog početka, maskirani u depresiju ali ono što bolest razlikuje od Alzheimera stvarno odgovara postavljenoj dijagnozi. Pamćenje i motoričke sposobnosti uglavnom su bile manje pogođene ali jezik i (apstraktno) razmišljanje, bilo što da uključuje brojeve (datumi, novac, računske operacije), verbalni napadi i zamjerke usmjerene uglavnom na račun bračnog druga, infantilnost, impulzivnost, stalno u pokretu te hodanje bez cilja i svrhe, nedostatak finog društvenog ponašanja.

Nasreću ili nažalost, imali smo priliku zaviriti u budućnost prije nego se stanje malo popravilo. Jednog prijepodneva bio sam u posjetama, zatekao sam oca u razgovoru kako s drugim štičenicima sjedi na zraku. Bio je ne miran nego emocionalno potpuno hladan, kao prema strancu. Ajde reko, nešto mu mijenjali bili terapiju pa se moglo raditi i o nuspojavama a kako smo ga svježe bili stavili u dom, mislio sam možda me isključuje i zamjera. Pitao sam ga zamjera li mi, rekao je ne ali sada gledano, a kako me nije niti jednom oslovio imenom ili sine, izgledno je kako me nije niti prepoznao..ne samo to, kada sam mu se tog jutra pokušao približiti, bježao je od mene kao od Jehovinog svjedoka. Malo sam gledao clipove po YT osoba koje su se brinule o FTD članovima obitelji i jedna od promjena kako bolest progradira je emocionalna tupost i hladnoća prema svima, uključujući i članove najuže obitelji.

Tu su i stalni prigovori fokusirani isključivo na suprugu, u početku sam mislio wtf., žive desetljećima u braku i stvari koje mu sada smetaju i kojima prigovara nikada nisu dolazile u pitanje i to me prilično ljutilo. Tko je mogao slutiti da se radi o simptomu jedne organske bolesti, da se tako specifično veže za jednu temu poput bračnog života. Prva misao je bila depresija, možda nešto kroz godine nije štimalo ali simptom bolesti? Nikada.

Teški dani čekaju...

[Broken Lady]

Lijepi pozdrav svima!
Svekar mi je bolestan,prije tri dana otpušten iz bolnice sa dijagnozom DEMENTIO MIXTA.
Tražila sam objašnjenje doktorice koja ga je vodila.Njezin odgovor je bio-to vam je demencija.Budite oprezni sa njime,maknite od njega sve oštro čime bi mogao nauditi sebi i ukućanima,pazite na njega i nemojte mu proturiječiti.
Sada da objasnim njezin gore navod,tj objašnjenje.Unazad četiri tjedna doslovno je od mirnog i tihog čovjeka postao divljak prve klase,žao mi je što tako pišem ali nema drugog načina niti objašnjenja da se izrazim.Počeo je hodati za svekrvom,inače on je 78 godina a ona 75,optuživati ju da se drugim muškarcima nalazi njemu iza leđa,da od njega radi budalu i čak ju je napadao zbog toga.Jadna žena jedva nosi i sebe na nogama a ne da bi nekog imala ''sa strane''.Poslije tog ispada nastupili su noćni ispadi.Pošto živimo na selu i bavimo se poljoprivredom imamo i stoke,svekrva je znala ponekad u noći kad joj bolovi nisu dali da spava obići stoku i pogledati malu telad da li je sa njima sve u redu.Tako se je i taj puta digla i krenula da pogleda dal sve štima kad se svekar digao ko oparen iz kreveta i optužio ju da se ide,znate što.Nekako smo ga tada smirili ali iduće jutro pozvao je svekrvu u sobu,ona je došla k njemu.On zaključa vrata od sobe i kaže svekrvi-Sad si gotova,ubit ću i tebe i sebe.Nisi žena kako treba biti i gotovo je.Čak nam je i čavlom uspio prekucati pvc prozor-zabio je rešetku da ne bi netko došao k svekrvi u sobu kroz prozor
Muž i ja smo ostali šokirani tom njegovom novom osobnošću....Pričali smo s njime o tome i počeo je plakati,rekao je da ne zna što mu je tada bilo i pristao je da ga odvezemo u bolnicu da mu koliko toliko pomognu.Četvrtak,3.09. odvežen na odjel psihijatrije on hoda,tu i tamo se znao malo izgubiti ali se vratio.Petak,muž i svekrva odlaze kod njega u bolnicu,on hoda,priča,šali se,jede samostalno sve je u redu.U subotu nismo išli kod njega,u nedjelju sam poslala svog oca da ga obrije i odnese mu neko voće da pojede.Moj otac ne može kod njega,ne puštaju ga uz obrazloženje da je agresivan,nasilan i da je vezan.Ja zovem odjel psihijatrije i nakon mog petog ili šestog upita dal je vezan oni meni odgovaraju da je i da je tako najbolje za njega.Muž i ja odlazimo kod njega u ponedjeljak,prizor od kojeg se ledi krv u žilama-upalo lice,ovako slabe građe sad još slabiji,mogućnosti za hodanje i govor nikakve,svezan za ruke i noge,žedan do bola i sav zamazan od ostataka hrane kad su ga hranili ili pokušali nahraniti.Zovem sestru,odvezujemo ga vidim da ima pelenu i posjedamo ga.Na trtici uočavam početak dekubitusa i odmah vadim kremu i mažem ga-došla sam kod njega spremna da vidim svašta.Iz njegovih pluća svira ko da je progutao usnu harmoniku i tražim da ga pregleda pulmolog.Pulmolog ga je pregledao tek idući dan i premješten je na plućni odjel.Tamo se fizički jako dobro oporavio-dobio je snage,govor mu je postajao sve jasniji mada je pričao nešto što nema veze sa sadašnjosti-vratio se u mladost...Počeo je polako hodati i skupljati snagu tako da je on s obzirom na sveopće stanje barem pokretan i može se polako kretati.Sada je kod kuće,stalno bi nekuda išao,hodao bi,priča o nekakvim pogrebima,ima epizode kada plače ko malo dijete,pa se malo smije,pa opet plače...
Treapija mu je totalno iskorigirana,Memantin koji je dobio prije mjesec dana mu je ukinjen,stavili su mu novu terapiju za tlak,za srce,razrijeđivanje krvi i za spavanje.To je sve od lijekova koje trenutno troši,a meni je nejasna ta dijagnoza dementio mixta....Tražila sam objašnjenje na internetu i svugdje gdje se pojavljuje taj naziv piše demencija u alzheimeru.Doktorica nije potvrdila da se radi o AB,a na google-u piše....Kome da vjerujem,kome da se obratim,njegova doktorica mi je samo rekla da se pomirim s time da on više ne bude isti i da se pripremim psihički na svašta.Znam da me ne čeka med i mlijeko s njime.

[john newman]

Demencija u alzheimeru je konačna dijagnoza. U ovom slučaju alzheimer je uzrok demenciji (jer demencija se javlja u više slučajeva). U nekim slučajevima je demencija izlječiva, ali ovdje ako je dijagnoza točna to nije. Znači da će mu mozak postepeno propadati, uz lijekove to će se usporiti ali bolesnik će se vremenom pretvoriti u malu bebu. Koliko će sve to dugo trajati (tj kad će nastupiti smrt) nitko ne zna. Možda da razmisite o kakvoj ustanovi i sl.

[Broken Lady]

john newman kaže:

Demencija u alzheimeru je konačna dijagnoza. U ovom slučaju alzheimer je uzrok demenciji (jer demencija se javlja u više slučajeva). U nekim slučajevima je demencija izlječiva, ali ovdje ako je dijagnoza točna to nije. Znači da će mu mozak postepeno propadati, uz lijekove to će se usporiti ali bolesnik će se vremenom pretvoriti u malu bebu. Koliko će sve to dugo trajati (tj kad će nastupiti smrt) nitko ne zna. Možda da razmisite o kakvoj ustanovi i sl.

Hvala na odgovoru.
Što se ustanove tiče,suprug je rekao da nema šanse da ga ikamo stavlja dok za to ne bude potrebe.Znam da neće biti lako i da nam neće preostajati drugo ali morat ćemo,nažalost....Još plus tome,muž i ja smo udomitelji za starije i nemoćne osobe,a o demenciji bilo kakvog oblika ne znamo skoro ništa.Tj,on ne zna ništa a ja jedino to što malo prošvljam po internetu i tako.Da li možda znate koliko mi u tome-odnos prema oboljelom,briga i skrb-mogu pomoći udruge?Hvala unaprijed

[john newman]

Broken Lady kaže:

Hvala na odgovoru.
Što se ustanove tiče,suprug je rekao da nema šanse da ga ikamo stavlja dok za to ne bude potrebe.Znam da neće biti lako i da nam neće preostajati drugo ali morat ćemo,nažalost....Još plus tome,muž i ja smo udomitelji za starije i nemoćne osobe,a o demenciji bilo kakvog oblika ne znamo skoro ništa.Tj,on ne zna ništa a ja jedino to što malo prošvljam po internetu i tako.Da li možda znate koliko mi u tome-odnos prema oboljelom,briga i skrb-mogu pomoći udruge?Hvala unaprijed

Ima u zg udruga za oboljele od demencije. Njih kontaktirajte za savjete kako postupati s oboljelim. Oni ipak imaju mnogo iskustva i sigurno će pomoći. Ono što ja mogu savjetovati, da što god oboljeli napravi, to radi jer mozak propada i to više nije osoba koja je bila prije bolesti - nažalost. Okolina u većini slučajeva nema razumjevanja a to je takav odnos prema svemu što je različito, što se ne razumije.

[Broken Lady]

john newman kaže:

Ima u zg udruga za oboljele od demencije. Njih kontaktirajte za savjete kako postupati s oboljelim. Oni ipak imaju mnogo iskustva i sigurno će pomoći. Ono što ja mogu savjetovati, da što god oboljeli napravi, to radi jer mozak propada i to više nije osoba koja je bila prije bolesti - nažalost. Okolina u većini slučajeva nema razumjevanja a to je takav odnos prema svemu što je različito, što se ne razumije.

Od srca se zahvaljujem na odgovoru.

[Eric Prydz]

http://www.alzheimer.hr/

Udruga za oboljele od AB, možeš se kod njih raspitati o svemu ali ćeš se možda morati učlaniti. Ako dobro razumiješ engleski, potraži na Youtubeu bilo koje predavanje i prezentacijski video od "Teepa Snow" jer žena će ti predstaviti demenciju općenito kao ni jedna druga knjiga, približit će ti što u praktičnom smislu možeš očekivati od osobe koja je oboljela od jedne od verzija pod krovnim nazivom demencija. I drži se...

[android-Split]

Ako netko zna. Kolega ima dementnu mamu. I sad ja sam nacuo da je on odgovorna osoba. I sad kako živi sama a sklona je ludorijama, mene zanima jel on odgovorna osoba ako ona šta napravi?