Panični poremećaj

[Psihopatična]

O-hoho nas ima "paničara", drago mi je što dijelite iskustva i što pišete.
Što se mene tiče, u vremenu od otvaranja ove teme, opisa moje borbe, krenula sam na psihoterapiju kod drugog psihića, imam osjećaj da će ovo šljakati, jer imam već dosta iskustva sa njima i već taj prvi kontakt mi je dovoljan za procijenu da li se splati ili ne nastaviti, jer znate i sami koji ste to prošli/prolazite, da pogoditi pravog i da ti sjedne, stekneš odnos pravi i povjerenje, nije lako. Da je to bar- boli me zub, oke, idem zubaru, riješit će problem ( iako i tu te može zaj... , ovdje je kod svakog individualno, sva sreća ako od prve naletiš na pravog i to je to, ali u većini slučajeva nije tako.
Vrtiš se u krug, svjestan si da problem ne možeš otkloniti preko noći ( uostalom ni nije nastao tako ), gubiš volju, padaš, dižeš se, zapadaš u stanja bezvoljnosti, hodaš po rubu, dosta ti je i tableta i psihijatara, traženja pomoći, faze prepuštanja, itd., itd.,... kroz sve to sam prošla i prolazim, no BORIM se dalje. Znam da je većina posla koji me čeka na meni ( sve, u biti ), ovo sa strane su samo smjernice, upute i pomoć. Sa strahovima se moram suočiti, inače ovako mogu u nedogled. Vidim da od tableta više nema koristi ( navela sam u prvoj poruci koliko ih dugo koristim ), sada je vrijeme da to odbacujem i riješavam problem na drugi način. Naravno, još neko vrijeme neće ići bez tableta, postupno odvikavanje. Pakleno bude i je, ali krećem. Uz uspone i padove, kao i sve u životu.
Evo i sada se borim sa nesanicom i pikam ovdje, ali bar ne gledam na to iz tako sivo-crne perspektive kao do nedavno. Ne mogu spavati, nemir,.. ? A kaj sada, naspavat ću se dok se organizam izmori, i ovako trenutno svojim košmarnim mislima neću ništa promijeniti.

Pročitala sam vaša iskustva. U početku su tablete najbrža i najefikasnija pomoć, ali samo jedan period, i nisam protiv toga, uostalom, zato i postoje, ali ne na duge staze. Dalje nema učinka velikog. Povremeno neka budu pri ruci.

Persen- ništ' koristi ! Kod ove vrste poremećaja od njega nikakve koristi, to je kao da progutaš pobojani šećer, nula.
Možda ima na tržištu neki biljni preparat koji djeluje ( sigurno ima ), jer vjerujem da za sve postoji lijek iz prirode.

[Maddie]

znam kako vam je mene jepanični držo 5 mjeseci,dok se nisam sama uvjerila da je sve oke
okidač je bio mamina bolest,mislila sam da sam doživila moždani ili srčani a da neznam,tlak mi je stalno skako,a skinila sam 20 kg i prestala pušit
na kraju sam nekako shvatila da je to sve u mojoj glavi
i kako se mama oporavljala tako sam i ja
al moje prijašnje neuroze me još slijede
mislim da je panični i agorafobija još samnom ali ne više u tom obliku,možda u najblAžem moguće,više je tu anksioznost i depresija

[extreme]

Psihopatična kaže:

Bol, težina, napetost u lijevoj ruci, te grč srčanog mišića, probadanje lijeve strane prsnog koša. Nakon bilo kakvog uzbuđenja ( bilo pozitivno ili negativno ), konstantni stres, strah, nemir i napetost. Inače- liječim panični poremećaj ( terapija medikamentima- Cipralex, pola tablete od 10mg svakodnevno plus 0,25 Xanax ujutro, dalje tokom dana po potrebi, obično 0,25 navečer ili 0,5mg pošto postoji problem sa spavanjem- otežano uranjanje u san, te buđenje xy puta tokom noći, +psihoterapija ). Kod za mene stresnih situacija sklona sam "zlorabiti" Xanax, pola tablete od 0,5, pa još polovica, pa još,.. ). Što se stanja paničnog poremećaja tiče, polagani napredak ( borba godinu dana traje i nastavlja se dok se ne zgazi ! ). Paničnih ataka nema, ali je ostao strah i nesigurnost. Strah od straha.
Pošto sam i hipohondar, zabrinjava me prvo navedeno, znači- srce. Znam da nije organski, jer su sve pretrage obavljene.

Molim za slična iskustva, stanja, borbe, savjete,... I što se paničnog poremećaja tiče ( preporuke za medikamente i psihijatre ) i srca. Možda kakve alternativne metode ( učinkovite i sprobane, znam da je to duži put, ali i ovaj je dugotrajan i mukotrpan, a postupno želim odbaciti tablete ).
Hvala !

iste, ali TOTALNO iste simptome sam imala i ja. 10 puta dnevno sam mislila: evo...spičio me infarkt. jebote, koči mi se ruka-dobit ću infarkt....

zvala hitnu, ljudi mi se smijali. obavila pretrage, pokazale da je srce u redu, al ja zabrijala da su pretrage aljkavo obavljene i da nešto ipak nije u redu.

išla kod psihologice...i puno razgovarala. kasnije sam shvatila da je to sve bila vjerovatno posljedica gadnih stresova: završetak faxa i prvi pravi posao. drugim rječima, dotuklo me što sam upala u stvarni život. umirala od straha. to se vjerovatno odrazilo i na panične napade.

uz silne razgovore, analizu svakog detalja mog života.....psihologica mi preporučila vježbe disanja za opuštanje koje sam prakticirala svaki dan za vježbu a posebno kad bi skužila da "nailazi" panika i "infarkt".


uglavnom, uspjela sam....napokon vjerujem da i je sa srcem sve ok (iako sam ipak od panike i straha ostavila cigare i navalila na maslinovo ulje koje je DOBRO za srce), više nemam napade panike, tu i tamo me pri uzbuđenju uhvati tuć srce sto na sat, al to odmah prekinem disanjem.

trebala mi je godinu dana, tablete nisam uzimala,- nitko mi ih nije spomenuo,nit sam znala da postoje neke takve, i eto...

ne znam, uglavnom, jesi probala s tim disanjem za opuštanje?

[extreme]

andreina kaže:

znam da je ali i ovo je u najboljoj namjeri-očito nisi nikada doživio panični napad pa ne znaš da u tom trenutku se nemožeš smiriti sam od sebe.treba ti nešto što brzo djeluje.
svatko ima svoju taktiku.....netko već ima predosjaćaj kada će se to desiti pa ode doma i legne se i čeka da prođe.
a šta ako si vani među ljudima?gdje češ legnuti?
komplicirano ti je to,kod svakoga je drugačije a vjeruj mi toliko puta sam htjela odustati od tableta i muka mi je kad moram sav taj koktel popiti ali gledaj-nakon dvije godine uzimanja terapije-godinu i pol nisam imala panični napad!
šta ti to govori?da smo mi ovisnici?
ne,nego slušamo one koji su u to upućeniji i znaju više o tome od nas a to su doktori.
i jebe mi se oču li piti koktel tableta ili koktel govana,samo se želim do kraja izliječiti a to ču i uspjeti

ja se apsolutno slažem s tobom!!

evo kažem, ja sam svoju paniku liječila godinu dana bez ijedne tablete (već sam rekla da nisam ni znala da postoje tablete za to a psihologica mi kemiju NIKAD NIJE NI SPOMENULA).

-znam kako je panika gadna....jebote imala sam sve jebene simptome INFARKTA, kočila mi se lijeva ruka, stiskalo me u prsima, gubila dah,...

-nisam mogla podnijeti da budem sama u kući jer ako me strefi infarkt, tko će mi pomoći????

-zato sam dok je muž radio, hodala po trgovinama samo za slučaj ak me strefi da ima netko tko će nazvat hitnu....
-najgore mi je bilo jer sam morala VOZITI na posao 45 min, i najveća mi je frka bila da će me infarkt strefit dok vozim...
-UVIJEK sam imala aspirine u novčaniku jer sam čitala da je to najbolje popit dok čekaš hitnu ak te strefi infarkt....
-
kad bi me pihologica "natjerala" da malo racionaliziram stvari, i kad sam uvidjela da mi je srce ok, puklo me da ću dobit infarkt zato jer stalno o njemu razmišljam i jako sam pod stresom...kao ...prizvat ću ga

totalno,jedan šugavi začarani krug...nemo'š se iskopat...

uz puno razgovora, da otkrijemo što me zapravo najviše muči, vježbala sam i to disanje za smirenje i opuštanje....
-
ok, i par puta sam popila šalicu kamilice....

mislim da se može bez tableta........

[ciganka]

eleuthera kaže:

Isto je sa mnom.
Napadaj panike sam u zadnja 2 mjeseca imala samo 2 puta i jako sam, recimo, sretna zbog toga. Ali anksioznost, a posebno depresija su ono što me muči..

Negdje sam procitala da ljudi koji imaju kombinirano A&D stalno osjecaju potrebu da se bore, pa to i rade, ne mogu se pomiriti sa svojim stanjem, stalno nesto pokusavaju: psihoterapija, AD, anksiolitici, rad na sebi...
Depresi, pak, nemaju snage da se bore, nista ih ne tjera.
Kod mene su oba poremecaja u pitanju, sada sam 4 mjeseca na AD, depra se skroz povukla, a anksioznost nekada opere.
Mene je depra najvise plasila, taj ocaj, bezvoljnost, crne misli....

[Psihopatična]

extremexx kaže:

iste, ali TOTALNO iste simptome sam imala i ja. 10 puta dnevno sam mislila: evo...spičio me infarkt. jebote, koči mi se ruka-dobit ću infarkt....

zvala hitnu, ljudi mi se smijali. obavila pretrage, pokazale da je srce u redu, al ja zabrijala da su pretrage aljkavo obavljene i da nešto ipak nije u redu.

išla kod psihologice...i puno razgovarala. kasnije sam shvatila da je to sve bila vjerovatno posljedica gadnih stresova: završetak faxa i prvi pravi posao. drugim rječima, dotuklo me što sam upala u stvarni život. umirala od straha. to se vjerovatno odrazilo i na panične napade.

uz silne razgovore, analizu svakog detalja mog života.....psihologica mi preporučila vježbe disanja za opuštanje koje sam prakticirala svaki dan za vježbu a posebno kad bi skužila da "nailazi" panika i "infarkt".


uglavnom, uspjela sam....napokon vjerujem da i je sa srcem sve ok (iako sam ipak od panike i straha ostavila cigare i navalila na maslinovo ulje koje je DOBRO za srce), više nemam napade panike, tu i tamo me pri uzbuđenju uhvati tuć srce sto na sat, al to odmah prekinem disanjem.

trebala mi je godinu dana, tablete nisam uzimala,- nitko mi ih nije spomenuo,nit sam znala da postoje neke takve, i eto...

ne znam, uglavnom, jesi probala s tim disanjem za opuštanje?

vj

Nisam sprobala, niti još prakticiram vježbe disanja za opuštanje. Usporedno sa psihoterapijom novom ću krenuti s tim.
Tipično za paničara, često dolazi do hiperventiliranja ( unosim previše kisika u organizam ), poznat onaj osjećaj- nemaš zraka, plitak dah, pa udahneš iz dna duše, pa ti je lakše, a u biti nema potrebe za tim, nakon toga baš zbog viška kisika dolazi mi do vrtoglavice. Toga ću se prvo morati odučavati.

Kakve vježbe disanja prakticiraš ?

[Maddie]

mene anksiznost baca u depu

[extreme]

Psihopatična kaže:

vj

Nisam sprobala, niti još prakticiram vježbe disanja za opuštanje. Usporedno sa psihoterapijom novom ću krenuti s tim.
Tipično za paničara, često dolazi do hiperventiliranja ( unosim previše kisika u organizam ), poznat onaj osjećaj- nemaš zraka, plitak dah, pa udahneš iz dna duše, pa ti je lakše, a u biti nema potrebe za tim, nakon toga baš zbog viška kisika dolazi mi do vrtoglavice. Toga ću se prvo morati odučavati.

Kakve vježbe disanja prakticiraš ?

ma vrlo jednostavno....udišeš na nos 3-4 sekunde, polako, koliko možeš....ali isključivo da ti zrak ulazi u trbuh- znači dok se ne upraksaš drži ruku na trbuhu, jedino ti se on smije podizat....ramena i pluća ne.....

i onda izdišeš na usta isto brojeći do 3 ili 4 , ovisi koliko možeš...

znači, polako udisanje na nos i izdusanje na usta. sporo. da svaki udah i izdak traje dok nabrojiš do 3 ili 4.
i isključivo da ti trbuh "raste"

to vježbaj svaki dan da se upraksaš....ja sam to redovito vježbala prije spavanja jer su mi onda napadi bili češći.
u kratkom vremenu češ se usavršit i moći ćeš to radit bez razmišljanja, uvijek i svugdje, i nitko neće skužit da to radiš.

a najbolje.....kad skužiš da ti nailazi napad....ODMAH u startu, prije nego što se napad razmaše....KRENI S OVIM DISANJEM. moraš biti uporna i skoncentrirana na disanje. već samim time što u trenutku kad nailazi panika moraš kontati KAKO disati...to ti je i sistem distrakcije...skretanja pažnje na nešto drugo da ne misliš na napad...

budući da sam se ja u vježbama toliko ispraksirala da sam ih mogla izvodit ne razmišljajući o izvođenju...ja sam u trenutku dolaska napada koristila to plus skretanje pažnje....znači disala bi i dohvatila knjigu, počela pregledavat teletekst, ili bilo što što me moglo dovoljno zaokupit da ne razmišljam o "infarktu".

jbg, nije uspjevalo savršeno u početku, ali s vremenom sve bolje i bolje...sad napada više nemam.

nadam se da nisampreviše zakomplicirala i da si skužila šta sam htjela reći. počni s vježbama odmah

[back to black]

Jel vam poznat osjećaj kad vas zahvati panika,da biste najrađe negdje pobjegli,na sigurno...ustvari bježimo od sebe,jasno.Možda je to znak da se ne možemo pomiriti s tim šta jesmo,ili nismo,pa u tom kriznom trenutku taj osjećaj kulminira,zapravo?

[.tajana.]

back to black kaže:

Jel vam poznat osjećaj kad vas zahvati panika,da biste najrađe negdje pobjegli,na sigurno...ustvari bježimo od sebe,jasno.Možda je to znak da se ne možemo pomiriti s tim šta jesmo,ili nismo,pa u tom kriznom trenutku taj osjećaj kulminira,zapravo?

mislim da ima nekaj i u tome

[Tino]

Psihopatična kaže:

Bol, težina, napetost u lijevoj ruci, te grč srčanog mišića, probadanje lijeve strane prsnog koša. Nakon bilo kakvog uzbuđenja ( bilo pozitivno ili negativno ), konstantni stres, strah, nemir i napetost. Inače- liječim panični poremećaj ( terapija medikamentima- Cipralex, pola tablete od 10mg svakodnevno plus 0,25 Xanax ujutro, dalje tokom dana po potrebi, obično 0,25 navečer ili 0,5mg pošto postoji problem sa spavanjem- otežano uranjanje u san, te buđenje xy puta tokom noći, +psihoterapija ). Kod za mene stresnih situacija sklona sam "zlorabiti" Xanax, pola tablete od 0,5, pa još polovica, pa još,.. ). Što se stanja paničnog poremećaja tiče, polagani napredak ( borba godinu dana traje i nastavlja se dok se ne zgazi ! ). Paničnih ataka nema, ali je ostao strah i nesigurnost. Strah od straha.
Pošto sam i hipohondar, zabrinjava me prvo navedeno, znači- srce. Znam da nije organski, jer su sve pretrage obavljene.

Molim za slična iskustva, stanja, borbe, savjete,... I što se paničnog poremećaja tiče ( preporuke za medikamente i psihijatre ) i srca. Možda kakve alternativne metode ( učinkovite i sprobane, znam da je to duži put, ali i ovaj je dugotrajan i mukotrpan, a postupno želim odbaciti tablete ).
Hvala !

To se i meni dogodilo prije nekih 3 godine.Sjedili ja i frend u kaficu, pijemo kavu i odjednom mi se pocela ruka kocit, nisam mogao disat, srce mi je tuklo sto na sat.Mislio sam da cu dobit srcani udar ali...
Obisao sam razne doktore, napravil stotinu pretraga i ustanovilo se da sam potpuno zdrav.Na kraju sam dospio i do psihijatra, ispricao mu sto se dogodilo i veli on meni da sam imao panicni napadaj.Dobil sam neke tablete i nakon toga to se vise nije ponovilo.Sad je sve ok

[andreina]

nisam mislila da nas fakat ima puno.
"a ja misla" jedini paničar na forumu

[andreina]

Tino kaže:

u kaficu, pijemo kavu i odjednom mi se pocela ruka kocit, nisam mogao disat, srce mi je tuklo sto na sat.Mislio sam da cu dobit srcani udar

jesi li znao da kava,coca cola i slični proizvodi mogu izazvati panični napadaj?
neki ljudi su osjetljiviji malo na to.
ja inače ni ne pijem tursku kavu jer mi fizički bude loše al pijem neskafe i tu i tamo me zna "bubnut" baš da mi se odrazi i na psihu i na tijelo ali bome ne u takvim razmjerima kao baš crna turska.od nje bežim koda sam vraga vidla

[andreina]

extremexx kaže:

-nisam mogla podnijeti da budem sama u kući jer ako me strefi infarkt, tko će mi pomoći????

tako sam i ja prije dok sma bila sama u stanu kad bi me panika uhvatila,otključala bih vrata od stana za svaki slučaj ako mi se pogorša da mogu pozvoniti susjedima

[extreme]

andreina kaže:

tako sam i ja prije dok sma bila sama u stanu kad bi me panika uhvatila,otključala bih vrata od stana za svaki slučaj ako mi se pogorša da mogu pozvoniti susjedima

istina....sad mi je to pomalo smiješno..al u ono vrijeme padale su mi na pamet sve moguće varijente problema i njihovih rješenja. kakve su me fix ideje pucale...nevjerojatno. sva sreća pa sam to rješila,bila sam poluluda.

[korana]

i meni se to dogodilo/događalo prošle godine. pila sam helex 0.25 mg 1x po potrebi, u to vrijeme jednu na dan, ali mi nije pomagalo. išlo je na gore. panika se počela sve učestalije pojavljivati i kulminirala kad sam trebala ići busom na more. taj dan sam popila valjda 5 takvih helexa. nisam si mogla pomoći. probadanje u predjelu srca, strah, bezrazložan. pokušala sam definirati čega me strah, a istovremeno nisam mogla. na moru sam puno šetala, nije još bila sezona i nije bilo gostiju. jako mi je godilo. samo sam odjednom otkrila da sam zaboravila popiti helex. slijedeće jutro ga namjerno nisam popila. i sasvim ga prestala piti. kako me je prolazilo, tako sam se više počela baviti nekim drugim stvarima, hobijima, prijateljima koje sam zbog panike gotovo sasvim zapustila. prošlo je godinu dana, niti jednom me više nije čopila panika, ali helex nosim u novčaniku, za svaki slučaj.

[andreina]

i meni su uvijek xanaxi u torbici za svaki slučaj.
ni u dućan bez njih

[back to black]

korana kaže:

i meni se to dogodilo/događalo prošle godine. pila sam helex 0.25 mg 1x po potrebi, u to vrijeme jednu na dan, ali mi nije pomagalo. išlo je na gore. panika se počela sve učestalije pojavljivati i kulminirala kad sam trebala ići busom na more. taj dan sam popila valjda 5 takvih helexa. nisam si mogla pomoći. probadanje u predjelu srca, strah, bezrazložan. pokušala sam definirati čega me strah, a istovremeno nisam mogla. na moru sam puno šetala, nije još bila sezona i nije bilo gostiju. jako mi je godilo. samo sam odjednom otkrila da sam zaboravila popiti helex. slijedeće jutro ga namjerno nisam popila. i sasvim ga prestala piti. kako me je prolazilo, tako sam se više počela baviti nekim drugim stvarima, hobijima, prijateljima koje sam zbog panike gotovo sasvim zapustila. prošlo je godinu dana, niti jednom me više nije čopila panika, ali helex nosim u novčaniku, za svaki slučaj.

Ti si vjerojatno "usputni" slučaj,čim te tako lako napustio osjećaj panike.A,na sreću tvoju,sigurno nema dublji korjen taj tvoj"poremećaj".Mi se neki jadničci,kao ja borimo s tim otkad znamo za sebe.S malim,sretnim pauzicama

[.tajana.]

back to black kaže:

Ti si vjerojatno "usputni" slučaj,čim te tako lako napustio osjećaj panike.A,na sreću tvoju,sigurno nema dublji korjen taj tvoj"poremećaj".Mi se neki jadničci,kao ja borimo s tim otkad znamo za sebe.S malim,sretnim pauzicama

pa tebi to već tak dugo traje? nisi pila nikve tablete,psihijatar bilo kaj??

[back to black]

.tajana. kaže:

pa tebi to već tak dugo traje? nisi pila nikve tablete,psihijatar bilo kaj??

Otprilike,otkad znam za sebe... Ne šalim se,samo se mijenjao uzrok,i intenzitet raznoraznih strahova Naravno,nije to bilo patološki toliko izraženo ,da sam od malih nogu pila lijekove,ali sam imala kasnije u životu nekakvih problema ,i tada se to multipliciralo,izišlo na površinu,pokazalo svoju ružnu glavu...Tad je došlo na red stabiliziranje terapijama i lijekovima...duga priča...nisam luda,samo malo"labilna"rekli bi laici... I,iz iskustva mogu reći,treba sve opcije uzest u obzir kad je liječenje u pitanju.Sve,osim baba vračara,grahara...šarlatana općenito.Živimo u takvim vremenima da su neuroze sastavni dio svakog čovjeka,više-manje izražene(to je prednost civilizacije ).Malo prelistaj postove,puno ti tu piše o ovoj temi.Pa,nismo s Marsa'ili?Samo naprijed