Psihoterapija - opća tema

[harlequin]

crazy child kaže:
Veća je učinkovitost ukoliko pacijent prima ljubav od psihoterapeuta

O čemu ti pričaš???
Ljubav kao dio psihoterapije???
Pa poanta je upravo u tome da terapeut ne smije biti emocionalno involviran ni u jednom segmentu života pacijenata, poanta i je u tome da to mora biti profesionalni, a ne emotivni "ljubavlju ispunjen" odnos!!!
Treba govoriti o pozitivnom stavu prema pacijenu, ali s profesionalne distance.

Ono o čemu ti pišeš je sasvim u redu sa stanovišta osobe koja veruje da čovek postoji i kao duhovno biće. Na taj način stvara se jedna nova dimenzija postojanja i dobijaju odgovori na mnoga pitanja, te se samim tim i problemi i negativna iskustva lakše razrešavaju. Međutim, da bi to bilo moguće čovek mora prihvatiti neke ideje kao istinite. Nekima je to jednostavno, a nekima ne, jednima sasvim logično, a drugima neprihvatljivo. Kako ćeš pomoći ljudima koji nisu u stanju da prihvate takvo viđenje stvarnosti?

[Aranyani]

eena_ kaže:
Jung potječe iz religiozne obitelji, ali sam pročitala da se vezi boga, suma sumarum, nije mogao izraziti(izrazio se da se ne može izraziti). Ovo za mistike i sf nisam mislila doslovno, nisam bliska tim grupama. Mislila sam na razne alternativce.

"Alternativci" već da.

To što potječe iz religiozne obitelji nije na njega ostavilo posljedice da bi bio religiozan. Naprotiv.
Prirodu samog Boga nije mogao izraziti, kao što je to i razumljivo, nitko to ne može. Ali je imao jasnu povezanost s njim.
"Vocatus atque non vocatus deus aderit."

Ali da se vratimo na temu. Ono što sam spominjanjem Junga htjela reći je da postoje i psihoterapije (kao Jungova) koje obuhvaćaju i "duhovni" dio čovjeka, jer mi se učinilo da Crazy Child negoduje zbog "samo-psiha-materija" psihoterapijskih pristupa.

[Aranyani]

harlequin kaže:
O čemu ti pričaš???
Ljubav kao dio psihoterapije???
Pa poanta je upravo u tome da terapeut ne smije biti emocionalno involviran ni u jednom segmentu života pacijenata, poanta i je u tome da to mora biti profesionalni, a ne emotivni "ljubavlju ispunjen" odnos!!!
Treba govoriti o pozitivnom stavu prema pacijenu, ali s profesionalne distance.

Nisam sigurna da si shvatio što je CC mislila pod ljubavlju u sklopu psihoterapije. Vjerujem da to je taj pozitivni stav i naklonost. Ali ne mora se terapeut držati hladno i distancirano.
Najnovija istraživanja pokazuju da je psihoterapiju poželjno prilagoditi individualnom slučaju, dakle ako nekome treba pružiti malo više emotivniji i bliskiji pristup, zašto ne, to može samo pomoći. Svakako, to ne mora biti pravilo, ali pravilo bi trebalo biti da ne trebamo istim metrom mjeriti različite ljude.

Da se još samo malo vratim na "Ljubavlju ispunjen odnos". Jednom dijelu ljudi koji dolazi na psihoterapiju zapravo treba upravo taj ljubavlju ispunjen odnos - s nekim.

[Aranyani]

Enchantress kaže:
Ono o čemu ti pišeš je sasvim u redu sa stanovišta osobe koja veruje da čovek postoji i kao duhovno biće. Na taj način stvara se jedna nova dimenzija postojanja i dobijaju odgovori na mnoga pitanja, te se samim tim i problemi i negativna iskustva lakše razrešavaju. Međutim, da bi to bilo moguće čovek mora prihvatiti neke ideje kao istinite. Nekima je to jednostavno, a nekima ne, jednima sasvim logično, a drugima neprihvatljivo. Kako ćeš pomoći ljudima koji nisu u stanju da prihvate takvo viđenje stvarnosti?

Enchantress slažem se s tobom.

I baš zato psihoterapeut mora biti nepristran, i ne paziti da ne "inficira" klijenta svojim idejama i vrijednostima, i time ga još više zbuni. Kažem, svakome treba pristupati pažljivo i induvidualno.

[Sedmica]

[QUOTE]Aranyani kaže:
[B]"Alternativci" već da.

To što potječe iz religiozne obitelji nije na njega ostavilo posljedice da bi bio religiozan. Naprotiv.

Kako to možeš tvrditi?

[Aranyani]

Prouči Junga pa će ti biti jasnije

[harlequin]

Aranyani kaže:
Nisam sigurna da si shvatio što je CC mislila pod ljubavlju u sklopu psihoterapije. Vjerujem da to je taj pozitivni stav i naklonost. Ali ne mora se terapeut držati hladno i distancirano.

Nisam rekla "hladno i distancirano", rekla sam profesionalno.

[Aranyani]

OK, slažem se, samo neki poistovjete hladnoću sa profesionalnom distancom.

[crazy child]

Aranyani kaže:
Pa tako postoje psihoterapeuti teolozi (prvu ulogu psihoterapeuta imali su svećenici), psihoterapeuti šamani, psihoterapeuti filozofi.......mislim da se danas može naći terapeuta kakvog god trebaš i hoćeš. Ako hoćeš kemičara, ako hoćeš analitičara, ako hoćeš duhovnjaka



Ako ja imam dovoljno novaca da si kupim što želim, nisam gladna, pa čak sam i upravo jela, što meni javna kuhinja može ponuditi?
Što kirurg može ponuditi zdravom čovjeku?



To psihoterapeuti i rade - neki na razini psihe, a neki na razini, kako kažu, duha. A pogotovo sad postoji procvat psihoterapeuta duhovnjaka, a da ne zaboravim i nezaobilaznu Jungovu psihologiju, koja je na mala vrata uvela duhovnost i religiju i "nešto više" u psihologiju.

Dobro ako je tako. Samo, vjerojatnost da se nađe terapeuta duhovnjaka je mala il se varam? I pretpostavljam da to ne spada u službenu psihoterapiju ili takve uopće nema nego je sve otvoreno (?).

sorry, ali nisam rekla za takve ljude da nemaju problema.
naravno da imaju, zašto bih to navodila da nemaju?


Dakle, ima toga.
moje pitanje je- dal je to ostavljeno za mali broj iznimaka ili je to opća praksa psihoterapeuta?
Nažalost, mislim da je ovo prvo. (bar ovdje)
Inače, ništa se ne može liječiti samo na razini posljedice, to je samo djelomično i trenutno rješenje. Tako da liječiti nešto na razini tijela ili psihe je manjkav posao.
Samo liječenje na razini duha je liječenje uzroka bolesti i kao takvo je stvarno uspješno.

[crazy child]

Aranyani kaže:

A Zakon je....?

Ljubav i poštovanje prema svemu što postoji, prema svemu živome.
Zakon je utkan u svo postojanje, ono je glavna odrednica Života, jer ne bi Život opstao da ide protiv života i zato je grijeh (nepoštovanje, šteta prema bilo čemu) protuprirodan, a njegova posljedica je deformacija našeg sustava koja se onda očituje u bilo kojem vidu bolesti il mane.

U užem smislu- 10 Božjih zapovjedi.

[crazy child]

harlequin kaže:
O čemu ti pričaš???
Ljubav kao dio psihoterapije???
Pa poanta je upravo u tome da terapeut ne smije biti emocionalno involviran ni u jednom segmentu života pacijenata, poanta i je u tome da to mora biti profesionalni, a ne emotivni "ljubavlju ispunjen" odnos!!!
Treba govoriti o pozitivnom stavu prema pacijenu, ali s profesionalne distance.

Ne samo kao dio psihoterapije nego kao osnova bilo kakvog liječenja i izlječenja.

Ljubav nije emocija i nema veze s njom.

Ljubav je (životna) energija.

[crazy child]

Enchantress kaže:
Ono o čemu ti pišeš je sasvim u redu sa stanovišta osobe koja veruje da čovek postoji i kao duhovno biće. Na taj način stvara se jedna nova dimenzija postojanja i dobijaju odgovori na mnoga pitanja, te se samim tim i problemi i negativna iskustva lakše razrešavaju. Međutim, da bi to bilo moguće čovek mora prihvatiti neke ideje kao istinite. Nekima je to jednostavno, a nekima ne, jednima sasvim logično, a drugima neprihvatljivo. Kako ćeš pomoći ljudima koji nisu u stanju da prihvate takvo viđenje stvarnosti?

Činjenicama, znanjem.

[LoveMeTender]

crazy child kaže:
Čemu uopće služi psihoterapija?

Jasno mi je da ljudima pomaže kad upoznaju sebe i druge, te kad uvide djelomične uzroke svojih problema il krivih postupaka, ali šta dalje?

Što se tiče psihoterapije dalje nema ništa.
Tako da ovo- terapija- je 30 % istina. (gore navedeno)

Veća je učinkovitost ukoliko pacijent prima ljubav od psihoterapeuta, al tu ljubav može dobiti od bilo koga tako da opet tu ne leži njena stvarna učinkovitost.

Jer osnovne uzroke ne riješava ni psihologija/terapija nit bilo šta slično nego samo ... (to ću ostaviti vama)

Zapitajte se zašto se ljudi "boje dobra". (da, gledala sam Sanju )
I šta nakon uvida u problem radi pt.

Da me se krivo ne shvati, drago mi je što postoji ta djelatnost (i sama sam poznavaoc ljudske psihe), jer upoznavanje čovjeka i kako nastaje bolest je jako važno, ali liječenje (a i dublji, osnovni uzrok bolesti) je drugi par čarapa.

Pitanja-
Dal se slažete s mojim mišljenjem?
Kako zapravo liječiti sebe/druge?

Psihoterapija pomazhe. Tachno to da upoznaju sebe i ljude oko njih i zashto je doshlo do nekih problema.

Psihoterapeut (za mene) je neko tko posmatra stvari "sa strane". Nije emocionalno vezhen za pacijenta te mozhe realno uvidjeti problem. Nije to isto kao kad pricham sa nekog tko me voli, moju mamu primjer. Jer ona ne gleda realno na to, nego je pristrasna.

Od moje trinaesette godine do sad sam razgovarala sa oko (da ne pretjeram) 100 psihijatra, psihologa i psihoterapeuta. I samo je jedan uspeo da mi pruzha pomoch i to svih ovih 14 godina. Vrlo je bitno za pacijenta kako "dozhivljava" psihijatra, mora imati povjerenja u njega. Mnoge od njih su bile "hladni" i nisu slushali shta ja ustvari pricham nego su kernuli ka "evo ti ovaj recepat". U redu je da se psihoterapija kombinuje sa ljekovima, ako ima potrebe, ali onako samo te "izdrogirati" i ako krene na bolje ok ako ne nikome nishta, to nije u redu.

[piti]

Već tri mjeseca idem na psihoterapiju (2 puta tjedno).
Razlozi - nedostatak samopouzdanja, poremećaj u prehrani, nesamostalnost, nezrelost, perfekcionizam... dakle, uglavnom klasični razlozi.
Nikad nisam pila nikakve tablete za smirenje (što ne znači da mi nekad nisu bili potrebni), antidepresive... Ne bolujem od niti jedne bolesti (hvala Bogu) depresije, anksioznosti ili nešto slično...

Znam da nema čarobnog lijeka i da se preko noći ne može upoznati sebe, izgraditi samopouzdanje, postati samostalan, ali mi je čudno da u ova tri mjeseca koliko idem, apsolutno nikakve rezultate ne vidim. Baš ništa.

Polako gubim volju zbog toga, ali se ipak bojim odustati, jer me ti isti problemi ionako kad-tad čekaju i ako ih sad ne riješim da će rezultirati depresijom i da ću 'pasti'.

Što vi mislite o tome? Kakva su vaša iskustva? Znam da je individualno, ali do kad će to trajati?

Hvala.

[zvjezdicaiz mora]

možda ti terapeut ne odgovara; ne vodi te u pravom smjeru na način koji bi za tebe bio ok, ili...
da li ti se sviđa kao osoba ili ne?
možda bi netko drugi bio za tebe primjereniji ili je samo privremena faza zbog
perfekcionizma i tvojih očekivanja da moraš nešto postići tijekom ova tri mjeseca

[Maestro Maksimič]

Na koju terapiju ideš?

Po nabrojanim simptomima vjerojatno bi ti najbolje pasala geštalt ili kognitivno-bihevioralna.

[SaveAss]

Piti to što osjećaš prema terapiji je vrlo uobičajena pojava. Polako, u pitanju je proces koji ne mijenja stvari preko noći. No, vidim da taj dio i sama shvaćaš.

[piti]

zvjezdicaiz mora kaže:

možda ti terapeut ne odgovara; ne vodi te u pravom smjeru na način koji bi za tebe bio ok, ili...
da li ti se sviđa kao osoba ili ne?
možda bi netko drugi bio za tebe primjereniji ili je samo privremena faza zbog
perfekcionizma i tvojih očekivanja da moraš nešto postići tijekom ova tri mjeseca

Psihijatar se čini ok, ali sve što mi je on do sada rekao (odgoj, djetinjstvo...) sam znala i sama. Ništa novo ja nisam otkrila (uglavnom).

Zanimaju me iskustva ljudi koji su prošli terapiju - kako je to išlo, koliko je dugo trajalo i naravno, da li im je fakat pomoglo?

500 kn tjedno (2 puata po 250 kn) je fakat dosta.

Hvala svima na odgovorima.

[piti]

Maestro Maksimič kaže:

Na koju terapiju ideš?

Po nabrojanim simptomima vjerojatno bi ti najbolje pasala geštalt ili kognitivno-bihevioralna.

Pojma nemam na koju idem, a i da znam 'metodu', ništa mi ne bi značila.

A kakva je to kognitivno-bihevioralna metoda?