Zbirna tema Prokrastinacija - odgađanje obaveza i odluka

[The Maystor]

AyaFey kaže:

Nitko nema koristan savjet jer on kad je u pitanju prokrastinacija očito ne postoji? Tako je jednostavno, problem je identificiran, previše odgađaš. Što napraviti? Odredi si prioritete i prioni poslu, iskoristi dan, pokaži se u najboljem svjetlu što možeš. Znamo što nam je raditi i čini se tako jednostavno, sve dok ne dođe trenutak kad se treba pokazati. Onda redovito podbacimo iako si za sljedeći put obećamo da ćemo drugačije. Kao da nam je živčani sustav krivo spojen...

Zivcani sustav je iscrpljen navikama, a one navike koje su precvrste, su nastale s razlozima.

Vrijednosti u zivotu ponekad dobivaju na dinamici postepenom i umjerenom promjenom losijih navika.

No, djelomican povratak na prijasnje losije navike, povremeno djeluje suvise depresivno.

[Flissiicoo]

Ova kiša vani mi možda pomaže da "stanem na loptu". A to je ono što trebam. Mir i tišinu iz vanjskog svijeta kako bi mogao sam sa svojim mislima iscrtati put na kojem sam zapeo. Stoput kažem, odgađanje je najčešće kad se u glavi stvori slika o nagomilanim obvezama i onda je najlakše odustati jer ne znaš odakle početi. Sad je vrijeme da si ponovo posložim određene prioritete i time smanjim mogućnost ponovnog odgađanja.

[The Maystor]

Flissiicoo kaže:

Ova kiša vani mi možda pomaže da "stanem na loptu". A to je ono što trebam. Mir i tišinu iz vanjskog svijeta kako bi mogao sam sa svojim mislima iscrtati put na kojem sam zapeo. Stoput kažem, odgađanje je najčešće kad se u glavi stvori slika o nagomilanim obvezama i onda je najlakše odustati jer ne znaš odakle početi. Sad je vrijeme da si ponovo posložim određene prioritete i time smanjim mogućnost ponovnog odgađanja.

A, to je na neki nacin fenomen modernog drustva. Racionalno je teze razmisljati ako se puno toga paralelno planira.

Tada se kod mene povremeno pojavljuje osjecaj da trud nije dovoljno cijenjen, kao i to da neke zamisli su nekako privremeno se sakrile .

A, eto, nekako nastojim cim manje toga planirati, jer nekako mi se cini da opsirnije pripreme za planove dosta iscrpljuju, i time je teze doci do onog zaista bitnog.

Tu su takodher i povremeno nejasni strahovi, kao i povremena sebeljutnja {uz koju se teze pribliziti boljim idejama}

[Klimava]

Evo malo konkretnih savjeta. Mislim da stvarno funkcioniraju ako ih se držite. Iako su pisani za studente, mogu ih primjeniti i ostali.

http://www.princeton.edu/mcgraw/libr...astination.pdf

Što se tiče metode organiziranja vremena, preporučujem pomodoro tehniku.

I ovo je još jedan koristan link: https://en.wikipedia.org/wiki/Implementation_intention

Što se tiče ovog zadnjeg linka, jedna je psihologinja nadogradila tu implementaciju namjera s još nečim, ali se ne mogu sjetiti čim. Ako netko zna o čemu se radi, molim da napiše.

[Flissiicoo]

Klimava kaže:

Evo malo konkretnih savjeta. Mislim da stvarno funkcioniraju ako ih se držite. Iako su pisani za studente, mogu ih primjeniti i ostali.

http://www.princeton.edu/mcgraw/libr...astination.pdf

Što se tiče metode organiziranja vremena, preporučujem pomodoro tehniku.

I ovo je još jedan koristan link: https://en.wikipedia.org/wiki/Implementation_intention

Što se tiče ovog zadnjeg linka, jedna je psihologinja nadogradila tu implementaciju namjera s još nečim, ali se ne mogu sjetiti čim. Ako netko zna o čemu se radi, molim da napiše.

Hvala Klimava.
Samo, bilo bi mrvu lakše čitati da su tekstovi na "našem" jeziku.
To je posljedica odgađanja učenja engleskog.

[Klimava]

Flissiicoo kaže:

Hvala Klimava.
Samo, bilo bi mrvu lakše čitati da su tekstovi na "našem" jeziku.
To je posljedica odgađanja učenja engleskog.

Nažalost, nisam nista trazila na hrvatskom. Nadam se da ćeš skužiti dovoljno da primjeniš štogod iz tih tekstova. Preporučujem ti još i da guglaš "mental contrasting implementation intention" ili imena autora te tehnike pa možda nađeš nešto na hrvatskom. Zasad mi se te metode čine super. Uzmem si papir i pišem sve ciljeve, zadatke, raspored, liste... Inače zaboravim

Napišem ako nađem još nešto, pogotovo na hrvatskom.

[The Maystor]

Kreativnost koja se nekako pocinje oslabljivati, i dogadja se taj povratak na starije losije navike.
A, eto, ta izdrzljivost, to se valjda zove nada {vjera u bolje danas}. Nije lako nositi se s teskocama koje donosi ova prokrastinacija.

Pa, recimo promatranje ljudi koji naizgled nemaju problema s prokrastinacijom, recimo nekih radnika kod kojih se osjeti da su zadovoljni s poslom, koji imaju vise fokusiranosti u tome sto rade. Kroz to promatranje uocavam da se lakse nositi s problemima ako se krene u te navike odlucivanja.

Ipak, ponejad se i kroz tu prokrastinaciju javljaju i cesca razdoblja relativne dosade, tj. necega sto veoma koci u idejama za neke novije odluke.
Nekako mi se cini i da dojmovi budu veoma nejasni, kao da se traze jos neka usmjeravanja koja bi imala vise smisla.

Tu su i zelje za osjecajem pripadnosti, za uvjerenje da ta pripadnost ima zaista smisla. To je kao neka povremena agonija, i to u vremenu u kojem je veoma cesto nesto sto je moglo biti blizu, je postalo daleko {i jos se javljaju dodatne nesigurnosti}

Ipak nekako je lakse gledati kada jos vise prosirim vidike tolerancije, no opet negdje ta tolerancija pocinje ici i na zivce i na vlastitu stetu, za
teze vidjenje nekih mogucnosti i ideja koje bi krenule u boljim smjerovima.

Sto li je sve sakriveno u mozgu? Sto to mozak sve zaprima da je teze postici osjecaje opustenosti?

[kor-im]

zanimljivo je da se obrazac ponavlja na isti identičan način svaki put
odgađanje, svođenje posla na najednostavnije, prekidanje, sve veča averzija, odugovlačenje, nekakvo autistično promatranje dana za danom kako se rok pribižava, laganje samom sebi u vidu ''planova'' za danas/nočas/sutra, na kraju paralizirajuča anksioznost pa panika

svaki jebeni put isto

90% posla završeno a ja se ne mogu natjerati da odradim tih zadnjih 10% i tako več danima

a rok je sutra

ne razumijem tu unutarnju nemogučnost, radnja, bilokoja arbitrarna radnja nužna za obavljanje rada, postane u glavi nemoguča, neizvediva, i ja stojim tamo i promatram stvari, materijal, alate itd... i u glavi mi je točna slika, film, radnje, detalj po detalj, kristalno jasno, i znam šta i kako i da se to tako definitivno može, da je sasvim izvedivo, baš sada, ali ja to nemogu izvesti, ne mogu započeti radnju

ne razumijem tu averziju, strah i grč, otpor, koji se javlja
osječaj je doslovce kao da iznutra nešto gura dva magneta istog pola jedan u drugi i oni se odbijaju i odbijaju i stvar nikako da krene
ne razumijem odakle toliki otpor

neznam izači iz tog stanja, naprosto činiti, a moram

[The Maystor]

S vremena na vrijeme procitam ovu temu i razmisljam o tome, no opet me neki mehanizmi koce u primjenjivanju boljih nacina za ostvarivanje vlastitih zelja. Imam osjecaj da ono sto dolazi spontano, i utjece za vise motivacije u tome da se smanje odugovlacenja i odgadjanja.

Uvidjam i da na dosta toga utjece i samopouzdanje, kada mi i ono bude povremeno i vise prisutno, tada krece i onaj sjaj u ocima vise motivacije i vise pozitivnosti. Opet, ponekad se zna dogoditi i osjecaj nejasne krivice, koja vjerojatno ima svoje korijene jos iz djetinjstva. Mozak mi radi dosta aktivno, tj. cak i kad se naizgled opustim, opet je dosta puno misli prisutno i uz koje ponekad pada koncentracija.

Boravak u prirodi mi ipak omogucava vise zadovoljstva, al opet nekako vidim da se dosta stvari vrti u krug i da unatoc prilicnom radu na sebi, opet gledam na neke ljude koji su realno postigli vise, i nekako si mislim gdje da ja nadjem taj recept za bolji uspjeh {i da bolje iskoristim vlastite talente} te da time dodjem do nekog svojeg barem privremenog mira .

A, eto, nekih mana sam se postepeno djelomicno privremeno rijesio, i ipak taj neki pozitivni stav me potice na to da i kroz razgovore s drugim ljudima ipak dolazim do boljih nacina. Cini mi se da teoriju veci bolje kuzim, e sad, da mi je to poboljsat u praktucnom dijelu, bio bih ispunjeniji.

[KRIN1]

kor-im kaže:

...
ne razumijem tu unutarnju nemogučnost, radnja, bilokoja arbitrarna radnja nužna za obavljanje rada, postane u glavi nemoguča, neizvediva, i ja stojim tamo i promatram stvari, materijal, alate itd... i u glavi mi je točna slika, film, radnje, detalj po detalj, kristalno jasno, i znam šta i kako i da se to tako definitivno može, da je sasvim izvedivo, baš sada, ali ja to nemogu izvesti, ne mogu započeti radnju

ne razumijem tu averziju, strah i grč, otpor, koji se javlja
osječaj je doslovce kao da iznutra nešto gura dva magneta istog pola jedan u drugi i oni se odbijaju i odbijaju i stvar nikako da krene
ne razumijem odakle toliki otpor

neznam izači iz tog stanja, naprosto činiti, a moram

ili ti je netko "ubio" motivaciju (veselje),
ili ne vidiš smisao onoga što treba napraviti.

[Daphne Doo]

Naletila danas na ovu sliku, mozda nekome bude od pomoci

[Fubuki]

Ja sam shvatila da moja prokrastinacija znači otpor prema poslu koji ne volim. Pa sam počela raditi nešto drugo.
Trebalo mi je dosta da shvatim da zapravo mrzim taj posao - to si nisam dozvoljavala. ali istina na kraju pobijedi. Zankovi: pijenje čaja ili kave, pušači imaju sve češću čik pauzu, uzimanja nekog drugog zadatka umjesto tog, želja za čišćenjem radnog prostora, manjak koncentracije.... kad radnju koju si obavila već 1000 puta ne možeš obaviti 1001 put i moraš se podsjetiti redoslijeda.... držim taj papir u ruci i moram napisati odgovor, moram uzeti podsjetnik i kažem sebi: ,ovo ne mogu napisati ni 5000-ti put bez podsjetnika jer to mrzim pisati...
..kad se ujutro probudiš i poželiš telefonirati da si bolesna i da nećeš doći na posao...
... kas ti je draže ići na liječnički pregled nego na posao...

[The Maystor]

daphne149 kaže:

Naletila danas na ovu sliku, mozda nekome bude od pomoci

Da, da dobra je slika {al sad kad je jesen pokucala, nekako je i jos vise razloga za cekanje}

[Lost-soul]

Meni se život sveo na odlaganje svega za"sutra" i to sutra naravno nikad da dođe jer sam eto izgubila volju za životom.

[MissComplicated]

Lost-soul kaže:

Meni se život sveo na odlaganje svega za"sutra" i to sutra naravno nikad da dođe jer sam eto izgubila volju za životom.

Zašto? (ovo može biti i retoričko pitanje, ovisi koliko želiš pisati o tome)

Mislim da svi imamo taj period kada nam se jednostavno ništa neda. I mislim da nitko nije cijepljen protiv prokrastinacije - samo je neki "koriste" u većoj, a neki u manjoj mjeri. Jedna forumašica je gore napisala da se loše osjećala kada je radila posao koji ne voli, što je u potpunosti shvatljivo (nitko nije produktivan kada radi ono što ne voli raditi), ali ipak je to odradila (kako - nebitno je).

Imamo naviku sami sebe kočiti, sa izlikom "Sutra ću", a što smo manje produktivni - želja za produktivošću polako nestaje. Sve odgađamo. I ma koliko god ti se situacija u kojoj sada jesi činila bezizlaznom - nije tako. Ponovit ću klišeje koje su meni stalno govorili (jer stvarno pale) - počni raditi ono što voliš. Ako ne možeš od toga živjeti; neka ti to bude hobi. Vjeruj mi da ćeš tada imati želje da se ujutro ustaneš iz kreveta i jedva češ čekati da dođe taj sat kada ćeš moći raditi ono što voliš, a to će odraziti na sve druge aspekte života (bilo da je to fax, posao ili nešto treće).

S obzirom da sam te primjetila na temi o Kylie Jenner na ŽK-u - mislim da tu leži tvoj najveći problem (možda se i varam). Da ne ulazim u previše detalja o njoj i što si pisala - moj ti je savjet da je prestaneš pratiti. Sigurna sam da će ti to donjeti više sreće u životu, osjećat ćeš se zadovoljnijom i sretnijom. Koncentriraj se na ono lijepo u životu, a ne na ono što ne možeš imati - jer to jednostavno nema apsolutno nikakvog smisla. A sigurna sam da to i sama znaš.

[Lost-soul]

Zašto? Pa ništa me ne ispunjava i ništa mi ne donosi neku radost u životu.
I to nije samo period nego stanje koje je već godinama prisutno kod mene s rečenicom sutra ću i prođe mi godina bez da sam išta napravila.
Sve ono što mi se kao sviđa ili mi je prije bilo napeto,danas ili više uopće nije ili me zanima ali više ne toliko da bi išta poduzela za to.

Kakve veze KJ ima s ovim? ? Po čemu misliš da tu leži problem?

[MissComplicated]

Lost-soul kaže:

Zašto? Pa ništa me ne ispunjava i ništa mi ne donosi neku radost u životu.
I to nije samo period nego stanje koje je već godinama prisutno kod mene s rečenicom sutra ću i prođe mi godina bez da sam išta napravila.
Sve ono što mi se kao sviđa ili mi je prije bilo napeto,danas ili više uopće nije ili me zanima ali više ne toliko da bi išta poduzela za to.

Kakve veze KJ ima s ovim? ? Po čemu misliš da tu leži problem?

Toliko si duboko zaglibila u tom svom svijetu "neda mi se, sutra ću", da je normalno da ti se više apsolutno ništa neda. Postoji lijek i za to - natjeraj se. Teško je, ali radi svaki put. Koliko godina uopće imaš?

Po tvojim upisima o njoj. Bukvalno želiš izgledati kao ona, pa si radiš pressing. Jer i sama znaš da nikada nećeš izgledati kao ona. To je najveće zlo, a većina žena ima taj problem da se uspoređuje s drugima i preuvelićava svoje mane (opet klišej, znam. Ali istinit je). Mani se KJ i inih posvuduša, ugasi komp i natjeraj se da ideš raditi ono što te prije veselilo. Makar opet, ti sama znaš da li ti je ljepše živjeti u ovakvom stanju u kakvom si sad ili ipak želiš nešto više od života...

[Lost-soul]

24.

Ma najgore je što ni sama ne znam šta bi od života.
Nemam tu volju niti bilo šta slično što bi mi bio pokretač da nešto napravim od sebe.
A za KJ ako išta više kažem ispast ću kao debil s obzirom da sam gore navela godine...

[MissComplicated]

Lost-soul kaže:

24.

Ma najgore je što ni sama ne znam šta bi od života.
Nemam tu volju niti bilo šta slično što bi mi bio pokretač da nešto napravim od sebe.
A za KJ ako išta više kažem ispast ću kao debil s obzirom da sam gore navela godine...

I mislila sam si da si jako mlada

Naravno da znaš šta bi od života, sad bi te samo netko trebao usmjeriti na pravi put i bit ćeš na konju. Ionako je većina tvoje (naše) generacije kao ti. I sama sam par puta bila žrtva toga da mi se ništa neda i da ništa ne želim i da ništa ne znam
Nećeš ispast debil, samo se prestani uspoređivati sa njom

[Lost-soul]

I jebeno mi oči krvare,nisam spavala tri dana kako spada i svaki put odem oko 5,6 znam samo da ću poludit..