Odbacujuća prvirženost

[pacijentica0]

Znate li što o toj "dijagnozi" te da li se i kako to može liječiti?

[ur-faust]

pacijentica0 kaže:

Znate li što o toj "dijagnozi" te da li se i kako to može liječiti?

Koliko ja znam, to je tzv. stil privrženosti, a ne dijagnoza poremećaja određene vrste, tako da pitanje liječenja stila privrženosti nema baš smisla.

EDIT: da probam malo pobliže objasniti, u općim crtama se radi o pozitivnoj samo-evaluaciji zbog koje osobe tog stila privrženosti izražavaju visoku preferenciju prema vlastitoj samostalnosti, a tu valjda dolazi i do nekakvog odmaka od intimnosti s drugom osobom (otud "avoidant" iliti "izbjegavajuća"). To je drukčiji koncept od recimo depresije ili; pa je i pitanje "liječenja" drukčije - seksualna terapija, terapija za parove. Pretpostavljam.

[pacijentica0]

tx
problem takvih osoba je nemogućnost uspostavljanja bliskih odnosa, bilo s partnerom, bilo s drugim bliskim osobama, kao posljedica odbacivanja od strane roditelja, prije svega majke.
da, imaš pravo, nije dijagnoza, ali svejedno treba neku terapiju

ustvari sam tu bila napisala nešto drugo ali nisam mogla izbristi post pa je tako ispalo

[jennynopenny]

Mislim da bi ovo bila ja, samo sam malo evoluirala, pa mogu čak biti i u dugoročnoj vezi s tim da se povežem tek kad povežem da je na drugoj strani osoba koja ne voli promjene postava ljudi oko sebe, koja se ne odlučuje lako na prekid veze, koja cijeni dugoročnost i postojanost kao karakteristike same po sebe, a za sve ostale čuvam figu u rukavu i nogu za nabit u guzicu..
Tko je sklon odbacujućoj privrženosti, to uvijek može sačuvati kao mehanizam, premda to nije konačna definicija nečijeg pristupa, može se i to malo modificirati.

[jennynopenny]

pacijentica0 kaže:

da li se i kako to može liječiti?

Pa valjda tako da se utvrdi zašto je kod osobe došlo do toga da ima određeni način razmišljanja i emocionalnog nastupa..a razlozi su najčešće da je dijete i kasnije mlada osoba od ranog djetinjstva imala slijed odnosa s drugima, gdje su drugi nastupali na negativan način i onda je osoba zaključila da je sistem odbijajuće privrženosti ,tj. odbijajnja i odbacivanja najbolji za njenu opstojnost.
Majka je možda bila blaže trknuta, nepouzdana, čas voli čas mrzi ili čas hvali čas kudi bez nekog osnovanog razloga,kad je trebaš nema je, kad je ne trebaš skoči ti za vrat , ili uvijek u svojim problemima pa dijete ne doživljava i tako dalje.
Ne bi nijedna osoba s odbijajućim stilom privrženosti stvorila sama sliku o drugima da su negativni bez da stvarno nije imala štofa za to među ljudima u svojoj bliskoj okolini.

Za terapiju očito treba malo hrabrosti i malo sreće.
Hrabrost osobe da zagrebe malo dublje i da se prepusti i sreće da naiđe na osobu koja je toga vrijedna i koja ima toliki kapacitet utjecaja na osobu da joj kroz uzajamni odnos izmjeni sliku o drugim ljudima.