Roditelji anđela

[maradja]

Preimenovala sam ovu temu da roditelji malih anđela imaju mjesto gdje se mogu međusobno tješiti, davati potporu jedni drugima, ispričati svoju priču da se olakšaju

znam da je svakome teško čuti neku tužnu sudbinu ali iman neodoljivu želju da podijelim svoju tešku priču sa ljudima koji su prolazili i prolaze kroz slične stvari. sve je počelo prije dvije godine kada smo suprug i ja saznali da prirodnim putem nećemo moći imati djecu, međutim prihvatili smo tu činjenicu i hrabro krenuli u planiranje potpomognute oplodnje. početkom godine smo krenuli u postupak kod dr. poljaka u splitu, te smo dobili 5 zametaka. dogovorili smo se da ćemo krenuti sa dva zametka i nakon 15ak dana smo dobili prve pozitivne rezultate. nismo ni sanjali da ćemo uspjeti iz prve i bili smo presretni, pogotovo kada se utvrdilo da nosim blizance. nakon prvih mjeseci trudnoće koja je osim manjeg krvarenja odlično krenula, na kontrolnom pregledu u 25 tjednu trudnoće dr me obavjestio da sam se malo otvorila i da bi trebala u bolnicu na mirovanje i da se uradi serklaža (šivanje grlića maternice da se spriječi daljnje otvaranje), koja je jednostavni zahvat. međutim prilikom serklaže sam prokrvarila i jedva su me uspjeli spasiti. iduća dva dana sam dobila temperaturu i krvarenje da bi treći dan pukla plodna voda. na pregledu su utvrdili da sam zbog krvarenja dobila infekciju i da sam (ponovno) životno ugrožena ako se odmah ne započne sa porodom. i tako su me 16.11. stavili na drip i navečer sam rodila žive i sina i kćerkicu. sinčić je izdržao sat i pol a ona se borila 5 dana. nisu imali nikakve šanse, što zbog ranog poroda što zbog infekcije. i sada milijun pitanja u mojoj glavi, da nismo napravili serklažu ne bi bilo infekcije, da sam mirovala možda bi izdržali još malo, da je bio drugi dr ne bi iskrvarila... nikoga ne krivim, prokleta sudbina je tako posložila svoje kockice, ali samo razmišljam da nam je tako malo nedostajalo...

[Laura-L]

Žao mi je, što ste to morali proći. Ne znam mogu li ti pomoći , ali znam da nije dobro da se ubijaš takvim pitanjima, to malo je uvijek ono što nedostaje.

[šiljo]

[8472]

Nažalost je tako trebalo biti.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

[lopticica]

Ajme

[dalia28]

teško mi je,suze su u očima
želim ti ćim prije da budeš mama još jednim blizancima!!!hvala ti što si podijelila svoju bol sa nama

[abattoir]

ajme.. mislim da je normalno da sad sve propituješ i misliš ''možda da je bilo ovako ili onako onda bi sve bilo drugačije i sl..''.. nemam pametnog savjeta sli možda bi bilo dobro da porazgovaraš sa psihologom, jer to je ipak veliki gubitak...drži se, mislim na tebe

[marta26]

joj, draga moja, uzasno mi je zao, znam kako je kad ne mozes imati bebicu pa prolazis agoniju i postupke, vi ste imali silnu srecu da uspijete iz prvog ivf ostati t, ali i preveliku nesrecu da odu bebice, i to u 25tj, ne znam sto bih ti rekla draga moja, uzasno mi je zao, nadam se da ces se sto prije oporaviti i otici ponovno po svoje bebice i da ce ovaj puta biti sve kako treba. molim se za tebe, da sto prije prebolis tu pregolemu tugu

[.exe]

strašno, draga moja

[mazuljkić]

joj ......prestrašno

[Athica]

draga moja,jako mi je zao zbog tog groznog gubitka,znam kako ti je,sto pitanja ti se vrti u glavi a ne mozes nac suvisao odgovor,al moras znat da si ti napravila sve sto si mogla,nosila ih,pazila,mirovala a to sto se desilo e na to nisi mogla utjecat,glupo zvuci ali tako je ocito moralo biti,jos ti je sve frisko al vremenom ce bit bolje,puno zena tu je izgubilo bebice i sve smo prezivjele to nekako,trebas se isplakat,odtugovat to i bit ce bolje,samo imaj vjere...

[Anna_maca]

strašno mi je žao

[svastamorac]

Žao mi je

u životu sve ima neke svoje razloge...znam da to nije ni malo utješno....nadam se da ćeš/ćete naći način kako preboliti. Potraži pomoć psihologa, piši sve što ti je na srcu, plači....radi sve što treba samo da ti bude lakše jednog dana.... i onda ćeš nam doći i reći da imaš lijepe vijesti

[luna_lana]

Ajme strašno...žao mi je.

[Lindsay]

prestrašno..
ne znam šta bi rekla a da ne zvuči prazno i banalno..
neka vam samo Bog da snage za daljni život.
želim vam od srca puno snage za dalje!!!!!

jel imaš s kim o tome razgovarati, podijeliti s nekim tu bol?

[sdbelanc]

hrabro naprijed draga

[petra30]

evo što je život
žao mi je, iskreno i duboko žao zbog vašeg gubitka

[larazg]

uf .. tako tužno i bolno

[zoro007]

vasa prica je uzasno tragicna..zelim vam snagu i hrabrost da prebrodite gubitak..

[somewhere in time]

Žao mi je.....
To je strašno..... Probaj se ne mučiti s tim pitanjima jer nisi ti ništa kriva, sudbina je tako htjela....

Želim vam da nađete snagu u sebi i prebolite.