Vaše mišljenje o gimnazijama

[Ribež]

Nekako gledajući gimnazijalce stekla sam jako loš dojam o njima.
Poznajem ih hrpu što moje generacije, što sada mlade koji su završili gimnaziju, nisu upisali željeni fakutet (što zbog ocjena što zbog velikog broja učenika) i sada gljivare.
Ne znam kako bih sada to drugačije nazvala kada gledam ljude od sada 30 godina s nikakvom budućnošću.
Ja recimo nisam pobornik gimnazija, možda ću biti i grozna majka jednog dana jer neću dati svom djetetu makar imao sve 5.0 da upiše gimnaziju. Da, stvar je njezina izbora ali ne želim da joj dođe u nekoj fazi srednjoškolskog obrazovanja da odustane i od škole a onda i od fakulteta.
Ta djeca dođu na zavod za zapošljavanje i gdje da se zaposle?
Nemaju nikakvo zanimanje? Bar nešto.
Istom smo logikom išli i kod sina. Ide u strukovnu školu - 4 - godišnji program pa ako će biti dobar- odličan učenik - naravno - ima opet mogućnost studiranja.
Što vi mislite o tome?
Ja sam na kraju vidjela previše žalosnih situacija gdje ljudi od 30 godina žive na teret starcima...i to baš masovno gimnazijalci..

[MonotypeCorsiva]

Mi smo baš nedavno imali situaciju u kojoj je mlađi brat bio u dilemi koju srednju školu izabrati. Ocjene su mu bile dostatne za gimnaziju, međutim dvoumio se između nje i ugostiteljske škole koju je htio pohađati jer mu se sviđala ideja da bude kuhar.
Ja sam, savjetujuć' ga, bila naklonjenija gimnaziji. I sama sam istu završila i dojma sam da sam u toj školi jako puno dobila što se znanja i usmjeravanja tiče. Dakako, ljudima koji se ne namjeravaju nakon srednje škole dalje obrazovati u smislu fakulteta ili viših škola gimnazija nije dobar izbor, ali svakome tko želi na fakultet predznanje iz gimnazije će itekako koristiti.
Pouzdano recimo znam da je ljudima koji su na medicinskom, strojarskom, građevinskom, i tehničkom faksu bilo lakše upisati i studirati nakon završene gimnazije nego nakon završene medicinske, strojarske, građevinske ili tehničke škole.
Također vidim da si pisala samo o jednom dijelu statistike. Možda doista jest istina da među bivšim gimnazijalcima ima popriličan broj jebivjetara koji do tridesete čame na roditeljskoj grbači. Pretpostavljam da je stvar u tome da mnogi gimnaziju upisuju "jer ne znaju gdje bi" pa se taj "ne znam gdje bi" modus operandi prenosi i dalje te su onda ti isti ljudi generalno nezainteresirani za fakultet koji su upisali jer se u principu nigdje baš ne pronalaze. Međutim, ne možeš zanemariti ni činjenicu da su s druge strane najuspješniji studenti najčešće upravo gimnazijalci (na neke se, uvjetno rečeno, "teške" fakultete gotovo samo gimnazijalci i upisuju).

Ograničiti djetetu upis u srednju školu kategoričkim "nećeš tamo!" samo zbog svog dojma je po meni prilično nebulozno i nefer.

Uostalom, pa ne napravi gimnazija od marljive i amiciozne djece mlohave jebivjetre - to najčešće naprave njihovi roditelji koji dopuštaju da im tridesetogodišnje "dijete" glumi ukras u dnevnom boravku.

[kajpa]

Ribež kaže:

Ja recimo nisam pobornik gimnazija, možda ću biti i grozna majka jednog dana jer neću dati svom djetetu makar imao sve 5.0 da upiše gimnaziju.

Neces joj dati? Hm, ne bih se htjela previse mijesati ali mislim da to nije pravi nacin. (javi se tu za nekih 5-6 godina ...)
Istina, kad zavrsis gimnaziju i ne upises (i zavrsis) fax, po tom pitanju si niko i nista....dok oni iz srukovne ipak nesto (mozda) znaju raditi.
Ako netko zeli biti frizer, tokar ili stolar meni je to sasvim ok, tj. super je to..

Da, stvar je njezina izbora ali ne želim da joj dođe u nekoj fazi srednjoškolskog obrazovanja da odustane i od škole a onda i od fakulteta.
Ta djeca dođu na zavod za zapošljavanje i gdje da se zaposle?
Nemaju nikakvo zanimanje? Bar nešto.

I starno mislis da ces svojoj odlikasici koja se moze i zeli upisati u gimnaziju to nekako zabraniti?

Istom smo logikom išli i kod sina. Ide u strukovnu školu - 4 - godišnji program pa ako će biti dobar- odličan učenik - naravno - ima opet mogućnost studiranja.
Što vi mislite o tome?

I njemu ste odredili sto i kako ...nije decko imao nikavih ideja, zelja...

Ja sam na kraju vidjela previše žalosnih situacija gdje ljudi od 30 godina žive na teret starcima...i to baš masovno gimnazijalci..

Tu si sasvim u pravu i razumijem te...ali natjerati odlikasa da ne upisuje gimnaziju nego da na silu odabere neko zanimanje koje mu se ne svidja je isto promasaj, imo. Kako sa 14-15 godina znati sto bi htio...ne mogu odabrati strukovnu skolu jer ih ne zanima, pa idu u gimnaziju i imaju jos 4 godine da se smisle...

[jednokratna nika]

sto se tice burze gimnazijalci mozda jesu srednje strucno nista, ali ambicioznije se recimo preusmjeruje na uredske poslove a manje ambiciozne na blagajne u konzum. nije bas da ce do konca zivota brojati ljubicice u parku jer su nekvalificirani, raditi mogu, i rade.

eh sad, sta se fakulteta i gimnazija tice to vam opet ovisi, ja sam recimo na tekstilnom i bilo bi mi lakse da sam zavrsila primjenjenu ili tekstilnu srednju, ne vidim bas nikakvu prednost gimnazije, barem u mojem slucaju. no to je to - moj slucaj. i ne pada mi na pamet djetetu ili bilokome govoriti - nemoj u gimnaziju ili - moras u gimnaziju, kao sto su meni govorili.

[magic potion]

Činiš mi se kao malo previše praktičan roditelj. Najbolje da svi završe srednju i zaposle se. Nije to loše, ali cijenim visoko školovanje, znanje i usavršavanje općenito i ne bih tako olako odbacila gimnazijski program, koji ipak daje malo šire obrazovanje i mogućnosti.

Iako kažeš da on, eto, ima teoretsku mogućnost studiranja, opet je pitanje u kakvoj su vezi ta škola i fakultet. Daje li mu ta škola temelj za daljnje studiranje, je li navikao vremenski puno učiti...itd.

A i mislim da kratkoročno razmišljaš. Istina, ako se s 18 zaposli, bit će određeni broj godina u prednosti pred vršnjacima koji to vrijeme ulažu u studiranje, ali zaboravljaš da će neki od njih sa svojim fakultetima kasnije moći ostvarivati veće prihode.

[chocolatecookie]

Imam jedno mišljenje o zabrani djetetu da samo bira srednju školu.

[kajpa]

chocolatecookie kaže:

Imam jedno mišljenje o zabrani djetetu da samo bira srednju školu.

A to je ?

[koka2004]

Moja mama je razmišljala upravo kao autorica teme.

Ja sam nakon osnovne škole željela u gimnaziju, a nakon toga za profesoricu matematike.

Ali je mama kvocala tako dugo da sam na kraju završila u srednjoj ekonomskoj. Njezini argumenti su bili: "Nakon gimnazije nemaš zanimanje, možeš na fakultet i sa srednjom ekonomskom, ako nećeš htjeti na fakultet imaš siguran posao, bla bla bla.

I što se je dogodilo? Prošla sam ja tu srednju bez da sam ijednom pogledala u knjigu ili bilježnicu (u 3. i 4. nisam ni imala bilježnice, samo jedan rokovnik u koji sam povremeno nešto zapisala). Slušni sam tip i ono što mi je bilo potrebno za prolazak s vrlo dobrim (u moje vrijeme jako je malo bilo odličnih učenika) pohvatala sam na samim satima. Pored toga sam iz dna duše mrzila sve strukovne predmete (knjigovodstvo, gospodarsko poslovanje) osim poslovne matematike.

Nakon srednje upisala sam ekonomski fakultet (jer su sve ono o mogućnosti upisivanja čak 11 fakulteta o kojima su nam govorili na informativnom danu bile bajke) i odustala nakon par mjeseci. Prvo zato jer ekonomija definitivno nije zame, a drugo zato jer jednostavno nisam znala učiti (ne znam ni danas).

Ja ću svoje poduprijeti u bilo kakvoj odluci. Neću im zabraniti gimnaziju, nit ću ih tamo tjerati. Bit će mi iznimno drago ako će sa 15 godina imati nekog pojma što u onom trenu žele. Veći problem su oni što nemaju pojma.

[kajpa]

koka2004 kaže:

Nakon srednje upisala sam ekonomski fakultet (jer su sve ono o mogućnosti upisivanja čak 11 fakulteta o kojima su nam govorili na informativnom danu bile bajke) i odustala nakon par mjeseci.

O kojem sistemu/dobu govoris...unazad dvije godine, od kada je matura imo mozes prijaviti 10 fakulteta.

[Lali Puna]

Ribež kaže:

Ne znam kako bih sada to drugačije nazvala kada gledam ljude od sada 30 godina s nikakvom budućnošću.

ti koji imaju 30, završenu gimnaziju i neupisan ili nezavršen fakultet imaju točno onakvu budućnost kakvu si sami mogu napraviti
onaj tko ima ikakovg interesa ili talenta za neko područje (bilo to uređivanje interijera, odnosi s javnošću, kuhanje ili, štajaznam, knjigovodstvo) do 30 je mogao steći dovoljno radnog iskustva i naučiti sve o tom poslu radeći, a ako mu je bitna - u životu ili za posao - formalnu kvalifikaciju steći na nekim tečajevima/seminarima ili svim silnim jedno-dvo-trogodišnjim privatnim visokim školama kojih ima (da, znam, puno koštaju, ali ne više no što bi ih koštalo da su odstudirali redovno).
(tu su, naravno, izuzetak one djelatnosti u kojima se ne može raditi bez formalne kvalifikacije, tipa medicina ili pravo, ali nije nemoguće ni upisati faks u kasnim dvadestima. ili u tridesetima.

onaj tko je završio gimnaziju i sa svojih 30 još ne zna zapravo što bi sam sa sobom nit ga išta posebno zanima nit se i u čemu posebno našao - e, tom je gimnazija najmanje kriva što sa 30 ima nikakvu budućnost pred sobom.

ja ću svojoj djeci pustit da sama izaberu u koju će srednju školu ići. sve dok je to klasična gimnazija

[koka2004]

kajperinja kaže:

O kojem sistemu/dobu govoris...unazad dvije godine, od kada je matura imo mozes prijaviti 10 fakulteta.

Maturirala sam 1991. godine.

[Afrika paprika]

Kod mene je bilo obrnuto, htjela sam u ekonomsku, a oni su htjeli da idem u gimnaziju. Još su se i nastavnici snebivali i sazivali roditelje da im kažu kako ja nipošto ne smijem igdje drugdje nego u gimnaziju

I otišla sam u gimnaziju i na faks jer sam sama skužila da je tako na kraju bolje, bitku smo bili do vožnje u autu na jutro upisa.

Međutim, brat je želio u ekonomsku, i tamo je i otišao.
Priznao je, kad je upisivao faks, da bi mu život bio nešto lakši da nije sam sebe morao učiti 4 godine fizike , ali je nekako izgurao.


Istovremeno, sa mnom su se u gimnaziju upisali potpuni jebivjetri koji nisu imali blage veze što će sa svojim životom niti što rade u gimnaziji, i takvi su ostali i nakon završetka iste, dok je isto tako hrpa ljudi upisala gimnaziju s planom i željom da nastavi s visokim obrazovanjem, te je većina to i završila/zaposlila se u željenoj branši/pravnici su i ekonomisti. Prema tome, moje je mišljenje da bih zatukla roditelje koji djeci nešto zabranjuju ili brane po pitanju upisa u srednju ili na faks

To nije vaš život, nisu vaše želje i nećete vi živjeti s tim zanimanjem i zvanjem, koje niste htjeli, do kraja života. Manite se ćorava posla.

[Lali Puna]

kajperinja kaže:

O kojem sistemu/dobu govoris...unazad dvije godine, od kada je matura imo mozes prijaviti 10 fakulteta.

ali nakon strukovne škole ne možeš bilo koji faks nego samo one koji su imalo vezane uz tu škole, bar je bilo tako kad sam se ja upisivala
jer u nekim školama nema predmeta koji se boduju kod upisa na taj faks

dobro, to ne vrijedi sad s državnom maturom, pretpostavljam

[kajpa]

Lali Puna kaže:

onaj tko ima ikakovg interesa ili talenta za neko područje (bilo to uređivanje interijera, odnosi s javnošću, kuhanje ili, štajaznam, knjigovodstvo) do 30 je mogao steći dovoljno radnog iskustva i naučiti sve o tom poslu radeći,

A gdje bi mogao raditi ako ga nitko nece zaposliti...pogotovo takve koji niti maju struku, niti radnog iskustva?

a ako mu je bitna - u životu ili za posao - formalnu kvalifikaciju steći na nekim tečajevima/seminarima ili svim silnim jedno-dvo-trogodišnjim privatnim visokim školama kojih ima (da, znam, puno koštaju, ali ne više no što bi ih koštalo da su odstudirali redovno).

Redovno studiranje je prije bilo besplatno...
Kako da netko tko nema prihoda plati te tecajeve/seminare i dvo ili trogodisnje privatne visoke skole za koje kazes da puno kostaju. Da radi nesto drugo i stedi? Sto tocno? Koji posao moze dobiti?
A sto ako recimo ima vec 30 -tak godina i zenu/muza i bar jedno dijete otvorenog kljuna.

(tu su, naravno, izuzetak one djelatnosti u kojima se ne može raditi bez formalne kvalifikacije, tipa medicina ili pravo, ali nije nemoguće ni upisati faks u kasnim dvadestima. ili u tridesetima.

Upisati medicinu ili pravo u tim godinama? Hm..a tko da to financira..tesko netko moze studirati medicinu i raditi usput da zaradi za fax.

onaj tko je završio gimnaziju i sa svojih 30 još ne zna zapravo što bi sam sa sobom nit ga išta posebno zanima nit se i u čemu posebno našao - e, tom je gimnazija najmanje kriva što sa 30 ima nikakvu budućnost pred sobom.

Istina, ima nesto u tome. Ali ima i u okolnostima...mogucnostima koje se (ne) nude. U poslu kojeg nema. U sansi koju ti nitko ne pruzi...jer si pre mlad i nemas iskustva, ili nemas jos djecu (sigurno ces skoro), ili imas malu djecu (tko ce ih cuvati) ili si onda vec i pre star a (cudno) nemas radnog iskustva..

koka2004 kaže:

Maturirala sam 1991. godine.

I? Kako je tada bilo? Nekako mi se stvarno ne cini da si mogao birati 10-11 fakulteta... Znam da je prije bilo da mozes dva (ili tri) i to je to..

[kajpa]

Lali Puna kaže:

ali nakon strukovne škole ne možeš bilo koji faks

Mozes sto got hoces, ako polozis maturu i i mas dovoljno bodova za upis. Ali samo sa cetverogodisnjom strukovnom.

dobro, to ne vrijedi sad s državnom maturom, pretpostavljam

Tako je.

[Francesca]

Bas smo muz i ja neki dan pricali o tom dalekom danu naseg jos nerodenog djeteta
On naravno podrazumjeva da ce mali ici u Mioc (ne znam koja je to danas gimnazija) i onda na Fer - kao i on
Velim mu ja da postoji migucnost da ce djete htjet bit frizer ili maler ili automehanicar
Izgvorio je rijeci: ok, knda ce bit sta hoce
Al njegov pogled je govorio da kaj sam ja poludila, nema valjda mogucnosti da njegov sin bude frizer
Mda

Sigurno je da necu forsat djete, ako zeli u gimnaziju nek ide, ak zeli u frizersku nek ide

Mene su isto (odlikasicu) natjerali u ekonomsku koja me apsolutno nije zanimala i u kojoj se ne stekne dovoljno znanja ni iz hrvatskog ni iz matematike za upis na neki fax osim ekonomskog
Da, moze se naravno, ali uz svog jako puno dodatnog angazmana

[Lali Puna]

kajperinja kaže:

A gdje bi mogao raditi ako ga nitko nece zaposliti...pogotovo takve koji niti maju struku, niti radnog iskustva?

mda, danas teško, s obzirom kakva je situacija. al netko tko danas ima 30 godina i nikakvu budućnost pred sobom je imao bar 10 godina da nešto napravi po tom pitanju.
takvi koji nemaju nit struku nit radnog iskustva mogu uvijek konobarit. al ne moraju to nužno biti ni neki najlošiji poslovi - znam mnoge koji su nakon gimnazije, upisvanja prava ili ekonomije po inerciji pa brzog odustajanja, nalazili neke administrativne ili tajničke poslove. mnogi završili u sasvim desetim djelatnostima, neki u onima u kojima su se zaposlili iz nuže pa nakon nekog vremena izučili zanat. neki su se zaposlili iz nužde pa im je to pomoglo da shvate što ne žele raditi u životu i što žele.

Redovno studiranje je prije bilo besplatno...

nije besplatno utoliko što ne možeš raditi puno radno vrijeme dok studiraš i netko te mora uzdržavati za to vrijeme

Kako da netko tko nema prihoda plati te tecajeve/seminare i dvo ili trogodisnje privatne visoke skole za koje kazes da puno kostaju. Da radi nesto drugo i stedi? Sto tocno? Koji posao moze dobiti?

oprosti, al od 18 (ajde, 20) do 30 je stvarno imao puno previše vremena i uštedit i zaradit ili završit tečaj za frizerku u pučkom učilištu ako se pronašao u friziranju.
nije nakon završene gimnazije odjednom imao 30 godina, nikakvu struku i nitko ga neće zaposliti.
ono što želim reći je da se od završene gimnazije/odustajanja od faksa do 30 može steći struka, tko želi - bilo kroz iskustvo bilo nekim drugim oblicima obrazovanja/usavršavanja

A sto ako recimo ima vec 30 -tak godina i zenu/muza i bar jedno dijete otvorenog kljuna.

ako ima 30 godina i još kuka kako siroti nema nikavu budućnost jer je završio gimnaziju, a ima ženu i dijete onda je jako glup.

Upisati medicinu ili pravo u tim godinama? Hm..a tko da to financira..tesko netko moze studirati medicinu i raditi usput da zaradi za fax.

teško, naravno, jako teško. ali, ako se netko baš strasno nađe u medicini ili pravu...ne bi bio uobičajeni slučaj, ali nije nemoguće

.jer si pre mlad i nemas iskustva, ili nemas jos djecu (sigurno ces skoro), ili imas malu djecu (tko ce ih cuvati) ili si onda vec i pre star a (cudno) nemas radnog iskustva..

izgovori.
ja ne radim u svojoj struci, nikad nisam radila. u toj sam se drugoj afirmirala isključivo kroz posao. sad, u srednjim tridesetima i s malim djetetom i bebom, radim na tome da opet promjenim branšu. teško je jer je kriza i situacija je očajna, ali, evo, baš sam u utorak bila na jednom besplatnom seminaru koji će mi dobro doći.
a ja čak i nisam nešto posebno uporna ili marljiva.

[kajpa]

Lali Puna kaže:

nije besplatno utoliko što ne možeš raditi puno radno vrijeme dok studiraš i netko te mora uzdržavati za to vrijeme

Da, nista nije besplatno.
Ako cemo tako ni osnovno skolovanje nije bas sasvim besplatno...moras hraniti i oblaciti dijete dok ide u osnovnu, a moras jos i stosta platiti.
Medjutim puno je drugacije kad te netko financira dok studiras npr. od 18-24-te nego kad finacira i tebe, ali i placa fax.

[chocolatecookie]

Afrika paprika kaže:

To nije vaš život, nisu vaše želje i nećete vi živjeti s tim zanimanjem i zvanjem, koje niste htjeli, do kraja života. Manite se ćorava posla.

Evo, ovo je i moje mišljenje.

[koka2004]

kajperinja kaže:

I? Kako je tada bilo? Nekako mi se stvarno ne cini da si mogao birati 10-11 fakulteta... Znam da je prije bilo da mozes dva (ili tri) i to je to..

Ako se dobro sjećam, mogla sam upisati ili ekonomski ili organizaciju.

E, sad, nije da je bilo nemoguće upisati nešto drugo. Trebao si položiti diferencijalne ispite i onda se upisati.

Samo što se meni jednostavno više ništa nije dalo. Čkomila sam tamo na ekonomskoj (meni je bilo tada super, hodaš u školu i bez učenja prolaziš), a najgore mi je bilo što smo predmete koje sam voljela imali samo jednu ili dvije godine (fiziku, povijest, psihologiju), a davili su me s blagoznanstvom, knjigovodstvom i gospodarskim poslovanjem. Baš sam zadnji put razmišljala. Imali smo jedan predmet OTP. Ne sjećam se ni što je to značilo. Nešto u vezi struke.

Na kraju 4. srednje bila sam totalno bez volje za bilo kakav rad ili učenje. Da nismo štrajkali na proljeće te tako izbegli skoro cijeli mjesec nastave, ne znam kako bi dočekala kraj.

Na kraju svega, možda je moja mama bila u pravu. Možda bi i iz gimnazije izašla kao ljenčina za učenje te na kraju odustala od fakulteta. I znam da je htjela najbolje te joj ništa ne zamjeram.

Ono što želim reči svom primjerom je da stvari nisu tako jednostavne.

I slažem se s onima koji kažu da će dijete morati živjeti s svojim zanimanjem. Samo razmislite, ako se zaposle nakon srednje, vjerojatno će do mirovine odraditi cca 50 godina radnog staža. Možete li si zamisliti da 50 godina radite nešto što ne volite?