O oprostu i opraštanju

[Muškica]

ex anais kaže:

Mislite li ponekad na ljude koji su vam (svjesno ili ne) nanijeli nekakvo zlo? Vjerujete li u karmu ili je to utjeha za budale? Nađete li u tim postupcima nekakvu utjehu, pouku, "tako je moralo biti" i krenete dalje ili ih i dalje prezirete?

Mislim. No, više u intervalima, nekad češće, nekad nikako.
Ne vjerujem u karmu u smislu sve se vraća, sve se plaća, već je više vidim kao akcija-reakcija. I tako u krug.
A čuj...dok je povreda i razočarenje friško, tražim utjehu, smisao i svašta nešto. Kad dođem sebi krenem dalje, ne prezirem niti mrzim. Bar ne svjesno No, ne zaboravljam.

I koliko vam uopće traje proces oprosta i zaborava i dok nečija jadna i/ili zla djela izbacite potpuno iz sistema?

Nema pravila, ovisi o bliskosti i povredi.

[Maryati]

ladybug24 kaže:

ne znam kakva su podjebavanja, ali ne mogu se sjetiti da me netko koga smatram bliskim prijateljem podjebavao.

ali znaju biti brutalno iskreni, to ne zamjeram. naprotiv.
iako vjerujem da mnogi ljudi ne bi mogli podnositi tu iskrenost, jer im je draža ugodna laž.

Podjebavanja u smislu "nevinog ruganja" na tuđi racun, iako su sami daleko od idealnog. I ono sto je obicno karakteristicno za takve osobe je to to da ne vole primiti salu na svoj racun, a to sami rade drugima.

[Stella PoP]

ne opraštam i ne zaboravljam ali odlazim i ne vraćam se. nisam smrtno bolesna, samo svjesna krhkosti i prolaznosti, pa nemam više vremena za povrijeđenost. ako je to guranje pod tepih, neka je. hoću radost i bliskost i zajedništvo, interakciju i komunikaciju ugodnu oboma, svima ako je moguće. najčešće prepoznam nekompatibilnost ali ako mi netko prođe ispod radara pa ukrade komadić srca (što bi se ono, u duhu slavenske tuge, reklo), nek si ga nosi jebo ga taj komadić ako ga već toliko veseli ta prevara. imam ja još tog srca, neiscrpno.

radical change kaže:

Općenito nismo kadri oprostiti drugima a jako malo zapravo analiziramo svoje postupke prema drugima. Mi jako povređujemo druge ljude, kao što drugi ljudi povređuju nas.

to mi onaj koji me poznaje bolje nego što se sama poznajem kaže. da vidim sve osim sebe.
I priznajem, ja uopće ne znam kako djelujem na druge.
jednom sam se poigrala tuđim osjećajima I znala sam da će mi se to vratiti I vratilo mi se baš od te iste osobe I sad smatram da smo kvit. iskreno sam sretna što se to baš tako riješilo.
ako sam koga još povrijedila to ne znam I ne znam kako bih reagirala da mi netko do koga meni baš I nije stalo kaže da sam ga povrijedila. sigurno bih rekla da mi je žao ali ne znam bih li tu žalost zaista I osjetila. jer lako za one situacije kad oboje znamo da je jedno zajebalo. ali šta s onim kad je jedno povrijeđeno ponašanjem koje drugo smatra sasvim normalnim, čak I poželjnim?

[seskal]

slučajne zajebe razumijem i praštam, ali ponavljanje istih grešaka ne toleriram jer u tome više ne vidim nezgodu već odraz karaktera. općenito ne volim kad netko radi budalu od mene pa sam tako znao prekidati odnose čak i zbog stvari kao što je npr. učestalo kašnjenje, a radilo se o dugogodišnjem prijatelju iz djetinjstva

tako da ne, ne praštam lako i još manje razumijevanja imam za one ozbiljnije situacije. većina njih bi se ionako mogla izbjeći kad bi se pojedinci s vremena na vrijeme prisjetili definicije samokritike.

[piki]

Ja se toliko zajebajem s tim opraštanjem i zaboravljanjem, šaltam se sa zamjeranja na "ma ok je osoba" i tješenje samog sebe različitim savjetima tako da na kraju dosadi i drugoj osobi a i meni moja komplikovanost. Dodatno mi bude krivo što sam uopće takav a s druge strane mi nekad ide na živce ta jednostavnost koju ljudi žele, valjda je zlo biti komplikovan i konstruktivan. Drugu osobu vjerovatno nije ni briga nakon svega hoću li ili neću ostati u kontaktu. Kasnije ako se i uspostavi komunikacija toliko je mlaka da uopće nije bilo ni vrijedno svog tog napornog trzanja. Ono, prekinuo bih ali mi nešto krivo da prekinem a ako ostanem u kontaktu onda jednostavno nije to to. Dobro, da je nešto stvarno loše u potpunosti bih srezao sve.

Citat mi je lijep ali nisam toliko fatalan.

[Winston Smith]

Nema oproste za ljude zbog kojih sam postao psihički bolesnik!

Zbog koji imam traume i nisko samopouzdanje.

Prema njima imam samo gađenje jer su đubrad pokvarena (excuse my language).

Zlopamtilo sam šta ćeš...

[hardy]

Ljudi nas mogu povrijediti samo toliko koliko smo im mi sami dopustili "ulaz".
Ako si nekoj osobi dopustila ulaz, znači da si joj vjerovala i smatrala dostojnom tvojeg povjerenja. To je jedna škola više.
Ignor je savršen alat za takve stvari. No, ako ne možeš tu odobu staviti na ignor, to već govori nešto i o tebi. Prožvači, ispljuni i udahni duboko. I ne okreći se...žišku

[ex anais]

harderfaster kaže:

Ljudi nas mogu povrijediti samo toliko koliko smo im mi sami dopustili "ulaz".
Ako si nekoj osobi dopustila ulaz, znači da si joj vjerovala i smatrala dostojnom tvojeg povjerenja. To je jedna škola više.
Ignor je savršen alat za takve stvari. No, ako ne možeš tu odobu staviti na ignor, to već govori nešto i o tebi. Prožvači, ispljuni i udahni duboko. I ne okreći se...žišku

Pa u pravu si.
Shvatila sam, kad je pms prošao da time što se ja zamaram kakva je netko osoba, ona pobjeđuje iako je savršeno boli briga za svoj čin (koji vjerojatno smatra i ispravnim) i koliko god ja pizdila, neće ona odjednom postati integritetna i poštena osoba kakvom sam je nekad smatrala. Ostat će ono što jest, a ja ću si izjesti živce. Najbolje je takve osobe pokopati u svojoj glavi i krenuti dalje, bez osvrtanja.
Pa sam se makla da je makar više ne gledam i to dobro funkcionira. Ne treba ljudima ni dati previše gušta da vide da ih nerviraš jer se onda osile pa jašu po tome. Daleko joj lepa kuća.

[hardy]

ex anais kaže:

Pa u pravu si.
Shvatila sam, kad je pms prošao da time što se ja zamaram kakva je netko osoba, ona pobjeđuje iako je savršeno boli briga za svoj čin (koji vjerojatno smatra i ispravnim) i koliko god ja pizdila, neće ona odjednom postati integritetna i poštena osoba kakvom sam je nekad smatrala. Ostat će ono što jest, a ja ću si izjesti živce. Najbolje je takve osobe pokopati u svojoj glavi i krenuti dalje, bez osvrtanja.
Pa sam se makla da je makar više ne gledam i to dobro funkcionira. Ne treba ljudima ni dati previše gušta da vide da ih nerviraš jer se onda osile pa jašu po tome. Daleko joj lepa kuća.

To je to

[freddie"s queen]

ladybug24 kaže:

ne opraštam. "opraštam" na način da s vremenom ne razmišljam više o tome i ta osoba za mene više ne postoji. eventualno može postojati neki službeni kontakt.

Potpisujem ovo.

Poslano sa mog GT-I9060 koristeći Tapatalk

[Bam Bee]

Jaaako teško opraštam. Ono, nije da ne bih željela, ali jače je od mene. Borim se rukama i nogama ako neku osobu baš moram imati u blizini da imam što površniji odnos s njom nakon što mi jednom zabije nož u leđa. I to samo ako je ona pristala da glumi pristojnost, inače nemam zadrške da dam do znanja što mislim o njoj. Netko je gore napisao: jednom me može zeznuti, drugi put više ne.

[The Maystor]

Opraśtam, nije mi problem, ut i tam se nazivciram, al nośenje tereta mi nije privlacno {samim time i ciljevi jesu da me tereti ne opterecuju kroz {samo jedan} źivot}