James Ellroy

[Sudden Sid]

Evo, bas sam procitao "LA Confidential", a nisam nasao slicne teme pa otvaram evo. Citao netko? Sta kaze?

Evo, mene fascinirale 3 stvari:

1. Jezik - citao sam u originalu sto mislim da je izvrsna stvar. Knjiga ima jako puno ritma i specifican jezik koji je neka los angeles šatra, ali se iz konteksta može izvući što koji izraz znači. Kad se cita na glas, zvuci prilicno snazno i ostro - ne znam kako bih drugacije to rekao. Vidio sam da je u nekom intervjuu usporedio neki svoj noviji roman s Joyceovim "Uliksom" i "Finnegan`s wakeom" - usporedba, na stranu bahatost , ima smisla. Velika pozornost se daje bas jeziku i ritmu i to je, kao kod Joycea, dosta znacajno za dozivljaj djela.
Jel netko citao u prijevodu? Kakav je?

2. Radnja - uzasno kompleksna radnja koja mi se cini potpuno zaokruzena, kao da je Ellroy cijelo vrijeme ima u kontroli. Koliko povezanosti izmedu likova, zlocina, vam te, tam te... prilicno uzbudljivo i fascinantno. Zadnjih 180 stranica sam procitao u ho ruku, a toliko nisam procitao zadnja 2 mjeseca

3. Cinjenice - citao sam da je Ellroy imao 2 tipa koja su mu radila `research` oko cinjenica i policijskih izvjestaja. U knjizi se pojavljuju dosta cesto interni policijski izvjestaji i fascinantno je s koliko pedantnosti i dosljednosti je sve to napisano. Procitao sam i da su neki prilicno bitni likovi povijesne osobe, npr. Johnny Stompanato.
Uglavnom, izvrstan primjer kako treba raditi istrazivanje za knjigu i kako treba pisati krimi knjigu, a da ne ispadnes diletant.

Uglavnom, ima puno toga o cem bi se moglo pricati. Pa?

[Mr Smoogj]

Sudden Sid kaže:

Evo, bas sam procitao "LA Confidential", a nisam nasao slicne teme pa otvaram evo. Citao netko? Sta kaze?

Čitao kompletnog Ellroya od Black Dahlie nadalje, a i neke ranije koje nisu toliko vrijedne spomena, ali ih se da pročitati. Uglavnom, od Black Dahlie nadalje to je remek djelo za remek djelom (dobro, ovih nekoliko autobio/zbirki eseja nisu baš na istom nivou, ali su svejedno vrlo zanimljive).
Dakle, pročitaj i sve od LA kvatrologije koju redom čine Black Dahlia (jebi se de Palma!), Big Nowhere, Confedential koji već jesi i White Jazz. Ako se ne varam, sad su sve i prevedene u izdanju Algoritma (čiju hardcover filozofiju nikad neću shvatiti). E, a onda slijede American Tabloid i Cold Six Tousand, u kojima se secira američka mitologija polovice prošlog stoljeća na širem području od LA-a. S nestrpljenjem se već godinama očekuje završni dio Police Gazzete.
Ono što je interesantno je da je nakon La Confidentiala, dakle od White Jazza nadalje poprilično promijenio stil rečenice, naime legenda kaže da su prvi draftovi romana koji su uslijedili bili tolikog obujma da je urednički nalog bio bitno ih skratiti, pa je Ellroy iz rečenica izbacio sve pridjeve. Tako su mu sad ti romani, i dalje pozamašni, pisani vrlo šturim, prostim i prosto proširenim rečenicama, što im daje nekakvu čudnu neposrednost.

Sad malo time out, pa ćemo detaljnije ako se malo razvije rasprava.

[Pacificist]

Mr Smoogj kaže:

Ako se ne varam, sad su sve i prevedene u izdanju Algoritma ...

što bi značilo da uzimamo to ili da ipak idemo s originalom?

[Mr Smoogj]

Pacificist kaže:

što bi značilo da uzimamo to ili da ipak idemo s originalom?

A kaj ja znam, ako niste ispraksirani čitati na engleskom, u taj Ellroyev LA sleng ćete se trebati vremena malo uhodati. Svakako savjetujem original, ali ako ne ide, ima i prijevod.

[Pacificist]

ok, hvala vam

[Sudden Sid]

Mr Smoogj kaže:

Ono što je interesantno je da je nakon La Confidentiala, dakle od White Jazza nadalje poprilično promijenio stil rečenice, naime legenda kaže da su prvi draftovi romana koji su uslijedili bili tolikog obujma da je urednički nalog bio bitno ih skratiti, pa je Ellroy iz rečenica izbacio sve pridjeve. Tako su mu sad ti romani, i dalje pozamašni, pisani vrlo šturim, prostim i prosto proširenim rečenicama, što im daje nekakvu čudnu neposrednost.

Hmm, simpaticna legenda, ali Ellroy u ovom jednom intervjuu kaze da je takav grub i neposredan stil pisanja u novom romanu posljedica same radnje.
Sam link na dosta zanimljiv intervju je http://www.identitytheory.com/people/birnbaum13.html pa kome se da citati (mada ne mislim da ima puno ljudi ) nek izvoli.

Sad malo time out, pa ćemo detaljnije ako se malo razvije rasprava.

Da registriram jos 2 - 3 klona pa da razvijem raspravu? Ajde gukni nesto detaljnije pa cemo onda raspravljati

[Pacificist]

Mr Smoogj kaže:

Ono što je interesantno je da je nakon La Confidentiala, dakle od White Jazza nadalje poprilično promijenio stil rečenice, naime legenda kaže da su prvi draftovi romana koji su uslijedili bili tolikog obujma da je urednički nalog bio bitno ih skratiti, pa je Ellroy iz rečenica izbacio sve pridjeve. Tako su mu sad ti romani, i dalje pozamašni, pisani vrlo šturim, prostim i prosto proširenim rečenicama, što im daje nekakvu čudnu neposrednost.

Was asked by his editor to shorten his novel "White Jazz" from 900 pages to 350. Rather than removing sub-plots, Ellroy achieved this by eliminating verbs, creating a unique style of prose.


pa sad, đe tu istina a đe laž?

[Mr Smoogj]

Pacificist kaže:

Was asked by his editor to shorten his novel "White Jazz" from 900 pages to 350. Rather than removing sub-plots, Ellroy achieved this by eliminating verbs, creating a unique style of prose.


pa sad, đe tu istina a đe laž?

(...) It worked. It happened. It cohered. He did it - he made white horse.
He cooked all day. He filtered. He worked carbonites. He purified. He refined. He mixed charcoal and alchohol. (...)

Nasumce odabran primjer iz Cold Six Thousand. Ne vidim da fali glagola.

[Mr Smoogj]

Sudden Sid kaže:

Hmm, simpaticna legenda, ali Ellroy u ovom jednom intervjuu kaze da je takav grub i neposredan stil pisanja u novom romanu posljedica same radnje.

Je, legende su zgodne i u njima ima zmajova.

Taj grub i neposredan stil pisanja mene vuče na policijske izvještaje i nisam siguran da li kronološki odgovara, ali mi se čini da ga je prvi puta koristio u autobiografskom "My Dark Places", što ima velikog smisla. Bilo kako bilo, taj stil zbilja odgovara razgranatim fabulama njegovih zadnjih romana i neka ga.

Intervju budem pročitao popodne, mada je uglavnom sve o sebi rekao od "My Dark Places", preko "Crime Wave", do "Destination: Morgue".

[ataxia]

Evo, trenutno čitam njegov White Jazz i jednostavno se ne mogu ufurat u knjigu... Prva tri dijela LA tetralogije su mi sjela savršeno, znala sam ih pročitat u 2 - 3 dana, jednostavno se uživit u radnju, predočiti si likove i situacije a s White Jazz-om se ništa od toga ne događa. Knjigu razvlačim već više od tjedan dana i nikak da je dovršim, jednostavno ne sjeda kak treba... Ne znam jel to samo meni ili...?

[Mr Smoogj]

Da, problem je u tebi.

Očito si uzela čitati krivi tjedan. Pričekaj da prođe ovaj i onaj sljedeći pa probaj ponovo.

[newcomer]

Sudden Sid kaže:

Hmm, simpaticna legenda, ali Ellroy u ovom jednom intervjuu kaze da je takav grub i neposredan stil pisanja u novom romanu posljedica same radnje.
Sam link na dosta zanimljiv intervju je http://www.identitytheory.com/people/birnbaum13.html pa kome se da citati (mada ne mislim da ima puno ljudi ) nek izvoli.

Malo off-topic, ali vezao uz "legende". Prema ovom clanku u NY Times-u ispade da je urednik zasluzan za Carverov minimalisticki pristup pisanju. A zapravo je clanak na temu sto valjda udovica jel' Carverova zeli pokazati "pravoga Carvera" s edicijom kratkih prica koje nisu minimalisticke. Ti bokca koja zavrzalama...

Al' ozbiljnio kako se osjeca tip koji je za Carvera napisao

his writing is full of edges and silences, haunted by things not said, not even to be guessed at.

Koji za**eb...

[tedybear]

I ja upravo čitam White Jazz i isto mi knjiga za sada (na početnim sam stranicama) nije legla. Ne znam zašto. Prve tri knjige su mi odlične i oduševljen sam njima. No, ova za sada

[citadel]

Baš sam zadovoljan šta sam naišao na topic o meni jednome od najdražih pisaca.
James Ellroy je zbilja ekscentrik, simpatičan i osebujan, i živi gotovo u skladu sa svoji protagonistima. Nema TV, ne čita novine ni knjige i samo ponekad prati boks.



No da se vratimo djelima. Pročitao sam Crnu Daliju, to je bio moj prvi dodir s njim. Jednostavno, preoduševljen sam njegovim djelom i stilom, daleko bolji od većine danas kvazi-zvijezda krimi priča čija su djela suhoparna a autori žive životom američkog sna. James Ellroy je zbilja proživio mukotrpan život sličan onima u ulogama njegovih knjiga. Kad je imao samo devet godina ubijena mu je majka No, dobro, neću sad o njegovom privatnom životu.
Crna Dalija je djelo koje me je totalno rasturilo, nešto što prije nisam ni slično čitao. Prljavo, sirovo, realistično, inteligentno, šokirajuće... seks, droga, zavjere, obračuni, ubijanja, podvale, istrage, suspensi, potjere itd, sve se to može naći u Crnoj Daliji koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim a sve je to strogo inteligentno i britko sročeno i smišljeno. Narano, film je i mene kao i mnoge razočarao. L.A. povjerljivo je puno bolji film.

Što se tiće Bijelog Jazza, i ja sam tu opazio promjenu u stilu pisanja. Sve je nekako šturo opisano, kao da se piscu negdje žurilo pa je sve pisao na brzinu. Mnogi su opisi kaotični i nerazumljivi i zahtijevaju potpunu koncetraciju. Ponekad imam osječaj da sam čitao natuknice, kao da je pisac htio da čitatelj odgonetne što je htio opisati i predočiti. Prekaotično i ja se slažem. Uglavnom, knjiga mi se donekle svidjela jer je 'najprljavija' u L.A. Tetralogiji.
Nadam se da će koji od nakladnika izdati nešto novo od Jamesa Ellroya, možda Night Watchman koji se ekranizira sa Keanu Reevesom.

[Nex]

Sudden Sid kaže:

2. Radnja - uzasno kompleksna radnja koja mi se cini potpuno zaokruzena, kao da je Ellroy cijelo vrijeme ima u kontroli. Koliko povezanosti izmedu likova, zlocina, vam te, tam te... prilicno uzbudljivo i fascinantno.

Ja isto volim kompleksne radnje, ali mislim da Ellroy ponekad ipak malo pretjera. Cini mi se da je dosta puta bio na rubu toga da se zapetlja u svemu tome i izgubi nit.

citadel kaže:

James Ellroy je zbilja ekscentrik, simpatičan i osebujan, i živi gotovo u skladu sa svoji protagonistima. Nema TV, ne čita novine ni knjige i samo ponekad prati boks.

Pa, ne znam jesu li to bas osobine kojima bi se jedan pisac trebao hvaliti.

[Mr Smoogj]

citadel kaže:

Baš sam zadovoljan šta sam naišao na topic o meni jednome od najdražih pisaca.
James Ellroy je zbilja ekscentrik, simpatičan i osebujan, i živi gotovo u skladu sa svoji protagonistima. Nema TV, ne čita novine ni knjige i samo ponekad prati boks.

Kao prvo, ko kaže da se hvali. Konstatira.
Kao drugo, ne vidim čime bi to čitanje novina i tuđih romana ili gledanje televizije pridonosile kvaliteti autorovog pisanja.

nex kaže:

Ja isto volim kompleksne radnje, ali mislim da Ellroy ponekad ipak malo pretjera. Cini mi se da je dosta puta bio na rubu toga da se zapetlja u svemu tome i izgubi nit.

I upravo zbog toga je Ellory velik. Jer taj rub ne prekorači i ne izgubi nit.

[Nex]

Mr Smoogj kaže:

Kao drugo, ne vidim čime bi to čitanje novina i tuđih romana ili gledanje televizije pridonosile kvaliteti autorovog pisanja.

E, tu se ne mozemo sloziti. Ne vjerujem u ideju pisca, dobrog ili loseg, koji nije primarno citatelj tako da mi je sve to sumnjivo i izgleda izvuceno iz nekog konteksta.

[Mr Smoogj]

nex kaže:

E, tu se ne mozemo sloziti. Ne vjerujem u ideju pisca, dobrog ili loseg, koji nije primarno citatelj tako da mi je sve to sumnjivo i izgleda izvuceno iz nekog konteksta.

Čitatelj čega? Novina? Osim toga, nigdje nije rečeno da Ellroy nikada nije čitao romane i štampu, naprotiv, on i sam u svojim memaoriziranjima spominje literaturu na kojoj je odrastao. A to da danas više uopće ne čita mi nije teško za povjerovati, kao što niti ne smatram da se to može ikako negativno odraziti na njegovo pisanje.

BTW, pisac mora primarno biti promatrač.

[citadel]

To što je pisac ekscentričan i vodi osebujan način života dosta ide prilog u tezi da je on umjetnik. Pa zar mnogi veliki umjetnici nisu bili boemi i ekscentrici? Za razliku od današnjih krimi zvijezda koje vode lijep obiteljski život.

[gdja Castro]

citadel kaže:

To što je pisac ekscentričan i vodi osebujan način života dosta ide prilog u tezi da je on umjetnik. Pa zar mnogi veliki umjetnici nisu bili boemi i ekscentrici? Za razliku od današnjih krimi zvijezda koje vode lijep obiteljski život.

Ha?

Anyway, mene u L.A. Kvartetu ništa nije toliko odvalilo kao 'White Jazz'.

Da, mislim, osim tog genijalnog stila, razgranate radnje koju drži pod potpunom kontrolom i dozira u žongliranju između gadosti, napetosti i detalja igre, nevjerojatno dobre atmosfere, trodimenzionalnih likova, ono zbog čega ga volim je sljedeće: Ellroy je apsolutno opsjednut tjeskobom, procjepima, marginalnim, nastranim, sitnim interesima, kalkulacijama, onim amoralnim od ljudskog - a sve u sprezi s emocijama. Čitatelja tjera da pati u voajerizmu, da mu bude neugodno i zanimljivo, i pritom, da se nada.

I da, naprosto mi je genijalno to što mu je filmski biznis - srce Amerike, centralno mjesto i metafora za prikazati sve to.