Usamljenost

[Le Clerc]

Recimo, društva u kojima netko iznese svoje viđenje stvari i osjećaje, a kao feedback dobije dijagnoze, neprovodive savjete, kritike stavova i sl. su upravo ona, najbrojnija, vrsta društava zbog kojih ja najviše vremena i provodim sam
Život me je naučio da je mnogo praktičnije zašutjeti nego trošiti vrijeme objašnjavajući nekome tko nije zapravo ni tražio objašnjenje nego je odmah krenuo u napad s netom izgrađenim i najčešće nepromjenjivim stavom.

Sent from my B3-A10 using Tapatalk

[lurker312]

A opet potrebu dolaziš ovdje u to i takvo društvo?

[LaPerLa Tagetes]

lurker312 kaže:

A opet potrebu dolaziš ovdje u to i takvo društvo?

uvijek netko zablista u masi,pa reda radi da bude zapisano na javnoj platformi,možda se u nekome prepoznamo i virtualno obostrano zaljubimo;
budimo realni forumsko virtualno društvo možemo dozirati po potrebi.

@Le slažem se s tvojim upisima.

[Le Clerc]

lurker312 kaže:

A opet potrebu dolaziš ovdje u to i takvo društvo?

Ovdje me nitko ne lupka po ramenu i zapovijeda: "E, a slušaj, ..." ili ponavlja 20 puta jedno isto dok ja nastojim koliko-toliko pristojno slušati. Jednostavnije je nekoga ignorirati kad ti njegov jezik nije u uhu.

[Dasha]

Le Clerc kaže:

Recimo, društva u kojima netko iznese svoje viđenje stvari i osjećaje, a kao feedback dobije dijagnoze, neprovodive savjete, kritike stavova i sl. su upravo ona, najbrojnija, vrsta društava zbog kojih ja najviše vremena i provodim sam
Život me je naučio da je mnogo praktičnije zašutjeti nego trošiti vrijeme objašnjavajući nekome tko nije zapravo ni tražio objašnjenje nego je odmah krenuo u napad s netom izgrađenim i najčešće nepromjenjivim stavom.

Sent from my B3-A10 using Tapatalk

Iskreno .. jednako mislim .. zivim u stranoj drzavi .. u sredini gdje svi totalno drugaciji .. ne poznam oko sebe nikog iz Europe i ponekad mi dodje da tucem glavom u zid :-) .. u pocetku je bilo plakanja .. jer izidjem van a nitko u zgradi ne zna niti reci good morning .. vec blenu u zid ili pod .. van kad odem trcat nitko od susjeda da te pogleda u oci .. teska nekultura i depresiva :-) .. sad polako sam vec navikla .. Od susjeda s kojima komuniciram svi imaju sluge i dadilje( preserans) .. Hrvati koji i jesu u gradu blizu mog su previse snobovski orijentirani( ponovo sluge i dadilje) mucno mi :-) .. svi ti salju neka srca ..poljupce preko whatsapp a tu nema ni LJ od ljubavi .. pomislim .. bolje se maknut i biti sam nego zivjet u lazi i preseransu :-) ..

[Constantine]

To isto ne razumijem. Godinama sam živio u selu i manjem mjestu. Uvijek su se ljudi pozdravljali. Znao sam brbljati za prodavačicama. Malo mjesto, pa se znaju većina. Pa i u zgradi je bila kultura pozdravljanja. A gore na brijegu dok je baka bila živa, i dok je bilo ljudi, brbljali smo, pričali. Danas sam bio tamo i došli su posljednji stanovnici. I bilo je lijepo brbljati s njima.
A otkad sam se preselio u grad, više manje je kako Dasha kaže. Pozdravljam nove susjede, pomalo pričam, ali nije to to. A ne opterećujem se. Kulturan ću biti i dalje. I kad imam priliku, malo brbljati i pričati.

[lurker312]

Zato što je to postalo gotovo pa neprihvatljivo ponašanje. Kad sam doselio u sadašnji stan skužio sam da susjed peče pun k rakije svaki dan. I sad sutradan na s ex idem do auta a oni taman presipaju i ja kulturno pozdravim, bacim par nekih zajebancija jer sam se i sam toga naradio u životu. Naravno ljudi ponude sampliranje, teško žabu naterati u vodu. Trgnem tih par ljutim, dogovorimo neku trgovinu kad malo odleži. Za to vrijeme je cura stajala kraj auta i kad sam se vratio gledala me onom "wtf, mi ne pričamo sa susjedima" facom.
Ne trebamo piti kave i zajedno roštiljati ali pozdraviti, prokomentirati nešto, trgnut rakiju.....pa ne smijemo pustiti da to izumre.

[Lord Byron]

Pravila pristojnosti imaju svoju zemljopisnu dimenziju. Pozdravljanje u haustoru definitivno jest pristojnost na ovim prostorima, ali to ne znači da je globalno uvriježeno.

Na stubama ili u liftu pozdravit ću znamo i neznanog, ali - jednako kao i s drugim ljudima koje ne biramo u životu - bilo kakav pokušaj razgovora imam pravo izbjegavati i smatrati upadom u moj osobni prostor. Takvo što nema nikakve veze čak ni s pristojnoscu, a kamoli s kulturom.

Uzvratit ću na napomenu o vremenu i to je to. Ne vidim na koji način (ne)komuniciranje sa slučajnim ljudima utječe na usamljenost, osim kao očajnički pokušaj da nas barem netko zamijetila.

[lurker312]

Zgrade su uvijek tu bile drugačije a starci u njima nešto što pozdraviš ali izbjegavaš, sigurno im ne ulaziš u personal space

[ex anais]

Jednom sam išla biti dobra susjeda i pristala na burek. Dobila sam stalkera, njegovu cijelu ekipu koja je izgledala kao da je ispala iz Noćne more i još su mi fino virili kroz prozor tu i tamo, a inicijator me svake večeri čekao da dođem s posla da me ponudi večerom. Koju sam odbijala.
Otad opet imam resting bitch face. Osim prema starčićima, njih mi bude milo.

[Le Clerc]

Dasha kaže:

.. zivim u stranoj drzavi .. u sredini gdje svi totalno drugaciji ..

Nedavno sam čitao malo o životu na Islandu.. nije me se nešto dojmio, ali mi se jedan moment jako svidio - kažu "svi" da s Islanđanima nema small-talka. To, Miki! Ako odem tamo neću morati komentirati kako je Sunce danas okruglo, kapljice kiše brojne, a babini hemoroidi stabilni.