Uroci, copranja, prokletstva

[Ruby Soho]

Lleena kaže:

Da, to sam i ja primjetila. Zanimljivo. Pa onda znači da se oni bolje nose s time ako im loši događaji ne dolaze do svijesti, možda bi mi trebali nešto naučiti od njih

I mislila sam da je nešto povezano s kretanjima u svemiru, samo nisam znala o kojoj planeti bi se moglo raditi.

Ma nije "savršeni red po 7", napisala sam gore otprilike 7 godina, da znaš koliko najduže trebaš čekati ako ti je do toga da budeš svjedok nečije patnje. A znam da zvuči nevjerojatno, jer svi mi mislimo da smo neke iznimke i da se samo nama tako nešto događa, ali zapravo život svakog čovjeka na ovoj zemlji je isti. Jedino nas neka egocentrična iluzija spriječava da vidimo to.

Naravno da svi osjete loše događaje, ali neki nakon njih nastave po starom, ne zagledaju se dublje u sebe, ne pokaju za neke greške, ne ispričaju se, i dalje voze po starom, na to sam mislila kad sam rekla da je svejedno dešava li se svim ljudima loše svakih par godina ako ih to ne ponuka da se promjene na bolje, tako da oni koji čekaju na satisfakciju kojoj je uzrok tuđa nesreća to zapravo ne dočekaju (bez obzira promjenila se ta druga osoba na gore ili bolje) jer jadan li je onaj koji se hrani tuđom nesrećom, to ga čini gorim od onog drugog, i tu nema ozdravljenja, zato je najbolje u sebi svima oprostiti pa odjednom nema više potrebe za blesavim željama kad će koga stići karma, vratiti se uroci itd, i nema trovanja duše.
...i ne, ne želim biti "svjedok" nečije patnje, nisam psihopat.

Čitam tu svi bi nešto vraćali nazad uroke, bitno ih je otkloniti a ne se dublje uvlačiti, to je kao da ih sebi samima tovare još i još.

Baphomet kaže:

Ja bih prije rekao da se radi o Saturnu je svakih 7 godina u primarnim direkcijama radi aspekt na samog sebe. A otprilike 28 godina je uglavnom jako kritična.

Ja sam jedna od rijetkih kojoj je Saturnov povratak super!

Zato znam ljudima reći, kada me pitaju za uroke i prokletsva, da je bolje prije pogledati horoskop. Tj. prvo kod liječnika, onda horoskop pa ako je sve ok tek onda uključujem zle bacače uroka

Gdje ti dolaze po savjet, Supernatural office?

[Baphomet]

Ruby-Soho kaže:

Gdje ti dolaze po savjet, Supernatural office?

PM i par ljudi u živo zna čime se još bavim...i tako to

[Ruby Soho]

Baphomet kaže:

PM i par ljudi u živo zna čime se još bavim...i tako to

Naravno, šalim se.

Bilo bi super da kod nas kao u sad-u postiji studiji za paranormalno, pa ljudi unajme paranormalnog detektiva da im tjera demona iz kuće.

[Lily_]

Lleena kaže:

Treba se molit za svoje neprijatelje, a ne protiv njih
Nisu to zločesti ljudi, nego su samo jako povrijeđeni.

To je meni uvijek zvučalo kao neka floskula (dobro zvuči, ali...).
Ne čine svi loše stvari samo zato što su jako povrijeđeni. Ima puno ljudi koji su previše inteligentni da ne bi mogli i trebali sagledati vlastita (loša) djela, ali od svog egoizma i taštine ne mogu odmaknuti.

bubi mir kaže:

... zato treba otpustiti ( nije isto sto i oprostiti ), predati to svemiru , pa neka se on onda bori sa tim kako zna.

I kako bi to išlo, može neko opširnije objašnjenje?

Jako se često čuje "oproštaj nije isto što i zaborav, mogu nekome oprostiti ali nikad mu neću zaboraviti". To jako dobro i efektno zvuči, ali za mene je također manje-više frazetina i u stvari zvuči neuvjerljivo čim se malo osvrnemo na RL.

Ti se možeš na neki način izdignuti iznad nečega što te povrijedilo i krenuti dalje sa svojim životom - to bi bio najveći dokaz da je nešto oprošteno pa i zaboravljeno, da se prešlo preko nečega, ostavilo nešto iza leđa.

Ipak, ljudi se najčešće sjećaju i baš pamte i ja mislim da dok se sjećaju, dok ih neko sjećanje boli, dok pamte, dok osuđuju neko loše djelo, u stvari nisu oprostili i da ta dva pojma baš i nisu toliko različita (a pitam se i može li se i treba li se oprostiti nešto doista loše što je učinjeno svjesno i s predumišljajem).

Ali da ponovim svoje prvo pitanje:
kako se to otpusti (kao što kažeš - nije isto što i oprosti) i preda svemiru?

[bubi mir]

Lily_ kaže:

I kako bi to išlo, može neko opširnije objašnjenje?

Jako se često čuje "oproštaj nije isto što i zaborav, mogu nekome oprostiti ali nikad mu neću zaboraviti". To jako dobro i efektno zvuči, ali za mene je također manje-više frazetina i u stvari zvuči neuvjerljivo čim se malo osvrnemo na RL.

Ti se možeš na neki način izdignuti iznad nečega što te povrijedilo i krenuti dalje sa svojim životom - to bi bio najveći dokaz da je nešto oprošteno pa i zaboravljeno, da se prešlo preko nečega, ostavilo nešto iza leđa.

Ipak, ljudi se najčešće sjećaju i baš pamte i ja mislim da dok se sjećaju, dok ih neko sjećanje boli, dok pamte, dok osuđuju neko loše djelo, u stvari nisu oprostili i da ta dva pojma baš i nisu toliko različita (a pitam se i može li se i treba li se oprostiti nešto doista loše što je učinjeno svjesno i s predumišljajem).

Ali da ponovim svoje prvo pitanje:
kako se to otpusti (kao što kažeš - nije isto što i oprosti) i preda svemiru?

Kako sam shvatio to bi u teoriji trebalo znaciti da prihvatis emocije koje se javljaju kao posljedica cinjenice da ti je netko ucinio lose. Ego je povrijeden i negativne emocije su normalan odgovor. Svi oko tebe govore, oprosti i ti oprostis ( razumom ) jer si iznad toga jer nisi takva( ego opet ), a emocije potisnes i one unistavaju jos godinama i vise nego sto je to " negativno " uspjelo. TReba prihvatiti te emocije...biti ljut, biti slab, biti zeljan osvete i onda kada ih prozivis, samo otpustiti . NEka idu u svemir, ako si vjernik Isusu... neka sve to samo prode kroz tebe i izade kroz krunsku cakru u svemir.
TAda polako ide i zaborav i prepricavanje dogadaja bez da su emocije ukljucene. LJudi cesto prepricavaju kako im je netko ucinio nesto lose sa silno puno emocija i neprekidno ponavljaju kako su oprostili ( cime ljece ego, ali ne i dusu ).
Tako sam to shvatio....nije da to bas mogu idealno izvesti.

[Lily_]

Da, upravo to sam htjela reći: ti oprostiš jer shvaćaš da nema smisla držati se za tu neku ljutnju, zamjeranje, mržnju, povrijeđenost, negativne emocije. Da je to kontraproduktivno i da u konačnici može biti samodestruktivno. Ali emocije ostaju negdje možda i duboko potisnute i taj oprost je možda ipak samo privid. Mi smo se racionalno uvjerili u nešto i znamo da treba oprostiti i ići dalje. Ali sve to može bti varka, dok su tu emocije, dok nema zaborava i u krajnjoj liniji dok je tu formiran naš sud o nečemu kao lošem i nepoštenom (ovo zadnje mi još ima i najveću težinu) pitam se može li uopće doći do oprosta ili se to ljudi samo zavaravaju?!

Zahtijeva li ovo otpuštanje napora (jer onda je opet u to uključeno racionalno, a duboko potisnute emocije mogu nas ponovno kad-tad iznenaditi) ili bi to trebalo doći nekako spontano: pustiti vremenu i nadati se da će proživljene emocije s vremenom evoluirati nekako na taj način da budu otpuštene kroz krunsku čakru svemiru, kao što si rekao?

Mislim, ja kužim taj koncept i nije mi stran samo sam svjesna toga da se mnogi često i zavaravaju da su prešli preko nečega i otpustili nešto, no da zapravo nije tako.

[bubi mir]

Meni nije jednostavno i jos uvijek ima zamjeranja u meni, ali to vjerojatno ovisi o karakteru i koliko ti je osoba bila bliska i koliko si joj vjerovao.
Obzirom da smo na temi uroka, mozda je sve to lakse ako ne znas tko ti je to napravio.

[amary]

Lily_ kaže:

Da, upravo to sam htjela reći: ti oprostiš jer shvaćaš da nema smisla držati se za tu neku ljutnju, zamjeranje, mržnju, povrijeđenost, negativne emocije. Da je to kontraproduktivno i da u konačnici može biti samodestruktivno. Ali emocije ostaju negdje možda i duboko potisnute i taj oprost je možda ipak samo privid. Mi smo se racionalno uvjerili u nešto i znamo da treba oprostiti i ići dalje. Ali sve to može bti varka, dok su tu emocije, dok nema zaborava i u krajnjoj liniji dok je tu formiran naš sud o nečemu kao lošem i nepoštenom (ovo zadnje mi još ima i najveću težinu) pitam se može li uopće doći do oprosta ili se to ljudi samo zavaravaju?!

Zahtijeva li ovo otpuštanje napora (jer onda je opet u to uključeno racionalno, a duboko potisnute emocije mogu nas ponovno kad-tad iznenaditi) ili bi to trebalo doći nekako spontano: pustiti vremenu i nadati se da će proživljene emocije s vremenom evoluirati nekako na taj način da budu otpuštene kroz krunsku čakru svemiru, kao što si rekao?

Mislim, ja kužim taj koncept i nije mi stran samo sam svjesna toga da se mnogi često i zavaravaju da su prešli preko nečega i otpustili nešto, no da zapravo nije tako.

Većina koja je doživjela tešku emocionalnu povredu,nakon izvjesnog vremena pomire se s događejem,ali nikada ne zaboravljaju,a to ujedno znači i ne opraštaju,osobito ako im je nanesena bez njihove krivnje.
To pomirenje nije zavaravanje,već samoobrambeni mehanizam.
Većina vas koji ovdje teorizirate,vjerojatno nikada nije doživjela takvu tešku povredu.

@ bubimir kaže
Ipak, ljudi se najčešće sjećaju i baš pamte i ja mislim da dok se sjećaju, dok ih neko sjećanje boli, dok pamte, dok osuđuju neko loše djelo, u stvari nisu oprostili i da ta dva pojma baš i nisu toliko različita (a pitam se i može li se i treba li se oprostiti nešto doista loše što je učinjeno svjesno i s predumišljajem).

quote

Sigurna sam da ti iz iskustva znaš o čemu pišeš.Znam i ja,te su mi zato vrlo nerealni neki savjeti i tumačenja koji se ovdje nižu.
A tvoje pitanje je i vrlo,vrlo objektivno.

[bubi mir]

@ bubimir kaže
Ipak, ljudi se najčešće sjećaju i baš pamte i ja mislim da dok se sjećaju, dok ih neko sjećanje boli, dok pamte, dok osuđuju neko loše djelo, u stvari nisu oprostili i da ta dva pojma baš i nisu toliko različita (a pitam se i može li se i treba li se oprostiti nešto doista loše što je učinjeno svjesno i s predumišljajem).

quote

Sigurna sam da ti iz iskustva znaš o čemu pišeš.Znam i ja,te su mi zato vrlo nerealni neki savjeti i tumačenja koji se ovdje nižu.
A tvoje pitanje je i vrlo,vrlo objektivno.

Mislim da tome necemo ne treba davati snagu, niti to hraniti.
Negativne emocije koje taj cin izazove u covjeku sve to samo hrani i potice. Ako te negativne emocije jos uvijek izjedaju nisi slobodan od toga, pa taman urok ili sto vec i bilo skinuto.

[parsifal]

1. Moderator Baphomet mi je dao dopuštenje da objavim sljedeću našu privatnu prepisku :

===

2. ja sam se pitao javno je li mi jedan post (kako baciti uroka na moderatora) pobrisan ili sam ga ustvari tek namjeravao napisati

===
3.

Baphomet kaže:
Ja sam izbrisao post

Ako magiju i te stvari shvaćaš ozbiljno skužiti ćeš da post tu ne spada. Meni je to u rangu "kako ubiti moderatora" i sl.

4.
parsifal kaže

Hvala ti na odgovoru jer sam zaista sumnjao jesam li ga objavio

Ali što se tiče tvog objašnjenja nije mi jasno sljedeće :

Čemu onda cijela tema o Urocima

Oke ti možeš reći da se može o urocima razgovarati ali ne smije se pitati kako doista baciti urok na moderatora

Ja nisam bacio urok na moderatora niti na ikog ,ali me zaista zanima kako se to radi i kakva su iskustva ljudi
tj jesu li im uroci uspijevali.
Tj čista statistička analiza učinkovitosti

osim toga čini mi se pretjerano izjednačavati bacanje uroka sa pokušajem ubojstva. to je preradikalno.
Pa valjda mogu naručiti samo izbivanje gadnog svrbeža a ne odmah ubojstvo.

Ja bih ovaj moj odgovor tebi objavio javno
Smijem li

5)
baphomet kaže:
Evo tebe nazad

Bio sam i prije pisao odgovor ali su te greškom banirali taman kada sam htio poslati odgovor.

Tema se uglavnom bavi otkrivanjem, objašanjenjem i zaštitom od uroka.

Ok, možda nema veze sa ubijstvom ali recimo kao da želiš znati kako nekome što efikasnije slomiti ruku te tražiš savjet kako to napraviti

Možeš objaviti i javno

[parsifal]

Da nadopunim.

Iz teorije rata i teorije šaha i teorije života i teorije pokera je jasno da je napad najbolja obrana.

Ako vam netko dakle nanosi neku štetu,ili vam prijeti štetom, očito je da zaštita (od uroka npr) nije dovoljna tj callanje nije dovoljno. treba rirejzati

3) Prirodno je odgovoriti protunapadom .

4) Dakle nije mi jasno zašto se na temi o urocima ne bi mogli baviti teorijom napada.
Npr kako moderatoru ili nekom forumašu ili političaru izazvati gadan svrbež meni se čini zanimljivo

5) osim toga zanimala bi me iskustva drugih u bacanju uroka .

6) ja npr najviše volim da nekog pogodi munja ali moja prizivanja Thora još nisu dala nikakav rezultat

Nije mi jasno gdje griješim

[Baphomet]

Već rekoh, traženje načina kako nauditi drugima nije tema ovog podforuma.

Bez obzira vjerovali u uroke ili ne.

[Ruby Soho]

amary kaže:

Većina koja je doživjela tešku emocionalnu povredu,nakon izvjesnog vremena pomire se s događejem,ali nikada ne zaboravljaju,a to ujedno znači i ne opraštaju,osobito ako im je nanesena bez njihove krivnje.
To pomirenje nije zavaravanje,već samoobrambeni mehanizam.
Većina vas koji ovdje teorizirate,vjerojatno nikada nije doživjela takvu tešku povredu.

Tko teoretizira i kako procjenjuješ tko je kakvu patnju doživio?!
Ne može se baš demonstrirati i dokazati preko samih riječi, bilo čija riječ je teorija, tako i tvoja.

Lily_ kaže:

Mi smo se racionalno uvjerili u nešto i znamo da treba oprostiti i ići dalje. Ali sve to može bti varka, dok su tu emocije, dok nema zaborava i u krajnjoj liniji dok je tu formiran naš sud o nečemu kao lošem i nepoštenom (ovo zadnje mi još ima i najveću težinu) pitam se može li uopće doći do oprosta ili se to ljudi samo zavaravaju?!

Mislim, ja kužim taj koncept i nije mi stran samo sam svjesna toga da se mnogi često i zavaravaju da su prešli preko nečega i otpustili nešto, no da zapravo nije tako.

Može se tokom vremena otpustiti, kad se prestane gledati unatrag. To je najbolji pokazatelj, kad se prestanu vrtiti filmovi u glavi iz prošlosti, kad prestane analiza i traženje odgovora, ili prestanak želje za drugim scenarijom, za isprikom. Nakon nekog vremena ako ta osoba/ljudi slučajnim podsjetnikom prođu kroz glavu skužiš da više nije bitno i da ne misliš više na njih, i kad se sjetiš ako te ne hvataju nervoza, negativni osjećaji, neprospavane noći znači da je otušteno,

Normalno ne zaboravlja se jer nisi lobotomiran, nemaš alzahajmera, već ako se i sjetiš više ne razara i ne zaustavljaš se na tim mislima...jer znaš gdje to vodi a to si definitivno ne želiš osim ako se onako sočno ne mrziš.

Koliko vremena, godina je potrebno da situacija bude negdje daleko zapečaćena je individualno, a čak mislim da ovisi o tome koliko je brzo netko spreman nove situacije "prihvatiti", jer upravo prihvaćanjem prestaje otpor-negativa i istovremeno se otpušta.

[Lleena]

(Htjela sam odgovoriti i na neke ranije postove, ali sad ne stignem pa ću to poslije. Možda )

Slažem se sa Ruby-Soho da će kod najveće većine ljudi to sve se smanjiti s vremenom. Pa nakon 10 godina ti se sve prije 10 godina čini kao da je bilo u nekom drugom životu, više se ničeg ni ne sjećaš (bar ne s nekim emocijama). To kažem iz vlastitog iskustva, možda ima ljudi koji drukčije funkcioniraju, da se ogradim.

U međuvremenu - te emocije povrijeđenosti imaju svoju svrhu i mogu se iskoristiti na koristan način.

Prvo shvatiti da je patnja (koju uzrokuje zamjeranje, zapravo koju uzrokuju sve želje - d anešto bude ovako, da ne bude onako...) normalan dio života, da ima još milijardu ljudi koji isto to osjećaju. Tek kad imaš iza sebe iskustvo patnje, možeš shvatiti što je to i možeš istinski suosjećati s drugim ljudima. Bez toga, ti ljudi koji pate bi ti bili dosadni i naporni.

Drugo je shvatiti da je povrijeđen naš ego. Zato jer mislimo da smo strašno važni, kako je on mene mogao zeznuti, kako su meni oni to mogli napraviti pa jel oni znaju tko sam ja, ja sam tako dobra i nevina, a oni su tako pokvareni i zli itd. I nema bolje stvari da skužiš ego i kako on funkcionira i za vlastiti razvoj od takvih situacija.

Pitali ste za konkretne korake. To nije najugodnija stvar na svijetu, ali kad je ta ljutnja i želja za osvetom već tu, najbolje ju je prihvatiti i ne pokušavati ništa promijeniti. (uvijek mislimo da trebamo nešto napraviti i promjeniti, ne trebamo ništa, samo živjeti). Upoznati i istražiti. Ionako će proći s vremenom jer ništa na ovom svijetu nije trajno, a ponajmanje naše emocije. Tako se upoznaje i prihvaća sebe i ljudsku prirodu i postaje svjesniji.

To sve skupa uključuje okretanje pažnje prema sebi, svojim reakcijama, svojim potrebama, što meni treba, što ja želim, što me čini sretnom, gdje je moja snaga, što me izvlači iz lošeg... a prestanak opsesiranja oko te druge osobe koja nam je "napakostila". Ona je samo bila nekakav mjerač da nama samima pokaže gdje smo sa svojim razvojem, egom, mislima i osjećajima i nekakav motivator da nas malo protrese i pokrene na daljnji razvoj. Jednog dana ćemo joj i zahvaliti što je to učinila za nas.

@ parsifal - tako sam ja čitala neku knjigu, ko fol kako se zašititi, a kad ono sve u detalje opisali postupak i što i kako treba (kao ono treba se sve znati kako se to radi da bi se čovjek mogao zaštititi) - mogu ti reć kako se zove, ima je na netu, ako obećaš da nećeš primjenjivati na moderatoru (barem na onima koji su ok)

[Lleena]

Baphomet kaže:

Već rekoh, traženje načina kako nauditi drugima nije tema ovog podforuma.

Bez obzira vjerovali u uroke ili ne.

Ma mene samo zanima jedno teoretsko pitanje. Jel li istina da rituali i razna pomagala nisu ni potrebna (npr. lutka u vudu magiji - to ne znam ni je li istina, vidjela sam jedino na filmovima, ali navodim kao primjer, svijeće itd.) i da ona samo služe jer je tako ljudima lakše fokusirati pažnju i vjerovati da će to uspjeti (nešto kao placebo efekt)? A da je zapravo važna jedino fokusirana energija i namjera, što se može postići i bez ičega ako se osoba dobro skoncentrira i skupi energiju?

[parsifal]

Lleena kaže:

@ parsifal - tako sam ja čitala neku knjigu, ko fol kako se zašititi, a kad ono sve u detalje opisali postupak i što i kako treba (kao ono treba se sve znati kako se to radi da bi se čovjek mogao zaštititi) - mogu ti reć kako se zove, ima je na netu, ako obećaš da nećeš primjenjivati na moderatoru (barem na onima koji su ok)

pa pošalji mi je na private ali ja uvijek kažem da je tajanstvenost neprijatelj istine tj ne vidim razlog da je ne objaviš i javno.

dakle obećajem da je neću koristiti protiv dobrih moderatora kao što je npr baphomet .

ako je budem koristio koristitiću je protiv zločestih moderatora i ljudi jer me baš zanima što će se dogoditi i da li ću uspjeti :klap:

evo maločas sam naišao na tarantelu na stubištu pa ću imati gušterov rep ako je potreban :klap:

naime ,univerzum je prema meni bio vrlo darežljiv kada sam tražio stvari za mene , pa me baš zanima da li će mi ispuniti želju da nanesem štetu nekom koji je meni nanio i nanosi štetu

[Baphomet]

Lleena kaže:

Ma mene samo zanima jedno teoretsko pitanje. Jel li istina da rituali i razna pomagala nisu ni potrebna (npr. lutka u vudu magiji - to ne znam ni je li istina, vidjela sam jedino na filmovima, ali navodim kao primjer, svijeće itd.) i da ona samo služe jer je tako ljudima lakše fokusirati pažnju i vjerovati da će to uspjeti (nešto kao placebo efekt)? A da je zapravo važna jedino fokusirana energija i namjera, što se može postići i bez ičega ako se osoba dobro skoncentrira i skupi energiju?

Da, teoretski je to istina.....isto kao kada kažeš da ti za trčanje maratona treba samo dobra kondicija i par litara vode

[Lleena]

Baphomet kaže:

Da, teoretski je to istina.....isto kao kada kažeš da ti za trčanje maratona treba samo dobra kondicija i par litara vode

Sorry, nisam skužila . Jel to znači da ti trebaju pomagala i rituali dok ne stekneš kondiciju / sposobnosti pa poslije možeš i bez njih?

[Baphomet]

Lleena kaže:

Sorry, nisam skužila . Jel to znači da ti trebaju pomagala i rituali dok ne stekneš kondiciju / sposobnosti pa poslije možeš i bez njih?

Teoretski

No ja ne poznajem nikoga tko je toliko ovladao svojim svjesnim i nesvjesnim dijelom psihe da bi to mogao izvesti

[AceOfCups]

parsifal kaže:

pa pošalji mi je na private ali ja uvijek kažem da je tajanstvenost neprijatelj istine tj ne vidim razlog da je ne objaviš i javno.

dakle obećajem da je neću koristiti protiv dobrih moderatora kao što je npr baphomet .

ako je budem koristio koristitiću je protiv zločestih moderatora i ljudi jer me baš zanima što će se dogoditi i da li ću uspjeti :klap:

Ja sam samo jednom u životu pokušala baciti urok na nekoga. U srednjoj školi na jednog profesora, a htjela sam samo da ne dođe u školu na određeni dan, kako bi test bio odgođen.
I nije došao. Jer je umro prije tog dana. Ja sam to radila u petak, a on umro u nedjelju.

Pa sad, slučajnost ili ne...