Milo Yiannopoulos - konzervativni gay aktivist

[thortwins]

bubi mir kaže:

Vecina ljudi u aktivizam krece iz ideala i vjerojatno naivnog stava da nesto doista moze promijeniti ( mislim i na ljeve i na desne ).

Većina ljudi krene u aktivizam zato jer i mnogi u njihovom okružju rade isto. A svi mladi krenu u aktivizam zato jer ih indoktriniraju stariji koji trebaju korisne budale kao foot soldiers. To jednako vrijedi za gay aktivizam, feminizam, politički ili vjerski aktivizam, kao i za indoktrinaciju u kriminal kroz pristupanje bandi iz kvarta.
Mladi nemaju izgrađene životne stavove na način da su sami našli svoje ideale. Većina aktivizma je takav naučeni i instruirani aktivizam. Relativno malo je drugačijeg aktivizma, primjerice kada se ljudi lokalno organiziraju da riješe neki svoj problem, ili primjerice udruga Franak.

Svi gay konzervativci koje sam imao prilike susresti su na rubu samomrznje. Protive se braku i protive se povorkama i stvarno ne vidim kako bi netko takav mogao biti gay aktivist.

Jesu li takvi uistinu na rubu samomržnje, ili su krajnje nezadovoljni jer im nije dozvoljeno iznijeti vlastiti stav i ne vide političku opciju kroz koju bi svoj stav mogli izraziti?
Evo, netko je tu napisao da bi se valjda svi gejevi trebali baviti modom ili nečim sličnim, po mogućnosti humnističkih usmjerenja, right?
Znači, već ako vjeruje u slobodno poduzetništvo, želi biti inžinjer ili mehaničar, biti strastveni lovac... - već je nekako drugačiji i nepoželjan? Ako ne želi glasno i jasno svima objaviti svoju seksualnu orijentaciju, nije u trendu?
Mnogi, poput Petera Corbyna, UKIP europarlamntarca iz Škotske, jasno obrazlažu da se ne slažu sa sadašnjim radikalnim aktivizmom i zagovaranjem braka jer to ne želi tiha većina gay osoba, i da to donosi veću štetu pravima gejeva. Jer vrijeđa i otuđuje ljude koji poštuju tradiciju i brak. S druge strane, gejevi bi i te kako trebali biti podozrivi prema zagovaranju masovne imigracije osoba islamske vjere koji se vrlo slabo asimiliraju a većina ih čak i u Britaniji smatra da bi trebalo uvesti Shariu i gejeve zabraniti... kako onda možemo govoriti o moderate muslims?
I kako onda takvi ne bi bili krajnje nezadovoljni kada vide da politička opcija kojoj bi oni kao gejevi trebali po defaultu pripadati paktira sa, i promovira ideološki sklop koji želi njihovo fizičko uništenje?

Mili Yiannopoulos je svojevrsni glasnogovornik novih stavova, i zato je toliko prihvaćen unatoč crtama egoizma i narcisoidnosti.

Edit: I sto bi se dogodilo kada bi veci broj LGBT osoba poceo podrzavati konzervativce, a istovremeno biti za gay prava? Koliko bi trebalo da konzervativci kazu kako je to nespojivo?

Danas su se pojmovi liberalan i konzervativan potpuno pogubili u značenju.

Prije pola stoljeća je biti liberalan značilo zalagati se za neograničene slobode, za slobodu govora do razine otvorenog vrijeđanja institucija poput crkve , braka, patriotizma... za slobodan seks, pornografiju, prostituciju, za prava gej osoba (tada je istospolni odnos u mnogim zapadnim i komunističkim državama podjednako bio protuzakonit, čak i kažnjiv zatvorom).
Biti konzervativan značilo je tada braniti sve ono što su liberalni kritizirali i rušili.
Gej parade bile su tada otvorena provokacija establishmentu, manifestacija građanskog neposluha i protest protiv uskraćivanja njihovih prava.

Ta podjela nije nužno išla za tim da liberalne stavove poistovjećuje sa pravima radnika, a konzervativne sa zagovaranjem laissez faire kapitalizma.

Danas je "liberalan" potpuno pogrešan naziv za ono što se pokušava svrstati pod liberalno. Sve više se upotrebljava naziv regressive left ("nazadna ljevica") , a to zapravo mnogo bolje definira stavove onih koji pripadaju tom političkom miljeu.
Netko taj izraz može predmijevati pogrdnim, ali za to se češće u žustrim raspravama upotrebljavaju izrazi "leftard" ili "liberal retard".

Regressive left zapravo najbolje opisuje paradoksalne situacije u kojima ljevičari nastupaju protivno idejama sloboda i zagovaranja prava koje su promovirali prije 50+ godina. De facto rade na uništavanju vlastitih postignuća, a da toga nisu ni svjesni.
Danas se otvoreno zagovara ukidanje slobode govora, zabrana kritike nekih radikalnih ideologija ako te ideologije podupire mainstream politika, promovira se zabrana iznošenja znanstvenih stavova ako nisu u skladu sa vladajućom dogmom...