Nezaposleni - kako ste? Osjećaji, dijagnoze...

[FassGoHard]

Jebeš posao, be a slacker, dobro je rekla Nirvana u jednom intervjuu. Društvene reforme lako su izvedive, a odbijanje rada i plaćanja režija prvi su izbori.

Sam sam se osjećao neugodno dok nisam radio, ali iz posve prozaičnih razloga: što si ne mogu u KFC po rskavu piletinu i što sam se bojao odurnih uštvi iz komunalnih službi. Ne zbog duga društvu. Nemam dugove prema društvu. Jebe mi se za njega.

[The Maystor]

Dug prema društvu je nametnuta fora iz proslosti.

Niko nikome nije dužan da se opravdava, rad je ipak vecinom zadovoljstvo, besplatan rad ponekad jest bizaran, ali opet i takva iskustva očeliče čovijeka

[Neznam006]

The Maystor kaže:

Vise probnih poslova, uglavnom za prodaju, sto telefonski, sto terenski, tzv. Direktna prodaja

bez uvrede nema ti tu kruva, imam dojam da nisi baš neka prodorna i uvjerljiva osoba? Nekada jako davno sam to radija, tada se još nešto moglo i uvaliti, danas nema šanse da to više radim, zapravo da priznam muka mi je više, najradje više i ne bi radio, penziju bi, samo to po novome me čeka 2046-e

Da se vratim na tvoj posao, to s terenskom prodajom aj još nekako ali ovi talibani što zovu telefonom to postalo strašno više. Boji se čovjek više javiti na telefon, ti pravo grizu, odbiješ ih ali ovi ne puštaju i ne puštaju!!! Najgore mi je bilo s jednom luđakinjom koja mi je nudila smrznutu hranu, ali kao neku posebnu smrznutu odnosno jako zdravu smrznutu hranu Imam zemlju i svašta na njoj pa zaista ne pomišljam kupovati neku smrzotinu ali eto gospođa mi je rekla da je njena smrznuta hrana zdravija od moje friško uzgojene Tu je i naravno teleoperater koji mi stalno nudi neke "jako povoljne" pretplate redovito nepovoljnije od ovoga šta imam na bonove

[The Maystor]

A, tako nisam bas prodoran, ali nastojimo se potruditi.

Prednost je sto se kod takvih poslova lakse dodje do razgovora i probnih dana, ne traži se neko veliko iskustvo, vec se stvari uče u hodu.

[Neznam006]

The Maystor kaže:

A, tako nisam bas prodoran, ali nastojimo se potruditi.

Prednost je sto se kod takvih poslova lakse dodje do razgovora i probnih dana, ne traži se neko veliko iskustvo, vec se stvari uče u hodu.

istina je to što pišeš da se lakše dodje do posla, samo je istina i šta ja pišem da nema tu kruva na duge staze....

[The Maystor]

Da, izgleda da na duljim stazama nema kruha.

A na kojim to poslovima bi imalo kruha na dulje staze {a da nisu drzavne firme}?

[Neznam006]

The Maystor kaže:

Da, izgleda da na duljim stazama nema kruha.

A na kojim to poslovima bi imalo kruha na dulje staze {a da nisu drzavne firme}?

pa ako nisi vješt informatičar ili vrlo iskusni varioc ili bravar, onda državna firma

[The Maystor]

O informatici imam neko osrednje znanje {uz naravno zelju za napredkom}, a o bravariji i varenju slabo toga znam.

A upasti u drzavnu firmu u ovim vremenima je prilicno nerealno.

[MihaOfficial]

The Maystor kaže:

Probni radovi vec par tjedana u tijeku, ali eto, bas mi i nejde, no opet kak se kaze, nekaj i naucim u to me svemu {i cak je zanimljivije nego volontiranja}

Odi na sezonu, bar na 2 mj. Imas jos vremena. Radi bilo sto, stavi neki keš u đep, pa ces vidjeti sto dalje

[deda27]

E ovako, situacija je pa gotovo katastrofična...bez posla u struci sam već nekoliko mjeseci, radio sam cijelo ljeto, ali fizičke poslove, sad dio prošlog mjeseca isto, ali ono što me iskreno muči je da zima kuca na vrata, a po zimi je svugdje manje posla. Jedva sam po ljetu nešto našao...šaljem stalno nekakve molbe, ali odgovora u pravilu nema, osim kad zovem telefonski, onda mi se neko javi i vele da će zvati na razgovor. Zadnji posao gdje sam radio, nije bio fizički pretežak, plaće nije bila loša, ali eto na žalost, otpao je poslodavcu jedan veliki posao, i dvojicu nas je poslao doma..kako se vi ostali nosite s tim ?

[SunyMy]

Isto sam nezaposlena trazim aktivno posao, rijetko uspijem ulovito nesto sezonsko van svoje struke. Dobivam ponekad dojam da nezaposlene drustvo dozivljava kao manje vrijedne kao nizu klasu kad god to spomenes s druge strane dobivas sazaljenje. Nezaposlenost mi je pokazala koji su pravi ljudi a koji su tek bili priljepki, dok sam ostala bez posla ti su se svi negdje sakrili. dane ispunjavam setnjom s svojim psima i rekreacijom uspjela sam i smrsavljeti.

[The Maystor]

Treba biti uporan i ponekad pristati i na manje place od ocekivanih, ja sam puno probnih poslova radio jer sam ih naśao preko fejsa {razne poslovne grupe}, većinom nije iślo, ali eto trenutno sam vec cetiri mjeseca na novom poslu, povremeno je dosadno, ali dobri uvjeti i dobar timski rad i dalje me vecinski ispunjavaju.

[ror007]

Baš je dobro biti nezaposlen ali ako imaš prihode Kod mene je situacija ovakva, živim u istri i odradim sezonu od kraja ožujka do studenog to je 7 mjeseci.Naberem slobodne sate i produže mi ugovor još 2 mjeseca i ovih drugih 3 mjeseca dobivam 4.000 kuna sa biroa.Radim do 11 mjeseca i sljedećih 5 mjeseci uživam doma, a plaća ide, e to mi se jako sviđa.U tih 5 mjeseci imaš vremena za sve, mogu izlazit od jutra do sutra ne trebam mislit na nikakav posao, mogu doma spavat 2 dana, mogu cijeli dan bit u pidžami, pogotvo kad kiša lije i ustaneš u 7 ujutro i govorim u sebi hvala bogu da ne trebam po ovakvom vremenu na posao i produžim spavat do podneva.Onda ustanem lagano ispijam čaj pa malo na fejs, navečer odem na trening teretana,plivanje pa se uvijek netko nađe za piće i tako dani prolaze, a baš uživam punim plućima.Zato sad po sezoni nemam puno vremena, ali sve to nadoknadim kad dođe zima.Meni ovakav prinicip jako odgovara, e sad da moram radit svaki dan i da nemam 5 mjeseci odmora ne bi mi bilo baš svejedno Kad sam završio školu bio sam doma godinu dana nisam radio, isto je jebeno, nemaš novaca ograničen si, kad ideš nekamo ljudi te pitaj radiš, a ti odgovoriš ne pa te prozovu neradnikom itd..

[happy_meal]

Evo da ja ispricam svoju pricu. Danas mi je dan koji me slomio do kraja. Ja sam nezaposlen, prijavljujem se svakodnevno na razno, razne poslove, radio sam svasta ali u svojoj struci malo i mizerno. Redovito sam pozvan na razgovore koje uporno i iznova ne prolazim, nikad me zovu natrag, nastojim se sto bolje pripremiti ali svaki put kao da nesto krivo kazem ili falim. Samopouzdanje mi drasticno opada sa svakim iducim razgovorom i ponekad sebi pomislim ma daj nemoj ni ici ne znas nista u vezi toga. Svaki put se nekako prisilim i odem da bi se nakon toga osjecao uzasno i jos gore nego prije. Redovito mi kazu da nemam dovoljno iskustva za posao na koji se prijavljujem i vise mi je toga puna kapa, sto me onda uopce zoves na razgovor? Sada se pokusavam dokopati inozemstva ali i tu mi ide lose, novaca za spakirati kofere i otici na slijepo nemam, nemam sto prodati da zaradim, nemam nikog da mi financijski pomogne. U zadnju sam uspio stupiti u kontakt s recruiterom iz irske koji mi je organizirao intervju s jednom irskom firmom danas. Trebao je biti u 3 sata, pa su odgodili za pola h, pa za jos pola h, pa za jos pola h. I na kraju se nitko nije javio... osjecam se uzasno, prevareno i jadno do bola. Imam osjecaj da iz ovog zacaranog kruga nema izlaza i da samo trosim pare na odlaske na razgovore da bi mi se netko smijao. Gubim kontakt sa svojom strukom i pomalo zaboravljam bitne informacije. O postovanju i razumjevanju drugih ljudi uopce necu pricati, to ne trazim ali ni ne dobivam. Tesko, tesko je biti nezaposlen.

Poslano sa mog NEM-L21 koristeći Tapatalk

[Splićankaa]

happy_meal kaže:

Evo da ja ispricam svoju pricu. Danas mi je dan koji me slomio do kraja. Ja sam nezaposlen, prijavljujem se svakodnevno na razno, razne poslove, radio sam svasta ali u svojoj struci malo i mizerno. Redovito sam pozvan na razgovore koje uporno i iznova ne prolazim, nikad me zovu natrag, nastojim se sto bolje pripremiti ali svaki put kao da nesto krivo kazem ili falim. Samopouzdanje mi drasticno opada sa svakim iducim razgovorom i ponekad sebi pomislim ma daj nemoj ni ici ne znas nista u vezi toga. Svaki put se nekako prisilim i odem da bi se nakon toga osjecao uzasno i jos gore nego prije. Redovito mi kazu da nemam dovoljno iskustva za posao na koji se prijavljujem i vise mi je toga puna kapa, sto me onda uopce zoves na razgovor? Sada se pokusavam dokopati inozemstva ali i tu mi ide lose, novaca za spakirati kofere i otici na slijepo nemam, nemam sto prodati da zaradim, nemam nikog da mi financijski pomogne. U zadnju sam uspio stupiti u kontakt s recruiterom iz irske koji mi je organizirao intervju s jednom irskom firmom danas. Trebao je biti u 3 sata, pa su odgodili za pola h, pa za jos pola h, pa za jos pola h. I na kraju se nitko nije javio... osjecam se uzasno, prevareno i jadno do bola. Imam osjecaj da iz ovog zacaranog kruga nema izlaza i da samo trosim pare na odlaske na razgovore da bi mi se netko smijao. Gubim kontakt sa svojom strukom i pomalo zaboravljam bitne informacije. O postovanju i razumjevanju drugih ljudi uopce necu pricati, to ne trazim ali ni ne dobivam. Tesko, tesko je biti nezaposlen.

Poslano sa mog NEM-L21 koristeći Tapatalk

Koja si struka inace?


Sent from my SM-J330F using Tapatalk

[john newman]

Zovite njonja i anemiju da vam pomognu. Ja sam im poslao mejl, ali no reply.

[The Maystor]

Vijeće je na pauzi

[duhovnjakinja]

Nezaposlena sam, i to je dijelom uzrok i posljedica dijagnoze.

Budući da nema posla u struci trebam van struke raditi.

Teško mi je imati motivaciju, navikla sam se skriti u 4 zida, a fizičku i psihičku bol nisam u stanju istodobno otrpjeti.

Radim na tome pa ću poći raditi.

[duhovnjakinja]

Kad su mi oni dani, moram kući ići...

Riješim ja to...

Surfat ću po psihokauču i šljakati,

[happy_meal]

Splićankaa kaže:

Koja si struka inace?


Sent from my SM-J330F using Tapatalk

Magistar građevine.