UNUTARNJA BOG JEDNOTA Oca i Sina , ivična jednota Boga i stvorenja

[Vrtlar888]

Pregledavao sam danas teme i naslove koje sam postavio na ovom religijskom forumu te sam zamjetio da ni u jednoj naslovnoj temi nisam najavio teološka razmatranja o Božijoj jednoti kojom se objašnjava i samo tzv. trojstvo. Iako sam postavio temu – pitajte o trojstvu, niko nije iskoristio mene najpametnijeg teologa na svijetu da objasnim kako to izgleda Božija jednota, na koji je način Bog JEDAN, na koji je način sabran u jedno iako imamo Duha Svetog, Oca i Sina koji su Bog, jedan Bog. Zašto? Možda zato jer ne možete povjerovati da sam najpametniji teolog nasvijetu unatoč mnogim mojim tekstovima i temama. Bit će da ipak niste došli na nivo da znate postavljati problemska pitanja na koji način je Bog i jedan i jednota.

Spustit ću ovdje kopy-paste neke svoje odlomke iz svoje radne knjige na tu temu. Neću vam sve znanje o tome otkriti , koje je opširno ali ću vam dati priliku da sagledate dosta toga zanimljivog i uvjerljivog što niste imali prilike sagledavati u svijetu teologije pa da ste čitali sve moguće „svete očeve“ kršćanstva i radove današnjih doktora teologije.


Taj odnos sedam duhova u Duhu Svetom je u izvjesnom smislu i hologramska činjenica gdje je sve u svemu sadržano i gdje sve sa svime komunicira, gdje umanjeno ima sve elemente velike cjeline (slika 28) i taj simbolični prikaz slike 53 najbolji je model za demonstraciju teorije o zasebnoj unutarnjoj jednoti Oca i Sina, gdje su jedan Duh i jedan Bog, i na koji način se njihova Svijest i Slava međusobno prožima. Hoćete dokaz na sličnom primjeru? Pismo kaže tko je sagriješio ju jednoj zapovjedi sagriješio je i u svim ostalim zapovijedima (Jakovljeva 2:10). Dakle sve je hologramski povezano, sve prebiva u svemu na način da jedno prebiva u svemu drugom. Svaka Božja zapovijed je podstrukturalno u drugim zapovijedima sadržana. Otac je u Kristovom Duhu prisutan, a isto tako je Krist u Očevom Duhu (duhovima). To je unutarnje jedinstvo i način funkcioniranja jednote boštva Oca i Sina kroz Duha Svetog.

Evo jednog mog teksta;

Naša jednota sa Bogom (Ocem i Sinom) su drugačije prirode i odnosa, nazovimo to odnosom perifernog ili ivičnog jedinstva. To je prikazano simbolom slike ljudskog Drveta Života sa sedam grana ili čakri koje su preslika čovjekove duše „na Božiju sliku i priliku“. Pošto je Krist centar stvaranja i centar svijeta, makrokozmosa On je također i centar našeg duhovnog sedmo-slojnog duhovnog tijela, mikrokozmosa, odnosno prebiva u našoj četvrtoj središnjoj čakri. Unutarnje jedinstvo Oca i Sina nalazi se u simbolu jeruzalemskog hrama koji se sastoji od dvije prostorije. Unutarnje dvorište hrama sa sinovima i kćerima Božjim simbolizira ivično jedinstvo dok vanjsko dvorište hrama pripada poganima koji su se udaljili od jedinstva sa Bogom (Otkrivenje 11:2-3). Tako vidimo da nazivi unutarnje i vanjsko dvorište hrama ima dobar smisao za sagledavanje duhovnih relacija stvorenja naspram Boga. Unutarnja jednota Oca i Sina nalazi se u njihovom simbolu prijestolja, a ivična jednota stvorenja sa Kristom u simbolu zasebnog Kristovog prijestolja. Slično vezano za hram; unutarnja jednota Oca i Sina vezana je uz dvije prostorije hrama, a ivična jednota Boga i stvorenja vezana je uz unutarnje dvorište hrama koje je ograđeno zidom. Vanjsko dvorište hrama, izvan zidane ograde hrama mjesto je za otpadnike od Boga. To je područje umiranja duša.

Evo drugog teksta;

Protivnici teorije o Duhu Svetom i Sinu kao Bogu kažu da Bog mora biti samo jedan a taj "jedan" je Stvaralac-Otac. Jednota Oca i Sina sa Duhom Svetim je “ehad” jednota. Oponentima tog učenja jednota je nepojmljiva, jer svaka "družba" je za njih ipak "skup," a skup kao “jedno” je “sumnjiva” ideja. Dakako da je Bog jedan (Ponovljeni zakon 6:4) ali je jedan u jedinstvu, jednoti ili hebrejski napisano „ehad“ dok se jedan u samoći piše se pojmom „jahid“. Tako je brak dviju osoba ehad ili jedno tijelo (Postanak 2:24) dok je udovac samac ili jahid (Postanak 22:2, Suci 11:34, Izreke 4:3). Dakle, Bog je “ehad”.

Njihov argument je još "jači" kada s druge strane izlažu Isusove izjave kojima on ukazuje da je manji od Oca, ili Otac sve čini preko njega itd. Vidjet ćemo kako su ti argumenti na klimavim nogama jer ima razloga što, kako i zašto je Isus nešto rekao kao čovjek, kao što ima i razloga zašto je apostol u nominativu, direktno Isusu rekao "Gospodin moj i Bog moj" iako se to "ne smije" reći jer su apostoli učeni zapovijedima "ne imaj drugih bogova". Isto tako pitanje o Prijestolju. Je li Krist stvorenje jer je samo "zdesna Ocu" na Očevom Prijestolju, ili je Prijestolje i Očevo i Jaganjčevo. Po logici stvari na Prijestolju može biti samo Bog. Isus je „zdesna“ na Prijestolju ali i u „krilu Očevom“. Iako je biblijsko "trojstvo" kao "družba" (ehad) Oca, Sina u Duhu Svetom jasna činjenica, neću isto osporavati kao izraz boštva, no dokazat ću da je “trojstvo” nespretan izraz ili “miješanje krušaka i jabuka". Nije problem miješanja nego je problem ako ne razlikujemo kruške i jabuke bez obzira što su oni kao voće "jedno". Zašto? Zato što je pravi i jedini Bog zapravo Duh Sveti. Kad mislimo o Bogu kao prapočelu i prauzroku i suštom onda prije svega moramo misliti o tom Duhu Svetom. Duh Sveti je punina i sveprožetost, sušti Bog i noumen. On je impersonalna nevidljiva Struja i Svjetlost. Otac i Sin su kristalizacija, personalizacija te Svjetlosti. Stoga, s jedne strane možemo govoriti o jednom, suštom i negledljivom Bogu Duhu Svetom, a o Ocu i Sinu s druge strane kao Njegovim vidljivim izrazima, fenomenu. Oni nisu sušti po sebi već po Duhu Svetom. Dosta se ponavljam sa ovim objašnjenjem ali spiralno i sa svrhom.

[Vrtlar888]

Aurelije Augustin (345-430, Alžir)

Najznačajniji je istočni kršćanski teolog o Duhu Svetom i trojstvu. On tumači Duha Svetog kao vezu Oca i Sina, kao zajedničku ljubav i zajednički Duh. Zanimljiva mi je njegova izjava: „Duh Sveti je nešto zajedničko Ocu i Sinu ma što to bilo“. Jasno je da on ne zna za sedmo-strukturalnog Duha Svetog kojeg dijele Otac i Sin na način da Otac operira sa perifernih šest duhova a Sin sa centralnim duhom i da se u pod-strukturi tih duhova gdje su Sinov duh i Očevi duhovi zajedno očituje njihova jednota. U tom neznanju o funkcioniranju jednote očituje se njegova zbunjenost kad kaže „ma što to bilo“ te istu vezu Oca i Sina pretpostavlja kao „prijateljstvo“ što je u biti točno jer se u podstrukturi vidi jedinstvo strukture Očevih i Sinovih duhova, ali njegovo pretpostavljanje nema potpuno objašnjenje koje ja iznosim u ovoj knjizi.

Ne poznavajući Duha Svetog kao temeljnog Boga a Oca i Sina kao „rođene“ emanacije iz Duha Svetog, gdje je Sin pre-emanacija od Duha Svetog preko Oca/Majke, cjelokupna kršćanska teologija zaglibila je u teološko-filozofski čvor običnog ljudskog mudrovanja u kojem se uočavaju slabosti i protivriječnosti. Duh Sveti ne samo da izlazi iz Oca i Sina već on i ulazi u Oca i Sina. Otac i Sin su njegove centrale ili krajnje, bipolarne točke udisaja i izdisaja. Duh Sveti diše, struji između „Oca“ i „Sina“ gdje imamo strujeći ili „disajući“ odnos između perifernih duhova prema centralnom duhu i obrnuto. U toj strukturi odnosa jasno je da je centar svega Duh Sveti u kojem su impersonalno prisutni Otac i Sin preko svojih sedam duhova. Ako ćemo se nametati pojmom „otac“ kao posebnošću, onda opet mogu Duha Svetog predstaviti kao „praoca“.


Pa ovo;

Ovaj gore famozni trouglasti crtež (slika 73) koji mnogim kršćanima „objašnjava“ tzv. “trojstvo” dominira kršćanskim prikazivanjima. U njemu imamo određenih zabluda. Suprotno od tvrdnje da Otac i Sin nisu Duh Sveti, moj rad jasno objašnjava da su Otac i Sin kristalizacija Duha Svetog i imaju sebe u Duhu Svetom. Dakle nemamo trojne relacije već dvojne između Oca i Sina koji su “utopljeni” unutar Duha Svetog i sami su Duh Sveti jer su kristalizacija Duha Svetog kao što su dva grumena soli u slanoj vodi kristalizacija te slane vode i opet se mogu rastopiti u toj istoj void. Dakle nova dimenzija ali ništa novo i posebno. Duh Sveti je sušti impersonalni Bog dok Otac i Sin nemaju svoju suštost, već su bog po Duhu Svetom. Imamo dakle odnos impersonalnog Duha nasprav personalnog dvojstva, dva Božija hrama koja su na prijestolju, dok je razumljivo zašto Duh Sveti nije na prijestolju jer je temelj prijestolju. Tako nemamo tri relacije odnosa istog ili sličnog kao “tri osobe”. Oca i Sina bogom čini Duh Sveti u kojem su utopljeni u jedno. Oni ne znadu objasniti što povezuje Oca, Sina i Duha Svetoga u “jedno” koje bi trebalo biti nešto četvrto. Mnogo toga sam u ovom radu već objasnio i dokazao da su Otac i Sin emanirani kao nova dimenzija Duha Svetog, i stoga Duh Sveti je glavni a ne Otac. Nad “Ocem” je na kraju krajeva “Djed”. Ovo je dakako sablazan za zvanično kršćanstvo. Svi se nešto sablazne u svom neznanju. Trebao bi mi još jedan crtež smbol za trojni odnos Oca,Sina sa Duhom Svetim. Zamislimo ga kao veliki krug (Duh Sveti) a unutar njega dva kruga različite velilčine i oblika koja predstavljaju Oca i Sina. Podsjetimo se Izaije 11:2 da na Sinu počiva šest darova (Očevih duhova) i sjetimo se da Sin “počiva u Očevom krilu” (Ivan 1:18). Obje informacije su nacrtane na slici 76. Gornje slike 74 i 75 najbolje objašnjavaju Duha Svetog.