Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 17.11.2010., 22:34   #41
Quote:
chokopralina kaže: Pogledaj post
Evo... Čitam temu i, ne mogu a da ne napišem ponešto o svom djetinjstvu. Prepoznala sam se u nekima od forumaša, i također želim iskoristiti anonimnost koju pruža forum i na neki način izjadati se. Imam ja prijatelje, ali oni nemaju slična iskustva pa me vjerojatno ni ne mogu u potpunosti razumjeti.
Imam 21 g, ali osjećam se kao da imam 50, jer mi je toliko toga već na leđima. Cijeli život moj otac je bio alkoholičar, nasilan, psihički i fizički maltretirao mamu, mene, moje sestre ne jer su bile premale kad su se napokon razveli. Gledala sam kako tata mamu baca o zid i šamara ju, a onda bi se obrušavao na mene, i često puta me znao natjerati da izaberem šibu kojom će me tući. Tjerao me da idem po selu žicati rakiju, i kad mi nitko ne bi dao, dobijala bih batine.
Gledala sam i kako mi stric, jednom prilikom dok su bili kod nas, pokušava zaklati strinu nad kadom u našem kupatilu. Puno smo se selil tijekom mog djetinjstva.
Kad sam imala 12 g tata mi je bio radio u inozemstvu i to je bilo relativno mirno vrijeme za nas, nije bilo vike i nasilja. Majka se u međuvremenu spetljala s čovjekom iz susjedtsva, jednog jutra je zaspao pa sam ga zatekla u maminom krevetu. Šok. Mislila sam nije bolja od tate. Da dodam da me mama rodila jako mlada, sa 16 g, i bila je bolesna na živce, imala epilepsiju. Bezbroj puta sam ju spašavala dajući joj tablete i vukući je do kreveta kad bi imala napadaj i srušila se, dok netko ne bi došao i zvao hitnu. Kad se tata vratio kući, napokon su se razveli , a ja pod dojmom mamine nevjere izabirem tatinu stranu i njegovu tada nevjenčanu suprugu (koju je brzo našao) da živim s njima. Tamo sam bila gladna. Jako mršava i neuhranjena. Djeca u školi su me zadirkivala, psihički me maltretirala, unatoč tome imala sam dobre ocjene u školi. Maćeha me se riješila tako da je prilikom jednog pregleda, (imala sam jake glavobolje i napadaje panike) ostavila u bolnici pod izlikom da sam jako histerična i nasilna te da me se boji, i naravno zadržali su me na neuropsihijatriji, a otac u inozmestvu. I ne zanima ga. Majka me jedva izvukla otamo. Zajednički život sa očuhom nije bio bajan, on je dobar čovjek, ali uvijek sam ga držala na distanci. On bi radio po cijele dane, ja bih išla u školu, kao i moje dvije sestre, i kad bismo došli kući nije bilo ručka, ničega, kuća u neredu... Sve sam morala ja. Ona je bila tabletomanka, narkomanka. Slaba. Nesposobna da vodi brigu o sebi, a kamoli o djeci. Očuh je sve držao na okupu.
I tako sve do moje 18-te, kad sam se nakon završene srednje škole odselila.
Mama mi je ostala trudna, i unatoč tome što nije dobrog zdravlja, odlučila je dijete zadržati. Umrla u sedmom mjesecu trudnoće. Dva dana prije svog 36. rođendana. Doktori su za dijete rekli da neće preživjeti, a i ako preživi da će bit retardiran, međutim nije. Zdrava je jednogodišnja beba. Majka je ostavila iza sebe to dijete, curice od 13 i 11 g, i mog očuha koji se sam o svemu brine. Imali smo velike probleme oko skrbništva... dodatni stresovi.

Kako da se brinem o dvoje djece kad ne mogu maltene ni o sebi???
Riješili smo i to.
Otac mi se razbolio ubrzo nakon razvoda. Od silnog alkohola rak jetre. preklinjao me da mu dođem u bolnicu prije jedne operacije da mu oprostim, ako ne preživi. Nisam željela. Preživio je. Nakon nekoliko godina umro je. Ostavio iza sebe nas tri, o kojima nikada nije vodio računa, godinama smo se natezali na sudu oko alimentacije, mama me tjerala da idem na ročišta iako mi je to bilo odvratno. Svaki puta bi me vukao za rukav, i govorio: kćeri, molim te.. Nisam mu željela ići na sahranu. Ne znam gdje mu je grob. Osuda od obitelji, svi misle da sam čudovište. Ja sam čudovište???!!!
Ostavio je također i još dvoje djece koje je imao s maćehom, i njenih troje iz prethodnih brakova. Katastrofa.
Imam noćne more, ispade bijesa, ...
Psihijatar mi dao antidepresive, ali nisu mi pomogli, samo sam bila uspavana. Tri vrste tableta. Ne. Ne želim bit tabletomanka kao mama. Sve sam ih bacila. Napadi panike i tuge nisu jako česti, ali kad ih ima, gadni su. Izgubim se. Pijem. Ali opet... ne želim završiti kao otac. Stvarno su me sjebali.

Posebno mi je ostalo u sjećanju jednom prilikom sam dirala lampu u spavaćoj sobi mojih roditelja kad su još bili u braku, da me stresla struja poprilično i oteturala sam van, do kuhinje, a tata se divljački izderao na mene, da koju pičku materinu sam to dirala, posjeo me na malu drvenu stolicu i odvalio šamarčinu te sam tako od siline zamaha udarca lupila još i glavom o zid. Također se jasno sjećam i zgode u kojoj me otac držao u krilu pijan i pjevao kako je on to znao, a meni je nešto bilo tvrdo u njegovom krilu, tad nisam znala što to znači, ali se sjećam majčinog plača i riječi: pusti dijete... Sad znam od čega me spasila. Tijekom njohovog razvoda svi smo živjeli neko vrijeme u našoj kući, u jednoj sobi mama i očuh, a u drugoj tata i maćeha. Svakodnevne svađe, nasilje, prepucavanja preko mene, i vrlo ružne riječi. Reci mami onoj kurvi da ću je zaklat. Reci tati onoj pijanici da ću ga otrovat na spavanju. Itd. Nijedno me nije pitalo šta ima u školi, kako sam, i jesam li gladna. A bila sam.

I sad je teško reći da će to sve s vremenom proći, ne razmišljam o tome svemu svaki dan, ali opet mi se vraća. I uz sve to čega se sjećam, ima i puno stvari kojih se ne sjećam, a trebala bih. Imam crne rupe u memoriji.

Nadam se da će me netko ovdje razumjeti.

Sad sam tek pročitao tvoj post. Zaplakao sam. I kako biti normalan nakon svega??? pitam se?????
To su poremećeni umovi, zločinci , idioti ...nemam riječi!!! Blago je za reći - nesposobni roditelji!!!!
Skroz te razumijem. Mogu ti pomoći jedino razumjevanjem, i eto znaj da nisi baš jedina, mada me ovo tvoje iskustvo koje si pomno opisala jako pogodilo i potreslo. Kako sada živiš??
khari is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.11.2010., 22:42   #42
hi

citala sam samo tvoj post i mogu ti reci da sam zbog tih stvari bila dugo u terapiji,neke stvari ne moze covjek sam.i ponovo pricala i ponovo plakala ako razumis.sta sam sa spiritualne strane naucila jeste da roditeljima oprostim ne zbog toga sto su danas bolji nego da opet spojim moju odgovornost sa sobom samom i da ne budem cijeli zivot zrtva.zvuci mal paradoksno mozda ali samo tako ide.pozz
shopgirl is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.11.2010., 22:43   #43
Quote:
Maddie kaže: Pogledaj post
Marril podsjećaš me na mene

ja sam ljuta,bijesna na njih

tata je umro mama je psycho brat u zatvoru

maltretirali me mama i brat

dok tata nije maltretiro nego je bi hladan,ko led,ja sam se njega uvijek stidila,znam da je smijesno ili čudno,al mene uvijek bio stid kad je on tu,kao šta ću reći,bojim se pjevušiti,ma sve,čudno uglavnom

sad nema nikog od njih osim mame,i ja i dalje imam probleme

boli me ŠTO SAM izgubila obitelj,a zapravo nisam je nikad ni imala


Pročitao sam u jednoj knjizi da ti rođena obitelj može biti najveći neprijatelj u životu, čak ni da te rat ne može toliko "skršiti" kao nenormalni uvjeti u sredini u kojoj odrastaš!! ... respekt.
khari is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.11.2010., 23:03   #44
Quote:
shopgirl kaže: Pogledaj post
citala sam samo tvoj post i mogu ti reci da sam zbog tih stvari bila dugo u terapiji,neke stvari ne moze covjek sam.i ponovo pricala i ponovo plakala ako razumis.sta sam sa spiritualne strane naucila jeste da roditeljima oprostim ne zbog toga sto su danas bolji nego da opet spojim moju odgovornost sa sobom samom i da ne budem cijeli zivot zrtva.zvuci mal paradoksno mozda ali samo tako ide.pozz


Teško je kad osoba ima "uzdrmane temelje" pa nema na čemu graditi sigurnu luku!!! Kod mene , imam osjećaj, kao da je sve "nabacano" i to me već godinama prati. Nisam uravnotežen, emocije, sad plačem, za minutu se već smijem - nagle promjene raspoloženja...nosim u sebi to teško breme nemira i ludila. Još uvijek nosim to u sebi!!!
khari is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.11.2010., 23:27   #45
ok.. ne pričam puno o ovim stvarima, to je neki moj način i neću ni sada.. reći ću samo kako se danas smatram 'normalnom' osobom..

kroz sva sranja prolazila sam svjesno.. kako bi rekla skoncentrirano.. što to meni radi, zašto i na koji način.. tako da sada jako lako prepoznajem posljedice ih sranja. s obzirom da sam i teži inat ne dozvoljavam i nikad neću da me to definira ko osobu. gledam pozitivno na sva ta iskustva i najiskrenije ne bi mijenjala svoje djetinjstvo.. obazrivija sam, svjesnija, zrelija, jasnija zbog toga.. jaka da ni ne spominjem.. kad gledam ljude koji nisu nikad ništa prošli gotovo da mi ih je žao jer pucaju na male stvari, ne mogu uživati.. ja mogu jer znam razlučiti sreću od stvarne nesreće. imala sam dašak sreće u svemu tome pa se ujedno smatram i sretnom što mi još lošije nije bilo i to mi je ostala navika tako da me sada malo što može oboriti. znam da ću preživjeti gotovo sve.. a to je stvarno sreća..

ne znam.. meni ovo barem pomaže da se uopće ne smatram traumatiziranom.. ima tu bugova, vidi se nekad.. ali jako jako rijetko..
Effiecass is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.11.2010., 23:40   #46
hi

zbrisati proslost od nas niko ne moze ali sada gradi nove temelje i oni se zovu sloboda.to ne moze niko da ti uzme.iz samoodgovornosti u slobodu i novu lijepsu kucu.pogledaj prirodu nakon pozara na primjer,nista drugacije opet sve ponovo raste iako polako.
kad je meni lose ja pisem dnevnik i nakon mjesec rasparam sve napisano i tako glavu oslobodim.probaj,mene lijeci iako je malo nekonvencialno.
i ne zaboravi,svako je dotle zrtva dok u to vjeruje.
shopgirl is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2010., 09:28   #47
@khari, totalno si u pravu. Bila sam kod psihijatra nakon majčine smrti i odmah nakon što sam rekla da mi umrla majka, ne znam, prije mjesec dana, automatski mi je napisala recept za AD bez previše razgovora, samo me pitala jel razmišljam o samoubojstvu (?) valjda joj je to orijentacija kod propisivanja AD, i to je to. Čak i kad sam je pitala o tim tabletama (Coaxil) kakvo je djelovanje, nuspojave i dr. nije mi uopće znala reći o tome, izvlačila se na foru stručnih izraza, kao ja ne kužim to pa neću više ništa ni pitat da ne ispadnem glupa. Misle da samo ljudi s fakultetom nešto znaju, pih... Na kraju tog svega samo je rekla ... pa ako želite pijte ih, ako ne želite, ah... ne znam što bih vam rekla. Ako budete pili, dođite na kontrolu.

Pa to je da se ozbiljno zamisliš. Nisam puno bolje prošla ni kod propisivanja Misar tableta od strane pulmologa i Concor Cor tableta od strane kardiologa. Ali znam čitat i tako to, pa sam zaključila da to nije za mene. ALI UOPĆE. I bolje mi je ovako bez svih tih sranja.

A sad živim ok, s brigom o svojim sestrama i malom bratu, stalno razmišljam o njima, jer znam da je njima u neku ruku i gore nego meni... ali opet, znam da ne mogu utjecati na to. Uhvati me ponekad neizmjerna tuga i razmišljanja, teško se trgnem iz toga, ali opet - nije često. Brinem se o svakodnevnim stvarima i tako. Za druge izgledam i djelujem skroz normalno, što mi je važno jer ne volim da me se previše sažalijeva. Drugi me vide kao inteligentnu, sposobnu, snalažljivu i vrlo jaku osobu, što nisam uvijek, ali većinu vremena jesam i to me veseli.

Zadnje uređivanje chokopralina : 18.11.2010. at 09:43. Reason: pravopis
chokopralina is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2010., 11:17   #48
Quote:
chokopralina kaže: Pogledaj post
@khari, totalno si u pravu. Bila sam kod psihijatra nakon majčine smrti i odmah nakon što sam rekla da mi umrla majka, ne znam, prije mjesec dana, automatski mi je napisala recept za AD bez previše razgovora, samo me pitala jel razmišljam o samoubojstvu (?) valjda joj je to orijentacija kod propisivanja AD, i to je to. Čak i kad sam je pitala o tim tabletama (Coaxil) kakvo je djelovanje, nuspojave i dr. nije mi uopće znala reći o tome, izvlačila se na foru stručnih izraza, kao ja ne kužim to pa neću više ništa ni pitat da ne ispadnem glupa. Misle da samo ljudi s fakultetom nešto znaju, pih... Na kraju tog svega samo je rekla ... pa ako želite pijte ih, ako ne želite, ah... ne znam što bih vam rekla. Ako budete pili, dođite na kontrolu.

Pa to je da se ozbiljno zamisliš. Nisam puno bolje prošla ni kod propisivanja Misar tableta od strane pulmologa i Concor Cor tableta od strane kardiologa. Ali znam čitat i tako to, pa sam zaključila da to nije za mene. ALI UOPĆE. I bolje mi je ovako bez svih tih sranja.

A sad živim ok, s brigom o svojim sestrama i malom bratu, stalno razmišljam o njima, jer znam da je njima u neku ruku i gore nego meni... ali opet, znam da ne mogu utjecati na to. Uhvati me ponekad neizmjerna tuga i razmišljanja, teško se trgnem iz toga, ali opet - nije često. Brinem se o svakodnevnim stvarima i tako. Za druge izgledam i djelujem skroz normalno, što mi je važno jer ne volim da me se previše sažalijeva. Drugi me vide kao inteligentnu, sposobnu, snalažljivu i vrlo jaku osobu, što nisam uvijek, ali većinu vremena jesam i to me veseli.
čekaj malo, dr ti nije rekla da dolaziš na psihoterapije?!
ray of light is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2010., 11:20   #49
Quote:
khari kaže: Pogledaj post
Pročitao sam u jednoj knjizi da ti rođena obitelj može biti najveći neprijatelj u životu, čak ni da te rat ne može toliko "skršiti" kao nenormalni uvjeti u sredini u kojoj odrastaš!! ... respekt.
da, može, ali tu se radi o najvažnijoj istini koju sam naučila kroz pt, a to je da svatko na SVOJ način emocionalno doživljava stvari. tako će nekoga skršiti nešto što se nekome čini kao "luk i voda"...
ray of light is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2010., 13:18   #50
Sve je očitije da su vlastite obitelji zapravo vrlo teška i opasna mjesta za neku djecu. Žalosno je pročitati neke sudbine pod okriljema doma što glasi za najsigurnije mjesto za odrastanje
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2010., 14:24   #51
Quote:
rejoflajt kaže: Pogledaj post
čekaj malo, dr ti nije rekla da dolaziš na psihoterapije?!
NE.
chokopralina is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2010., 14:41   #52
Quote:
khari kaže: Pogledaj post
Pročitao sam u jednoj knjizi da ti rođena obitelj može biti najveći neprijatelj u životu, čak ni da te rat ne može toliko "skršiti" kao nenormalni uvjeti u sredini u kojoj odrastaš!! ... respekt.
Dobra knjiga!

Svoju mi se obitelj stvarno ne da sad previše opisivati, to baš i nisu klasični luđaci, tipa nasilnici i alkoholičari, nego emotivni manipulatori. Tako da su me gotovo cijeli život zapravo zaluđivali, usađivali mi krive percepcije same sebe, pokušavali mi oblikovati osobnost kako su htjeli...baš jedna prava vrsta izluđivanja i emocionalnog zlostavljanja. Do 23. nisam uopće mogla točno definirati što je to bilo, iako sam cijeli život imala osjećaj da nešto ne valja.
Poslije sam skužila sve te poveznice i složila cijeli taj mozaik.

U probleme koje sam imala i imam, ne bih ni ulazila. Ne znam bih li završila nabrajanje do večeras!
magic potion is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2010., 14:46   #53
@magic potion, ako te nisu zlostavljali fizički, to ne umanjuje psihičko zlostavljanje. Sve je to bitno za razvoj čovjeka. Zlostavljanje je zlostavljanje.
chokopralina is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2010., 14:47   #54
Meni je gore bilo psihički, nego fizički.
chokopralina is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2010., 14:51   #55
Quote:
chokopralina kaže: Pogledaj post
NE.
mijenjaj ju odmah i traži pt. lijekovi neće riješiti problem.
ray of light is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2010., 14:54   #56
Quote:
chokopralina kaže: Pogledaj post
@magic potion, ako te nisu zlostavljali fizički, to ne umanjuje psihičko zlostavljanje. Sve je to bitno za razvoj čovjeka. Zlostavljanje je zlostavljanje.
Pa ja bih radije da su me mlatili i polomili koje rebro.
A ovako im nemam što prigovoriti. (to što bih im prigovorila, oni ionako ne shvaćaju) Jer oni su bili divni roditelji, sve su mi dali i samo su htjeli da budem kao sva druga djeca. Zato su me preodgajali, za moje dobro, a ja sam nezahvalno razmaženo dijete...
magic potion is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2010., 15:02   #57
Mah... joj... @magic potion... i to mi je čak poznato, ali od drugih ljudi. Ni to nije lako. Neki roditelji smatraju da ako su djeca nastala od njih da su dio njih i da zbog toga moraju imati ista razmišljanja, što naravno nije točno. Neki ne shvaćaju da je svaka osoba individua za sebe i da se na neke stvari ne može utjecati.

@rejoflajt ne treba meni ta psihoterapija, već sam se sama izvukla iz najvećih problema i moram reći da sam sama sebi najbolji terapeut. Ako dosad nisu ništa postigli, ni neće. A AD ja ne pijem jer imam averziju prema lijekovima, (za što je zaslužna moja mama...) a i smatram da oni nisu od dugoročne koristi. Bolje me popravi čaša vina nego neke tamo tableturine.. heheh... True story.
chokopralina is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2010., 19:20   #58
Sve te traume su ostatak od djetinjstva i slažem se sa lamijom.
__________________
Od trnja pa do zvijezda
Azaleja is online now  
Odgovori s citatom
Old 19.11.2010., 09:39   #59
[QUOTE=magic potion;30044284]Pa ja bih radije da su me mlatili i polomili koje rebro.
A ovako im nemam što prigovoriti. (to što bih im prigovorila, oni ionako ne shvaćaju) Jer oni su bili divni roditelji, sve su mi dali i samo su htjeli da budem kao sva druga djeca. Zato su me preodgajali, za moje dobro, a ja sam nezahvalno razmaženo dijete...[/QUOTE]



No ovo je tipičan vid samoobrane roditelja koji ne žele priznati(rjeđi su oni koji ne shvačaju)..zato sam rano postala svjesna da su pitanja zašto i kako u stvari besmislena!
No svi smo mi u jednom trenutku samo ljudi!
Mislim da je vrlo poučan razgovor koji se odvijao između moje majke i mene,prije njene smrti,mada je ja nikada nisam ni pitala ni bilo što predbacivala,obzirom da mi je davno bila jasna pozadina njenog vlastitog odgoja i prava priroda braka s nasilnikom tj mojim ocem.
Majka je dulje vremena(otac je umro već prije)bila prikovana za krevet,(a bila je u našoj kući do smrtnog časa)te je bila ovisna o pomoći moje obitelji.
I tako polako ali sigurno,počela je razvijati netrpeljivost prema svim pokretnim osobama oko sebe,koja je na kraju prelazila u zlobu!
Naravno kćer i unučad su bili najbliži..

I tako jednog dana,meni niš tebi niš,dobacila mi je,pogleda punog mržnje:
Ti si nezahvalna kčer,a za tebe sam se žrtvovala!

Jesam li,a zašto; upitala sam je?

Ti nikad nisi za mene osječala kćerinsku ljubav i zahvalnost..

E tu mi je puklo(danas se stidim toga)!

A jesi li ti majko osječala materinsku ljubav,dok me otac prebijao i bacao zimi usred noći iz kuće,polugolu da spavam u štali ili kod susjeda,a ti nisi ni izvirila iz kuće da mi barem dobaciš nešto u što ću se zamotati da se ne smrznem?
Jesi li poduzela nešto da na vrijeme odeš od tog čovjeka i tako nas spasiš od pakla?

Istog sam trena požalila svoje riječi,svjesna koliko su takve rasprave besmislene,no ako mislite da je moja majka bila ožaloščena ili da se zamislila,varate se!
Izlila je pravi vodopad optužbi,u kojima sam ja kriva što sam se uopće rodila,jer ona je trpjela što ja nisam slušala i poštovala oca....jer pravo dijete uvijek poštuje roditelja(pa kad mu ovaj i lomi rebra),a nije ona kriva što je rodila kčer a ne željenog sina...

I dok je tako izlijevala žuć svog promašenog života,ja sam bila sve smirenija,osječajući istinsko sažaljenje za nju kao čovjeka,ali nimalo ljubavi za nju kao majku!
No ta je lekcija meni itekako koristila.
Sve odluke ili pak nesporazume,nejasnoće,rješavam sa svojom djecom otvoreno i odmah.
__________________
Kamo vodi plovidba ne ovisi o tome kamo puše vjetar, već kako su postavljena jedra.

Stara njemačka uzrečica
VeronikaN is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.11.2010., 11:08   #60
U vezi nasilja i odnosa roditelja i inih

Prebacio bi se malo s ove teme na odnose između žena i muškaraca općenito, kako bi eventualno bolje objasnili neke stvari...

U Indiji je Kama sutru pisao teolog, a što se tiče seksualnosti i hramovi su ukrašeni raznim pozama koje zauzimaju tijela u seksualnom odnosu. U Kama sutri samo je jedan dio knjige opisivao ove tehnike, a ostali se tiču psiholoških i drugih odnosa koje imaju muškarac i žena s obzirom na njihov socijalni i drugi status razlike, tip tijela, i ostalo.

Po opisu nekih vrsta ajmo reći gejši nekadašnje žene su, da bi bile visoko cijenjene, morale znati i imati umijeća nego što to danas zna bilo tko u kakvom saboru ili instutuciji - tu se sve nabraja od plesa, ratničkih vještina, do poznavanja igara, poslovica, vođenja razgovora i drugo...

Među svim raspravlja se i o strasti pa su tako žene plemića da bi pokazale i dokazale postojanje iste nosile otkrivene grudi na kojima su bili ožiljci od grebanja i slično tome. Ugrizi, udarci i sve slično pojavljuju se u spolnom odnosu i smatraju se ne nečim što se događa, već što je i poželjno.

Na tragu takvih odnosa, uzimajući primjer neke djevojke i odnosa s njom na nekom kamenu u tvrđavi iznad grada, knjižnici, hotelu, na poslu, sobi u kojoj ima i drugih ljudi, općenito strastima i trenucima kad bi istu osobu, za vrijeme seksualnog odnosa i udarao sve od guzica do lica, pazeći da njezina svijest ne odluta, mogu reći da se osoba iako sam ja ranije prekinuo vezu zbog raznih razloga od kojih bi istakao i početničke laži pri pokušaju zavođenja pa do upornosti da se s njima nastavi i kasnije... Mogu zaključiti da ti takvi strastveni odnosi koji ubrajaju i pokoju modricu, oderana leđa i slično, nisu plod nasilja, jer drugi ljudi primjerice, umjesto da "urone" u seksualni odnos s puninom svijesti pokušavaju istu strast održati i postizati tako da prethodno uzimaju alkohol ili droge, tjerajući inhibicije, a i prostore svijesti u kojima te osobe u spolnom činu, osjećaju međusobne razlike i smetaju im drugačija viđenja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti... U svemu tome, mogu reći, da muškarci i žene jedni druge privlače i odbijaju i da u pokušajima da se strasti sačuvaju (a s njima i brak ili eventualna druga veza) međusobni odnosi, bez obzira na djecu bivaju koliko ljubavni toliko i "ratni", a nasilje osim fizičkog uključuje i provokacije iz cijelog spektra provokacija. Tako da k tome svemu u toj borbi i ljubavi djeca bivaju žrtve nezrelih odnosa, a s druge strane, ukoliko se muškarac i žena ipak rastave, tu su djeca, osuda društva, crkve, podjele imovine, građenje svih mogućih popratnih eventualnih blagodati u kojima supružnici jedno drugo pomažu, iz početka. Traženje svih mogućih oslonoca isponova, dok se cijelo drutšvo koje pokušava obraniti monogaman brak, sukobljava s idejom supružnika koji se žele rastaviti, a što se supružnika tiče i njima je osim rastanka s onim što eventualan brak pruža lijepog, teško rastati i od žrtve i borbe i patnje koje su subjektivno imali zasebno, pa je rastanak vrsta višestrukog poraza, sve od vremena ideje kada se na temelju nečijeg stasa, glasa, statusa i uloge rodila privlačnost.

U svemu tome, pokraj općeg nasilja različitog tipa, kojem na razne načine svjedoče djeca, potrebno je razumjeti kako su roditelji osobe koje često jednostavno ne znaju biti drugačiji ili bolji, a da im neprijateljstvo ne olakšava. Tipično je različito reagiranje uvjetovano odgojem između muškića i ženskih, iako postoje i drugačije situacije, jer poznajem i veze u kojima je žensko redovito prebijalo muško, a ovaj se žalio cijelom svom društvu... U vezi s tim ja i sestra smo se recimo udaljavali jer sam ja znao ponekad urlati i razbijati, a ona se pravila da se ništa ne događa. Mene bi uhvatio bijes, a ona bi išla linijom manjeg otpora i jednostavno ignorirala cijelu situaciju. Tko je tu postupio pravilnije, tko je imao mogućnosti da napravi bilo što iz pozicije djeteta teško je reći, jer ljudi sa strane, makar im sve bilo jasno oko odnosa roditelja ili ponašanja jednog roditelja, jednostavno ne znaju se umiješati, ili se boje, ili imaju dovoljno vlastitih problema...

Želiti pobjeći iz ludila i loše situacije, normalno jest, kao i željeti na neki način dobro i zlostavljačima. Oprostiti u smislu razumijevanja da zločeste osobe jednostavno ni ne znaju bolje, je na neki način potrebno, možda i ključno, kako ne bi ovisili i dalje o emocijama i reakcijama ljudi koji su bili nesposobni dobro odgajati svoju djecu, a kako su tek njihovi roditelji i drugi partneri, društvo uopće se odnosili i odnose upravo prema njima, to je drugi dio problema. Što se očeva tiče, sam odabirem da tamo gdje se situacija jednostavno ne poboljavaša, gdje se ne gradi na bolji način odnosi povjerenja, da se odmaknu. Muslimani, ako se ne varam imaju neki običaj da postoji posebna soba u kući u kojoj otac ne dopušta ulazak nikome. Muškarac ili žena, svejedno, vjerujem kako je zadržavanje mogućnosti odmaka nužno kako bi odnos bio zadovoljavajući, o čemu je Halil Džubran ili kako se već piše njegovo ime nešto zapisao u par stihova prilikom opisivanja odnosa muškarca i žene kakvi bi trebao biti. Kada taj odmak biva potpun, tako da se dogodi potpuni razvod, društvo jedno ili drugo, te djecu tih ljudi, može gledati kao žrtve, a djecu suditi po ponašanju roditelja. Međutim, nove ljubavi muškaraca i žena te njihove djece to demantiraju, međutim nove strasti i nesposobnost samokontroliranja, učenja u novim situacijama, tolerancije, nenasilja (svih vrsta nasilja sve od ignoriranja, aktivne mržnje u mislima, obraćanja neugodnim tonovima, "podmetanja nogu" na razne načine među koje spada i autodestruktivno ponašanje bilo koje vrste da bi se osvetilo roditeljima - pa sve do fizičkog obračunavanja) - pozivaju pojedinca na to da pokuša razumjeti kako forme odnosa kojima je svjesno svjedočio, ili koje su utisnute u podsvijest mogu izbiti na raznim mjestima kako pomaknuta agresija i na razne načine, tako da je duhovnost, svjesnost i razvijanje mogućnosti za bolje shvaćanje sebe i uvida u vlastita ponašanja i veze način da se izbjegnu psihološki problemi iz spektra razlitih depresija i psihoza. Majka koju s tim u vezi promatram cijeli život uvijek ima torbu punu različitih tableta, za razliku od njenih roditelja koji su imale punu bačve vina, rakije i drugih pića, s tim u vezi je nesposobna osvijestiti vlastita ponašanja. Druge vrste ovisnosti kojima ljudi pokušavaju pobjeći od vlastitih emocija (sve od sudjelovanja u različitim obredima do "ubijanjem" od posla) mogu rezultirati time da oni ostaju zatvorenici nedostatka sposobnosti da podnesu sami sebe, međutim kriviti koga je možda iluzorno. Ljudi većinom ne znaju što rade, jer nisu naučeni drugačije, zapravo čak su naučeni i sami odgojeni da se ponašaju pogrešno. Graditi nove modele i sam se izdvajati iz svijeta u kojemu je većina ljudi poput zombija nije lagan proces, ali nije ni nemoguć. Potrebno je naći načine da se u sebi ne gomila bijes, ljutnja, tjeskoba, depresija i drugi iz spektra negativnih emocija i stanja. Načini na koji se oni mogu prevladati su različiti, UN npr. priznaje 7 vrsta medicina...

Sretno svima

Zadnje uređivanje pavaogc : 19.11.2010. at 11:15.
pavaogc is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 16:47.