Borba slobodne misli protiv klerikalizma.

[gotuslip]

Davorin Trstenjak:


Kako je došlo do borbe ?

Prije tri godine sastalo se u Zagrebu više slobodoumnih ljudi, da osnuju društvo Slobodna Misao. Medju tima bijahu naši najumniji i najvidjeniji ljudi. Pravila odoše k vladi, gdje leže još danas nepotvrdjena. Radilo se, koliko se moglo. Držala se na pouzdanim sastancima, jer javni sastanci ni jesu bili dozvoljeni, predavanja o slobodnoj školi, papinstvu i Ferreru, ali i tu nas je policija rastjerala. Svaki nas je radio u svom pravcu tiho i muški, kako to dolikuje, slobodnom misliocu. Ja sam radio, da raširim ideju o slobodnoj školi, pa sam napisao knjigu „Slobodna škola", „Uzgoj čovjeka borca", a u najnovije doba brošuricu „0 modernoj školi i modernim nazorima o prirodi i čovjeku", koja je zaplijenjena. Za slobodnu školu imamo već lijep i dosta krupan temeljni kamen.
Sastajali smo se kao prijatelji slobodne misli. Za Rauchove vlade doznasmo, da će nas potjerati i staviti pred sud, budemo li se sastajali i pod formom prijatelja ili kako bilo.

Spremismo se, da izdavamo list „Slobodnu Misao". Našli se suradnici, izabrao se urednik i skupili se rukopisi. List ipak nije izašao. Bila su teška vremena. „Zvono" je opća slobodoumna smotra, pa smo pisali u njoj.


Dodje dječji blagdan. na koji udare furtimaši i klerikalci pamfletima i svom divljom hajkom. Ja sam u ..Pokretu" odbio tu ružnu navalu. Furtimaši surovo su napadali i vrijedjali akciju za našu djecu i samu našu mladež. .."Pijevo društvo" piše u svom pamfltu. da se djevojke (sakupljačke) ..povlače po kavanama", pa onda : "..Svi ti nemoralni izgredi podavaju sliku javne prostitucije, javnoga bludilišta . . . ..Takovom akcijom za našu djecu i takovim dječjim danima ubija se javno svaka stidljivost i nuka se osobito mladež na putene strasti. Možda se tim hoće propagirati i slobodna ljubav, da mogu ljudi onako poput pasa, pa i još gore tjerati udovoljavanje pohotnim, perverznim strastima".

Toliko humanitarnu instituciju :* akciju za našu djecu, dječji blagdan, htjeli su furtimaši utući. Dječji je blagdan uspio upravo krasno. Naše je društvo, a po tom i sav narod, pokazalo, da je plemenito i slobodoumno, pače ono se svojim darovima za našu djecu dostojno oprlo klerikalnoj najezdi. To nas je razveselilo. Klerikalizam se je sam na smrt ranio.

* Prinosima na dječji dan osnovale su zagrebačke učiteljice društvo, koje se brine za zapuštenu, siromašnu i bolesnu djecu. Kod toga, dakako, ne pitaju djecu za vjeru, kojoj pripadaju, već pomažu svaku sirotinju. Ovakovim pravim kršćanskim lađom spašavaju hiljade djece, da ne poginu ili ne propanu bez odgoja kao budući zločinci.

Furtimaši su htjeli da spriječe sabiranje za općenarodnu svrhu, da mogu oni laglje od svega naroda sakupiti novaca za čisto svoju svrhu. Rekoše, da sva djeca školska imadu dati novaca za „Presv. Srce Isusovo". Šta je to? Zar Isus treba od nas novaca, a ne dobrih djela? Furtimaši uzeli su ovo ime, da pod njim mogu laglje oglobiti tudje džepove. Najprije su od tog novca dali veliku svotu od 6000 kruna opaticama, da naprave svilenu zastavu, koja sada trune u jezuitskoj crkvi. A za ostali se novac, koji se je skupljao u čitavoj Hrvatskoj ne zna. Nema o tom računa ! Ima jedan jezuitski listić, koji se zove "Presv. Srce Isusovo" (kolike li pogrde za Isusa !). a silno zaglupljuje narod. Valjda su ovomu dali preostalo. No sigurno je. da će furrmaši taj novac upotrebiti za svoje novine, u svoje stranačke p o l i t i č k e svrhe, a novac su ubirali od ove djece pod cimerom "crkvene svečanosti".

Klerikalci pod krinkom Srca Isusova hoće da kupe harač u svim školama; hoće da duševno zarobe i podjarme našu mladež; hoće da ju odnarode . . .
Slobodna Misao ustaje. Poziva slobodoumne očeve i matere, gradjane, radnike i djake, čitavo slobodoumno zagrebačko društvo na javnu pučku skupštinu, da manifestiraju protiv klerikalizma u Hrvatskoj; poziva sve te elemente na kulturnu borbu, na borbu idejama protiv tmine duševnog ropstva. Socijalni demokrati, koji su sami po sebi svijesni i otvoreni slobodni mislioci, ti ljudi vječne borbe, pridružiše nam se. Pridružiše nam se svojom voljom i naprednjaci, jer je i u njihovu kulturnom programu na dnevnom redu sloboda misli, sloboda savjesti, sloboda nauke itd. Pružiše nam ruku i drugi slobodni duhovi. Snaga je slobodne misli velika, a ojačali ju osobito sveučilištarci, taj cvijet naše slobodoumne mlade inteligencije. Radujemo se, što je ta naša duševna vojska tako slobodoumna i tako velika i što u našem radu nema strančarstva.


Slobodna je Misao nastojala, da sva ta borba ne bude imala nikakva stranačkog biljega, nego samo kulturni; i tako je bilo. Slobodna misao, koja je bila samo srce te borbe, dala je svakomu potpunu slobodu.

Furtimaši se boje skupština.

Prva skupština sazvana za 2. lipnja t. g., bila je razbijena surovom galamom i surovom fizičkom silom furtimaša. klerikalaca, učitelja vjere i toljagaša. "Širitelji mira i ljubavi bližnjega" pretvoriše se u "borce", koji prolijevaju krv, i tako "preporadjaju" ljude u Kristu. To je žalosno, ali širenju slobodne misli mnogo koristi. Htjeli su nas toljagama i kamenjem potući, nas, koji vojujemo bez fizičke sile i nasilja, a naukom i idejama u duhu Isusovu, u duhu apostolskom. Gosp. Gudek, uzgajatelj rase mladeži, probio se do mene, kad sam stojao na govornici, vičući mi u lice : Apcug Trstenjak ! Vidjelo se, da me hoće tvorno napasti. U taj čas pao je štap na njegovu glavu, a ja da sam mogao, odbio bih taj udarac, jer ja i u njemu poštujem čovjeka.

Da je naše društvo uz klerikalce, umlatili bi nas, a klerikalci bi u svojim toljagašima uživali i hvalili se svojim činom po svojim novinama.

Mi nismo mislili, da će naši dušmani, kojima dajemo potpunu slobodu, medju kojima bijaše pop i profesor,, silom razbijati našu skupštinu, pa se nismo organizovali protiv te navale, nismo mislili, da se može pop i profesor ovako ponašati, samo da svijet ne čuje istine. Tako pedeset ljudi razbije skupštinu od hiljadu ljudi !

Radi toga izidje gradjanstvo na ulicu i pridruži nam se, a našim dušmanima i slugama duševnoga ropstva nigdje ni traga ni glasa. Nekoliko tisuća ljudi bilo je na ulici i manifestiralo protiv klerikalizma. Vidjelo se, koliko nas ima i kakav je Zagreb. Klicalo se oduševljeno protiv klerikalizma. Izmedju tolikih poklika, koji su bili izraz uvrijedjena svijeta, dizalo se svaki čas burno klicanje : Živila slobodna misao! Živila slobodna škola ! Nismo mislili, da se je ta ideja već tako ojačala i raširila u najširim slojevima, pa i u mladeži. Skoro nisam bio tako sretan.

Sila svijeta skupi se pred univerzom, gdje je velikom vatrom i snagom uvjerenja govorilo više govornika. Za pravo, to je bila javna skupština. Narod se razdijeli na više velikih skupina. Tek poslije jedanaest sati noći umire se manifestanti.

[gotuslip]

Sazvasmo drugu manifestacijonu javnu pučku skupštinu za 6. t. mj. na Iličkom trgu. Zajamčismo furtimašima slobodu govora, ali se i organizovasmo protiv svake navale. Kad nije druge, sila mora se odbiti silom. Kiša je lijevala cijelo poslije podne, pa i u večer. Već prije sedam sati pod večer sakupi se hiljadu ljudi. Dodjoše radnici mokri, jer su radili cijeli dan na kiši, i stoje na kiši spremni na sve. Četa furtimaša s toljagašima stoji na strani, pripravna da nam silom razbije skupštinu. Nijesmo htjeli ni mogli, da toliki pokisli svijet stoji sat i više na kiši. To ne da čovještvo.

Pozdravismo mnoštvo svijeta i proglasismo rezoluciju, kojom skupština Slobodne Misli u ostalom odlučno osudjuje klerikalizam i traži od sabora, da poduzme inicijativu i akciju za zajamčen je slobode savjesti, za civilni brak, da se škola potpuno rastavi od crkve, a crkva od države. Čim smo se pojavili na govornici, furtimaši digoše galamu i stadoše nasrtati na naše ljude. Odbiše ih. Počeše pjevati i derati se. Sve nam to nije smetalo, jer je bilo podaleko od nas. Pao je s njihove strane prvi kamen. Groziše nam se prije gradjanskim ratom, noževima i revolverima. Slobodna misao stoji goloruka. Svijesna je sile svojih ideja. Zna, da se ljudi mogu ubiti, ali ideja nikada. Ona žive sve jačim životom, što se više napada. ... Da svijet ne strada na kiši, raspustismo skupštinu, da sazovemo drugu ...

Furtimaši uspisaše se po svojim novinama, da ih je opet bilo više, nego nas i da po drugi put razbiše skupštinu. Nema pogrde, koje ne baciše na nas. Sve to oni rade u slavu božju. Tako spašavaju vjeru, u koju nitko ne dira.
Dozvole za treću skupštinu nismo dobili. I to je za nas dobro. Naš glas čuti će narod, pa neka sudi. Mi se tomu sudu radujemo. Duševne verige padaju. Narod je na strani slobodne misli i duševno se oslobadja.


Branimo vjeru — od furtimaša!


Nema pogrda, što ih nisu furtimaši bacili na slobodoumne ljude. Psovka pada za psovkom, potvora za potvorom, izrugavanje za izrugavanjem, a nigdje dokaza, da naša nauka ne valja, nigdje duha, nego sama plitkost i prostota.

Viču, da smo protiv vjere, Boga i popova. Viču seljacima, da je vjera u opasnosti, ne bi li seljak, komu je vjera svetinja — ali nije rdjav pop — nahrupio u Zagreb i tukao se za njihovu premoć po zagrebačkim ulicama. Kaptol se tukao i krvavio s Gričem i Kaptolu je služio seljak kao rob, ali danas seljak misli slobodno, medju seljacima imamo slobodnih mislilaca, pa seljak ne će da se tuče za one, koji guše slobodnu misao i druge sloboštine.. Danas preporadja Slobodna misao, pa nestaje duševne tmine, a sove i šišmiši ne mogu da podnose svjetlo. Naš seljak ima vjere, ide u crkvu i daje za crkvu, ali pop uopće gubi u njegovim očima svaki ugled : a budu li popovi tako postupali, ne će seljak ni u crkvu. Ta već danas izlaze seljaci iz crkve, kad se pop uzpinje na propovjedaonicu, a vraćaju se kad stane misiti. Stoga neki popovi propovijedaju usred mise.

Nisu slobodni mislioci protiv vjere. Oni štuju svačiju vjeru i svačije uvjerenje. Oni ne diraju ni u vjeru najnižega divljaka na Polineskim otocima. Neka vjeruje u što tko hoće i može, ali neka štuje naše uvjerenje. Vjera je privatna stvar. Slobodan mislilac ne gleda na vjeru, njemu je jednako mio pravoslavni, izraelićanin, muhamedanac, budista itd., samo ako je u prvom redu čestit čovjek. Njemu je savršen čovjek više, nego ikoja konfesija. Tko tako ne misli, slobodno mu, mi ne ćemo ni tuliti niti se bacati kamenjem. Slobodni mislioci pače brane vjeru i njezinu slobodu i ne dopuštaju da ju klerikalci izrabljuju u svoje političke i druge sebične svrhe ; ne dopuštaju, da se pod krinkom vjere potištuje duh ljudski, da mu se ubija eneržija i polet. Mi tražimo rastavu crkve od države, jer će tako biti crkva slobodna. Mjesto da crkva vlada svojom moralnom snagom i onom ljubavi bližnjega, onom velikom dobrotom, kojom je vladao Isus Krist, njoj se hoće fizičke, državne sile ; hoće joj se svjetovne vlasti, hoće da bude država u državi, da drma kraljevima i carevima, da dijeli krune i žezla. A to mi ne damo. Pobjeda je naša, jer je jača fara od popa.


Mi da smo protiv Boga ? To je glupost. Badava ! Furtimaši misle, da je svijet tako glup, pa da će vjerovati u tu glupost i progoniti nas zvijerski. Apsurdum. Nema danas tako ograničena čovjeka osim ludjaka da bi se dizao protiv onoga, što je idejal nad idejalima, što je nešto neizmjerno, što najveći duh ljudski shvatiti potpuno ne može. Najveći engleski filozof Spencer, taj moderni Aristotel, kaže da kad bi se Bog mogao shvatiti Bog ne bi Bogom ni bio. Slobodni su mislioci moniste, a ovi uče. da je Bog u svakom atomu, svuda, da je odvijeka dovijeka. Da tko kaže. da je protiv sunca i da će ga srušiti s neba. svijet bi mu se smijao, ili bi ga žalio ; a što da misli o onima, koji viču u crkvama i ulicama, da smo mi protiv Boga ? !

Nisu slobodni mislioci protiv Boga, nisu bezbošci i bezvjerci, a li ne dadu da klerikalci trguju vjerom i Bogom. Da sam Isus dodje na svijet, on bi te nezasitne spekulante istjerao bičem iz hrama. Slobodni mislioci nisu u načelu ni protiv popova (ne mislim tim imenom vrijedjati ; to je lijepo narodno ime), nego hoćemo, da bude pop narodni službenik, a ne tudjinski i protiv svoga naroda. Isus nije došao na ovaj svijet, da gospoduje i vlada, nego da služi čovječanstvu. Pop neka vrši svoju dužnost i neka se natječe, da učini što više dobra, i neka se ne klanja zlatnomu teletu više nego Bogu. Njegovo Veličanstvo, naš kralj, reče neki dan Stadleru u Sarajevu i uputi ga, da goji vjeru, istinsko ćudoredje i ljubav prema bližnjemu. To je sankcija našega mišljenja. To je dužnost popa, a ne da sije razdor i mržnju, da progoni ljude i da se razbija na javnim skupštinama.


Mi poštujemo popove, koji to zaslužuju i priznajemo enima zasluge, koji ih imadu. Bilo bi nam žao, da učinimo komu krivo. Mi štujemo stare popove, jer su bili narodni ljudi. Štujemo Pavla Štosa, koji je pisao o poboljšanju svećeničkoga staleža ; štujemo Račkoga. Tkalčića, Pavlinovića i Buzolića koji je na prvoj našoj učiteljskoj skupštini g. 1871- hrabro vojevao, da se škola oslobodi od popovske vlasti i postavi na svoje noge. Štujemo Dvornika, koga je klerikalni Rim tako gurnuo, jer je branio naše svetinje : štujemo Kopernika radi njegovih velikih zasluga u znanosti : štujemo Husa. koji je volio umrijeti, nego da pogazi svoju savjest: štujemo Giordana Bruna, koga je klerikalizam spalio: štujemo Dimitr. Obradovića, koji je tako slobodoumno pisao. A kako da ne štujemo Strossmayera, koji je slobodno mislio i koga su furtimaši i na pogrebu vredjali ? !


Mi štujemo narodne bosanske fratre, koji su se srasli sa svojim narodom, a nisu nikakva kasta ; štujemo ih i branimo ih od Rima i Štadlera, i njegova progona. A kako da štujemo Štadlera, koji krsti turske rospije i pravi razdor medju Muslimanima i Hrvatima, i koji je hrvatstvu u Bosni više škodio, nego itko drugi ; kako da ga štujemo, kad je svečanu izjavu na katoličkom kongresu u Zagrebu i svečano opozvao, prem ga je Štrossmajer pozivao, da to ne čini,"jer da će do smrti dobro opskrbiti njega i sve njegove, ako ga Rim skine ; kako da ga štujemo ? ! Kako da štujemo Jeglića, koji je svoj crni klerikalizam ovjenčao poznatom crvenom brošurom ? ! O Mahniću p. k. i ne trebamo da govorimo.

[gotuslip]

Pop o furtimašima.

Najgori su zagrebački kokoti, koji se na ulici razbijaju i u novinama blate najčistije ljude. Ima seoskih popova, kojima svaka čast ; ako i risu kao Špinčić, Biankini i dr., ali su narodni, liberalni i čestiti ljudi. Ti popovi oštro osudjuju zagrebačke svoje drugove. Na dječji dan stojao sam na Zapadnom perivoju, gdje se slavio dječji dan. K meni se uputi pop. Mislio sam da će me napasti i ja se pripravim na otpor. No preda mnom skine šešir i progovori : "Hvala vam. što ste u "Pokretu" odbili ljudski navale zagrebačkih furtimaša na dječji dan. Budu li oni tako dalje radili, svijet će na ulici pljuvati na popove". Rekavši to pozdravi me i ode. Ja sam mu duboko skinuo kapu. Na žalost njegove su se riječi već ispunile ...


U davnini, dok je čovjek bio primitivan, dok znanost nije bila razlučena od religije, dok je svemu tomu bio izvor fantazija, dok je vjera i znanost bila bajka, mit i druga pojezija ; dok je rad bio još slabo podijeljen, a duševni rad u jednom licu, onda je najrazumniji i najbolji čovjek bio i svećenik, i čarobnjak, i liječnik, i pravnik. i vodja. Nije bio pop u plemenu prvi Čovjek, jer je bio pop, nego jer je to po svom duhu i vrednoći uistinu bio, jer nije bilo boljega. Pop je bio neka mistična osoba, i to veća, što je narod ograničeniji i nerazvijeniji, što je bila veća razlika izmedju njega i naroda. A da je takav pop, takav čarobnjak umišljao sebi,, da je ono, što sebi umišljaju klerikalci, posve je prirodno. Mi mu priznajemo prvenstvo i sve zasluge, jer je to zaslužio ; ali isto prvenstvo u njemu priznajemo i učitelju i liječniku, misliocu i t. d. Znam da je pop osnovao prvu školu, ali za svoj stalež, pa poslije za najodabranije ljude iz viših krugova, ali nikad za široke slojeve narodne.


Furtimaši se hvale, da su jezuiti osnovali ovu i onu gimnaziju. Sve je to istina, ali kamo sreće, da tih jezuitskih zavoda nije nikad ni bilo ! Kamo sreće, da na hrvatsku prosvjetnu njivu nije nikad palo crno sjeme Loyolovo! Pogledajte u historiju, pa ćete vidjeti što nam je bio glagoljaš, a što latinski pop. Gdje bismo mi danas bili. da nam nije Rim gospodovao i dijelio ista žezla ? !

Čast popovima modernistima, pa i onim katoličkim popovima, koji javno dižu svoj glas protiv Rima: čast onima, koji se prilagodjuju duhu vremena, prema modernoj znanosti i prema potrebama kulturnoga svijeta. Kakov je pop bio nekad dok je svijet bio neprosvijetljen takav danas nije za nas kulturne ljude. Danas je sva sila pametnijih ljudi, nego je pop. Danas učenjaci bolje znadu, kako je postala naša zemlja, kako se razvijao čovjek, kako se odgaja i prosvjetljuje čovjek i kako se liječi itd.

Mi napredujemo i hoćemo, da se slobodno razvijamo, a ne dopuštamo, da nas pop u tom razvoju sprečava. U znanosti, u književnosti i umjetnosti nije nam pop autoritet samo zato, jer je pop. To su drugi ljudi. Pop mora da se podigne do nas i da se prilagodi i reformira prema nama, a ne da nas vraća i silom vuče natrag u svoju nizinu, u mračni srednji vijek. Svijet ide naprijed, a pop, ako ne će s nama. pregaziti će ga kolo napretka. Po prirodnom zakonu sve samo propada, što nije za život i razvoj. Mi vas, klerikalci, zovemo braćom, zovemo vas pred oltar, da njegujete vjeru, istinsko ćudoredje i ljubav prema bližnjemu, prema svakoj konfesiji i narodnosti; zovemo vas, da sudjelujete u narodnoj uljudbi, ali vas ne silimo na to ni kamenjem, ni grdnjama. Mi smo vam pače zahvalni, jer nas svojim nečovječnim načinom silite, da se borimo protiv vašega natražnjaštva. Vaša mržnja i vaše psovke u crkvi i na ulici izazivlju mržnju u manje prosvjetljenim ljudima; a mržnja na zlo čini često veća djela, nego ljubav za dobro.


Pojava furtimaštine — klerikalizma.

U ilirsko doba bijahu naši popovi narodni borci, a narod ih je štovao. Hrvatski popovi bijahu liberalni. U popove odlazili su bolji talenti. Otkako imamo sveučilište, sve je to drugačije. Sjemenište bilo je nekad kula narodne ideje, ali otkad udje u nju jezuitski, klerikalni duh, sve se promijenilo. Doživjesmo gdje su klerici, dakako pod sugestijom svojih starijih, pjevali jednomu Strasnoffu: "Ljubimo te naša diko" i „Budimo jednom potpuni ljudi."


U novije doba prirodne se nauke silno razvijaju. One su s modernom filozofijom donijele moderne nazore o svijetu i životu. Čovjek se u svojoj nutarnjosti pročišćuje. mijenja i preporadja. Mojsija ustupa mjesto Darvinu i njegovim nasljednicima. Današnja omladina u ogromnoj većini misli moderno: ne samo ona na sveučilištu, nego i ona sa sela. Naš čovjek iz najzabitnije gudure i iz bujadare polazi u svijet, gdje vidi što je sloboda vjere, savjesti i dr. Nekad je Petrov novčić padao kao kiša a damis tu vlada gotovo suša. „Samo jedan novčić" pada za našu djecu. To je užas !

Pečenka naših neprijatelja nije više tako masna, pa se s toga čuje vika: Vjera je u opasnosti!
Novo sunce razgoni tminu i nastaje novo doba. To vidi Rim i njegovi vjerni sluge jezuiti, pa zadahnjuju popove klerikalnim duhom. Gledajte, što radi Štadler, Mahnić i Jeglić.
Lijepo smo se slagali sa svojim popovima. Navijestiše nam rat. Naš je svijet, koji ima u svojoj krvi premalo željeza, a u kostima premalo kremena — a ima dosta i takovih, koji imadu u svom grbu zečji rep — šutio i sve to mirno gledao. Pače toliko puta se je čuo glas, da u nas nije vrijeme za kulturnu borbu i da u nas nema klerikalizma.

Prije nekoliko godina izadje u nas klerikalizam na javu u svojoj pompi i sjaju, na katoličkom kongresu u Zagrebu. Ako se pravo sjećam, Zagreb se okitio, zastavama. Kongresu prisustvovahu naši uvaženi političari, ali kao ministranti. Ta mi smo dobričine. Na tom klerikalnom sastanku gdje je Štadler vodio prvu riječ, tražili su klerikalci jasno i glasno, da u njihove ruke dodje škola, počevši od pučke škole, pa sve, i ista univerza. Ne samo sva nastava, nego i književnost i umjetnost, i obitelj, sav narodni život, pa i politika, pače i novac. Štadler je bacio onu poznatu praskavicu, da predobije za popove našu javnost i da dodje na čelo naše politike. Praskavica je našim laicima gotovo uzela vid. S ushićenjem klicali su Štadleru. To bijaše Štadlerov dan. Pa on donosi sa svojom vojskom ,,Poljodjelsku banku" I nato se burno odobravalo. Frank je bio protiv toga, jer on neda nikomu svoga prvenstva. Digao se na tom sastanku glas da se osnuje dnevnik na katoličkoj podlozi, dakako posve klerikalni. Mudri su jezuite to za onda napustili, da im se ne opaze papci.


Što dalje, to gore. Javi se funimaština, koju je S t r o s s m a y e r tako osudio*. Tek sada dižu se naši bolji elmenti protiv klerikalne najezde. Osnivaju se slobodoumni listovi i prihvaća se kulturni boj. "Obzor", koji je bio list starih narodnih popova, okrene se protiv furtimaštine i klerikalizma.
Popovi ne miruju. Dodjoše jezuiti u Zagreb. Bit će zla. Ali šute, kao da ih ni nema. Čuje se, da će otvoriti svoju gimnaziju. Naš svijet misli, da nijesu nikomu opasni. Kako smo naivni ! Danas je Kaptol u jezuitskoj vlasti. Crni papa je na Kaptolu više nego bijeli. Doći će u Zagreb još dvadesetak jezuita. Što li će ti posijati po Hrvatskoj crna sjemena !


Klerikalci imadu danas svoju tiskaru, svoje političke dnevnike, raznovrsne listiće za hvatanje mladeži, a imadu i svoju političku stranku. Što su prije toliko krili, to je danas javna stvar. Danas klerikalci, baš sami vjeroučitelji, razbijaju kamenjem, toljagama i galamom javne skupštine i dotjeraše ljude tako daleko, da im pljuju u obraz.

* Od biskupa Strossmayera dolazi riječ ifurtimaština. Kad su klerikalci osnovali današnji svoj dnevnik „Hrvatstvo", poslali su predstojnika opatica Seigerschmiedta da pokupi potpise svih biskupa za ovo poduzeće. Strossmayeru nije Seigerschmiedt rekao pravo o čemu se radi, već mu je u pet časaka izbrbljao, kako će se izdavati pobožne knjige, molitvenici itd. Kad su Strossmaveru njegovi prijatelji rastumačili, za čim se ide, uskliknuo je Strossmaver :"Seigerschmiedt mi je kradom (furtim) izmamio moj podpis "


„Marijine kongregacije"' šire se i u nas. To su društva, koja se ni ne prijavljuju oblasti i ne stoje pod njezinim nadzorom, a središnja im je uprava u Rimu, u posve stranoj državi. Tih kongregaciju ima za sva zvanja, za sve društvene razrede. za djake i radnike, za gradjane i seljake, za učitelje i vojnike, za žene i djevojke, za školsku djecu i zrele ljude, za plemiće, pače i za vladare.
Da se duhovi podjarme, zarobe i potište. počeli su jezuiti osnivati "Marijine kongregacije" u Italiji pa sve dalje dok je to zlo došlo i k nama. Glava tih kongregacija je dakako svećenik, a na sastancima govori što hoće i kako hoće. Muške kongregacije imadu politički značaj, što je dakako glavno. Na koncu slijedi "vjersko razjašnjenje", političko rovarenje u muškim, a huškanje protiv onih koji drugačije misle, u ženskim kongregacijama. Razdražuju se žene protiv muževa i sinova i sije se razdor i mržnja. Prije političkih izbora drže se posebni sastanci, gdje se agitira za klerikalce, a protiv slobodoumnih ljudi. Tko ne glasuje za „katoličkoga" kandidata, isključuje se iz kongregacije radi „nekršćanskoga" života.

Članovi „Marijinih kongregacija", koje cvatu u nas, nisu samo učenice samostanskih škola, nego i učenici srednjih i visoke škole. Sav taj kužni vjetar piri iz Rima u korist njegovu i njegove svjetovne vlasti. „Mar. kongregacije" jesu brlog klerikalizma, koje su to opasnije, što rade bez odgovornosti i kontrole, i što pod vjerskim plaštem šire ropstvo, bezuvjetnu pokornost Rimu, jer pod krinkom vjere i „vjerskoga života" zamračuju vjernicima pamet.

[gotuslip]

Škapulari se šire. Licejke, taj krasni cvijet naše mlade ženske inteligencije, vode se u Rim, ne da se dive njegovim umjetninama i da što nauče, nego da ih zaslijepi papin sjaj i pompa, da vide tiaru, kojom se vlada "nebom i zemljom", da ljube papuču, pa da kao buduće učiteljice ili matere uzgajaju djecu u klerikalizmu. U istu svrhu vode se na Bistricu. I učiteljski pripravnici, ti budući prosvjetitelji, vode se u Rim da ljube papuču i verige. Oni i kod kuće ministriraju, da se naviknu na svoju podredjenost i da budu sluge klerikalizmu. Je li onda čudo što se neki učitelji u Zagrebu dižu protiv učitelja, koji slobodno misle i ne taje svoga znanstvenog uvjerenja?! Je li čudo, što je jedan od tih zagrebačkih učitelja napisao u listiću "Srcu Isusovu" da je zato premješten u Zagreb, što se zavjetovao „Srcu Isusovu" . . . O sancta simplicitas ! Pa zar da na sve to mirujemo ? !

Dodje i dječji blagdan. Sreća, što imamo akciju za našu djecu i što je ta najhumanitarnija institucija došla do nas. Po čitavom kulturnom svijetu ide joj se svom ljubavi i žrtvama u susret, a naši klerikalci udariše svom brutalnom silom na nju, a to samo zato, što oni tu ne gospoduju i ... Pa kako i ne bi! Oni su dosad kupili „Petrov novčić", a naša djeca mole milo i lijepo: „Gospodine, samo jedan novčić !"

Kierikalci odrediše proslavu ,,Srca Isusova" baš u vrijeme, kad se do ove godine slavio dječji blagdan, da ga tako smetu.
Slobodoumni ljudi štuju svačije uvjerenje i svačiju vjeru i ne diraju u ničije obrede, ni u koju crkvenu slavu. Mi popove pače gonimo k oltaru. Neka u svom djelokrugu čine dužnost, ali neka pod plaštem „Srca Isusova, ne kupe po školama novac. Mladež je ovisna, pa je prisiljena da daje novac protiv svoga uvjerenja i tako guši svoju savjest ; a to je isto i s roditeljima. Tako se mladež kvari. Pa za to tako skup barjak ! Al ne radi se tu ni o crkvenoj slavi, ni o zastavi, već klerikalizam hoće da nam mladež odnarodi i uzgoji ju u svoje klerikalne i sebične svrhe.

Protiv toga se bori Slob. Misao i s njom sve, što ima savjesti i patriotizma. Pedagoški razlozi jesu protiv takova uzgoja.

Prva kulturna borba počela je u nas javno dne 2. lipnja, a nastavlja se. Istina je, da klerikalci nemaju drugog posla, nego da šire klerikalizam da podjarmljuju duh naše mladeži ; istina je, da su dobro organizovani; istina je takodjer da slobodouman svijet ima malo vremena za tu borbu, jer u znoju lica i krvavim žuljevima služi sebi kruh i malo ne sve svoje vrijeme troši u to ; istina je, da taj svijet nije nagomilao bogatstva : ali on se, toliko izazivan klerikalizmom, organizuje. a ima na svojoj strani, šta klerikalci nemaju. Ima znanost.i istinu, dok toga nemaju rimski klerikalci oni nemaju duha, oni svojim neznanjem i brutalnošću uništavaju sami sebe, ali na žalost škode i moralu.
Slobodna misao sastavila se po cijelom obrazovanom svijetu u jedan lanac, da oslobadja svijet idejama, poukom, knjigom i sastancima, da brani najveća ljudska moralna dobra od klerikalne najezde.

Klerikalizam nije samo rimski, nego je i pravoslavni, i muhamedanski, a židovski klerikalizam propeo je Isusa. Protiv svih tih bori se Slobodna Misao. Ona se uzda u se i u svoju pobjedu, i u narodnu, umnu i moralnu snagu.

[Zavelim]

Od 1910. do 1914. izlazio je u Zagrebu, svakog 20. u mesecu i list "Slobodna misao", glasnik hrvatskih i srpskih slobodnih mislilaca, pod uredništvom Zdenka Vesnića, kao organ Srpske narodne radikalne stranke.

Ima li ovo gori ikakve veze s tim?

[gotuslip]

Zavelim kaže:
Od 1910. do 1914. izlazio je u Zagrebu, svakog 20. u mesecu i list "Slobodna misao", glasnik hrvatskih i srpskih slobodnih mislilaca, pod uredništvom Zdenka Vesnića, kao organ Srpske narodne radikalne stranke.

Ima li ovo gori ikakve veze s tim?

Ne znam, znam da se Trstenjak družio s Ivom Politeom
Niti ne znam kad je ova brošurica napisana, poslje Strossmeyerove smrti, ali mislim da je prije 1910 jer se spominje njegov pogreb kao nešto nedavno
I izgleda da je to Trstenjaku bila sva politička aktivnost osim ako se kasnije nije pridružio Srpskoj narodnoj radikalnoj stranci

jednoj ženskoj sam slao tu brošuricu, pa sam i ovdje