Smrtni slučaj i vjenčanje

[Dunj@]

danas to ne bi trebalo biti problem. recimo, sasvim jednostavno vjenčanje u matičnom uredu, a eventualno crkveno vjenčanje i svadba se provede kad prođu dani žalovanja. odžalovati se mora. osobito ako smo s nekim bliski.

ja sam bila na takvom dvostrukom vjenčanju. i čis je ok.

[La_LuNa]

poanta svega je da je to zapravo individualno, ovisi koliko je tko blizak s clanom obitelji koji premine, kako se osjeca, kako se mladenci dogovore..

ja samo ne volim kada su ljudi licemjerni i predbacuju drugima. to mi je fuj. jer ni sam ne znas kako bi postupio dok se, nazalost, ne nadjes u takvoj situaciji.
kada su se 90-ih moja sestra i sogor zenili, nekih mjesec - dva prije svadbe preminula je njegova prabaka. jedna sogoreva tetka svim silama je htjela da odgode vjencanje, jer, pazi, sto ce selo reci! kada joj to nije uspjelo, ona se naljutila i nije dosla na vjencanje. oke. postujemo njenu odluku.
kojih pola godine nakon vjencanja umro je sogorov tata, dakle tetin brat. a ta ista teta je koji mjesec nakon toga ozenila svoga sina uz dernecenje, bancenje i sve ostalo sto svadbu kao dernek prati. dakle, sada vise nije bilo bitno sto joj je prije manje od godinu dana umrla baka? nadalje, nije bilo bitno niti to da joj je pred koji mjesec umro brat?! i sada vise odjednom nije bilo bitno sto ce selo reci?!??!
meni je to licemjerno! u redu, radi kako zelis, kako ti osjecaji nalazu.. ali pobogu, ne petljaj se drugima i ne govori drugima kako trebaju postupiti!

[-Antonija-]

slično se dogodilo i mojim poznanicima. mladenkin djed je umro nekih tjedan dana prije svadbe. bio je star i bolesta. nisu odgodili svadbu. situacija nije ugodna, u svakom slučaju... ali ja ih nisam okrivljavala.

[mihaela8]

Trenutno mislim da ne bi odgodila. Ali kad bi se našla u toj situaciji moguće je da bi i promjenila mišljenje. Sve ovisi koliko sam bila bliska s izgubljenom osobom. Žao mi je svih kojima su bližnji umrli baš u tim trenucima kad su se trebali zajedno s vama veseliti.

[studentica21]

Razlivena Tinta kaže:

Mislim da pomalo gubimo pojam o vjenčanjima, nije bit svega toga bančiti jednu noć, plesati itd. nego je bit svega toga da si pred Bogom i ljudima povezan sa osobom koja ti znači sve.

bravo!to sam zaboravila napisati.i zato bi ja i po drugi put odgodila da se ne daj Bože dogodi nešto slično onome što nam se dogodilo.
al nakon toga bi se vjenčali s roditeljima i kumovima jednog lijepo sunčanog dana u crkvi a za par ljudi više pripremili roštilj na vikendici


ne osuđujem nikoga al meni su mišljenja ovdje nekih cura potpuno neshvatljiva

[Reina]

Giovanna26 kaže:

Nemoj me krivo shvatiti, ali meni je to nezamislivo!!! Kako mozete biti sretni, veseliti se, smijati se??!! Jasno, izlizano, ali istinito, zivot ide dalje, nece ih to vratiti, ali, bas kao sta je receno kako u toj tuzi ici narucivati, dijeliti pozivnice, isprobavati vjencanicu, dogovarati cvijece...
Nemoj se ljutiti, ne odnosi se na tebe osobno, ne mislim nista lose, nego tebe pitam, jer si prva rekla takvo nekakvo iskustvo...
I, Reina, zao mi je zbog takve situacije.

neću te krivo shvatiti jer ipak ne znaš cijelu istinu.

mm i njegov otac nisu bili u dobrim odnosima, financijski ga je uništio, bacio u dugove, nije pokazo žaljenje zbog toga, nestao na nekoliko godina iz života njegove obitelji i vratio se kao da se ništa nije dogodilo. s još većim dugovima, naravno.
i nije samo njega uništio, nego je povukao cijelu svoju obitelj u dugove koje još danas vraćaju, a od njegove smrti je već prošlo skoro godina dana.

mm je ostao jako ogorčen, ljut i žalostan.
smrt oca mu je bila strašna stvar, ipak mu je otac, ali nije tu bilo neke jako velike žalosti.
tužno, ali istino.

nije niti na jedan tren pomislio da bi odogodio vjenčanje.
planirali smo ga dvije godine, puno novaca dali na kapare, dosta smo platili unaprijed, pa da smo ga odgodili, izgubili bismo dosta novaca, a i teško da bismo baš tu cvjećarku, bend, restoran i fotografa koje smo unaprijed platiti, opet okupili na neki isti datum.

i na mom vjenčanju nije bilo žalosne osobe, svi su se veselili.

čak niti moj tata nije bio na vjenčanju jer imamo kompliciran odnos.
ali ja uopće ne žalim zbog toga.

to je njegov gubitak, a ne moj.

[Roza Smota]

kod mene su očevi brat i sestra bolesni. doduše, već im je godinama stanje dosta loše, ali sada, oko mjesec dana pred pir, je stricu stanje u daljnjem pogoršanju. moguće je da će umrijet prije vjenčanja.

razgovarali smo o tome što i kako i odlučili da ne odgađamao. naime, kad bismo odgodili pir, za primjerice godinu dana bi vjeroatno bili ponovno u istoj situaciji, ali s nekim drugim od bliže rodibine. šta ću, imam dosta obitelji u relativnoj visokoj dobi i losem zdravlju, trebala sam se ranije udavat

enivej, sto se tice pitanja veselja i zaljenja, stvari nisu ti osjecaji medjusobno iskljucivi. sigurno ce mom ocu biti tesko jer gubi brata, ali i drago jer se kceri dogadja nesto lijepo. ali zivotne situacije su i inace takve, slozene i sive, s pomijesanim dobrim i losim. druga je stvar to sto ih mi imamo potrebu pojednostavit i ukrasit izrazima tipa "najsretniji dan u životu"...

[Kamena]

Nadam se da do takve situacije neće doći, ali ako dođe, postupit ćemo prema tome kako ćemo se osjećati...

[inka1104]

linaxx kaže:

Teške su to životne situacije, moj tatek je također teško,teško bolestan ima rak pluća saznali smo za to 2008 g u 7 mj prognoza doktora je bila da mu ostaju još 2-3 tjedna života.Ja sam svoju svadbu već dogovorila u 01.2008 godine restoran,muziku i bend. Nisam znala što da napravim ; bila sam očajna...
U tim trenutcima nije mi uopće bila bitna svadba niti novci koje sam uložila u sve to , htjela sam odustati 100 puta.Ali nisam smjela , znala sam da bi mu s tim pokazala da je došao kraj ; ne daj Bože da je pomislio da smo odustali od njega i pokopali ga prije vremena.Moja svadba je 16.05.2009 moj otac je još uvijek živ ; kopamo rukama i nogama za svaku minutu njegova života ...
Baš prije 2-3 tjedna mi je rekao ako se desi ono najgore "da nisi ni slučajno otkaza svadbu bio bi jako nesretan i tužan da to napraviš" .Moj odgovor je bio : " pametnije je tebi da razmišljaš kako ćeš živjeti i proživjeti moju svadbu i nek ti bude jasno da bez tebe te iste svadbe neće ni biti".
Moram priznati da sam u njegovim okama vidjela strah, sreću ,tugu, nemir, ljubav ma beš sve ali nije izustio niti riječi....

Eto drage moje svadba je za 2 tjedna ovaj vikend mi je djevojačka , tata je doma, u ponedeljak ide na kemo od čeg se jako loše osjeća ali imam osjeća da ga upravo moja svadba i sve oko toga još drži na životu jel mu je bitno da njegova ćerkana bude sretna i kako on kaže " STAT ĆE I GORA I VODA KAD TE BUDEM UDAVAO"

Prije sam jako često pisala postove i planirala vančanje a od kad se razbolio više ne ... nisu mi bitne sitnice bitna mi je zrak koji ja i moja obitelj udišemo.
Sad Vas samo redovito čitam i uživam u Vašim postovima ...

P.S : ništa nije crno niti bijelo... nikoga netreba osuđivati...treba samo biti toleratntan i pokušati razumjeti i to je sve...
Tko zna što me čeka sutra to je opaka bolest ali da se desi ono najgore znam da svadbe nebi bilo ...

ljubi svaka ti cast na takvom optimizmu i zapamti da je najvaznije postovati tatinu zelju ...

moj je tata umro prije par godina i to dva dana prije nove godine ,ja nikad necu zaboravit rijeci moje mame kad je mog brata tada 18 godisnjaka doslovno natjerala da ode sa prijateljima slavit novu godinu rekla je : sta mislis sta bi ti sad otac napravio da te vidi u takvom stanju radi necega na sto nemozes utjecati ....i danas kad sam odraslija shvacam svaku njenu rijec ...zivot mora ici dalje a znam da oni koji su otisli se nebi slozili da stopiramo svoje zivote ...


ali eto ja imam drugi problem:

dakle moj dragi je sinjanin tocnije iz jednog malog sela pokraj sinja i prije 3 dana je umro jedan covjek u selu ( 83 godine star i bolestan) ,on mm dode neka treca rodbina ali kako su kuca do kuce cine se puno bliskiji ....e sad tu tragediji nije kraj najbolji prijatelj od covjeka koji je umro ( koji isto ima 83 godine ,rodili su se upar dana razlike davne ....ono kao braca ) zapeo da se hoce oprostit od pokojnika i naravno ude u sobu i kad ga vidi onesvisti se i slomije kuk ...e sad stvarno da nije tragicno fakat bi bilo smjesno ....

taj drugi covjek upadne u komu i sad lezi u komi i odbrojavaju mu minute ...
krajna linija je :
NA MOM PIRU ( KOD MLADOZENJE DOMA JER JA ISTO KRECEM IZ NJEGOVE KUCE ) NESMI BIT VESELJA ...MUZIKE ITD ....PA JEL TO VAMA NORMALNO ...
mislim ok ono da je stvarno neka tragedija da su mladi ljudi u pitanju ja bi prva sve to ukinula ali come on ono......


da tragedija bude veca taj stari koji je u komi isto je neki rod mom buducem i on je unazad 10 godina kad je mom buducem umrala baba a on je zenio kcer iz postovanja prema njima zabranio veselje kod mladenke ....

POMAGAJTE JER JA SAM PRED SLOMOM

[La_LuNa]

inkice, a sto ne biste mogli napraviti da on dodje po tebe, u kucu/stan gdje ti mama zivi? na takav nacin bi imala festu barem kod jednoga od vas dvoje, a vidim da ti to puno znaci.

[inka1104]

La_LuNa kaže:

inkice, a sto ne biste mogli napraviti da on dodje po tebe, u kucu/stan gdje ti mama zivi? na takav nacin bi imala festu barem kod jednoga od vas dvoje, a vidim da ti to puno znaci.

ma kod mene je situacija komplicirana ....mama zivi u gradu na 20 katu u stanu s svekrvom s kojom ne prica bla bla bla ...

ma meni ne da mi toliko znaci jer ja kao prvo nisam bila za veliko vjencanje i seosku festu ali sam pristala jer je mom buducem to toliko znacilo i to je po njihovoj tradiciji ....i sad me nervira kad sam vec dosla do toga da imam narodno veselje pred kucom da ni njega nemogu imat radi dva covikaod 80 godina ...

[La_LuNa]

a cekaj,a tko je rekao da nista od tog "narodnog" veselja? buduci muz? njegovi? netko iz sela? nisam bas najbolje skuzila..

[Roza Smota]

inka1104 kaže:

ljubi svaka ti cast na takvom optimizmu i
dakle moj dragi je sinjanin tocnije iz jednog malog sela pokraj sinja i prije 3 dana je umro jedan covjek u selu ( 83 godine star i bolestan) ,on mm dode neka treca rodbina ali kako su kuca do kuce cine se puno bliskiji ....e sad tu tragediji nije kraj najbolji prijatelj od covjeka koji je umro ( koji isto ima 83 godine ,rodili su se upar dana razlike davne ....ono kao braca ) zapeo da se hoce oprostit od pokojnika i naravno ude u sobu i kad ga vidi onesvisti se i slomije kuk ...e sad stvarno da nije tragicno fakat bi bilo smjesno ....

taj drugi covjek upadne u komu i sad lezi u komi i odbrojavaju mu minute ...
krajna linija je :
NA MOM PIRU ( KOD MLADOZENJE DOMA JER JA ISTO KRECEM IZ NJEGOVE KUCE ) NESMI BIT VESELJA ...MUZIKE ITD ....PA JEL TO VAMA NORMALNO ...
mislim ok ono da je stvarno neka tragedija da su mladi ljudi u pitanju ja bi prva sve to ukinula ali come on ono......

QQ, a sta kaze muz?

gle, meni se ovo čini potpuno nepotrebnim kompliciranjem i pretjerivanjem- stari običaj nekritički primijenjen na današnje uvjete. ali to što se ti i ja slažemo oko toga ne znači puno, jer se to događa u muževoj kući.

a šta kaže muž, je li se to i njemu čini pretjeranim? ako njegovi nisu bas jako pogodjeni svime, mislim da bi se priko sina miljenika dalo utjecat na tu odluku?

[inka1104]

La_LuNa kaže:

a cekaj,a tko je rekao da nista od tog "narodnog" veselja? buduci muz? njegovi? netko iz sela? nisam bas najbolje skuzila..

ma mbm isto misli sto i ja ali njegova obitelj vrsi presing,a njegovoj mami je jako bitno sto kaze selo ....a on je vec lud od svega pomalo kao i ja cak toliko da je priznao da je napravio gresku sto je forsirao veliki pir .....dode nam da pobjegnemo na madagaskar ali hej nije mi ni to rjesenje

[mihaela8]

inka1104 kaže:

ma meni ne da mi toliko znaci jer ja kao prvo nisam bila za veliko vjencanje i seosku festu ali sam pristala jer je mom buducem to toliko znacilo i to je po njihovoj tradiciji ....i sad me nervira kad sam vec dosla do toga da imam narodno veselje pred kucom da ni njega nemogu imat radi dva covikaod 80 godina ...

Ovo je stvarno koma. Ali ako je njegovoj obitelji to toliko bitno ja baš ne bi toliko dramatizirala. Pa to ti je ionako sat ili dva (koliko već planirate) druženja kod kuće a kasnije imaš ostatak dana za feštu, muziku i veselje. Uostalom, kažeš da nisi htjela narodno veselje pa ako oni baš drže do tih seoskih običaja možda bi trebali popustiti jer ne bi trebalo biti toliko strašno suzdržati se tih sat-dva bez prevelike buke i muzike.

[inka1104]

mihaela8 kaže:

Ovo je stvarno koma. Ali ako je njegovoj obitelji to toliko bitno ja baš ne bi toliko dramatizirala. Pa to ti je ionako sat ili dva (koliko već planirate) druženja kod kuće a kasnije imaš ostatak dana za feštu, muziku i veselje. Uostalom, kažeš da nisi htjela narodno veselje pa ako oni baš drže do tih seoskih običaja možda bi trebali popustiti jer ne bi trebalo biti toliko strašno suzdržati se tih sat-dva bez prevelike buke i muzike.

ma znam ali nije to toliko radi mene koliko radi mojih uzvanika ...malo mi je glupo kako ce se oni osjecat ipak dosli su na svadbu a nesmiju zapivat ...."izadi mala"....malo mi je to fakat glupo

[ciganche]

Razlivena Tinta kaže:

Mislim da pomalo gubimo pojam o vjenčanjima, nije bit svega toga bančiti jednu noć, plesati itd. nego je bit svega toga da si pred Bogom i ljudima povezan sa osobom koja ti znači sve.

i ja se slažem i zbog toga vodim rat s obitelji i svima, meni čin vjenčanja nije svadburina od stotinu ljudi od kojih pola ne poznaješ u hotelskoj sali nego baš to da si pred Bogom povezan s osobom koju voliš, ali njima je ovo prvo prije svega što mene užasno ljuti! Ono, da nam ne bi netko što rekao

ja bih osobno odgodila svadbu i da sam trudna, a kamoli zbog smrtnog slučaja.
Sigurno ne bi sebe nervirala u drugom stanju i živjela pod stresom zbog jedne noći bančenja i zadovoljenih tetaka kojima su svadbe jedina prilika da negdje izađu. Ja bih lijepo uzela kumove i roditelje, pošla u crkvu, kasnije eventualno na ručak ili večeru i to je to.

[La_LuNa]

ciganche kaže:

i ja se slažem i zbog toga vodim rat s obitelji i svima, meni čin vjenčanja nije svadburina od stotinu ljudi od kojih pola ne poznaješ u hotelskoj sali nego baš to da si pred Bogom povezan s osobom koju voliš, ali njima je ovo prvo prije svega što mene užasno ljuti! Ono, da nam ne bi netko što rekao

ja bih osobno odgodila svadbu i da sam trudna, a kamoli zbog smrtnog slučaja.
Sigurno ne bi sebe nervirala u drugom stanju i živjela pod stresom zbog jedne noći bančenja i zadovoljenih tetaka kojima su svadbe jedina prilika da negdje izađu. Ja bih lijepo uzela kumove i roditelje, pošla u crkvu, kasnije eventualno na ručak ili večeru i to je to.

apsolutno te shvacam u svemu, najvise u ovome oko trudnoce! meni je to osobno takva strahota, jer znam da se valjda sve trudnice izlazu tolikom stresu i naporu samo "da selo ne bi pricalo", a kako to utjece na bice pod srcem, to nije bitno

ali.
moras biti svjesna da postoje cure koje zaista zele svadbu, uzivaju u planiranju i vesele joj se i godinu i pol unaprijed. ima cura (poput mene) koje svadbu opce ne rade za sto tetki i sukutetki u osamnaestom koljenu, vec je rade zaista za svoje najblize, jer se zele zabaviti i s njima podijeliti taj dan. i da ti se onda desi nesto sto se inki desava ja bih luda bila!! u redu, ja zivim u gradu prakticki, kod nas su neke stvari ipak nebo i zemlja naspram manjih sredina.. al opet, zamisli, premine neki cica u selu tvog buduceg muza kojeg ti nit ne znas, al to svejedno uvelike utjece na tvoju svadbu mislim, to mi je vec lagano u rangu gladi u africi i rata u afganistanu.. onda nemojmo uopce festati jer u svakom trenu na svijetu premine netko..

sve je shvatljivo kada se radi o zaista bliskim clanovima obitelji i tu svatko postupa po svojoj savijesti i osjecajima.
ali kada savjest i osjecaje moras zanemariti naustrb sela.. reko, tko je tu lud?!

[inka1104]

mihaela8 kaže:

Ovo je stvarno koma. Ali ako je njegovoj obitelji to toliko bitno ja baš ne bi toliko dramatizirala. Pa to ti je ionako sat ili dva (koliko već planirate) druženja kod kuće a kasnije imaš ostatak dana za feštu, muziku i veselje. Uostalom, kažeš da nisi htjela narodno veselje pa ako oni baš drže do tih seoskih običaja možda bi trebali popustiti jer ne bi trebalo biti toliko strašno suzdržati se tih sat-dva bez prevelike buke i muzike.

La_LuNa kaže:

apsolutno te shvacam u svemu, najvise u ovome oko trudnoce! meni je to osobno takva strahota, jer znam da se valjda sve trudnice izlazu tolikom stresu i naporu samo "da selo ne bi pricalo", a kako to utjece na bice pod srcem, to nije bitno

ali.
moras biti svjesna da postoje cure koje zaista zele svadbu, uzivaju u planiranju i vesele joj se i godinu i pol unaprijed. ima cura (poput mene) koje svadbu opce ne rade za sto tetki i sukutetki u osamnaestom koljenu, vec je rade zaista za svoje najblize, jer se zele zabaviti i s njima podijeliti taj dan. i da ti se onda desi nesto sto se inki desava ja bih luda bila!! u redu, ja zivim u gradu prakticki, kod nas su neke stvari ipak nebo i zemlja naspram manjih sredina.. al opet, zamisli, premine neki cica u selu tvog buduceg muza kojeg ti nit ne znas, al to svejedno uvelike utjece na tvoju svadbu mislim, to mi je vec lagano u rangu gladi u africi i rata u afganistanu.. onda nemojmo uopce festati jer u svakom trenu na svijetu premine netko..

sve je shvatljivo kada se radi o zaista bliskim clanovima obitelji i tu svatko postupa po svojoj savijesti i osjecajima.
ali kada savjest i osjecaje moras zanemariti naustrb sela.. reko, tko je tu lud?!

e pa i ja to kaze, ....mislim morate me shvatit da se radi o bilo kome iz sela ko je mlad i umro je ili sta ja znam koja se nesreca dogodila vjerujte mi ja bi bila prva koja bi rekla ;nema buke na piru dok smo u selu ....ali covjece pa ti ljudi su odzivili svoje i koliko da je smrt tragicna sve nas ceka u toj starosti ....

ja sam iz grada i meni je sve ovo apstraktno ali kuzim i mbm koji je na mojoj strani ali koja mu je svrha svadat se sa cilim selom radi par sati ....

[štemajzl]

inka1104 kaže:

taj drugi covjek upadne u komu i sad lezi u komi i odbrojavaju mu minute ...
krajna linija je :
NA MOM PIRU ( KOD MLADOZENJE DOMA JER JA ISTO KRECEM IZ NJEGOVE KUCE ) NESMI BIT VESELJA ...MUZIKE ITD ....PA JEL TO VAMA NORMALNO ...

Nije.

Pojašnjenje: Nije mi normalno da ne smije biti veselja. Jebemu, pa nisu karmine, ipak je svadba. Osim toga, tko kaže da njihov povod za žalovanjem ima prednost nad vašim povodom za veseljem? Ipak, slažem se da možda nije nužno imati tamburaše koji će susjedima'trljati sol u ranu'. Smatram kako je bez problema moguće veselje i bez neke muzike i divljanja.

Osim ako je taj cijeli cirkus ionako namijenjen za pokazivanje selu (kad već ne možete kod tvoje mame)....