Depresija - opća tema

[Guud]

8472 kaže:

Kraj nedjeljnog monologa.
Idem kuhati.

Krenula si nešto obavit, ali mogla bi prije samo čirnut na forum.hr pa min. Nakon 3h se trgneš, a još si na forum.hr-u.

Ponekad mi se čini da me netko gleda preko ramena i piše po forumu jer je pattern potpuno isti, doslovno 100% isti. Isto vrijedi iza druge komentare, npr. #5567 koji je napisala Čupiks, ili #5552 od Dire.

[8472]

Guud kaže:

Krenula si nešto obavit, ali mogla bi prije samo čirnut na forum.hr pa min. Nakon 3h se trgneš, a još si na forum.hr-u.

Ponekad mi se čini da me netko gleda preko ramena i piše po forumu jer je pattern potpuno isti, doslovno 100% isti. Isto vrijedi iza druge komentare, npr. #5567 koji je napisala Čupiks, ili #5552 od Dire.

Ma fucking ovisnost o forumu

[Vordas]

8472 Micek jel ti nosiš kaj? To bi me vratilo iz depresije.

[8472]

Vordas kaže:

8472 Micek jel ti nosiš kaj? To bi me vratilo iz depresije.

A kaj?

[Vordas]

8472 kaže:

A kaj?

pa znaš

[Vordas]

Gladan sam 8472.

[8472]

Vordas kaže:

Gladan sam 8472.

https://www.google.hr/search?q=burek...rQ5Gf_wrn3DIM:

[Vordas]

8472 kaže:

https://www.google.hr/search?q=burek...rQ5Gf_wrn3DIM:

Lijepo izgleda ali nisam mislio na to.

[Lola 27]

8472 kaže:

Monolog.
Počela sam pisati na papir dnevne obaveze koje moram izvršiti.
Zašto. Zato što bi najradije ležala, trkeljala po forumu i netu i neradila ništa. Jer mi se ništa ne da.
Ali, imam obaveze koje MORAM obaviti.
Trivijalne stvari, od pranja suđa i peglanja do pranja suđa i peglanja.
I ako si ne napišem što trebam, u tren oka se pogubim, odlutam mentalno i pozaboravljam što sam htjela.
Vraćam se milion puta naprijed, nazad, ne znam što sam započela, jer sam u međuvremenu vidjela nešto drugo da treba napraviti, pa onda uhvatim to, pa odradim nešto drugo, pa me neko zove i pita pa time odvuče pažnju, pa ne znam gdje sam počela.
A energija mi je ili nula ili ako se skoncentriram i skupim energiju uradim 50 stvari po kući, nakon čega od manjka kondicije crknem i legnem na kauč i ne mogu se pomaknuti.
I sve te dnevne kućne aktivnosti mi idu na živce, a neće ih niko osim mene napraviti, i ta spoznaja mi isto ide na kurac.
Nemam vremena za sebe.
Točnije, ne znam naći vremena za sebe.
Koprcam se u onome što MORAM, a ne radim ono što bi htjela jer za to nemam više vremena. Premda je sad više i pitanje, a što bi u stvari htjela.
Dani prolaze, ja se koprcam, ništa ne stignem, nerviram se kad skužim da ništa ne stignem, a većinom nemam ni pojma da nisam stigla ništa napraviti osim kad vidim hrpu veša neispeglanog za koji treba jedno 3h peglanja da bi ga riješila.

Mrzim kućne poslove.
A oni me fino čekaju i čekaju da me

Kraj nedjeljnog monologa.
Idem kuhati.

Znam kako ti je ...
Ja imam gomilu za peglati a na svu sreću kupili smo perilicu pa samo posložim i to je to ali kako imam dve mačke moram svaki dan usisavat i barem jednom tjedno sve prebrisat ,a tako mi se ne da .

[Lolita_19]

Nisam dugo svraćala na forum koji mi je pokazao da nisam jedina koja se bori sa ovom opakom i za.ebanom bolesti... Napravila sam veliku početničku grešku, prestala sam samoinicijativno piti terapiju, osim xanaxa po potrebi... Ljetos sam napokon bila dobro, vesela, nasmijana i puna energije i tad nakon izleta na kojem mi je nestalo tableta odlučih da meni to više ne treba, da sam sad ok i bila sam - do nedavno. Stigla je jesen i mene počinje hvatati panika da će mi se ponoviti prošlogodišnje stanje, kada sam nakon puste patnje koja je trajala godinama počela doticati samo dno, strah me kišnih i kratkih dana kada ne mogu na planinu - moju spasiteljicu. trenutno sam ne zaposlena u malom gradu bez obveza i zanimacije... Ponovno su mi počeli dolaziti dani kada me hvata tjeskoba, pa oni dani kada mi se neda ustati iz kreveta, niti pričati s ukućanima... Ponovno počinjem osjećati samoću... Googlam i čitam sve i svašta, sinoć sam zaključila da imama granični poremećaj (borderline)... Vjerovatno preuveličavam, ali...

Shvatih da je negdi problem nakon šta sam položila zadnji ispit na faxu šta sam obzirom na problem s koncentracijom godinama spremala, nisam osjećala nikakvo zadovoljstvo. Ništa. Glumila sam da sam zadovoljna i sretna. Ono wtf? Trebam se javiti šrinku, al neda mi se... Neda mi se ništa. Ne mogu.

Et samo da si olakšam malo....

[Lola 27]

Možda će biti malo čudno pitanje ali kako se vi žene koje su na ovom podforumu čuvate od trudnoće?
Jer sve si nekako mislim da mi možda kontracepcijske tablete rade još veću depru?
Pitala sam ginekologa ona kaže da ne rade to ,a u upustvima piše da osobe koje pate od depresije budu oprezne.
Dali koja od vas pije tablete ?
Kako se osjećate na njima pošto ste sklone promjenama raspoloženja.?

[8472]

S obzirom što sam sve naučila o kontracepcijskim tabletama, odnosno učinku hormona na tijelo, da imam potrebu koristiti, odabrala bih ne koristiti kontracepcijske tablete.

Ipak se tu radi o sintetskim hormonalnim šusevima. A tko je osjetljiv na mentalne kerefeke, vjerojatno je daće one biti "pojačane" pod utjecajem hormona.

Od tuda i promjene raspoloženja u PMS-u, trudnoći, etc.

[Lola 27]

8472 kaže:

S obzirom što sam sve naučila o kontracepcijskim tabletama, odnosno učinku hormona na tijelo, da imam potrebu koristiti, odabrala bih ne koristiti kontracepcijske tablete.

Ipak se tu radi o sintetskim hormonalnim šusevima. A tko je osjetljiv na mentalne kerefeke, vjerojatno je daće one biti "pojačane" pod utjecajem hormona.

Od tuda i promjene raspoloženja u PMS-u, trudnoći, etc.

Kako se onda štitiš?

[8472]

Ja opet nikako da se probudim jutros.
Mislim, budna sam od 6, spavala 8h, ali i dalje sam mrtvac.

Već sama sebi idem na živce.
Ne mogu se skoncentrirati na rad, izbjegavam obaveze...

Lagano već brijem na Lajamsku Boreliozu, pošto sam osim ovoga navedenog i stalno ukočena.

[8472]

Lola 27 kaže:

Kako se onda štitiš?

Podvezala jajovode




Prije su bile samo gumice.
Pa sa sadašnjim MM, ondašnjim dečkom su bili nezaštićeni, ali nam se nije hvatalo godinama. Malčice smo imali problema oko zatrudnjivanja.

Da me ne bi iznenadilo u 55-toj, za svaki slučaj, nakon drugog carskog sam rekla "veži jajovode"

[Lola 27]

8472 kaže:

Podvezala jajovode




Prije su bile samo gumice.
Pa sa sadašnjim MM, ondašnjim dečkom su bili nezaštićeni, ali nam se nije hvatalo godinama. Malčice smo imali problema oko zatrudnjivanja.

Da me ne bi iznenadilo u 55-toj, za svaki slučaj, nakon drugog carskog sam rekla "veži jajovode"

Ti sretnice...:klap:

[8472]

Lola 27 kaže:

Ti sretnice...:klap:

Si vid'la kako dobro dođe imati carski , odma ti sve srede

[Lola 27]

8472 kaže:

Si vid'la kako dobro dođe imati carski , odma ti sve srede

Je.....

[Splićankaa]

Ja cu sad napisati ukratko sto je meni pomoglo, nemam namjeru "dokazivati" da sam bila jaaako lose da bi bila mjerodavna komentirati, ali znam po primjeru iz okoline da prihvacanje depresije treba biti kao PRIVREMENO stanje, cak i ako imate KLINICKU depresiju i ako doktor vam kaze da nema oporavka, sjetite se primjera s televitzije ili novina, di su osobama govorili "imate rak, necete prizivit" a ljudi se oporavili, pa nakon 20god sta lezi na aparatima u komi, probudi se! NE PRIHVACAJTE DEPRU KAO TRAJNO STANJE, VEC KAO ALARM ZA PROMJENU!

Neke stvari koje sam ja ucinila.

1. Uzela mob i kontaktirala sve ljude, cak i one koje nisam dugo vidila ili sam samo bzvz upoznala, poslala svima poziv za kavu, od toga mi je jedan ex kolega javio se da radi tulum i da dodem, ja sam mislila da toga samo ima u seriji Sex and the City al bogami, dosla ja, u stanu pun stan studenata! on zivio s cimerima, pili, bila jos jedna ex kolegica tu, saznala za jedan studentski posao, bas na tom tulumu i poslala bezveze prijavu (mislila da me nece primit-tipican znak depre i niskog samopouzdanja, kao sto cu pokusavat kad me ionako primit nece), kad dobila posao.

2. Ja sam kuzila da nesto samnon nije u redu, da gubim volju za tusiranjem - odmah tada sam trebala potrazit pomoc psihologa!! cak mi je i prijateljica spomenula da je njoj psihologica promijenila zivot kad joj je tesko bilo i dala mi broj pa ako se odlucim.
ja sam to odbijala jer sam mislila da sam ja snazna, malo cemo self help knjige, citati s neta, hej hoj, pozitiva.
Mislila sam da je odlazak psihologu slabost, da sam ja sposobna to sama rijesiti, prokuziti, da mi je vratiti vrijeme davno bih prije otisla, ali mozda sve ima svoje vrijeme.

3. Mene je bicikl spasio, kupila sam ga i pedalirala, prvo bih disala ko da cu dobit infarkt, JEDVA pedalirala, priznojena isla, stajala po putu 3-4 puta, a vozila po RAVNOME
Ali bila sam uporna, pa sam stekla kondiciju i jednom na malo duljoj pauzi na faksu san umisto kafica, udrila djir oko CILOG Marjana i vratila se na faks, naucila sve o biciklama, tijelo mi se pocelo oblikovati, samopouzdanje isto poraslo, osjecala sam se nekako mocno na bicikli haha, ljudi me poceli pitat savjete oko kupnje bicikla, a ja umjesto da sama sebi budem dovoljna, bila tuzna jer sam solo, hahah tipicno zensko, uvijek nesto fali, kao dobra meni moja bicikla, jos da mi je nekog biciklistu :P )

4. Odlazak, selidba od obitelj, odmah zapicila za inozemstvo, sama, nije me niko cekao, nisam se nikome pristekala, znaci mozete i to sami izorganizirati, ako krenete istrazivati i prikupljati informacije preko neta...

5. ovako sve to djeluje laganini, ali ja znam koliko me depra usporila, koliko toga sam propustila, koliko mi je lose bilo kad sam imala suic.misli, kad sam plakala u psihologice i rekla da ja zelim zivit, da ne zelim se ubit, da zelim da tih misli nema, doslovno sam jedno vrijeme imala takve nocne more, ja sma mislila da je gotovo, da san pukla i ajde bok, da je moj zivot gotov, kad san krenila na PT isto sam imala strahove da je ovo trajno da cu poludiit, ali zapisivala sam sebi u tekicu nakon svakog odlaska razmisljanja i vidim napredak. nismo svi isti ali ljudi univerzalno je da fizicka aktivnost, niko ne ocekiva da trcite maraton, ali da krenete bicikl, plivanje, setnje, pa mjenjanje prehrane, pa natjerat sebe i otic upoznat ljude, ne moras biti nasmijan i samo budi prisutan tome druzenju, kako da se izrazim, ovo je kao da vam je noga u gipsu, i skines gips, noga je mlitava, moras ju koristiti da bi ozdravila, tako je i s depricom, necete odjednom ako dugo niste izisli iz kuce na nekom druzenju biti woow super hepi, ali vazno je da odete, da se krecete!!!

6. ja sam skuzila da je mene uvijek mucilo sto ce drugi misliti,al sad sam skuzila da nek misle sta hoce pa ne mogu ja sliku o sebi stvarat na osnovu nekog drugog sta je rekao o meni?

haljina u izlogu, nekome ce se sviditi, neko ce reci da takvo sto nikad ne bi obukao, neko ce promisliti da je ok haljina, al trebalo bi ju malo prepraviti, misljenje o vama moze svako imati kakvo on zeli, ali to nije mjerilo vase kvalitete, sami sebi postavite neki svoj sustav vrijednosti u glavi, kakve ljude zelite imati u vasem okruzenju, kakvi hobiji, ako nemas nit jednu ideju u glavi, proguglaj "sportski klub", "centar mladih", "volontiranje (ime grada di zivis" , ako si u nekoj selendri a mlada si osoba i zivot ti prolazi, molim te ne odustaj od sebe, nekad nije do nas, nego do okoline i toga sto nema mogucnosti oko nas, ovdje pisu ljudi iz razlicitih gradova i razlicitog stupnja obrazovanja, deprica se javlja kada ljudi su nezadovoljni svojim zivotom, kad treba unijeti promjene, ne prihvacam da ne moze bolje i da se na ovo stanje ne moze utjecati, jednostavno ne prihvacam, ali tempo nije kod svakoga isti, neko ce brze se izdignuti, nekome treba duze, ali ne odustajte od samog sebe!

[Lola 27]

Ja bi rekla da ova Elicea počinje djelovati,digla sam se ,odmah obukla i bacila na čišćenje i organiziranje ormara.Pobacala staru robu i posložila ovo ostalo po godišnjim dobima i po tome šta sa čime ide.Zaljepila sam kukice na ormar i posložila kaiševe,još moram kupiti kutiju za šešire .Onda sam prešla na kupaonu ,sve staro pobacala i dezinficirala ormariće i posložila sve po veličini.I onda opraala cijelu kupaonu i očistila mačje wc,skuhala ručak ,sjela na terasu i pojela.
Bolje je u svakom slučaju ,osjećam se nekako hype.