Moze li se potpuno preboljeti stara ljubav?

[The Maystor]

Stiglo je proljece, a mene isti stari nemir pokrece....rece Halid Beslic u staroj dobroj pjesmi koja tocno opisuje ono sto proteklih nekoliko tjedana {a vjerojatno i vise} osjecam.

Dakle, sjecanje na staru ljubav ponovo bjese intezivnije, premda je proslo 15 mjeseci od prekida.

To me malo pocelo onako upucivato na to zaista se onak pitam, zaista bih zelio znati moze li se bas potpuno {ili barem 93%} preboljeti stara ljubav?

[versilov]

da, kako godine idu tolko su irelevantnije...pogotovo ako radiš nešto šta voliš il si (djelomično) ispunjen, a inače i sa starenjem shvatiš da to nisu toliko prebitne stvari, nekako, da nije bilo to bilo bi nešto drugo... pa onda i bude to nešto drugo, pa i to opet nakon nekog vremena ne bude bitno...

ne mogu ti to opisat, tolko ljudi i događaja bude da na kraju te briga, mislim, stalo ti je, al te nekako i briga, nije ti stalo na onaj način ko u tim ranim mladostima, tom emotivnom impresionizmu kojem smo svi izloženi... ma vidićeš.

kroz 10ak godina se ni ne sjećaš nikog više nešto il se pokušavaš pa ni ne moš ni da hoćeš...

[calea]

To ovisi jedino i isključivo o tebi i tome koliko se želiš zadržavati u prošlosti ili zatvoriti to poglavlje i krenuti dalje.

[The Maystor]

A ko ce znat, onak imam 27 godina i nekako mi se cini da dolazim do nekih bitnih odluka, a opet jos me gnjavi to sto imam dosta strahova i sto mi drustveni zivot vrlo slab , a i povuceniji sam covjek, tako da ta ljubav koja me prije grijala je bila prilicno snazna za mene, premda je trajalo pet mjeseci.

Nakon toga su uslijedile neke polovicne zaljubljenosti, ali nije tu bilo tolko zara kao u ono vrijeme

[calea]

Možda bi onda bilo bolje pozabaviti se tim strahovima i povučenošću, nego se baviti nečime što je završilo?

Od goreg uvijek ima gore, ali bome i od boljeg bolje. Ne bi li onda bilo bolje težiti boljem? Počevši i od sebe samog?

[The Maystor]

Pa, valjda, ma nastojim gledat na sebe, na okolinu, pa i lokalno i globalno pozitivnije, al ponekad me to vodio u prenaivni optimizam, vodilo me tamo gdje nisam uspio istaknuti svoj doprinos.

Ko i s poslovima, dugo mi je trebalo da nadjem, a kad sam naso sam vecinom uzivao, onda firma propala pa mi opet dugo trebalo za nove prilike, tako da mnoge stvari su onako, kod mene nedovoljno izrazene, imam puno zelja, a vecinu toga ne uspijem realizirati, a nesto i sto barem malo uspijem, bude ugkavnom ispod trecine onoga sto sam planirao, onga sto sam htio realizirati

[The Maystor]

Nekako mi se cini da nisam siguran jesam li i koliko spreman za novu ozbiljniju vezu. Doduse, nisam siguran ni da li bi me eventualna nova veza i ispunila.

Vjerujem da ce se barem neki lijepi snovi ispuniti, vjerujem da ih i mogu ostvariti, ali me zbunjuju cesti padovi raspolozenja.

Jedna prijateljica mi se veoma svidja, ali rijetko kad se nadjemo nasamo, i nekako zelio bih izbjeci zaljubljenost, zato sto je to sad i dulje vec poznanstvo i bilo bi mi tesko ako me odbije, jer se bojim prijateljstva, a i inace imam jako malo prijateljica.

[salevart]

Slicno je i kod mene. Znaci vec jedno vrijeme sam.
I naravno s vremena na vrijeme se prisjetim nekih ljepih trenutaka iz bivse veze, mislim da gotovo svima koji su sami dodje da se u ponekim trenucima prisjete ljepih i sretnih trenutaka iz proslih veza.
Naravno pitanje je koliko smo bili emotivno ispunjeni, odnosno ispraznjeni, slomljeni dok je doslo do prekida, mislim da je to najbitnije za dalje koliko cemo se prisjecati tih proslih veza.

[Lord Byron]

The Maystor kaže:

Dakle, sjecanje na staru ljubav ponovo bjese intezivnije, premda je proslo 15 mjeseci od prekida.

Ima svakakvih ljubavi - pa i nepreboljivih ljubavi. Ali, neprebolijevanje nečega što je trajalo pet mjeseci (a ne spominješ nikakav tragičan završetak - dade se zaključiti da ste se razišli onako kako se ljudi inače razilaze) puno više ukazuje na bijeg nego na neprebolijevanje.

Ljudi naprave oltar od nečega takvog, uzmu ono što je bilo, po potrebi radi većega sjaja nadodaju i ono što nije bilo - i imaju se gdje skriti od sadašnjosti.

[The Maystor]

A onako, sta rec, ona je bila i prilicnoj depresiji, a to je onda mene povuklo prema dole, a opet u njoj sam vidio veliki potencijal, povucenija je bila od mene, a ja sam bio prilicno povucen, nakon prekida i jos povuceniji....nije islo, a mozda je moglo ic, ko zna.

Najvise mi fali dugi razgovori prek mobitela, cesto bih se uzivio u neku ulogu, tipa doktor, direktor, menadjer, ribar, putnik, glazbena zvijezda, glasovno bih emitirao poznate licnosti, fale mi zagrljaji, pogledi, poljupci, elan, adrenalin.

A eto, ko zna, ponosan sam na sebe sto sam joj povremeno uljepsavao dane, a tuzan sam sto sam eto, povremeno previse bio depresivan i tuzan zbog njezinih cestih promjena.


Ah, da, inace se nastojim rjedje prisjecavati, zbog toga sto bi me ucestalo odvelo u nostalgicnu depru, no ovih blagdanskih dana plus to sto mi nedavno bjese i rodjendan me malo dalo zamisliti.

[skorpionka87]

Naravno da može.
Sva sreća
Vrijeme liječi sve, nekom treba duže, nekom kraće...ali sve se preboli 🙂

[dire Dawn]

Proslo je previse vremena da mozes reci da volis nju. Makar ti to mislio.
Volis ideju nje, ono sto je ona bila tada. U nekim ljepsim i sretnijim vremenima.
Ovu nju danas vise ni ne poznajes.

I to je problem.
Prestati voljeti osobu od krvi i mesa, sa manama i vrlinama je ipak lakse (iako ne i lako!) nego predtati voljeti iluziju.

U tvojim mislila je ona idealna i savrsena, vrijeme je lijepo, sunce sija i vi ste stvoreni jedno za drugo.

U stvarnosti ste steanci, vani pada kisa, a ti se zbog (trenutno loseg stanja) grcevito drzis za neka prosla, ljepsa vremena.

To je cesto, ljudski i normalno.
Takodjee nije bas zdravo iliti - kako ce te sad oduseviti netko tko nije savrsen dok ti u glavi volis viziju neke idealne zene koja samo igrom slucaja ima oblicje tvoje bivse.
U rangu onog da se zaljubis u lik iz serije ili neku glumicu.
Onoliko koliko je to stvarna zena, jednako toliko je daleko od tebe i samim time je ustvari nestvarna.

Kod mene je (uz dijelove gore navedenog) bilo prisutno i to sto sam ja s njim bila dobro. Ne radi njega, nego je taj period za mene bio super.
I onda, kad vec ne mogu voljeti sebe (jer sam emocionalni invalid), okrenem osjecaje prema osobi koja je taj dobar period prozuvjela samnom.
Mozda djelomicno i u nekoj nerealnoj nadi da bi, kad bi "mi se vratio", skupa s njim dosla i ta ja koja je dobro.

Najvece otrijeznjenje sam dozivjela kad sam od njega dobila isti feedback. Ja mu nisam nista govorila, ali on je zapoceo temu "nas". Nas koji su prestali postojati 2008.. Kad je krenuo sa idealiziranjem, sa nekim idejama za sada... Shvatila sam koliko je to krivo i da ja to naprosto ne zelim.
Iskreno mi je drago sto mu nisam prije toga spomenula "e znas, meni je mozda stalo", jer sumnjam da bi se mogla "iscupat" iz situacije tako lako.
Ovako sam mu skrenula pozornost na sve ono sto ima sad, na cinjenicu da mene ni ne poznaje inda je proslo previse godina za ista. Ikad.

Svejedno sam ispala kuja .

[AngerMan]

Delusions, too, die hard with memory. Only the savage regard the endurance of pain as the measure of worth. Forgetting pain is convenient, remembering it: agonizing.

Da, ne, možda, ovisi. Vrijeme ne liječi ništa. S vremenom jedino razviješ određenu dozu selektivne empatije. Malog unutarnjeg sociopata koji za zdravlje i funkcioniranje ostatka populacije glave otima neželjene bite i byte te baca ih u tamne zakutke sjećanja. Ali da prestaju biti dio tebe, teško.

[The Maystor]

Jest, mislim da je rikec o tom idealiziranju, bas to u stilu omiljene zene iz snova ili iz telke.....da, realno jest proslo puno vremena, al taj neki ideal, eh, ipak mislim da kada bih upoznao zenu koja je ajmo rec 80% slicna toj bivsoj, mislim da bih se zaljubio, ali da bih sada ipak i osjetno zrelije reagirao na neke njene postupke.

[The Maystor]

Cini mi se da zapravo mnoge zelje bivaju predaleko bas zbog toga sto nisam dovoljno cijenio sebe, bas zbog toga sto sam se previse usredotocio na druge i taj naivni optimizam me doveo do toga da rjedje mogu napraviti ono sto zaista zelim.

[Patsy]

The Maystor kaže:

Jest, mislim da je rikec o tom idealiziranju, bas to u stilu omiljene zene iz snova ili iz telke......

čuj, ljudski mozak i jest programiran tako da kako vrijeme prolazi, pamti samo lijepe stvari.. inače bi svi već odavno završili u ludari, to je obrambeni mehanizam kojeg smo razvili kao vrsta. Tako da ne bih rekla da idealiziraš već prije da se sjećaš lijepih stvari iz vaše veze i nema ničeg lošeg u tome, pogotovo ako u međuvremenu nisi bio s nekom novom osobom, onda ti se misli uvijek vraćaju na tu zadnju..

ono čega se trebaš također prisjetiti jest da je očito bilo i loših stvari i da s razlogom više niste skupa. meni je nakon prekida s vremenom stvarno postajalo sve lakše i lakše ali svako toliko uvatila bi me tuga i žal za bivšim, mada sam znala da je dobro što više nismo skupa. s vremenom je i to nestalo.

[The Maystor]

A praznina u srcu negdje ipak ostaje, jer zivot donese pregrube izazove

[calea]

Praznina u srcu ne mora ostati. Može ostati i popunjeno jednim lijepim iskustvom i sjećanjima koje ostaviš iza sebe. Sve je u perspektivi

[The Maystor]

Eh da, a sta rec ...perspektiva mi je dosta mjesovita, nekako ono, nadam se boljim nacinima zivota, ali nisam siguran koliko sam spreman vjerovati u to.

[calea]

Eto tu ti je odgovor
Koliko si sam spreman, toliko ćeš postić