Predrasuda?

[goranbo]

@Krvnik

ne govorim iz predrasuda, nego iz iskustva.
i kome to 'nam'?

Pa Nam, meni i Bluebird

Zezam se, baš zanimljiv topik. Šteta kaj ne stignem sve pročitati.

Krvnik, ti si ezoteričar a ne filozof.

kukanje je posljedica i manifestacija predrasuda o sebi.
a pored toga kukanje je najčešće klasični primjer predrasuda.
naime, osoba koja kuka želi prikazati sebe bespomoćnim u odnosu na negativne okolnosti na koje se žali, pa pribjegava generalizacijama, što se prepoznaje po općenitim sudovima koje narikači i žalitelji uglavnom koriste.

U ezoterici se to naziva glamur ili sljepilo (eng. glamour). To je iluzija ja emocionalnoj razini. Samosažaljenje je jedan od tih glamura. A strah je temelj svih glamura, najveći od svih glamura, kao što je ovdje dobro uočeno.

Zanimljivo je to promatrati kao iluziju na eocionalnoj razini. Isto ka što je Nitko i ništa po mei zanimljivo rekoa da je filozofija osvještavanje tih predrasuda.
Iluzije se na bilo kojoj razini ože riješiti samo tim osvještavanjem ili uočavanjem. I onda kada se uoči tu stvar, tvorbu, što us ebi podrazumijeva jedan odmak, odstojanje, onda je se samo treba ignorirati te isto nestaje.

To je jedan od temeljnih ezoterickih nacela, energija ide tamo kuda i misao. AKo potiskujemo te neke osjecaje i iluzije na osjecajnoj razini ili radimo s njima suprotno, one ce samo biti sve snažnije. A ako ih ignoriramo, onda izumru od "izgladnjelosti".Ignorirati iuh ne možemo ako ih nismo uočili/osvijestili.

Dakako, strah može bitii na mentalnoj razini, kao i sve te ostale iluzije, ali obično su one kod nas na emocionalnioj razini jer smo svi emocionalno polarizirani - sjedište svijesti nam je uglavnom na emocionalnoj razini. Kada postaneo mentalno polarizirani - sljedeći korak u našem razvoju - i steknemo kakvu takvukontrolu nad emocionalnim tijelom i reakcijama, tada te iluzije lijepoo predju na mentalnu razinu.

Ajde da stavim i jedan link na clanak s naslovom Iluzija (prijevod je kakav takav, tad mi to još nije najbolje išlo) od ezoteričara B. Crema (To je u stvari njegoiv govor s jedne konferencije, meni dosta, kak bi reko, zanimljiv i prosvjeljtujuć govor; vikojima je ezoterika malo strana, preskočite dijelove koji su preezpoterički za vas i nema beda)

ILUZIJA

[Apemant]

labellina kaže:

Pretpostavku ima onaj koji je otvoren za sve opcije
u svom razvoju i spoznajama
i koji svoje stečeno znanje koristi
za donošenje zaključaka
da bi došao do novih spoznaja

Onaj s predrasudom "sve zna"
(i bez spoznajnog procesa)
to je tako i nikako drukčije

Složio bih se. Dapače, s vremenom sam stekao običaj svako malo ubacivati frazu 'pretpostavljam da...' - tako da ne bude zabune.

No, kako razlikuješ spoznaju od predrasude? Ziher svatko tko gaji neku predrasudu misli da je riječ o spoznaji, zar ne?

Isto vrijedi i za dihotomiju 'fact' vs. 'opinion'. Amerikanci misle da nema problema u toj distinkciji (nevjerojatno, ali svi Amerikanci koje sam upoznao u cybersvijetu, koliko god inače bili tupi, znaju se pozivati na razliku između mišljenja i činjenice. Tamo to uče u osnovnoj školi ili što?) - no ja mislim da nije baš tako trivijalno raspoznati kad se radi o jednom, a kad o drugom.

[labellina]

Apemant kaže:

Složio bih se. Dapače, s vremenom sam stekao običaj svako malo ubacivati frazu 'pretpostavljam da...' - tako da ne bude zabune.

No, kako razlikuješ spoznaju od predrasude? Ziher svatko tko gaji neku predrasudu misli da je riječ o spoznaji, zar ne?

Spoznaju kreiramo objektivno
uz pomoć provjerenog znanja,etike,morala i "terenske prakse"
Predrasude, obratno,tj. subjektivno
Donosiš unaprijed zaključke- bez prethodnog razmišljanja,
bez kritičkog osvrta dal je moralno i etički ispravno..
Samo zato
jer tako kaže i misli tvoj tata,prijatelj
il tamoneki neprovjereni i nepriznati autoritet
samo zato jer mu se diviš

[Apemant]

labellina kaže:

Spoznaju kreiramo objektivno
uz pomoć provjerenog znanja,etike,morala i "terenske prakse"

Ne bih htio cjepidlačiti, no što je 'provjereno' znanje? Koja je razlika između provjerenog i neprovjerenog autoriteta?
Da ne pričamo o provjerenoj etici i moralu. Tu te tek gubim.

Što se terenske prakse tiče, opet, znalo je biti primjera gdje praksa navodi na krivi put. Recimo, Aristotel je tvrdio da je očito kako je zemlja nepomična, jer da se giba, onda bi nas vjetar otpuhao s površine. Nešto recentniji primjer je čuveni Michelson-Morleyev pokus koji je 'dokazao' da je brzina svjetlosti konstantna u svim smjerovima, a prije par godina se pokazalo da je eksperiment jednostavno pogrešno izveden, tj. da pretpostavlja neke stvari o prirodi svjetlosti koje ne stoje (konkretno, pretpostavlja da se svjetlost 'odbija' od glatke površine, dok se ustvari najprije absorbira, pa onda odmah emitira). Drugim riječima, čak i da svjetlost ne putuje u svim smjerovima jednakom brzinom, pokus bi pokazao isto - što znači da smo do specijalne teorije relativnosti došli - pukim slučajem.

labellina kaže:

Predrasude, obratno,tj. subjektivno
Donosiš unaprijed zaključke- bez prethodnog razmišljanja,
bez kritičkog osvrta dal je moralno i etički ispravno..
Samo zato
jer tako kaže i misli tvoj tata,prijatelj
il tamoneki neprovjereni i nepriznati autoritet
samo zato jer mu se diviš

Teško je sa sigurnošću ustanoviti što je objektivno a što subjektivno. Čovjek može imati subjektivan dojam da je njegovo mišljenje zasnovano na objektivnim činjenicama - premda, recimo, nije. Točnije, ja imam subjektivni dojam da se to ljudima ponekad zna događati.
Što se kritičkog osvrta tiče, prije nego što provjerim je li nešto 'moralno i etički ispravno', najprije se moram zapitati što je uopće moral, što etika, te na čemu to mogu utemeljiti. Ne'š ti kritičkog osvrta gdje moral i etiku uzimaš zdravo za gotovo, samo zato što to tvrde neki provjereni autoritet kojima se diviš.

[labellina]

Apemant kaže:

Ne bih htio cjepidlačiti

to se zove filozofiranje
pitanja su ti na mjestu
pa shodno tome mislim da znaš i odgovore
pa je ipak cjepidlačenje

Apemant kaže:

Teško je sa sigurnošću ustanoviti što je objektivno a što subjektivno. Čovjek može imati subjektivan dojam da je njegovo mišljenje zasnovano na objektivnim činjenicama - premda, recimo, nije.

tada ga podsjetiš da je predrasudan
-jer su tvoje spoznaje zrelije,
ako si fazu kroz koju on prolazi sam apsolvirao

[Apemant]

labellina kaže:

to se zove filozofiranje
pitanja su ti na mjestu
pa shodno tome mislim da znaš i odgovore
pa je ipak cjepidlačenje

Ne znam odgovore. Imam samo neke teorije, pretpostavke i subjektivne dojmove. Patim od potrebe za matematičkom izvjesnošću u realnom svijetu... nešto poput Descartesa. To ti je bio tip koji je sa 20 i kusur godina, manje nego što ja imam sada, zaključio da je dovoljno naučio od drugih ljudi (npr. raznih autoriteta, poput Aristotela koji je onda bio bog i batina) i da sada želi doći do potpuno sigurne spoznaje oslanjajući se isključivo na svoje vlastito promatranje, istraživanje i logički aparat (imajući veliko povjerenje u isti, i to s pravom. Kolikim je samo matematičkim konceptima Descartes postavio temelje...)

labellina kaže:

tada ga podsjetiš da je predrasudan
-jer su tvoje spoznaje zrelije,
ako si fazu kroz koju on prolazi sam apsolvirao

Hmm, ali problem je kad je taj netko nekoliko stepenica iznad mene. Recimo, Spinoza. Treba imati debelu kožu da uvjeriš sam sebe kako je tvoje mišljenje o Spinozi objektivno, tj. da je on zaista bio puno više subjektivan nego što bi to bio spreman za sebe priznati.

Također je velik problem kad percipiraš sljedeći fenomen: vidiš dvije osobe za koje vjeruješ da su obje razumne i da teže objektivnosti - no ne mogu se složiti oko neke... 'spoznaje', pri čemu obje za sebe tvrde da su objektivne, a za drugu stranu da je podlegla subjektivnosti. Čim uvidiš da je takva situacija moguća (a ja sam ih doživio), automatski ne možeš više izbjeći sumnju u objektivnost svoje spoznaje, ako netko (također razuman kao i ti) tvrdi da je to nije spoznaja, nego zabluda. Naravno, tu mislim na komplicirane stvari, oko jednostavnih obično se postiže opći konsenzus... - premda u biti ni jednostavne stvari nisu tako jednostavne kad malo zagrebeš ispod površine.

Mene uglavnom muče pitanja u sferi etike i morala, te usko vezano uz njih, pitanje ljudske vrijednosti i vrijednosti uopće. Sve zajedno mogli bismo to nazvati 'sustav vrijednosti'. Čini mi se da i etika i moral proizlaze iz njega (doduše, moral bi mogao biti i posve praktična stvar). No kako on nastaje (sustav vrijednosti)? Također, kad čovjek spozna (ili mu se učini da je spoznao) na čemu je utemeljen, kako je nastao (njegov sustav vrijednosti), kako se to reflektira na odnos prema istom?

Eto, odlutah opet od teme. No, držim da su digresije dobrodošle na forumu koji se zove 'filozofija' - ako tu riječ ne shvatimo baš smrtno ozbiljno.

[blue bird]

O, najbolje je od svega biti sofist...i tako nikad kraja....a kaj je to 'predrasuda'....khm...kad bolje pogledamo - nema je...ohoho....migolji nam...dajmo da izmigolji totalno...o filozofijo moja nesretna... ako je kod tebe sve isto, kako god okrenes...i kad bijelo ispadne crno i obrnuto..po potrebi

[labellina]

blue bird kaže:

O, najbolje je od svega biti sofist...i tako nikad kraja....a kaj je to 'predrasuda'....khm...kad bolje pogledamo - nema je...ohoho...

Sofist...
Slažem se
A i kraj rečenice ti je prikladan
Ako se nadoveže na tebe,izjavit će:
Predrasuda je kao i Djed Mraz
Ima ga..
Svi su ga vidjeli...

Šeta po gradu
a zapravo ni ne postoji

[Apemant]

blue bird kaže:

O, najbolje je od svega biti sofist...i tako nikad kraja....a kaj je to 'predrasuda'....khm...kad bolje pogledamo - nema je...ohoho....migolji nam...dajmo da izmigolji totalno...o filozofijo moja nesretna... ako je kod tebe sve isto, kako god okrenes...i kad bijelo ispadne crno i obrnuto..po potrebi

Čini mi se da brkaš sofizam sa skepticizmom. Sofist itekako zna što vjeruje i što misli, a trikove koristi da bi zbunio protivnika i naveo vodu na svoj mlin. Skeptik, s druge strane, istinski sumnja u stvari koje sofist poteže iz čisto praktičnih razloga.

Dakle, ako ti tvrdiš da sam ja zapravo sofist, a ne skeptik, onda znaš o meni više nego ja sam o sebi. Koje bih ja mogao imati praktične razloge da se služim sofizmima na ovakvoj jednoj grupi? Sofisti su inače bili filozofi-plaćenici, vrlo praktična čeljad. A ja sam sve samo ne praktičan čovjek.