IVAN ARALICA pisac koji je izgubio ili nikad nije imao"ključ"?

[alim]

.. čitao sam ambru i fukaru .. odlični ..
.. slabo se razumijem u stil i književnost ..
.. znam što je htio reći .. i to je rekao ..

.. to što je rekao za mesića .. to je još živo .. ne vjerujem da bi se moglo reći bolje .. slušam ga kada priča o mrtvim vatrogascima .. nekad je skupljao stručnjake na sastanku da riješe gospodarstvo u hrvata ..
.. taj je mesić još živ .. i ta država .. jebi ga .. ta ista ambra .. to isto ništa ..

.. i fukara je odlična ..
.. to su ti bosanci .. to je joža zagorac stvorio od jednog naroda ..
.. istočno i zapadno sarajevo .. kušćurica i njegov otac .. pljunuti sebi u oči da bi ti francuzi pljeskali na dobroj pljuvački ..
.. šoroš .. propuh .. fukara .. raja koja nije vrijedna čovjek da pljune na nju ..

.. stvarno je za usporediti sa andrićem ..
.. i baš te muslimane .. normalne .. žive ljude .. iza njih jedna sila .. normalna .. i jaka i svakakva .. turska .. koju su poslije zvali i zaostala i svakako .. a koja je i svašta radila i svašta gradila .. i svašta znala ..

[Hroboatos]

augustin kaže:

U svakom slučaju u obje stvari je bitan koncept početka, upoznavanja s piscem. Naslov romana s tim nema nikakve veze. Iz naslova romana čovjek ne bi nikada trebao iščitati što ga čeka unutra. Ali eto meni se dogodio previd. Naslov romana "Fukara" mi je bio toliko odbojan da sam samo napisao da ne mora prolaziti gore navedene provjere. Forumska ponesenost

Sve u svemu, o "Fukari" ne možemo diskutirati bez politički obojenih motiva, a to joj je, za mene, još jedan veliki minus. A satiru poimam na drugačiji način.

Prvo-Fukara je nadimak jednog od glavih likova romana. Ne vidim što je tu odbojno- mogao mu je nadimak biti Pajser ili Pegla.

Drugo- politički obojeni motivi (recimo tako) itekako su nazočni u većini literature, uključiv i najveću. "Bjesovi" Dostojevskog, po sudu mnogih jedan od 4-5 najvećih romana ikad napisanih, pravi je politički pamflet protiv svega "lijevog" u Rusiji onoga doba (a ne samo terorističkih anarhista). Swiftovo remek djelo "Priča o buret" žestok je napadaj na katolike, luterane i kalviniste, s ciljem afirmacije anglikanske crkve.

Da ne duljim- kakvoća nekoga fikcionalnoga djela nema veze s činjenicom je li autor pristran ili debelo jednostran u raspravljanju teme koja je centralna u djelu. Uspjelost ili neuspjelost romana mjeri se drugim kriterijima.

[revolucionar]

Hroboatos kaže:

Prvo-Fukara je nadimak jednog od glavih likova romana. Ne vidim što je tu odbojno- mogao mu je nadimak biti Pajser ili Pegla.

Drugo- politički obojeni motivi (recimo tako) itekako su nazočni u većini literature, uključiv i najveću. "Bjesovi" Dostojevskog, po sudu mnogih jedan od 4-5 najvećih romana ikad napisanih, pravi je politički pamflet protiv svega "lijevog" u Rusiji onoga doba (a ne samo terorističkih anarhista). Swiftovo remek djelo "Priča o buret" žestok je napadaj na katolike, luterane i kalviniste, s ciljem afirmacije anglikanske crkve.

Da ne duljim- kakvoća nekoga fikcionalnoga djela nema veze s činjenicom je li autor pristran ili debelo jednostran u raspravljanju teme koja je centralna u djelu. Uspjelost ili neuspjelost romana mjeri se drugim kriterijima.

da ali Aralica nije ni Dostojevski ni Swift

[Hroboatos]

revolucionar kaže:

da ali Aralica nije ni Dostojevski ni Swift

Au odgovora.

[revolucionar]

Hroboatos kaže:

Au odgovora.

zato što je Dostojevskog i Swifta stvorila istorija a ne politika

[Maslina]

Meni je Aralica oduvijek bio zanimljiv i s guštom sam čitala njegove knjige još u srednjoj školi. Možda i djelomično jer sam rođena u kraju koji on često opisuje u svojim povijesnim romanima, te su mi bliske narodne legende koje je utkao u svoje knjige, kao ona o Divi Grabovčevoj. Najdraže njegovo djelo mi je Psi u trgovištu, a kao Araličinu najveću kvalitetu bih navela uvjerljive i životne likove koji žive svoj život kao stvarni ljudi, a ne kao povijesne ikone iščupane iz konteksta.
Njegovo djelo u svakom slučaju ne bih nazvala ognjištarskim, jer je nesumnjivo kvalitetno.
Novije knjige mu nisam čitala jer više nemam uopće strpljenja za čitanje beletristike, pogotovo ne domaće i neki njegovi ispadi su mi dokazali da je malo prolupao, pa sam tako otpisala i njegove novije romane.

[Hroboatos]

Maslina kaže:

Njegovo djelo u svakom slučaju ne bih nazvala ognjištarskim, jer je nesumnjivo kvalitetno.

E Letica, crni Letica...Letica je skovao taj naziv koji su razni uguzljubi pretvorili u nešto negativno. Realno, ognjištari (kao pisci) autori su koji tematiziraju narodni etos i mitos- npr. Reymont, Šolohov, ...čak i Walter Scott.

Novije knjige mu nisam čitala jer više nemam uopće strpljenja za čitanje beletristike, pogotovo ne domaće i neki njegovi ispadi su mi dokazali da je malo prolupao, pa sam tako otpisala i njegove novije romane.

Dakle, ne znaš o čem se radi. Tako reci i gotovo.

[revolucionar]

Hroboatos kaže:

E Letica, crni Letica...Letica je skovao taj naziv koji su razni uguzljubi pretvorili u nešto negativno. Realno, ognjištari (kao pisci) autori su koji tematiziraju narodni etos i mitos- npr. Reymont, Šolohov, ...čak i Walter Scott.


Dakle, ne znaš o čem se radi. Tako reci i gotovo.

što znači da Aralica nije spadao pod ovaj pojam u pozitivnom kontekstu

[Hroboatos]

revolucionar kaže:

što znači da Aralica nije spadao pod ovaj pojam u pozitivnom kontekstu

Ajd otpili, vidiš da te nitko ne šljivi. Nemaš što reći, nemaš pojma i stoga su tvoja pisanija besmislena.

[rompepe]

Hroboatos kaže:

Ajd otpili, vidiš da te nitko ne šljivi. Nemaš što reći, nemaš pojma i stoga su tvoja pisanija besmislena.

ocigledno ga dovoljno sljivis da mu posvetis upis. no, nastranu logicke nedosljednosti, nema mjesta zaostravanju tona...

[manitusha]

augustin kaže:

Da, priznajem, zvuči poput gluposti, uhvatio me umor kasnih sati pa uistinu nisam trebao reći "prva rečenica" već prvi odlomak ili prva stranica, a mogla bi čak biti i stranica iz sredine knjige, a riječ je zapravo o onom pregledavanju knjige kada pokušavamo utvrditi da li nam se unutarnji tok piščevih misli prevedinh u tekst koji čitamo poklapa s našim; da li on pripada onoj grupi pisaca koju prozivamo "moji pisci" koji o čemu god pisali svejedno je jer nam se dopada način na koji izražavaju to što izražavaju.

Nesretna okolnost mi se dogodila da mi se u principu različita ideja "prve rečenice" pomiješala s gore izloženim. Poznato je da su neke prve rečenice romana postale poznate. Primjerice, "Danas je mama umrla. Ili možda jučer, neznam" u Camusovom Strancu (nemoj mi uzimati za zlo što sam u ovom primjeru uzeo dvije; bitan je koncept početka) ili po sjećanju "Bilo je to kada sam gladan...hodao po Krisitijaniji... gradu koji nikog ne ostavlja bez svog traga na sebi" u Hamsunovoj Gladi.

U svakom slučaju u obje stvari je bitan koncept početka, upoznavanja s piscem. Naslov romana s tim nema nikakve veze. Iz naslova romana čovjek ne bi nikada trebao iščitati što ga čeka unutra. Ali eto meni se dogodio previd. Naslov romana "Fukara" mi je bio toliko odbojan da sam samo napisao da ne mora prolaziti gore navedene provjere. Forumska ponesenost

Sve u svemu, o "Fukari" ne možemo diskutirati bez politički obojenih motiva, a to joj je, za mene, još jedan veliki minus. A satiru poimam na drugačiji način.

[revolucionar]

manitusha kaže:

[Hroboatos]

Već rekoh- jadno je što nam je Aralica jedini živući vitalni narativni prozaik. Svjestan sam da vrijeme romanu i noveli istječe (osobno sam ih se i sam zasitio, pa radije čitam neke druge žanrove). No, ipak je šteta što nemamo vrijednih eruditskih autora, dobrih pisaca koji znaju uobličiti priču i stvoriti djela koja ostaju.

Pada mi na pamet susjedstvo. Iako ne čitam- uz pokoji izuzetak- više beletristiku, primijetio sam odličan roman muslimanskog/bošnjačkog pisca Dževada Karahasana "Sara i Serafima". To je kvalitetan moderan roman za kojeg su nevažne klasifikacije je li modernistički ili postmodernistički. Stvarno je dobar, emocionalan i misaon.

Nešto sam i prelistavao opsežnu knjižurinu Mađara Estehazya. Nije mi se dalo čitati, no vidim- kakvoća, vrijedi. Srpsku literaturu ne pratim baš, no generacija značajnih pisaca 1960-1980 (Kiš, Pekić, Bora Ćosić, pa i Kovač) dala je značajan korpus djela u vrijeme dok su Hrvatskom harali bezveznjaci proze u trapericama i rapsodi zagrebačkih klošara Majdak, Majetić i ostali.

Jest da je literatura krenula pitom klasične glazbe i likovne umjetnosti- u crnu rupu, ali još se drži, u tu i tamo dobro napisanim pripovjdnim prozama. Nažalost, kod nas je svjetskoga ranga jedino nenarativni prozaik Tomislav Ladan (Riječi, Etymologicon), Aralica je vrlo dobar, no ostalo ne vrijedi nešto, čak ni na provincijalnoj i "regionalnoj" razini.

Jadno je za jednu nacionalnu književnost kad joj je najbolji još pišući romanopisac gerijatrija iz 1920-ih.

[revolucionar]

Hroboatos kaže:

Već rekoh- jadno je što nam je Aralica jedini živući vitalni narativni prozaik. Svjestan sam da vrijeme romanu i noveli istječe (osobno sam ih se i sam zasitio, pa radije čitam neke druge žanrove). No, ipak je šteta što nemamo vrijednih eruditskih autora, dobrih pisaca koji znaju uobličiti priču i stvoriti djela koja ostaju.

Pada mi na pamet susjedstvo. Iako ne čitam- uz pokoji izuzetak- više beletristiku, primijetio sam odličan roman muslimanskog/bošnjačkog pisca Dževada Karahasana "Sara i Serafima". To je kvalitetan moderan roman za kojeg su nevažne klasifikacije je li modernistički ili postmodernistički. Stvarno je dobar, emocionalan i misaon.

Nešto sam i prelistavao opsežnu knjižurinu Mađara Estehazya. Nije mi se dalo čitati, no vidim- kakvoća, vrijedi. Srpsku literaturu ne pratim baš, no generacija značajnih pisaca 1960-1980 (Kiš, Pekić, Bora Ćosić, pa i Kovač) dala je značajan korpus djela u vrijeme dok su Hrvatskom harali bezveznjaci proze u trapericama i rapsodi zagrebačkih klošara Majdak, Majetić i ostali.

Jest da je literatura krenula pitom klasične glazbe i likovne umjetnosti- u crnu rupu, ali još se drži, u tu i tamo dobro napisanim pripovjdnim prozama. Nažalost, kod nas je svjetskoga ranga jedino nenarativni prozaik Tomislav Ladan (Riječi, Etymologicon), Aralica je vrlo dobar, no ostalo ne vrijedi nešto, čak ni na provincijalnoj i "regionalnoj" razini.

Jadno je za jednu nacionalnu književnost kad joj je najbolji još pišući romanopisac gerijatrija iz 1920-ih.

što znači da je Aralica propali pisac koji je davno izgubio "ključ".

[contra rationem]

Hroboatos kaže:

Nešto sam i prelistavao opsežnu knjižurinu Mađara Estehazya. Nije mi se dalo čitati, no vidim- kakvoća, vrijedi. Srpsku literaturu ne pratim baš, no generacija značajnih pisaca 1960-1980 (Kiš, Pekić, Bora Ćosić, pa i Kovač) dala je značajan korpus djela u vrijeme dok su Hrvatskom harali bezveznjaci proze u trapericama i rapsodi zagrebačkih klošara Majdak, Majetić i ostali.

Also, Majdak i Majetić ni nisu pisci s pretenzijama. To je mladenačka literatura jednog vremena i prostora.

[augustin]

Hroboatos kaže:

Prvo-Fukara je nadimak jednog od glavih likova romana. Ne vidim što je tu odbojno- mogao mu je nadimak biti Pajser ili Pegla.

Znam da ni ovo što ću sada napisati nema neku utemeljenost u nekakvoj "školskoj analizi književnog dijela", ali uistinu, mogao je roman nazvati nekako drugačije. Većina satira ipak ne nosi naziv ili nadimak lika kojeg hoće ismijati jer se smatra prije svega i dostojnim književnim djelom. Baš to što Aralica naziva svoj roman po liku kojeg ismijava - a to mi samo moja intuicija govori - upućuje da mu je više stalo do toga da ljudi tu knjigu zapamte po tome koga je on tu dohvatio na zub nego da je zapamte i kao književni tekst. A to je ono što mu se može zamjeriti a da se "Fukara" nije ni uzela u ruke...

Hroboatos kaže:

Drugo- politički obojeni motivi (recimo tako) itekako su nazočni u većini literature, uključiv i najveću. "Bjesovi" Dostojevskog, po sudu mnogih jedan od 4-5 najvećih romana ikad napisanih, pravi je politički pamflet protiv svega "lijevog" u Rusiji onoga doba (a ne samo terorističkih anarhista). Swiftovo remek djelo "Priča o buret" žestok je napadaj na katolike, luterane i kalviniste, s ciljem afirmacije anglikanske crkve.

Bjesove sam čitao bez da sam zamijećivao političke konotacije (a priznajem da ih ima) i više bio fasciniran likom Nicholasa Stavorgina (ako me sjećanje ne vara) koji "ne zna gdje da položi svoju snagu", da li u to da čini dobra ili zla djela što bi se politički možda i moglo protumačiti da li da se svrsta lijevo ili desno. Ali Aralica nije posegao za tim da napadne neki duh vremena, lijeve ili desne i da tu progura kritiku nekog povijesnog lika kao Dostojevski - možda opet mijenjam mišljenje - možda njegov roman i nema političke konotacije - jer mi se sve više čini da se on zapravo u Fukari okomio na jednog jedinog čovjeka, što je onda još jadnije u cijeloj stvari, ali za dalju kritiku bih ipak morao pročitati "Fukaru" kako bih se u to uvjerio... ali da li će mi se dat

[gdja Castro]

Netko je ovdje izjavio da je Ladan, uz Aralicu, najveći živući pisac.

Nego, odupirući se seinfeildovoj sinkopi*, vratimo se na Aralicu. Nisam čitala ništa osim Pasa, a i to sam jedva čitala jer mi se spavalo na svakoj trećoj stranici.

Hm, a da probam s leksikonima? Možda su zanimljiviji.


*medicinski termin za moždani udar prilikom smijanja

[lund]

gdja Castro kaže:

Netko je ovdje izjavio da je Ladan, uz Aralicu, najveći živući pisac.

Nego, odupirući se seinfeildovoj sinkopi*, vratimo se na Aralicu. Nisam čitala ništa osim Pasa, a i to sam jedva čitala jer mi se spavalo na svakoj trećoj stranici.

Hm, a da probam s leksikonima? Možda su zanimljiviji.

A ima i Pevec novi katalog...

[gdja Castro]

lund kaže:

A ima i Pevec novi katalog...

No, tamo isto ima fusnota. A gdje god je njih, tamo su Misao i Dubina.

[lund]

Možda je gospon Aralica i dobar pisac, ja to ne znam nit bi željel komentirat...nisam uostalom baš ni objektivan jer svjetonazori su nam preveč udaljeni, al ono malo kaj sam probal prelistat mi je sa sigurnošću reklo da on ...nije nimalo suvremen pisac.
Al da ne pljuckam samo...poznajem jednu osobu kojoj je on bio profesor u srednjoj školi i koja ga, iako nimalo desno orijentirana, pamti samo po dobrom.