Problemi u ponašanju i prava djece

[Monstera]

choupette kaže:

Roditelji stvarno pokusavaju, idu od jednog strucnjaka do drugog, svi samo slijezu ramenima.

ovo je po dijete jako jako stetno.
ono, svi me razgledavaju, nitko mi ne moze pomoci, mora da sam ogroooman nerjesivi problem.
izgubljen slucaj.



zaista los start za zivot

choupette kaže:

Clan obitelji mi je defektolog i sam kaze da je situacija kod nas po pitanju pomoci ditetu sa posebnim potrebama ili ditetu sa problemom u ponasanju jako losa.

a sto on cini po tom pitanju?

choupette kaže:

Naprave oni obradu, ispisu hrpu formalnosti i tu sve staje.
Praksa je ono sto steka.
U praksi nema plana i sustavnog programa za pomoc takvoj dici.
Psiholog i defektolog rade sa njima, ali nema nekog ozbiljnijeg uspostavljanja dijagnoze posto je za vecinu dijagnoza prerano.
A kad nema dijagnoze, nema ni ozbiljnije pomoci.
Pomoc se svodi na krpanje i tapkanje u mraku, nema tu nekog kompaktnog i solidnog pristupa.
Da ne pricam da nema nikakve sustavne pomoci u vidu prijedloga i upucivanja ka nekim dodatnim oblicima pomoci (grupnUi pristupi, rad sa zivotinjama itd).
Vecinom se roditelji sami moraju boriti i informirati.

Ne kazem da nema sjajnih pojedinaca koji ce se stvarno potruditi oko problema, ali sustav kao sustav je banana.

sustav cine pojedinci
i nece se sustav promijeniti dok ga ne pocnu mijenjati pojedinci.
tj dok ne pocnu mijenjati sebe.

sto znaci ozbiljnije uspostavljanje dijagnoze, za sto je prerano?
i kad je prerano?

inace, cini mi se da ima previse grupnog pristupa, a premalo individualnog rada-da dijete bude vidjeno kao dijete sa svim svojim potrebama, vrlinama i manama, prihvaceno sa svim svojim iskustvom do sada za koje nije i ne moze biti odgovorno, a treba pomoc i vodstvo da usvaja neka druga, pozeljnija iskustva.

strucnjaka za mentalno zdravlje djece godinama fali (i kvantitativno i kvalitativno), i kako bi sto vise klinaca obuhvatili, rade grupno.
da ne kazem da su domovi za odgoj koncipirani po sistemu grupa gdje onda i zive i rade u grupama.
tako da, u tim situacijama, jedna grupa (razred) iz koje je dijete izdvojeno je zamijenjena nekom drugom grupom, samo sto je sada ta grupa 24 sata, i to bez modela socijalno pozeljnog ponasanja (jer su svi manje vise sa istim poteskocama) i najcesce bez odrasle osobe koja ih mazi, voli i istinski brine o njima....a upravo tamo ih se najcesce izdvaja sa ciljem "korekcije nepozeljnog ponasanja" (i sa ciljem zastite prava ostale djece)

[trenutna]

choupette kaže:

Zato skidam kapu roditeljima koji ne samo da se moraju nositi sa problemima svog diteta, nego se jos moraju boriti sa sustavom koji bi kod nas najrade zatvorio oci do osnovne skole, a onda ih segregirao.
I ova tema donekle ukazuje na tu ljudima urodenu zelju za segregacijom od "nepozeljnog".

To je ,u mojem slučaju toliko daleko od istine.
Vi ste iznijeli različite slučajeve.
Mene je zanimalo nešto sasvim konkretno.
Ovdje se ne radi o djetetu sa posebnim potrebama, dijete je inteligentno, nema potrebe za etiketiranjem niti postavljanjem posebne dijegnoze( možete mi vjerovati i ne morate ali nakon dugogodišnjeg iskustva usudim se to kategorički tvrditi).
Problem je u nemogućnosti savladavanju nezadovoljstva, prevelike ljutnje,straha koji se ispoljavaju u agresivne ispade protiv slabijih(druge djece u skupini).Te probleme neće nitko riješiti dok se ne riješe izvori takve frustracije- unutar obitelji.
Ali, zašto uvijek ali baš uvijek moraju ispaštati svi drugi?
Nisam kod nas čula da je ikad itko bio ispisan zbog takvih problema .
Naravno da mi je žao djeteta ali ovaj put stajem na stranu ostale djece koji svaki dan žive u strahu od njegovih ispada.I oni imaju "svoje" potrebe, svoje strahove,probleme,želju za razgovorom sa odraslim, želju za bezbrižnom igrom...
Tko štiti njihove potrebe??'
Ne pomaže pitanje: Gdje su stručnjaci? Ima ih i nema ih, nama ostaje identičan problem.
Što se dosad poduzelo? Sve što je u našoj moći, ali opet ostaje identičan problem.
Što će dijete ako ga se ispiše? Žao mi je jer neznam odgovor ali znam da će se spasiti ostalih 24-ero djece i ovaj put smatram da bi to bilo dovoljno ( ne idealno ali najrealnije)

[lea321]

trenutna kaže:

To je ,u mojem slučaju toliko daleko od istine.
.
Naravno da mi je žao djeteta ali ovaj put stajem na stranu ostale djece koji svaki dan žive u strahu od njegovih ispada.I oni imaju "svoje" potrebe, svoje strahove,probleme,želju za razgovorom sa odraslim, želju za bezbrižnom igrom...
Tko štiti njihove potrebe??'

Što će dijete ako ga se ispiše? Žao mi je jer neznam odgovor ali znam da će se spasiti ostalih 24-ero djece i ovaj put smatram da bi to bilo dovoljno ( ne idealno ali najrealnije)

apsolutno te razumijem , u grupi u vrtiću je postojalo dijete koje je imalo takve ispade da je meni bilo mučno. i ne ne radi se o nikakvim specijalnim potrebama ni o kakvom poremećaju.dijete je jednostavno umislilo da može terorizirati od odgajatelja do cijele grupe.dok je recimo stariji brat u istoj grupi jedno vrlo staloženo dijete.taj teror je izgledal otprilike tak da je ujutro grizel tete, pljuval , rital nogom u vrata, a o konstantnom bježanju iz sobe da ne govorim, na kraju su u sobu morali staviti jednu "rezu" za zatvaranje vrata koje mogu samo tete dohvatiti jer bi malac inače bježal van. naravno da trpi cjela skupina, i naravno da to smeta drugu djecu.nebrojeno puta sam čula klince kak međusobno pričaju da bi htjeli da malog nema u grupi. ali eto, mi smo se te brige riješili odlaskom u školu, ali eto čujem da se problem nastavlja. naravno roditelji ne vide problem, kaj mali je samo malo življi ne?

[kajpa]

lea321 kaže:

apsolutno te razumijem , u grupi u vrtiću je postojalo dijete koje je imalo takve ispade da je meni bilo mučno. i ne ne radi se o nikakvim specijalnim potrebama ni o kakvom poremećaju.dijete je jednostavno umislilo da može terorizirati od odgajatelja do cijele grupe.dok je recimo stariji brat u istoj grupi jedno vrlo staloženo dijete.taj teror je izgledal otprilike tak da je ujutro grizel tete, pljuval , rital nogom u vrata, a o konstantnom bježanju iz sobe da ne govorim, na kraju su u sobu morali staviti jednu "rezu" za zatvaranje vrata koje mogu samo tete dohvatiti jer bi malac inače bježal van. naravno da trpi cjela skupina, i naravno da to smeta drugu djecu.nebrojeno puta sam čula klince kak međusobno pričaju da bi htjeli da malog nema u grupi. ali eto, mi smo se te brige riješili odlaskom u školu, ali eto čujem da se problem nastavlja. naravno roditelji ne vide problem, kaj mali je samo malo življi ne?

Nisi li upravo dala primjer poremecaja u ponasanju?

[lea321]

pa svako neprilagođeno ponašanje je ponašanje s poremaćajem zar ne? iako mislim da roditelji vrlo često svoje neodgojeno dijete skrivaju iza etikete poremečaja(što je za mene već medicinski problem) ili hiperaktivnnosti(isto tako). željela sam reći da klinac ima te ispade povremeno ali da može i normalno funkcionirati.i da mislim da nije nikakva medicinska dijagnoza u pitanju.i možda bi roditelji trebali malo više odgajati dijete.

[kajpa]

lea321 kaže:

pa svako neprilagođeno ponašanje je ponašanje s poremaćajem zar ne? iako mislim da roditelji vrlo često svoje neodgojeno dijete skrivaju iza etikete poremečaja(što je za mene već medicinski problem) ili hiperaktivnnosti(isto tako).

Ne, nije isto. Hiperaktivnost je dijagnoza. Poremecaj u ponasanju nije medicinski pojam.

željela sam reći da klinac ima te ispade povremeno ali da može i normalno funkcionirati.

Da, moze.

i da mislim da nije nikakva medicinska dijagnoza u pitanju.i možda bi roditelji trebali malo više odgajati dijete.

Vjerojatno i nije, ali ako govorimo o poremcajima u ponasanju, to i nije medicinska dijagnoza, vec se radi o neadekvatnom ponasanju...koje treba iskorigirati.

[trenutna]

kajperinja kaže:

Vjerojatno i nije, ali ako govorimo o poremcajima u ponasanju, to i nije medicinska dijagnoza, vec se radi o neadekvatnom ponasanju...koje treba iskorigirati.

Ok, ispravljam naziv- radi se o neadekvatnom i za ostalu djecu štetnom ponašanju.
Odgojitelji moraju biti svašta pomalo, i pedagozi i psiholozi i učitelji,ali nisu psihijatri niti psihoterapeuti. Oni ne mogu cijeli boravak individualno raditi sa jednim djetetom već sa skupinom od 25-ero djece ( u prosjeku al ih ima i više).
Nitko se ne želi prihvatiti problema, neki ga umanjuju( obično roditelji), najviše njih krive odgojitelje( koji su i inače krivi za sve što ne valja u skupini) stručnjaci će ,kao, nešto poraditi na tome ali prođe godina da niš nije napravljeno po tom pitanju.Svi su nezadovoljni, frustrirani...
Kome se obratiti? Što napraviti kad si prepušten sam sebi?
Meni je već tog nasilja, zatvaranja očiju, nemogućnost da se što pokrene već puna kapa.
U školi u kojoj ide moj klinac , za vrijeme odmora, dvoje školaca skida gaće mlađoj djeci, na roditeljskom sastanku su rekli da je bio jedan incident ali da je to riješeno a moj govori kako se to događa na dnevnoj bazi i da on trči što brže može po stepenicama kako ne bi i njega ulovili
Razmišljam napisati pismo ministarstvu iako sam svjesna da zbog toga ću imati velikih neugodnosti kasnije ali...nitko se ne želi pokrenuti, nitko se ne želi zamjeriti radi vlastitog mira.
Meni je toga dosta

[kajpa]

trenutna kaže:

Ok, ispravljam naziv- radi se o neadekvatnom i ]za ostalu djecu štetnom ponašanju.

Izgleda da nisam bila jasna - to i je - poremecaj u ponasanju, ali ne radi se o medicinskoj dijagnozi.

Odgojitelji moraju biti svašta pomalo, i pedagozi i psiholozi i učitelji,ali nisu psihijatri niti psihoterapeuti. Oni ne mogu cijeli boravak individualno raditi sa jednim djetetom već sa skupinom od 25-ero djece ( u prosjeku al ih ima i više).
Nitko se ne želi prihvatiti problema, neki ga umanjuju( obično roditelji), najviše njih krive odgojitelje( koji su i inače krivi za sve što ne valja u skupini) stručnjaci će ,kao, nešto poraditi na tome ali prođe godina da niš nije napravljeno po tom pitanju.Svi su nezadovoljni, frustrirani...
Kome se obratiti? Što napraviti kad si prepušten sam sebi?
Meni je već tog nasilja, zatvaranja očiju, nemogućnost da se što pokrene već puna kapa.
U školi u kojoj ide moj klinac , za vrijeme odmora, dvoje školaca skida gaće mlađoj djeci, na roditeljskom sastanku su rekli da je bio jedan incident ali da je to riješeno a moj govori kako se to događa na dnevnoj bazi i da on trči što brže može po stepenicama kako ne bi i njega ulovili
Razmišljam napisati pismo ministarstvu iako sam svjesna da zbog toga ću imati velikih neugodnosti kasnije ali...nitko se ne želi pokrenuti, nitko se ne želi zamjeriti radi vlastitog mira.
Meni je toga dosta

Problem je u (ne)zaposljavanju.
U svakoj skoli bi trebao biti zaposlen socijani pedagog, a ocito i u vrticu (bar jedan na dva-tri vrtica), ali toga nema...
S tom djecom netko treba raditi, ali nema tko jer nitko nije zaposlio strucnjake te vrste, kao sto je zamisljeno jos tamo negdje prije 30 godina.

[trenutna]

Ustvrdili smo što bi trebalo. Ali toga nema, možemo mi do sudnjeg dana raspravljati što bi trebalo biti u idealnom društvu.
Nismo idealno društvo i nećemo ni biti tako brzo.
Trebam konkretne prijedloge što učiniti sa time što imam ( ukratko nikog)

[tisi]

kajperinja kaže:

Ne, nije isto. Hiperaktivnost je dijagnoza. Poremecaj u ponasanju nije medicinski pojam.

poremećaj u ponašanju je isto dijagnoza, u ICD -10 šifriran pod F91.

edit: neki su pisali o obradi i gdje je napraviti, dodajem još i KBC Rebro gdje na Klinici za psihološku medicinu postoji dječja psihijatrija.

[kajpa]

tihonsee kaže:

poremećaj u ponašanju je isto dijagnoza, u ICD -10 šifriran pod F91.

Moze nesto iz nase drzave?
Koliko je meni poznato obradu djece s poremecajima u ponasanju rade u Dugavama
i na kraju ne daju dijagnozu nego - nalaz i misljenje. (iako se radi o svojevrsnom dijagnosticiranju, ali ne u medicinskom smislu)
C/P:
Dijagnostika sa savjetovalištem unutar koje se provodi dijagnostički postupak utvrđivanja etiologije, fenomenologije, trajanja, intenziteta i vrste poremećaja u ponašanju i osobnosti djece i maloljetnika, predlaganje odgovarajuće odgojne mjere, zaštite i tretmana te savjetovališni rad u suradnji s drugim institucijama. Dijagnosticiranje se obavlja temeljem zahtjeva odnosno uputnice nadležnog centra za socijalnu skrb ili naredbom suda i to kroz stacionarnu dijagnostiku, ambulantu kontinuiranu i ambulantu diskontinuiranu dijagnostiku u trajanju od 4 do 6 tjedana. U procesu dijagnosticiranja sudjeluje tim stručnjaka različitih profila čija se pojedinačna mišljenja sintetiziraju u “Nalaz i mišljenje”. Godišnje se obradi oko 100 korisnika.

edit: neki su pisali o obradi i gdje je napraviti, dodajem još i KBC Rebro gdje na Klinici za psihološku medicinu postoji dječja psihijatrija.

PUP nema veze (generalno nema, sto ne znaci da nema i slucajeva gdje ima) s psihijatrijom.

[tisi]

ICD-10 ili MKB-10 je dijagnostička klasifikacija po kojoj se radi u hrvatskoj medicini, pa tako i u dječjoj psihijatriji.

u poglavlju F su šifrirane psihijatrijske dijagnoze, a pod F90-F99 su šifrirani poremećaji ponašanja i emocionalni poremećaji s nastankom u djetinjstvu i adolescenciji.

pod šifrom F91 nalaze se poremećaji ponašanja.


poremećaj u ponašanju itekako ima veze s psihijatrijom i kod hrvatskih dječjih psihijatara sigurno ima pacijenata koji imaju upravo tu dijagnozu, a napose u nekim dnevnim bolnicama na dječjim psihijatrijama.

u dugavama ne znam tko radi i što i kako rade, ali prema onome što si ti napisala, dijagnoza je - poremećaj ponašanja, jedino još mogu specificirati koji je podtip.
što se mene tiče, na tom nalazu i mišljenju bi, ako se tako zove, svakako trebala biti napisana dijagnoza na način - Dg. Poremećaj u ponašanju F91 - pogotovo ako je liječnik u stručnom timu.

[Monstera]

kajperinja kaže:

Moze nesto iz nase drzave?
Koliko je meni poznato obradu djece s poremecajima u ponasanju rade u Dugavama
i na kraju ne daju dijagnozu nego - nalaz i misljenje. (iako se radi o svojevrsnom dijagnosticiranju, ali ne u medicinskom smislu)
C/P:
Dijagnostika sa savjetovalištem unutar koje se provodi dijagnostički postupak utvrđivanja etiologije, fenomenologije, trajanja, intenziteta i vrste poremećaja u ponašanju i osobnosti djece i maloljetnika, predlaganje odgovarajuće odgojne mjere, zaštite i tretmana te savjetovališni rad u suradnji s drugim institucijama. Dijagnosticiranje se obavlja temeljem zahtjeva odnosno uputnice nadležnog centra za socijalnu skrb ili naredbom suda i to kroz stacionarnu dijagnostiku, ambulantu kontinuiranu i ambulantu diskontinuiranu dijagnostiku u trajanju od 4 do 6 tjedana. U procesu dijagnosticiranja sudjeluje tim stručnjaka različitih profila čija se pojedinačna mišljenja sintetiziraju u “Nalaz i mišljenje”. Godišnje se obradi oko 100 korisnika.

PUP nema veze (generalno nema, sto ne znaci da nema i slucajeva gdje ima) s psihijatrijom.

u obradu u dugavama, ukljucen je i psihijatrijski pregled u Kukuljevicevoj pa ide i dg.
(ukljuceni su i drugi, van dugavski pregledi, tipa okulist, ginekolog....)

i mislim da oni ne opserviraju dijete vrticke dobi

u vrtickoj dobi se moze jako puno napraviti od strane strucnog tima vrtica (zato je i dobro da su ukljuceni u predskolski program)
ak ljudi znaju svoj posao, ak su motivirani i ak nemaju 800 djece

ako ih se salje izvan vrtica, ja bih slala u Klajcevu, Polikliniku za zastitu djece, Rebro,(otprilike tim redom), ima i privatnih psihologa
u kukuljevicevu ne bi predskolsko dijete
Edukacijsko rehabilitacijsku centar-kabinet za ranu dijagnostiku (tak nes ) - za specificne probleme, i zapravo su odlicni.

medjutim, sva ta dijagnostika djeteta je zaku*ac ako roditelj nije sposoban procitati uputu iz mog potpisa i primijeniti ju na svoju obitelj

[Stowaway]

kajperinja kaže:

Poremecaj u ponasanju nije medicinski pojam.
...
Vjerojatno i nije, ali ako govorimo o poremcajima u ponasanju, to i nije medicinska dijagnoza, vec se radi o neadekvatnom ponasanju...koje treba iskorigirati.

O, itekako jest medicinska dijagnoza - čim u nazivu postoji riječ poremećaj, to je puno više od onoga što bi se 'u narodu' zvalo neodgojeno ili zapušteno dijete ili...

To je, ne bi čovjek nikad pogodio, poremećaj.

[kajpa]

nosorog kaže:

u obradu u dugavama, ukljucen je i psihijatrijski pregled u Kukuljevicevoj pa ide i dg.

Svako dijete koje im dodje na obradu salju psihijatru u kukuljevicevu?

i mislim da oni ne opserviraju dijete vrticke dobi

Dobro mislis.

medjutim, sva ta dijagnostika djeteta je zaku*ac ako roditelj nije sposoban procitati uputu iz mog potpisa i primijeniti ju na svoju obitelj

Nije roditeljima dovoljna uputa "iz potpisa". S roditeljima i djecom s problemima treba konstantno raditi.

Stowaway kaže:

O, itekako jest medicinska dijagnoza - čim u nazivu postoji riječ poremećaj, to je puno više od onoga što bi se 'u narodu' zvalo neodgojeno ili zapušteno dijete ili...

To je, ne bi čovjek nikad pogodio, poremećaj.

Sorry, ali ipak se necu sloziti. Masa djece s PUP-om, koja budu u Dugavama, pa kasnije i u domu ...zbog poremecaja u ponasanju nema nikakav medicinski problem. Radi se cesto o djeci koja rastu u problematicnim obiteljima, ali i o djeci koja ispoljavaju problematicno ponasanje (a iz finih su obitelji), pa ih CZSR uputu u Dugave, pa onda dalje, ako treba..
Ne, ne slazem se da je to poremecaj u medicinskom smislu (bar ne generalno) i da se eto djetetu nesto "medicinski poremetilo", pa se eto zbog toga desilo da markira i ne ucit...krade, drogira se i sl.
Ja ne kazem da ne postoje neki medicinski uvjetovani poremecaj u ponasanju, ali oni kojim se bavi socijalni pedagozi to uglavnom nije.
Obicno se radi o djetetu kojem roditleji nisu posvecivali dovoljno paznje...ili zbog toga sto je dijete stvarno zanemareno ili zbog toga sto je obasipano "paznjom"...u vidu kupnje ovog i onog, a bez prave brige...

[Monstera]

kajperinja kaže:

Svako dijete koje im dodje na obradu salju psihijatru u kukuljevicevu?

da.
vecina ih vec i je u tretmanu kukuljeviceve, pa samo dodju na kontrolu.
obrada u dugavama je na prijedlog/uputnicu centra za socijalnu skrb, i zapravo, u najvecem broju slucajveva znaci premjestaj u neku odgojnu ustanovu.
nalaz se nedaje na uvid roditeljima
(imaju onaj zigic na nalazu koji kaze da se moli da nalaz nedaju roditeljima)

kajperinja kaže:

Nije roditeljima dovoljna uputa "iz potpisa". S roditeljima i djecom s problemima treba konstantno raditi.

ako roditelj nije sposoban procitat i cut ovo sto kaze moj potpis, treba ga prvo ukloniti iz djetetova zivota, jer inace nema smisla razvlaciti dijete po obradama i prikazivati dijete kao problem.


bez zajebancije, ja stvarno mislim da je stetno konstantno razgledavanje i pregledavanje djeteta od kojekakvih strucnjaka, prozivanje djeteta za svako sranje koje radi, dok roditelj ne mrdne guzicom.
ono sto je strasno, najcesce se takav roditelj opisuje kao suradljiv, jer dijete vodi strucnjacima, a zapravo,osim razvazanja (i etiketiranja i nabijanja dejtetu krivnje) ne radi nista.


u situacijama kada roditelj uvidi da je problem i u njemu i pocne se mijenjati, poteskoce u ponasanju djeteta lagano blijede...smanjuju se....skoro pa nestaju

[kajpa]

nosorog kaže:

da.
vecina ih vec i je u tretmanu kukuljeviceve, pa samo dodju na kontrolu.
obrada u dugavama je na prijedlog/uputnicu centra za socijalnu skrb, i zapravo, u najvecem broju slucajveva znaci premjestaj u neku odgojnu ustanovu.

Necu naravno reci da ovo nije tocno, ali moram priznati da mi je onako...upitno.
Ako pogledas djelatnost te ustanove i ako znas kako i sto se radi s djecom s PUP-om, pa ako se zna i to da nema sanse da se svu djecu posalje u domove...onda je ipak vrlo vjerojatno da s es mnogima provodi ono sto tu pise:

C/P:
Djelatnost Doma je pružanje usluga socijalne skrbi izvan vlastite obitelji za zadovoljavanje socijalno – zaštitnih potreba djece i mladeži u dobi od 7-21 god. života koja iskazuju poremećaje u ponašanju i vladanju.

Dom pruža usluge cjelodnevnog ili poludnevnog boravka te stalnog, tjednog ili privremenog smještaja odnosno kratkotrajni prihvat, boravak ili stanovanje, što ovisno o vrsti tretmana uključuje prehranu, odijevanje, brigu o zdravlju, čuvanje i odgoj te stručnu pomoć u učenju uz skrb o školovanju i radnom osposobljavanju.

U Domu se provodi stacionarna opservacija, poludnevni boravak – produženi stručni postupak, prihvat i domski tretman, a u skladu s propisima o izvršenju odgojnih mjera za maloljetnike izvršavaju se i sudske odgojne mjere:

upućivanje u Centar za odgoj
pojačana briga i nadzor uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi
iznimno i upućivanje u odgojnu ustanovu


U radu Doma poseban se naglasak stavlja na neposredan preventivni rad u sklopu produženog stručnog postupka koji se provodi pri osnovnim školama, a koji je poludnevnog karaktera.

nalaz se nedaje na uvid roditeljima
(imaju onaj zigic na nalazu koji kaze da se moli da nalaz nedaju roditeljima)

ako roditelj nije sposoban procitat i cut ovo sto kaze moj potpis, treba ga prvo ukloniti iz djetetova zivota, jer inace nema smisla razvlaciti dijete po obradama i prikazivati dijete kao problem.

Ako dijete ima medicinski problem - sto su roditelji tu krivi?

bez zajebancije, ja stvarno mislim da je stetno konstantno razgledavanje i pregledavanje djeteta od kojekakvih strucnjaka, prozivanje djeteta za svako sranje koje radi, dok roditelj ne mrdne guzicom.
ono sto je strasno, najcesce se takav roditelj opisuje kao suradljiv, jer dijete vodi strucnjacima, a zapravo,osim razvazanja (i etiketiranja i nabijanja dejtetu krivnje) ne radi nista.

Bas i ne...koliko sam ja upucena takvi roditelji ne suradjuju, ne vode dijete nikamo, niti misle da bi trebali... Skola obicno urgira jer dijete ili radi proleme, ili je ocito da ima problema...bilo u obitelji ili nekih drugih.

u situacijama kada roditelj uvidi da je problem i u njemu i pocne se mijenjati, poteskoce u ponasanju djeteta lagano blijede...smanjuju se....skoro pa nestaju

Zasto bi bio problem u njemu ako dijete ima - medicinski problem?
Nije dakle krivo niti dijete, niti roditelj...nego eto...peh.
Sto se tice roditeljske suradnje u takvim slucajevima obicno je nema i ne treba je bas niti ocekivati, tu se radi obicno o djeci srednjoskolske (ili blizu) dobi gdje su obiteljski odnosi vec toliko poremeceni da nema (obicno) sanse da se tu nesto drasticno promijeni...bar kod onih koji stvarno zavrse u domu. (a to ipak nije vecina, imo)
Sto se tice uklanjanja roditelja iz djetetovog zivota, upravo to je ono cemu se u vecini slucajeva - ne tezi, vec da se nekako obiteljska zajednica...osposobi/pokrpa/pomogne...i da kao takva funkcionira dalje.
Kad bi svu djecu koji nemaju bas roditelje kakve bi trebali imati izdvojila iz obitelji ne bi imala kako s njima....ne ide to tako. Cak i da je dobro, neizvedivo je. Ima puno takvih koji bi sa svojih 15 rado bili izdvojeni, samo kamo s njima?

[Stowaway]

kajperinja kaže:

Sorry, ali ipak se necu sloziti. Masa djece s PUP-om, koja budu u Dugavama, pa kasnije i u domu ...zbog poremecaja u ponasanju nema nikakav medicinski problem. Radi se cesto o djeci koja rastu u problematicnim obiteljima, ali i o djeci koja ispoljavaju problematicno ponasanje (a iz finih su obitelji), pa ih CZSR uputu u Dugave, pa onda dalje, ako treba..

Ne ne ne...nismo se razumjele: ne radi se o tome da oni s dijagnozom PuP imaju neki "medicinski problem" kao uzrok svojeg ponašanja, nego o tome da PuP jest medicinska dijagnoza samim time što u nazivu ima ovo PuP koje označava riječ poremećaj.

Svaki poremećaj (pa i ovaj u ponašanju) jest medicinska dijagnoza, o tome pričam. Mora zadovoljavati određene kriterije u smislu trajanja , učestalosti,... i tek tada dobiju dijagnozu F 91.x iliti ugrubo - Poremećaj u ponašanju.

Ne, ne slazem se da je to poremecaj u medicinskom smislu (bar ne generalno) i da se eto djetetu nesto "medicinski poremetilo"

Medicinski poremetilo bi se odnosilo na organski uzrok problema u ponašanju?
Slažem se...ni ja ne mislim (lako što ja mislim - istraživanja više govore ) da u osnovi PuPa postoje organski uzroci. Može ih biti, ali onda je dijagnoza drugačija.

[kajpa]

Stowaway kaže:

Ne ne ne...nismo se razumjele: ne radi se o tome da oni s dijagnozom PuP imaju neki "medicinski problem" kao uzrok svojeg ponašanja, nego o tome da PuP jest medicinska dijagnoza samim time što u nazivu ima ovo PuP koje označava riječ poremećaj.

Svaki poremećaj (pa i ovaj u ponašanju) jest medicinska dijagnoza, o tome pričam. Mora zadovoljavati određene kriterije u smislu trajanja , učestalosti,... i tek tada dobiju dijagnozu F 91.x iliti ugrubo - Poremećaj u ponašanju.

Ok, shvacam.
Medjutim, u odredjenom broju slucajeva lijecnik i medicinska dijagnoza s tim nemaju veze. Npr., u skoli radi skolski defektolog (socijalni pedagog) s djecom koja pokazuju poremacaje u ponasanju.
U Dugavama (i sire) se isto radi s tom djecom i sumnjam da svi imaju medicinsku dijagnozu (iako nosorog kaze da svi idu na medicisku obradu i svi su medicinski dijagnosticirano)... Odavno ta dijagnostika u Dugavama postoji i cak i ako sada svima priljepe tu medicinsku dijagnozu, prije nisu (koliko mi je poznato...bio je tu uvijek tim strucnjaka, ali ne nuzno obrada negdje drugdje i doktorska/psihijatrijska dijagnoza).
Evo, znam decka koji je ima "pojacani nadzor" i nije imao nikavu medicinsku dijagnozu.

[Stowaway]

kajperinja kaže:

u skoli radi skolski defektolog (socijalni pedagog) s djecom koja pokazuju poremacaje u ponasanju.

Wrong. Ta djeca pokazuju probleme u ponašanju, a da li su zaradili (će zaraditi) i titulu poremećaja, to će, ovisno o onim prije navedenim kriterijima, odlučiti liječnik/psihijatar/...cijeli tim stručnjaka.

U Dugavama (i sire) se isto radi s tom djecom i sumnjam da svi imaju medicinsku dijagnozu (iako nosorog kaze da svi idu na medicisku obradu i svi su medicinski dijagnosticirano)...

Naravno da svi idu na dijagnostiku.
Kad krenu problemi, a pogotovo ako traju, dijete treba proći timsku dijagnostiku (psihijatar, psiholog, logoped, EEG, neurolog, svaštanešto...) i uz svu medicinsku dokumentaciju koju su skupljali mjesecima, godinama, netko im finalno bez imalo frke napiše dg.
Ili pak ako slika nije jasna, ili se radi o manjem djetetu, ili o utjecajnim roditeljima postavi sumnju na Poremećaj ophođenja, Poremećaj s prkošenjem i suprotstavljanjem,...blabla...