Oprosti?

[Sentimental]

Moglo bi bit da je lakše umrit,
Nego judima reć: OPROSTI...
- Gibonni: "Oprosti"

Danas sam popizdio i otišao van, zapalio cigaretu u parku i na onoj hladnoći dao si razmišljati. U zadnje vrijeme moja veza se pretvorila u svadje, obostrane nervoze i besmislena prezvakavanja stvari koje se vec odavno znaju. Popzidio sam dva puta prosli tjedan, zapravo bez razloga, ruzno se ponio prema njoj... doduse ona nije bila nista bolja... ali... jednu stvar mi je gadnu udarila u glavu... da, ne mogu podnijeti da nisam u pravu, moram, makar umro dokazati da je tako... takav stvarno i jesam... u zadnje vrijeme sam takav neugodan i sa ljudima oko sebe, ljudima koje nazivam svojim prijateljima, a o sestri i da ne govorim. Jednostavno neki popizditis ili nije?
I sad se pitam, koliko bi me zapravo koštalo da jednom ne budem u pravu, koliko bi me zapravo koštalo to jedno malo: "Oprosti, u krivu sam..." Koliko li se samo ružnih stvari kretalo po mojoj glavi od toga da je ostavim do toga da je prevarim ili jednostavno joj se ne javljam. Stvari koje sam ne mogu podnijeti, odjednom su se učinile izlazom. Povrijediti je! Ja NISAM mogao biti KRIV, ona je u KRIVA!!! Koja zabluda, koja iskrivljena perspektiva.
Naravno. Oboje smo krivi, u vezi nema jednostrane krivnje. Ali zašto je ponos toliko jak? Zašto, kad znamo da je ljude koje volimo najlakše povrijediti, zašto im je toliko teško priznati da smo u krivu i ispričati se? Zašto je taj korak toliko težak?

[lebowski]

Ajde ajde, na dobrom si putu. I moja Azdaja je uvijek bila u pravu, a ja se nisam dao, nego sam ja htio bit u pravu. Na kraju, htjela je da prekinemo i bila je u pravu. Sto i nije tako lose u konacnici...

[NeVeR]

By Sentimental:

Ali zašto je ponos toliko jak?

Hehe...zato sto mu dopustis da bude

[dedica]

tastina u pitanju

[SATPATRICK]

Za prekid je potrebno dvoje, nekad i troje?!
Za pocetak je potrebno dvoje, nekad i troje!

Eto ti alibi!!!

Nikad ne moras biti kriv...
Kao i ja...
Lakse je...

[Bell@ Baggins *]

Sentimental kaže:
[B]Moglo bi bit da je lakše umrit,
Nego judima reć: OPROSTI...
- Gibonni: "Oprosti"

Danas sam popizdio i otišao van, zapalio cigaretu u parku i na onoj hladnoći dao si razmišljati. U zadnje vrijeme moja veza se pretvorila u svadje, obostrane nervoze i besmislena prezvakavanja stvari koje se vec odavno znaju. Popzidio sam dva puta prosli tjedan, zapravo bez razloga, ruzno se ponio prema njoj... doduse ona nije bila nista bolja... ali... jednu stvar mi je gadnu udarila u glavu... da, ne mogu podnijeti da nisam u pravu, moram, makar umro dokazati da je tako... takav stvarno i jesam... u zadnje vrijeme sam takav neugodan i sa ljudima oko sebe, ljudima koje nazivam svojim prijateljima

Moguce da se nlazis na nekoj prekretnici u zivotu, ljudi onda znaju biti dosta zivcani.

zašto im je toliko teško priznati da smo u krivu i ispričati se? Zašto je taj korak toliko težak?

nemam pojma? ja uvijek uredno priznam da sam bila u krivu. taj postupak prilicno skracuje pricu tj. dokazivanje te nadmudrivanje. vazno je da se lose stvari ne ponavljaju, a obicno mislis da se nece ponovit ako covjek kaze- oprosti, pogrijesio sam.

[kinara]

Sentimental kaže:
Moglo bi bit da je lakše umrit,
Nego judima reć: OPROSTI...
- Gibonni: "Oprosti"
I sad se pitam, koliko bi me zapravo koštalo da jednom ne budem u pravu, koliko bi me zapravo koštalo to jedno malo: "Oprosti, u krivu sam..." Koliko li se samo ružnih stvari kretalo po mojoj glavi od toga da je ostavim do toga da je prevarim ili jednostavno joj se ne javljam. Stvari koje sam ne mogu podnijeti, odjednom su se učinile izlazom. Povrijediti je! Ja NISAM mogao biti KRIV, ona je u KRIVA!!! Koja zabluda, koja iskrivljena perspektiva.
Naravno. Oboje smo krivi, u vezi nema jednostrane krivnje. Ali zašto je ponos toliko jak? Zašto, kad znamo da je ljude koje volimo najlakše povrijediti, zašto im je toliko teško priznati da smo u krivu i ispričati se? Zašto je taj korak toliko težak?

Heh...ego je jedno gadno razmazeno deriste koje zeli uvijek biti u pravu i da sve bude po njegovom/njenom....
Ja sam prilicno tvrdoglavo deriste tako da te rijeci isto tesko procijedim... Al trudim se! Jednom se zapitas sto ti je bitnije: biti u pravu ili biti sretan/zadovoljan? I onda kad shvatis da time sto si ispao u pravu nisi u biti nista ni dobio (osim kratkotrajnog zadovoljenja ega) a jos manje postigao, mozda se nesto i "pomakne"..
meni je...

[Kalista]

Ako nekome želiš reći oprosti onda doista moraš tako i osjećati inače nema smisla. Mnogi kažu tu riječ samo zato da bi se stvorilo stanje primirja, da se svađe nebi odvukle u nedogled ne sluteći da zapravo nisu ništa učinili jer će istu stvar prije ili kasnije opet ponoviti.
Zašto je teško? Većini ljudi to izgleda kao ustupanje teritorija i strah da druga strana ne bude pohlepna, tj. ne nastavi sa invazijom. Zbog toga se jako često držimo svog jer u principu ne vjerujemo previše onom drugom. No to je samo odraz naše nesigurnosti. Oni koji znaju ko su i koliko vrijede neće imati nikakvih problema reći oprosti onda kada nisu u pravu jer to ni u kom slučaju neće poljuljati njegove "pozicije", čak suprotno.

Kalista kaže:
Oni koji znaju ko su i koliko vrijede neće imati nikakvih problema reći oprosti onda kada nisu u pravu jer to ni u kom slučaju neće poljuljati njegove "pozicije", čak suprotno.

.
Znati i moći reći oprosti ima u sebi puno veću snagu od negiranja svoje krivnje i traženja da uvijek budemo u pravu.

[Black Hawk Down]

Meni nije teško reći "oprosti" ako shvatim da nisam u pravu.

Mogu i reći "oprosti" i kad i dalje mislim da sam u pravu.
Ali to ne znači ništa, ne pridonosi poboljšanju situacije i zapravo je podmuklo.

Zato reci "oprosti" za ono za što misliš da si kriv (ali ne za više od toga). To ne bi trebalo biti teško.

[Septembar]

Sentimental kaže:
[Ali zašto je ponos toliko jak? Zašto, kad znamo da je ljude koje volimo najlakše povrijediti, zašto im je toliko teško priznati da smo u krivu i ispričati se? Zašto je taj korak toliko težak?

ja sam sve vise misljenja da je sjeme naseg karaktera zasijano u djetinjstvu, i sta ti se tad zakalemi... jebi ga ne skida se lako

mozda su ti roditelji bili popustivi i pustali te da "budes u pravu" i kad treba i kad ne, i to ti je bio "dokaz ljubavi"
tak da podsvjesno ti iako nisi u pravu, ocekujes da ti oni koji te vole toleriraju

opcija dva
roditelji su ti bili extra strogi, cak i kad si se izvinjavao i priznavao krivicu, bio si extra kaznjen, tak da ti je usadjen otpor od priznavanja, kao: bez obzira sto rekao ili ne kazna slijedi, onda bolje ne priiznat pa mozda bude i blaze

opcija tri: septy lupa gluposti

[Vera Pavladoljska]

Apsolutno mi je lako reci OPROSTI, ako skuzim da sam doshla do granice, odnosno, preshla ju na bilo koji nachin.

Dapache, strashno cijenim ljude koji to mogu, jer to je, poznavajuci ljudsku tashtinu, jako teshka rabota.

Volim sto sam dosla do tog stupnja da mi nije tesko reci tu rijech, kada to osjecam i mislim.

[Eladio]

nataniel kaže:
Apsolutno mi je lako reci OPROSTI, ako skuzim da sam doshla do granice, odnosno, preshla ju na bilo koji nachin.

Dapache, strashno cijenim ljude koji to mogu, jer to je, poznavajuci ljudsku tashtinu, jako teshka rabota.

Volim sto sam dosla do tog stupnja da mi nije tesko reci tu rijech, kada to osjecam i mislim.

ono lako je cesto najteze

[Princeza]

Reci 'oprosti' je stvar koja govori o tebi, ali i o drugima.

O tebi ~ da si pobijedio vlastitu tastinu, sto je super.

Kad kazemo 'oprosti' istovremeno dajemo drugima moc, a i sami se pokazujemo jakima. Samo slabici nemaju snage za reci 'oprosti'.

Zato, ono sto 'oprosti' jos kaze o tebi je ~ da si jak.

Sto kaze o drugima ~ ako prihvate ispriku, kaze da su razumni i puni razumijevanja. I da im je stalo.

Ako je ne prihvate, ako tu moc zloupotrijebe (npr. mjesecima ti nabijaju na nos 'da si priznao krivnju' i tjeraju te da se 'iskupljujes') ~ da su nesigurni papci.

Jer, da bi se 'oprosti' izreklo, ali i prihvatilo, treba biti velik i jak covjek. Ako se isprika uputi nekome tko ce je zgaziti, to je kao kad bacas bisere pred svinje.

Mozda nisi siguran je li tvoja djevojka dovoljno jaka da prihvati tvoju ispriku? Mozda otuda dolazi tvoja nervoza?

[Vera Pavladoljska]

Eladio kaže:
ono lako je cesto najteze

Ne smije biti.Jer kakva chovjek papchina može biti, da svjesno povrijedjuje drugu osobu i da nikada ne zastane i kaže jedno yebeno "oprosti".
Ne volim kada ljudi to ne mogu, a to je ustvari toliko dobro, plemenito, normalno i zdravo.....

Šta ste neka božanstva, pa se bojite da vam se ego ne sronda ako priznate svoj kiks?

Glupost.
Veci mi je chovjek, onaj koji se poklopi,dodje, stane i ima muda reci - žao mi je, oprosti.

To je ljud.

[indian]

Poznajem jednu osobu kojoj ta riječ jednostavno ne postoji u riječniku..
Ni za najmanju glupost, ni za jako ozbiljnu stvar..
JEdnom, samo jednom uspijela sam dobit oprosti od njega..samo jednom.

Znalo je bolit, jako..ako će ti to išta značit, i pomoć ti da prevališ tu riječ preko usta...

[Sentimental]

Ja sam prevalio jučer tu riječ preko usta... osjećao sam se par kila govana lakši... doslovce ko da me nešto zaštopavalo i da sam ispraznio crijeva... ali ne djeluje uvijek... ogromni sam egoista... nekad je ponos doslovce prejak... ne znam ko je već to napisao...
Radim na tome... volim promijeniti stvari u svom životu koje me smetaju...

[senses apart]

...bolje je biti SRETAN nego U PRAVU u ...

[senses apart]

...bolje je biti SRETAN nego U PRAVU u ...

[shipka]

Ja mislim da je septembar dobro rekla. Vjerojatno dosta toga ovisi o djetinjstvu, zato se ja plašim očinstva...