Moj povijesni roman - Pendragon (prva verzija)

[Wikiceha]

Michael Collins kaže:

Inače, imam cijeli život za roman.
Imam jednog prijetelja koji je studirao hrvatski, možda jednog dana, napišem pravi roman u klasičnijem obliku, onda može recimo i samo ovih 8 stranica postati 40, a da mi netko pomogne sa gramtikom i to malo sredi.
Planiram imati inače 100 do 200 postova u ovom obliku, to kasnije može postati možda i više romana

Nisu loši planovi

[vasilijblohkin]

Michael Collins kaže:

Inače, imam cijeli život za roman.

Imam jednog prijetelja koji je studirao hrvatski, možda jednog dana, napišem pravi roman u klasičnijem obliku, onda može recimo i samo ovih 8 stranica postati 40, a da mi netko pomogne sa gramtikom i to malo sredi.

Pomoć s gramatikom ti je svakako potrebna. I to u obliku ponovnog pohađanja osnovne škole.

Michael Collins kaže:

Planiram imati inače 100 do 200 postova u ovom obliku, to kasnije može postati možda i više romana

[Michael Collins]

Wikiceha kaže:

Nisu loši planovi

Dakako sada treba smisliti kako izvući Saksonce iz pizdarija

[Wikiceha]

Michael Collins kaže:

Dakako sada treba smisliti kako izvući Saksonce iz pizdarija

Imaš i onu, najmračnije je pred zoru
Pa pogledaj LOTR

[ur-faust]

Cobb: You are also from Kent, or did you join Uther's cause from other part of the country?

Winter: No, my lineage is from Kent, the House of Winter were vassals of the Pendragons since the days our ancestors took this land from the Gauls...

C: At what age did you become a soldier?

W: Since I was old enough to carry a sword...
We were a warrior clan, and our main purpouse was to give soldiers and allies to the Pendragons.
My father served to them, as was his father and so on...
I was 16 when i had to rule our House, since my father and brothers died athe the battlefield.

C: That was with the Danes, or was that earlier skirmish?
...
...

Ovaj question-answer ti je apsolutno koma. Kao forma, mislim. Tome nema mjesta u romanu koji bi htio biti povijesni roman. Samo pomisli u kojim medijskim kontekstima susrećeš takvu formu. Ukratko, to nema veze s bilo kakvim okvirom prikladnim za naraciju koja je vjerodostojna u povijesnom romanu. Praktički kao da dramska forma odjednom i to na samom početku vrši invaziju na roman. Još k tome, potpuno je kolokvijalna.

Osim ako ciljaš na postmoderni povijesni roman. Ali ne čini mi se da je to slučaj.

[Michael Collins]

ur-faust kaže:

Ovaj question-answer ti je apsolutno koma. Kao forma, mislim. Tome nema mjesta u romanu koji bi htio biti povijesni roman. Samo pomisli u kojim medijskim kontekstima susrećeš takvu formu. Ukratko, to nema veze s bilo kakvim okvirom prikladnim za naraciju koja je vjerodostojna u povijesnom romanu. Praktički kao da dramska forma odjednom i to na samom početku vrši invaziju na roman. Još k tome, potpuno je kolokvijalna.

Osim ako ciljaš na postmoderni povijesni roman. Ali ne čini mi se da je to slučaj.

Hvala na iskrenom i dobronamjernom odgovoru.

Samo nisam skužio ovo "kolovijalna", razgovor je između veterana i povjesničara, ali OK.

Iz nekoliko razloga sam se odlučio na ovo.
Prvo, zaista volim World War Z i manjew poznati roman Turtledovea Justinijan.
Drugo, želio sam probati ovaj koncept da malo ubrzam radnju jer ni sam ne znam što još želim.

I treće, mene jako živciraju izdrkavanja mainsteream pisaca sa opisima krajolika, soba, odjeće pa i hrane.

Mogao sam recimo na 5 stranica opisivati šumu kroz koju se Cobb probija da nađe Wintera, pa još 5 unutrašnjost smaostana, pa 2 samog sada već ostajerlog Wintera, pa da na 5 Winster opsiuje svoj dom iz djetinjstva itd...

Dakle ne bi pomakao radnju ni milimetra, a napravio bi 30-tak strana

[Michael Collins]

Ovako posve sam odustao od spominjanja oca i brata od Wintera, i neće imati 16, jer mi je to glupo, nego 18.

Braće recimo nije imao, davno je prestao biti štitonoša, a otac mu je poginuo u nekom ranijem ratu ili okršaju, odgojio ga je Vortigen i on i Uther su rasli gotovo kao braća.

Nekako mi je glupo bilo da 16 godišnjak vodi konjički odred kakav je vodio Winter protiv Gala

[Wikiceha]

Michael Collins kaže:

Ovako posve sam odustao od spominjanja oca i brata od Wintera, i neće imati 16, jer mi je to glupo, nego 18.
Braće recimo nije imao, davno je prestao biti štitonoša, a otac mu je poginuo u nekom ranijem ratu ili okršaju, odgojio ga je Vortigen i on i Uther su rasli gotovo kao braća.
Nekako mi je glupo bilo da 16 godišnjak vodi konjički odred kakav je vodio Winter protiv Gala

A gle, priča kod Martina.
U srednjem vjeku ti je 13 god = naših 18. Ljudi ranije odrastaju.
Što se godina tiče, 18. je ok, lakše će proć kod čitatelja.

[ur-faust]

Michael Collins kaže:

Hvala na iskrenom i dobronamjernom odgovoru.

Samo nisam skužio ovo "kolovijalna", razgovor je između veterana i povjesničara, ali OK.

Nema problema.

Ovo "kolokvijalno" se odnosi na sam govor koji je meni zazvučao kao današnji intervju. Mislim da bi u slučaju kroničara i ratnika (btw., jel veteran vitez ili pješadijac obični, o tome ovisi ovo kaj pišem) posebni oblici tadašnje kurtoaznosti u govoru i ophođenju mogli doprinijeti dojmu autentičnosti.

Ali jedino ako ti je uopće cilj taj versimilitude, autentično prikazivanje povijesnih zbivanja kroz književno pripovijedanje.

Michael Collins kaže:

Iz nekoliko razloga sam se odlučio na ovo.
Prvo, zaista volim World War Z i manjew poznati roman Turtledovea Justinijan.
Drugo, želio sam probati ovaj koncept da malo ubrzam radnju jer ni sam ne znam što još želim.

I treće, mene jako živciraju izdrkavanja mainsteream pisaca sa opisima krajolika, soba, odjeće pa i hrane.

Mogao sam recimo na 5 stranica opisivati šumu kroz koju se Cobb probija da nađe Wintera, pa još 5 unutrašnjost smaostana, pa 2 samog sada već ostajerlog Wintera, pa da na 5 Winster opsiuje svoj dom iz djetinjstva itd...

Dakle ne bi pomakao radnju ni milimetra, a napravio bi 30-tak strana

Ma da, pretjerani opisi su u najvećem broju slučajeva i meni tek smetnja. Ali to ne znači da je onda potpuna suprotnost - izostanak bilo kakvog pripovijedanja - rješenje. Čini mi se da se ovo lako da čitati kao drama, tj. povijesna drama a ne povijesni roman.

[Michael Collins]

ur-faust kaže:

Nema problema.

Ovo "kolokvijalno" se odnosi na sam govor koji je meni zazvučao kao današnji intervju. Mislim da bi u slučaju kroničara i ratnika (btw., jel veteran vitez ili pješadijac obični, o tome ovisi ovo kaj pišem) posebni oblici tadašnje kurtoaznosti u govoru i ophođenju mogli doprinijeti dojmu autentičnosti.

Ali jedino ako ti je uopće cilj taj versimilitude, autentično prikazivanje povijesnih zbivanja kroz književno pripovijedanje.
.

Inače, ovo teoretski nije povijesni roman, jer stavlja političku situaciju i 6. stoljeća mješa sa 9. stoljećem i onda smješta u recimo 14. stoljeće, neke frakcije i plemena imaju druge nazive, imaju moderna engleska imena itd...

A što se tiče kurtoazije, da, malo ću o ispraviti na početku, ali Winter je pomalo sirova vojničina, ne pjesnik ili pisac, i ovo je njegov iskreni razogovor sa povjesničarom Cobbom, naravno da će Cobb to ulijepšati, čak sam stavio da Winter vjeruje u to

[Michael Collins]

ur-faust kaže:

Ma da, pretjerani opisi su u najvećem broju slučajeva i meni tek smetnja. Ali to ne znači da je onda potpuna suprotnost - izostanak bilo kakvog pripovijedanja - rješenje. Čini mi se da se ovo lako da čitati kao drama, tj. povijesna drama a ne povijesni roman.

ALi u pravu si, iokao pišem prvu i drugu stranu ponovo, malo ću vidjeti kojim ću smjerom ići

[ur-faust]

Michael Collins kaže:

ALi u pravu si, iokao pišem prvu i drugu stranu ponovo, malo ću vidjeti kojim ću smjerom ići

Mislim, sve ovisi o tome što želiš i koji ti je cilj.

Ako ti je cilj roman - onda se radi o pripovijedanju, koje može biti onak kak ti to podesiš (recimo šturi opisi i fokus na radnju; recimo, s ovom formom ne možeš dobro izvesti neko prikazivanje odnosa kroničara i veterana, osim na vrlo direktan način. Općenito govoreći, sužavaš si jako polje mogućnosti).

Ovo za sad je neka čudna hibridna forma - sve upućuje na dramu, ali naslov/podnaslov upućuju na pripovijedanje, tj. roman. To može na neki način funkcionirati kao eksperimentalni postupak, ali nemam dojam da ciljaš na to (recimo, zamisli si ovo: kroničar je zajebant koji konstantno veterana izvrgava ironiji, do te mjere da dobar dio romana se sastoji od ovog umetnutog pitanje-odgovor oblika, onda se još u to umiješa eksplicitni govor o problematičnosti a) historijskih kronika i b) samog čina pisanja - i imaš postmoderni povijesni roman). Pa bi ti neki zaključak od mene bio da probaš overhaul napravit - i sve stavit u pripovjedni oblik jer mi se čini da ovo jednostavno ne drži vodu. Ili da se orijentiraš na povijesnu dramu.

Mislim, to ovisi i o tome koja ti je implicitna publika.

[10 000]

ur-faust kaže:

Mislim, sve ovisi o tome što želiš i koji ti je cilj.

Ako ti je cilj roman - onda se radi o pripovijedanju, koje može biti onak kak ti to podesiš (recimo šturi opisi i fokus na radnju; recimo, s ovom formom ne možeš dobro izvesti neko prikazivanje odnosa kroničara i veterana, osim na vrlo direktan način. Općenito govoreći, sužavaš si jako polje mogućnosti).

Ovo za sad je neka čudna hibridna forma - sve upućuje na dramu, ali naslov/podnaslov upućuju na pripovijedanje, tj. roman. To može na neki način funkcionirati kao eksperimentalni postupak, ali nemam dojam da ciljaš na to (recimo, zamisli si ovo: kroničar je zajebant koji konstantno veterana izvrgava ironiji, do te mjere da dobar dio romana se sastoji od ovog umetnutog pitanje-odgovor oblika, onda se još u to umiješa eksplicitni govor o problematičnosti a) historijskih kronika i b) samog čina pisanja - i imaš postmoderni povijesni roman). Pa bi ti neki zaključak od mene bio da probaš overhaul napravit - i sve stavit u pripovjedni oblik jer mi se čini da ovo jednostavno ne drži vodu. Ili da se orijentiraš na povijesnu dramu.

Mislim, to ovisi i o tome koja ti je implicitna publika.

Lako će on razraditi i opisati događaje. Ovaj način je sasvim jednostavan i razumljiv.

[ur-faust]

10 000 kaže:

Lako će on razraditi i opisati događaje. Ovaj način je sasvim jednostavan i razumljiv.

Al kužiš, ako cijeli tekst bude ovakav - pitanje i odgovor - onda opisi postaju dramske didaskalije, nema tu romana.

Što uopće ne znači da je to gora (ili bolja opcija). Samo se radi o tome da bi bilo ok paziti na očkivane značajke knjiž. roda u kojem se piše.

Recimo, da kojim slučajem naletim na tekst koji je predstavljen kao povijesni roman, krenem čitat i vidim konstantnu upotrebu ovakvog oblika, reakcija bi mi vjerojatno bila "wtf je ovo". Daljnje čitanje? Ne baš vjerojatno. Moguće, al to ovisi o tome koliko bi mi odgovarale dramske karakteristike. Od romana očekujem nešto drugo, ne samo jednostavnost i razumljivost (zapravo, jednostavnost nekad može biti i prepreka), najbitnije od svega je pripovijedanje (kojeg ovdje nema, a ima ga jako, jako malo u dramskim didaskalijama inače). Ono što sam baš spomenuo, recimo odnos kroničara i veterana, kroz tu prizmu se isto može provesti povijest i taj sadržaj (a na taj način obogačujući sam povijesni sadržaj ovim odnosom). Za to nema šanse u ovom obliku, barem na neki razvijeniji način.

Al to sam samo ja. Naučen sam čitati s tim prešutnim žanrovskim elementima koji djeluju i kao dio načina na koji uživam/vrednujem. Zato i kažem da to ovisi o "implicitnoj" publici (ljudima za koje autor misli da bi mogli čitati i/ili biti zainteresirani).

[10 000]

Sve je ovo jedna velika skica. Temelj koji će se kasnije proširiti i razraditi. I bolje je da sada piše dijaloge oko kojih će(ako će) još više stvarati i u detalje(ili ne) opisivati okružje (naravno, nadam se što prije, da ne ode predaleko pa ne izgubi izvornu zamisao), pa..kako ostalo, nigdje ne vidim problem. Zanimljivo mi je. Sviđa mi se.

Naravno da su savjeti dobrodošli, ali molim te da malo staneš na kočnicu i autoru dopustiš da ipak sam odabere stil i način pisanja, ipak je njegovo djelo, ako me razumiješ?

[ur-faust]

10 000 kaže:

Naravno da su savjeti dobrodošli, ali molim te da malo staneš na kočnicu i autoru dopustiš da ipak sam odabere stil i način pisanja, ipak je njegovo djelo, ako me razumiješ?

Imputiraš nešto čega nema, niti u tragovima, u postu.

Autor je pitao za mišljenja. Dao sam ga, i potrudio se obrazložiti ga. Ne samo da se iz toga ne može zaključiti da "ne dopuštam" izbor stila (što bi bilo apsurdno, i ne radi se o stilu uopće kao manje bitno ali ipak, da bude jasno), nego i kažem eksplicitno da to što kažem uvelike ovisi o tome kome je namijenjen tekst za čitanje; ako je uopće nekome namijenjen, barem idealno. Po svemu sudeći čini se da autoru ne smeta moj doprinos.

Dakle, ne, ne razumijem te. Nimalo. U čemu je problem?

[10 000]

U tom slučaju, zanemari.

[Michael Collins]

Sve OK dečki, mali nesporazum.

I hvala forumaš 10 000, da, ovo su ipak samo kartice
Ali i njih bi mogao malo srediti.


I ne odustajem od World War Z stila, nego ću imati duže stranice i malo doista opisivati malo više

[Michael Collins]

Hvala vam inače svima na dobronamjernim savjetima.

Sada ću si uzeti tjedan dana i malo ove postojeće malo sređivati, dok ovdje možda nastavim stavljati kartice.

PS

Imam nekoliko ideja kako poraziti sada već mnogo jače Dance, ali ako netko ima prijedloge (gerilski rat, obrana u utvrđenim gradovima i iscprljivanje Danaca, ili brilijatna vojna taktika protiv veće vojske u bitci) slobodno neka stavi, dobrodošao mi je savjet.
Osobno preferiram taktiku koju su Rimljani uspješno upotrijebili protiv Hanibala.

Hvala još jednom svima i čujemo se

[Michael Collins]

Inače, napisao sam malo alternativno nešto