Snovi o bliskoj umrloj osobi

[NAJBOLJA]

hm... vi sa svojima lijepo pričate...

ja kad svoje sanjam, s kojima sams vima bila ok, uvijek ih se bojim, jel znam da su mrtvi, i nekad bježim od njih
i bude me strah , a inače nisam neka strašljivka

[Anavir]

Ja konstantno već godinama sanjam tatu, uvijek u snu znam da je mrtav al kao čudim se otkud da je odjedanput živ, i uvijek mi ispriča neku ludu priču o tome, ili ja u snu razmišljam o modusu kako je oživio. inaće, odrasla sam osoba, svjesna sam da ga nema, nemam više ni potrebu ići na grob svaki tjedan, zna mi nedostajati al ne tako kao prije. više ga se sjetim kad pričam o nekim anegdotama... Uglavnom, ne znam zašto i dalje imam takve snove.
Samo znam, to stari ljudi kažu, ako te pokojnik u snu zove da pođeš snjim ili da dođeš do njega, ne smiješ, moraš se pokušat oduprijeti.

[majaazdaja]

Joj ja imam jednu napola horor pricu o tome
Oba djeda su mi umrla i s obojicom sam se druzila u snovima. >Djed koji je premino prvi , sanjala sam da smo u njegovoj kuci , i ja sjedim na stolici gdje sam uvijek sjedila. On ulazi u sobu , najnormalnije kao i svaki put za zivota , sjeda , ja dodjem i sjednem mu u krilo i on meni prica i tjesi me kako mu je sad dobro neka se nista ne brinem. razgovor je bio preintiman da bi ga iznosila ovdje , ali nije mi otkrio nista , kao i u svakoj prici dosad.

E sad...stvari se malo mjenjaju sa drugim djedom. On je umro u bolnici , i u tim danima kada je bio u bolnici , kada je umro i dok se pripremala sahrana , ja sam dobila zadatak da budem u njegovoj kuci..ono , mala cuvaj kucu , jer nitko drugi nije stanovao tamo.
Nije me bilo strah , nisam si umisljala kojekakve gluparije , sve 5. Drugu noc kako je djed umro sam ga pocela sanjati. Ali ljudi to nisu bili snovi .....ovak spavam...i odjednom sam svjesna potpunog mraka u tom mom "snu"....i iz tog mraka izleti moj djed BJESAN , FURIJA , vristi , totalno neartikuliran , naglo izbije iz tog mraka ravno meni u facu , rascupan , ljute grimase..i doslovce neartikuliran!! To je potrajalo nekih tjedan dana...nakon recimo 8 dana ja ga ponovo sanjam ali ovaj puta on dolazi normalno , prica samnom , objasnjava mi , ISPRICAVA SE...i odlazi.
e sad...ja sam svog djedu poznavala...voljela ga jesam..ali on je bio jedan super prgavi ljuti lik. Bolovao je od raka , i kad su mu dali jos 6 mjeseci zivota maksimalno , on je pozivio 7 godina na tu dijagnozu...i to samo zato sto je bio takav prgav....
moje objasnjenje na sve to bi bilo...on kad je umro je popizdio , bio je bjesan sto je "izgubio" nije prihvatio to , bio je ljut sto sam mu ja u kuci a on mrtav...bio je ono sto je bio za zivota ..
kolko god da sam premrla od straha u tih 8 dana , sad kad se toga sjetim...ima mi smisla totalno.

[-Manuela-]

ti snovi svakako nisu bezazleni

[nensy21]

Često sanjam bliske umrle osobe. Nikada ne razgovaram s njima, samo šute i smješkaju se. Kao neka telepatija, gledam ih i znam da su sretni i da su dobro.

Sanjala sam pokojnog ujaka koji je poginuo u saobračajki. Sjedili smo u kuhinji za stolom i jeli šunku baš kao nekada dok je bio živ. Samo mi se smješkao i osjetila sam da je sretan i da mu je dobro. Nije mi rekao ni rječ. Taj san je bio tako jak da sam se probudila u sred noći i u ustima sam imala okus te šunke kao da sam ju upravo jela . Od tog sna sam bila u komi tjedan dana. Stvarno sam imala osjećaj da smo se "negdje" sreli i da se to stvarno dogodilo. Ne znam stvarno šta da mislim o tome.

Sanjala sam pokojnu maminu kolegicu i to na dan njene godišnjice smrti (pojma nisam imala da je to taj dan). Sjedila sam u nekakvom divnom vrtu na stolici a oko mene je bio cvijetnjak i predivni travnjak. Bila sam sama i bez nekog cilja, samo sam sjedila... Odjednom dolazi ona, nasmješena, sretna, prilazi mi, gleda me i smješka se.... Ja se čudim što ju vidim, kao ono pa odkud ti ovdje?! Ništa mi nije rekla a ja sam znala da je sretna i da je dobro.

Sanjala sam i pokojnu susjedu koja je umrla mlada od raka. Došla mi je sva lijepa i sretna. Samo mi se smješkala i kao da mi je poručila da se ne brinem za nju da je sad sretna...

Čudni su ti snovi, jako stvarni i teški. Od srca se nadam da postoji neki bolji "svijet" gdje te duše odlaze i da stvarno mogu doći u naše snove i pokazati nam da su dobro....

[crnooooka]

ja sam sinoc sanjala babu da je ziva i ima bolesti i spasavaju je, ali je umrla, i uvijek je tako sanjam da umire.

[smedjišećer]

sunflowers kaže:

pozdrav svima...

podijelila bih svoje iskustvo i stavove

prije 3mj. umro mi je tata s kojim sam bila jako povezana za njegova života
u ovom materijalnom svijetu, umro je iznenada i bio je to šok za sve.
- prihvatila sam njegov odlazak u drugu dimenziju sa stavom da je on tako htio
(nikada se nije uklapao u ovaj sustav životnih obrazaca)
te da je sada našao "mir" , tako sam se tiješila da ne trebam patit jer je to njegov put duše i nadala se susretu u onoj dimenziji da mu predam ljubav koja me ispunjava a on ju je stvarao.

usnula sam san... jeli to susret?
u rodnoj kući pokojnih bake i djeda(umrli su prije 4god. - također bili smo bliski)
njih troje, sve puno ljubavi, grlimo se - tada osvijestim da sam u snu.
svi su bili u bijelom i sretni, smireni...a ja dišem jako plitko skoro kao da se gušim, pričala sam samo sa bakom a s njima gestom ne vokabularom.

baka mi objašnjava kako smo u međuprostoru u kojem ne smijemo dugo boraviti, te da zato tako dišem i da je to za mene vrlo opasno jer sam na granici, a i njima je vro teško doći.

opraštamo se, vani je zora i tri elipsaste izmaglica svijetla kojih se bojim a jako me privlače te mi baka preusmjerava pažnju i govori da je to za njih,
govori mi da su me došli posjetit i da nezna hoće li moći opet doći ali neka ja znam kako je uvijek netko od njih uz mene.

postavljam joj pitanje postoji li "vrhovna energija, bog, hare krišna i dr."
kakva sam ja za njih energija...

budim se u drugi san uzimam sat na njemu je 5h vani je zora,
konačno se budim u stvarnosti uzimam sat vani je 5h.

ako si bila svjesna da sanjaš, onda si zaista bila u "međuprostoru". Za sve vas, odgovore na vaša pitanja možete naći u knjizi silvije braun: knjiga snova.
odlična knjiga, dobila sam gotovo sve odgovore koje su me godinama mučila.

[smedjišećer]

ta knjiga nije klasična sanjarica sa značenjem simbola, već ona objašnjava vrsta snova. Piše o lucidnim snovima, astralnoj projekciji, proročanskim snovima, snovima o preminulima...

[NAJBOLJA]

a di se da nabavit ta knjiga ?

[nikoOtinka]

Dečko mi je poginuo prije 2 godine, sanjala sam ga svega 2-3 puta..Prvi san je predugacak da bi ga cijelog ispricala ugl.prolazio je s nekom ralicom,ja sam stajala na katu neke kuce izmedu zidova i poda je bio neki prostor nesto ne znam kako bi opisala,a na ralici je pisalo njegovo ime,samo me pogledao i okrenio se..Kada sam se opet okrenila prema ralici nije ga bilo..

drugi san je bio takav..nazvao me je na mobitel i rekao je da nije poginuo,da je samo morao nekuda otici jer su ga samo neki ljudi tražili i da će se vratiti...
to mi je bio jedan predivan san,cula sam bas njegov glas..Sve bih dala da se ponovi,da ga opet mogu cuti..I da,nije se vratio I sada mi suze krenu na oci kada se sjetim tog sna



Snovi s djedom koji je umro prije 2 godine iznenada od srcanog udara..

mi smo bili jako bliski ali je nas odnos bio kao na nekoj distanci..

uvijek mi je branio internet i telefone jer sam nabijala visoke racune

prvi san je bio da ulazim u nasu kucu u kojoj je on prije zivio i vidim ga u njegovoj fotelji i svjesna sam da je mrtav i pitam ga djede sta to radis i mahinalno uzimam telefon - na to se on oceo derati na mene da ostavim telefon,da cu nabit veliki racun opet dize se,odlazi u dvoriste i zagrli tatu

taj san mi je inace jako simpatican

drugi san je bio da sam sanjala neke kolače i torte i idem uzeti zadnji kolač neke torte s jagodama i jedan obiteljski prijatelj ga uzme i ja sva tužna ... dođe djed do mene i kaže : nemoj biti tužna,ispeći će tebi tvoj djedo istu takvu tortu..

san koji mi je najdraži,onak lijep je bio...ne mogu ga napisati lijepo,a da vam docaram kako je usitinu lijep bio..

i san koji je bio živi horor...uvijek sam mislila da se moj djed ljuti na mene ... a ovaj san je bio strašan,nisam ga imala snage ispricati tati.. jer je ne znam.. strašan..

ne sjecam se detalja,ali znam da je došao moj djed do mene,bjesan..i uzeo nož i zarezao me po vratu,bilo je krvi po mene i krenio me doslovno zaklat :S i tada sam se probudila sva u suzama i šoku..

poslje tog sam mu zapalila svijecu i više ga ne sanjam..

[moonlos]

eto upravo sam se probudila...i guglam guglam..da b dobila neke odgovore.ubiti nista nisam nasla ni sanjarce ni nis ne pise o tome.. Uglavnom sanjala sam sad jedan jako cudan san..Moja baka je preminula prije 3 godine,koju sam obozavala i ona mene.jako me zabolilo kad je umrla,toliko je islo u ekstreme da mi se pricinjavalo da ju vdim.. ali ajde sad sam se pmirila s tim i pomolim se za nju,sjetim je se i tak... uglavnom(al sam se raspisala,poduzi uvod) Sanjala sam da spavam i da se probudim,samo otvorim oci moja baka ide prema meni s smjeskom ko da zeli leci na mene a ja se želim izmaknuti a nemogu se pomaknuti.ko da sam nepokretna..i derem se i pokusavamm probudit ali ne mogu,,.Dosta poremecen san..Pokusavam to protumaciti ali ne uspijevam..jel mi moze netko pomoci...

[BRZII]

mirnaluka kaže:

cicopoli
ne znam koje si vjeroispovijesti? mi kršćani kažemo da postoje tri stanja crkve: putujuća crkva, trpeća crkva i slavna. Putujuća smo mi koji putujemo od rođenja do smrti. trpeća su umrle duše koje se čiste i trpe duhovne boli da bi stigle do konačne svrhe postojanja - susreta s Bogom tj. raja. slavna crkva su duše u raju s Bogom.
te su crkve zapravo jedna crkva u "tri agregatna stanja" i međusobno su povezane. .. mi putujuća možemo molit za duše u čistilištu da im anpa molitva olakša muke preobrazbe u dušu Bogu pogodnu. Slavna - sveci mole za nas jer oni su stigli na cilj, u nebo i bliže su Bogu nego mi na zemlji...
Ono što ti želim reći je da nitko od nas pa ni ti ne znaš gdje je tvoj rođak... ako je u raju njemu naša molitva ne treba jer je stigao na cilj... ali ako je u čistilištu, što je za pretpostaviti jer smo svi grješni ljudi, onda mu je molitva prijeko potrebna. najveća i najvažnija molitva Crkve je sv. misa, tj. primjeniti Isusovu prolivenu krv i predano tijelo na samo jednu određenu osobu.. no možeš molit i druge molitve, ali misa je neprocijenjiva.
Mislim da si razumjela, Kristova nekrvna žrtva trebala bi tvojem rođaku oprati pogreške, jer kao da traži od tebe pomoć...
I ne zamaraj se mnogo svijetom snova, ni preminulih, moli za njih i sve tu staje...pozz

Zasto se crkva ne drzi biblije.U bibliji se ne spominje cistiliste,cak ni dusa.U bibliji se govori o uskrsnucu tijela na dan opceg suda isto kao sto je i Isus uskrsnuo tijelom.Mrtvi nakon smrti ne postoje dok u onaj dan ne zacuju Isusov poziv da ustanu,jedni na zivot vjecni a drugi na vijecno prokletstvo,jedni ce uskrsnuti u prvom uskrsnucu,drugi u drugom.Biblija kaze o mrtvima da nestadose njihove misli i da nikakve spoznaje nemaju.

[veri36]

Mislila sam da samo ja imam takve snove...

[gagara]

meni je dida umro pred malo vise od godine dana...obavezno sam ga na pocetku sanjao svaku noc,a sad u prosjeku svaku drugu,dali netko zna znacenje toga sna...hvala

[izidoraa]

gagara kaže:

meni je dida umro pred malo vise od godine dana...obavezno sam ga na pocetku sanjao svaku noc,a sad u prosjeku svaku drugu,dali netko zna znacenje toga sna...hvala

Gore iznad imaš jako puno priča o snovima
Ovisi šta si i kako sanjao
Istina je da postoje snovi koji su više od sna
Usudila bi se reći stvarni susreti
Nešto tako ispričala je sunflowersi ja je potpuno razumjem
Vjerojatno i ne bih dovoljno dobro razumjela da mi se nije dogodila ista stvar
Nije to bio san ...bila sam svjesna svake sitnice i nisam htjela otvoriti oči namjerno da ne prekinem taj preljepi doživljaj
Tek kad se završio svjesno sam otvorila oči i ustala sretna kao nikad ....
E sad ,ti sam razluči u koju vrstu spadaju tvoji snovi
Ako je dida sretan u snovima ,to je dobro

[PlaviCuperak]

sheera kaže:

pozdrav svima......ja stalno sanjam bliske mrtve ljude,skoro svakodnevno,eto i noćas sam sanjala pokojnog oca.....šta vi mislite o tome..? meni je to postala svakodnevnica....više se ni ne zabrinjavam kad ih stalno sanjam.

Da meni se to stalno desava...cak me ni ne brine...nekada uvijek sanjam isti san ali na drugi nacin... ja to tumacim da su tu negdje blizu... nemoj da brines

[GREN MUSTER]

SNOVI su putovanje duše u nerealizirane stvarnosti. San ima funkciju najboljega ljeka jer usklađuje energije duha i tijela. Ako često sanjate bližnje mrtve znači da su ostale energetske veze. Stoga je od velikog značenja misa zadušnica koja pomaže duši da se uzdigne na njoj pripadajuće mjesto, već prema stupnju svoje evolucije. Ustvari, to je malo složenije. Prvo, nitko drugi ne može ispravno tumačiti tuđe snove. Zatim, nakon smrti, odnosno kidanja veze između tijela i duše - kada pukne onaj srebrni konop - više nema povratka u tijelo, dolazi do trajnog odvajanja psihičkog tijela od fizičkog. To je Velika Inicijacija. Svijest umrlog je u blizini i mogu se osjetiti efekti prisutnosti, poput duha. Nakon dva do tri dana, duša i duševna osobnost se odvajaju od psihičkog tijela i uzdižu se na drugi svijet, zatim se međusobno odvajaju a duša se vrača svom apsolutnom savršenom izvoru iz kojega je emanirala dok duševna osobnost odlazi u ,,jedan od puno stanova oca nebeskog'', odnosno na razinu do koje je evoluirala. Unutar jedne kozmičke godine ima priliku uzdići se do savršenosti kakva je i sama duša koja joj je nosač. Tko ne vjeruje, uvjerit će se ali nikome to nečće moći reči jer još se niko nije vratio (osim ako u slijedećem životu ne osvijesti sjećanje).
Budite mi dobro i ne brinite se, postoji koji se brine o vama.

[Shtriggah]

ja sam sanjala svog obožavanog dida par godina nakon što je umra. čovik je bija ateist (stara komunjara ) i nije virova u boga i uvik je govorija da kad umreš, mrtav si i gotovo.
i tako u snu, u portunu zgrade vidim njega di provjerava poštu, i govorim mu - dido, što ti tu radiš, pa ti si umra! a on se smije i kaže mi - e to san i ja mislija.

isto, pokojna baka, koja mi je svaki misec davala sto kuna od penzije, u snu mi je došla i stavila u ruku tih sto kuna i rekla - umrla san, a nisan ti stigla dati za taj misec.

kad se probudim, cila sam uznemirena, ali kad se smirim, drago mi bude što sam ih opet vidila

[wing]

primjetila sam da nas puno sanja djedove....

Prije godinu dana mi je umro djed, jako sam se vezala za njega i dosta me pogodila njegova smrt. Ispočetka sam ga sanjala često, al poslije sve rijeđe.
Nakon par mjeseci sanjala sam;
Ležim u svom krevetu i otvore se vrata moje sobe, pomislila sam; možda je djed i ustala sam iz kreveta i otišla vidit tko je otvorio vrata.
Kad je tamo bio on, bio je mlađi nego ga ja pamtim, ušao je u moju sobu sa osmijehom na licu,
stao kod prozora i ja sam ga zagrlila i pitala ga kako je. Rekao mi je; "dobro sam, došao sam da vas vidim"

i to je bilo to...

nakon možda više od pola godine, tj. danas.

spavala sam, odjedom se od nekud stvorila prekrasna bijela svijetlost, zlatno - bijela (nikad u životu nisam vidila takvo nešto)
Po stepenicama je dolazio moj djed i vodio za ruku djete od par godina (možda 3 g.), (ovo za djete mi je jasno,mislim da je to moje djete)... smijao se i ja sam ga opet zagrlila i pitala ga kako je. on je odgovori da je dobro i nešto mi je šapnuo na uho al ne sjećam se što....

bilo je dosta realno, a opet tako nadnaravno....

ne bojim se ovog sna, nego dapače, baš mi je drago... želim vjerovat da je to zaista bio on.
iako je možda to sve plod moje mašte, nisam se uopće u zadnje vrijeme opterečivala takvim stvarima, a ipak min je došao u san.... predivno iskustvo...

[izidoraa]

wing kaže:

primjetila sam da nas puno sanja djedove....

Prije godinu dana mi je umro djed, jako sam se vezala za njega i dosta me pogodila njegova smrt. Ispočetka sam ga sanjala često, al poslije sve rijeđe.
Nakon par mjeseci sanjala sam;
Ležim u svom krevetu i otvore se vrata moje sobe, pomislila sam; možda je djed i ustala sam iz kreveta i otišla vidit tko je otvorio vrata.
Kad je tamo bio on, bio je mlađi nego ga ja pamtim, ušao je u moju sobu sa osmijehom na licu,
stao kod prozora i ja sam ga zagrlila i pitala ga kako je. Rekao mi je; "dobro sam, došao sam da vas vidim"

i to je bilo to...

nakon možda više od pola godine, tj. danas.

spavala sam, odjedom se od nekud stvorila prekrasna bijela svijetlost, zlatno - bijela (nikad u životu nisam vidila takvo nešto)
Po stepenicama je dolazio moj djed i vodio za ruku djete od par godina (možda 3 g.), (ovo za djete mi je jasno,mislim da je to moje djete)... smijao se i ja sam ga opet zagrlila i pitala ga kako je. on je odgovori da je dobro i nešto mi je šapnuo na uho al ne sjećam se što....

bilo je dosta realno, a opet tako nadnaravno....

ne bojim se ovog sna, nego dapače, baš mi je drago... želim vjerovat da je to zaista bio on.
iako je možda to sve plod moje mašte, nisam se uopće u zadnje vrijeme opterečivala takvim stvarima, a ipak min je došao u san.... predivno iskustvo...

Doživjela sam par takvih "snova "
Mogu slobodno reći da ovo što sam doživjela nisu snovi ,jer je sve drugačije nego u snu
Drago mi je zbog tebe ,mislim da nije plod mašte
Ja sam doživjela stvarne dodire ,mirise ,poljupce od kojih mi je bilo vlažno i toplo na licu i čula jasan glas koji inače ne čujem u običnim snovima
Obavezno se poslije takvih doživljaja budim isti tren ,ustvari mislim da sam već budna jer sve mogu osjetiti i svjesno neću da otvorim oči da mi sve to ne pobjegne
Tek kad sve prođe otvorim oči