Da mi je netko savjetovao prije braka...

[Blentava]

spor dan na poslu i strumfam po forumu. relativno frisko udana. citam i evo sto nadjoh:

4fun kaže:

evo jednog dobrog, ponasajte se kao da se niste ozenili.


:z ubo:

i ovaj mi se savjet ful svidio.
ono, pitaju ljudi kako je u braku. mi se pogledamo i uglas 'isto ko i prije'.
(prije nego sto me napadnete da zasto smo se onda zenili da vas preduhitrim s odgovorom:zato sto zelimo skupa zivjeti i skupa odapeti )

recimo da nas dvoje odavno razglabamo o receptu za dobar brak. suprotno uvrijezenom stajalistu da je brak potrebno dvoje, dodjosmo do zakljucka da je zapravo potrebno troje: ja, on i mi. ja i on kao jedinke, mi kao par.
tek ako sva tri cimbenika normalno veselo funkcioniraju, funkcionira i brak.

[Mary1203]

jako pametna tema, pitanje ..........mislim da bi trebali roditelji savjetovati svoju djecu prije braka kao što savjetuju i u svim drugim bitnim odlukama u životu, normalno djeca trebaju donositi svoje odluke ali dobre savjet od roditelja bi trebali posluta.....

bila bi smojim roditeljima jako zahvalna da su me savjetovali jer bi puno grešaka, propusta u braku izbjegla...

evo par savjeta...

duže vremena se zabavljati i upoznati jedno drugo (par godina) i uživati u fazi upoznavalja, zaljublivanja i ostalog i ne forsirati zajedniči život i brak...

trebaju i on i ona isto željete brak a ne jedan više a drugi manje

trebaju prvo izgraditi sebe kao osobe (ne premladi ulaziti u brak) i vidjeti šta žele a što ne žele u životu

trebaju ostati sebi vjerni i ne izgubit sebe na putu prema zajednici

[suzy-q]

Mary1203 kaže:

jako pametna tema, pitanje ..........mislim da bi trebali roditelji savjetovati svoju djecu prije braka kao što savjetuju i u svim drugim bitnim odlukama u životu, normalno djeca trebaju donositi svoje odluke ali dobre savjet od roditelja bi trebali posluta.....

bila bi smojim roditeljima jako zahvalna da su me savjetovali jer bi puno grešaka, propusta u braku izbjegla...

evo par savjeta...

duže vremena se zabavljati i upoznati jedno drugo (par godina) i uživati u fazi upoznavalja, zaljublivanja i ostalog i ne forsirati zajedniči život i brak...

trebaju i on i ona isto željete brak a ne jedan više a drugi manje

trebaju prvo izgraditi sebe kao osobe (ne premladi ulaziti u brak) i vidjeti šta žele a što ne žele u životu

trebaju ostati sebi vjerni i ne izgubit sebe na putu prema zajednici

Joj, Mary... ne znam baš za ovo s roditeljima i savjetovanjem...

Moji roditelji imaju jedan "staromodan" brak, da se tako izrazim, jedan od onih gdje žena ne sjeda za stol dok svi za stolom nisu posluženi (karikiram, nadam se da kužiš šta želim reći )

Tako da nisam baš sigurna za savjete koje bi mi moja mama mogla dati...pokušala je, doduše, ali većinu ih nisam prihvatila (neke ipak jesam, pametna je ona žena...)

A isto to oko ulaženja u brak premladi...

Muž i ja smo se jaaako mladi vjenčali ( za današnje prilike ), nisam bila trudna, nismo "morali", nego smo se baš htjeli vjenčati. A bili smo djeca. Sad to znam.

Meni se čini da smo imali, između ostalog, i jako puno sreće da smo odrasli zajedno i u istom smjeru. Jer, moglo se desiti da se razvijemo u potpuno različite ljude. Koje više ništa ne veže. Dapače, sve ih razdvaja..

Tako da nisam baš sigurna oko tih savjeta.

Jer, tada, kad smo se mi vjenčali, imali smo jednu viziju zajedničkog života i braka, a danas je to sasvim nešto drugo...

Uostalom, ja sam bila tako mlada, a mislila sam da sam najpametnija na svijetu, pa vjerojatno savjeti ne bi naišli na plodno tlo kod mene..

Ne znam...mislim da nema pravila.

Nitko ne garantira da će ljudi koji uđu u zrak zreli, s jasnom željom da se vjenčaju, s jasnim stavom o "ja", "on" i "mi", situirani, biti sretni u braku.

[Mary1203]

suzy-q kaže:

Joj, Mary... ne znam baš za ovo s roditeljima i savjetovanjem...

Moji roditelji imaju jedan "staromodan" brak, da se tako izrazim, jedan od onih gdje žena ne sjeda za stol dok svi za stolom nisu posluženi (karikiram, nadam se da kužiš šta želim reći )

Tako da nisam baš sigurna za savjete koje bi mi moja mama mogla dati...pokušala je, doduše, ali većinu ih nisam prihvatila (neke ipak jesam, pametna je ona žena...)

A isto to oko ulaženja u brak premladi...

Muž i ja smo se jaaako mladi vjenčali ( za današnje prilike ), nisam bila trudna, nismo "morali", nego smo se baš htjeli vjenčati. A bili smo djeca. Sad to znam.

Meni se čini da smo imali, između ostalog, i jako puno sreće da smo odrasli zajedno i u istom smjeru. Jer, moglo se desiti da se razvijemo u potpuno različite ljude. Koje više ništa ne veže. Dapače, sve ih razdvaja..

Tako da nisam baš sigurna oko tih savjeta.

Jer, tada, kad smo se mi vjenčali, imali smo jednu viziju zajedničkog života i braka, a danas je to sasvim nešto drugo...

Uostalom, ja sam bila tako mlada, a mislila sam da sam najpametnija na svijetu, pa vjerojatno savjeti ne bi naišli na plodno tlo kod mene..

Ne znam...mislim da nema pravila.

Nitko ne garantira da će ljudi koji uđu u zrak zreli, s jasnom željom da se vjenčaju, s jasnim stavom o "ja", "on" i "mi", situirani, biti sretni u braku.

stvaro ste imali sreće ili ste jednostavno srodne duše koje se nadopunjuju ali većinom brakovi koji se brzo i rano (mlado) sklope nisu baš uspješni jer ti mladi ljudi nisu pronašli ni sebe, ne znaju još ni tko su ni šta žele i tu dolazi do problema...
normalno svaka je priča individualan i drago mi je čuti da je tvoja sretna

[suzy-q]

Mary1203 kaže:

stvaro ste imali sreće ili ste jednostavno srodne duše koje se nadopunjuju ali većinom brakovi koji se brzo i rano (mlado) sklope nisu baš uspješni jer ti mladi ljudi nisu pronašli ni sebe, ne znaju još ni tko su ni šta žele i tu dolazi do problema...normalno svaka je priča individualan i drago mi je čuti da je tvoja sretna

Slažem se.

Zato sam i rekla da smo dijelom "imali sreće", jer sigurno, u to vrijeme nismo imali pojma o životu. Zato smo puno puta "skupo platili" neke odluke i tako..

Zato, pohvala za temu

[haahah]

Zasto se uvijek kad je brak u pitanju spominje žrtva i kompromisi?
Jeli kompromis u braku ujedno onda i zrtva?

[Zvoncica44]

Da sam znala što sada znam nebi zaboravila kako je sve počelo. Prioritet mi a onda svi i sve ostalo. Nije garancija ali vrijedi uzeti u obzir.

[Plava Gruda]

haahah kaže:

Zasto se uvijek kad je brak u pitanju spominje žrtva i kompromisi?
Jeli kompromis u braku ujedno onda i zrtva?

Ovisi.
Ako gledaš na kompromis kao uzajamno iznalaženje rješenja za problem na način da svatko malo popusti i prihvatite oboje situaciju gdje jedan i drugi dobivate više nego što se odričete, tj. popuštate, onda nije isto što i žrtva.
Ako pak na kompromis gledaš kao na prihvaćanje tuđih zahtjeva na štetu vlastitih ciljeva i težnji u nadi da će biti bolje onda definitivno je žrtva sastavni dio kompromisa. Pogotovo ako s jedne strane od nadanja na kraju ne bude ništa osim razočarenja, suza i gorkih uspomena. Tada zapravo to postaje samo žrtva ( stradanje, davanje, odricanje) - bez kompromisa jer se ispostavlja da do kompromisa ( uzajamnog dogovora) nije došlo.

[amary]

suzy-q kaže:

Joj, Mary... ne znam baš za ovo s roditeljima i savjetovanjem...

Moji roditelji imaju jedan "staromodan" brak, da se tako izrazim, jedan od onih gdje žena ne sjeda za stol dok svi za stolom nisu posluženi (karikiram, nadam se da kužiš šta želim reći )

Tako da nisam baš sigurna za savjete koje bi mi moja mama mogla dati...pokušala je, doduše, ali većinu ih nisam prihvatila (neke ipak jesam, pametna je ona žena...)

A isto to oko ulaženja u brak premladi...

Muž i ja smo se jaaako mladi vjenčali ( za današnje prilike ), nisam bila trudna, nismo "morali", nego smo se baš htjeli vjenčati. A bili smo djeca. Sad to znam.

Meni se čini da smo imali, između ostalog, i jako puno sreće da smo odrasli zajedno i u istom smjeru. Jer, moglo se desiti da se razvijemo u potpuno različite ljude. Koje više ništa ne veže. Dapače, sve ih razdvaja..

Tako da nisam baš sigurna oko tih savjeta.

Jer, tada, kad smo se mi vjenčali, imali smo jednu viziju zajedničkog života i braka, a danas je to sasvim nešto drugo...

Uostalom, ja sam bila tako mlada, a mislila sam da sam najpametnija na svijetu, pa vjerojatno savjeti ne bi naišli na plodno tlo kod mene..

Ne znam...mislim da nema pravila.

Nitko ne garantira da će ljudi koji uđu u zrak zreli, s jasnom željom da se vjenčaju, s jasnim stavom o "ja", "on" i "mi", situirani, biti sretni u braku.

Nema pravila.
Tvoju posljednju rečenicu nadopunila bih...
čak kada su bili dovoljno zreli za brak i sretni,zaboravlja se odnosno ne predviđa se,da bi uprkos toj sreći,moglo doći do neočekivanih promjena kod jednog od supružnika,bez uticaja ili krivnje(mada je to vrlo diskutabilan naziv)onog drugog.
Također da "mi"time prestaje i vraća se na:
ona i ja ili on ja.
A tada više nema nikakve garancije,da će doći do povratka na: mi.
Što se savjeta tiče,malo će ih ljudi pred brak prihvatiti,jer nažalost to je za njih samo tuđe iskustvo.