Lingvistička čašica razgovora

[lemonzoo]

^Znači može i jedno i drugo jer su oba pravopisa važeća (pretpostavljam)? Ja sam sad prešao na to kako Institutov predlaže jer mi je to prirodnije i pišem izgovaranje osnove + logičan nastavak. Sidneyja, Joeyja...

[Shain]

tanveer kaže:

tko je to "mi" u gornjoj tvrdnji? ja nikad nisam čula da netko u Hr izgovori Sidnej ili Diznej. uvijek Sidni, Dizni.

U Matičinu pravopisu iz 1960. ("novosadskom") naišao sam da se prihvaća lik Sidnej.

Međutim od toga su počeli odustajati i ćiriličari u vrijeme kad se proširilo znanje engleskoga.

U "Prosvetinoj" enciklopediji (Bgd, 1978.) transkribirali su i Sidni i Sidnej:

СИДНИ, Сиднеј (Sydney), глaвни грaд Нoвoг Јужнoг Вeлсa (...)

Nakon 1960. u hrvatskim pravopisima sve do Institutova nema Sidneja (ni Sidnija). On danas kod nas nema egzonimni oblik (kao Rim, Budimpešta i sl. ) i ne piše se Sidnej (Sidnejac, sidnejski), nego Sydney.

Odakle li su ti oblici dolutali u Institutov pravopis?

[goldentip]

sudac, suca, sudca ali ne otca, nego oca...

zašto nije hrvacka, precjednik - baš pismeno zvuči ? to će biti u idućem pravopisu..

[Wikiceha]

goldentip kaže:

sudac, suca, sudca ali ne otca, nego oca...
zašto nije hrvacka, precjednik - baš pismeno zvuči ? to će biti u idućem pravopisu..

Zato što se tako nije nikad pisalo. Ts i ds se obično ne zamjenjuju s c u pismu.
Tc se zamjenjuje, jbg.
S obzirom da je c=ts, onda zapis tts baš i nema smisla, zar ne?

[Stjepan Gotal]

Imam, dakle, jedno pitanje za upucenije od mene.

Kakva je ritmicka organizacija govora u hrvatskom standardnom jeziku? Je li ritam recenice odredjen naglaskom ili slogom? Dakle, jesu li naglaseniiji dijelovi recenice vremenski jednako udaljeni bez obzira na broj slogova medju njima (kao ruski, njemacki i engleski) ili su uvijek jednako udaljeni po broju slogova medju njima (kao talijanski, svicarski njemacki i poljski)?

Kako je hrvatskim narjecjima ili dijelovima istih?

[tupavi]

Već sam na nekoliko mjesta vidio da se iz kakvih već jezikoslovnih razloga preferiraju riječi s tvorbom -ak, a ne -ka (npr. držak, a ne drška). Koji su to razlozi te postoji li neka priča iza toga zašto onda snimka, a ne snimak?

[Shain]

tupavi kaže:

Već sam na nekoliko mjesta vidio da se iz kakvih već jezikoslovnih razloga preferiraju riječi s tvorbom -ak, a ne -ka (npr. držak, a ne drška.

Koji su to razlozi te postoji li neka priča iza toga, zašto onda snimka, a ne snimak?

Kao zapržak - zaprška, ispravak - ispravka, iznimak - iznimka?

Radi se o frekventnosti riječi u nekoj sredini, češća riječ uzeta je u standard.

Kod nas su češće ispravak, držak, snimka i iznimka.

[AnyOtherName]

Jutros u kupaoni, nešto si mislim, da se umijem ili da se...

Zašto je umiti, umijem, umio, umiven, a ubiti, ubijem, ubio, ubijen?

[nudistica]

AnyOtherName kaže:

Jutros u kupaoni, nešto si mislim, da se umijem ili da se...

Zašto je umiti, umijem, umio, umiven, a ubiti, ubijem, ubio, ubijen?

umivati vs. ubijati

[AnyOtherName]

E. I?

[Hekatonhir]

To je nekakva analoška disimilacija, provedena da se izbjegne ponavljanje istih ili sličnih suglasnika. Zaključujem to po obliku "ubiva" npr. u naslovu filma Sveti Georgije ubiva aždahu. Nastavci -ven i -jen normalni su u tvorbi glagolskog pridjeva trpnog (pa imamo ovijen, ispijen odnosno mljeven, naduven, umiven...), uz nastavke -n (bacan, zvan), -en (donesen, opleten), -t (ganut, uzet). Znači, postoje varijacije u govorima koje dokazuju da su standardizirana mogla biti i druga rješenja, ali uzeti su većinski, brojniji oblici nastali razjednačivanjem po uzoru na druge riječi.

To je najbolji zaključak do kojega trenutačno mogu doći.

[AnyOtherName]

Hekatonhir kaže:

To je nekakva analoška disimilacija, provedena da se izbjegne ponavljanje istih ili sličnih suglasnika.

Ima smisla, hvala!

[Shain]

nudistica kaže:

umivati vs. ubijati

Stariji je oblik ubivati, a noviji ubijati (usporedi dobivati - dobijati). U standard su ušli češći: ubijati i dobivati.

Slično je i s umivati i (potencijalno) *umijati (u Lici je zabilježeno izmijati prema izmiti). Umivati se ostvarilo i ušlo je u standard.

Umetanje "v" i "j" različiti su načini izbjegavanja hijata.

Zanimljivi su standardni izvedeni oblici od dobiti i odbiti: dobiven, ali odbijen (a ne odbiven), dobivati, ali odbijati (a ne odbivati).

[nudistica]

AnyOtherName kaže:

E. I?

I niš!
"j" i "v" se u ova dva glagola razlikuju već u infinitivu, pa je to slučaj i sa izvedenim oblicima...

Shain kaže:

Stariji je oblik ubivati, a noviji ubijati (usporedi dobivati - dobijati). U standard su ušli češći: ubijati i dobivati.

Slično je i s umivati i (potencijalno) *umijati (u Lici je zabilježeno izmijati prema izmiti). Umivati se ostvarilo i ušlo je u standard.

Umetanje "v" i "j" različiti su načini izbjegavanja hijata.

Zanimljivi su standardni izvedeni oblici od dobiti i odbiti: dobiven, ali odbijen (a ne odbiven), dobivati, ali odbijati (a ne odbivati).

Hvala!
Ah, uvijek te razlike kada pokušavamo oblikovati trajni glagol (i obratno)...

Možda je u odbijati kontrast napravljen da bi se razlikovao od biti/bivati vs. dobiti odn. odbiti... Kako je sa odbijen vs. dobijen/dobiven?
Ništa bez leksikona...

[Shain]

Pisanje brojki valjda također spada u jezikoslovlje. Evo i o tome:

Ratoborni neonacist Otfried Best najavio:

- Kad postanem gradonačelnik, očistit ću naš grad od arapskih brojeva, zamijenit ću ih našim.

[judolino]

Aupičku...

[Shain]

Da pitam nešto. Oduvijek pišem počinjati, počinjem, počinješ.

U zadnje vrijeme nalazim u nekim uglednim izdanjima počimati. Evo primjera:

- Prije kojih pedeset godina iza tog krivudavog jarka počimalo je nebo: nebo rzaja, i griva, i dobre ispaše ... (Mirjana Polić-Bobić)

Nedavno sam u Katičićevu tekstu pročitao počimati.

Zašto se to mijenja? Na HJP-u nema počimati, u "Hrvatskom jezičnom savjetniku" iz 1999. stoji da je počimati pokrajinski. U Institutovu pravopisu ima samo počinjati.

Čak i Cipra i Klaić u pravopisnom rječniku (1944.) pišu:

- počinjati, počinjem, počinjući (ne počimati...).

[Emericzy]

Shain kaže:

Da pitam nešto. Oduvijek pišem počinjati, počinjem, počinješ.

U zadnje vrijeme nalazim u nekim uglednim izdanjima počimati. Evo primjera:

- Prije kojih pedeset godina iza tog krivudavog jarka počimalo je nebo: nebo rzaja, i griva, i dobre ispaše ... (Mirjana Polić-Bobić)

Nedavno sam u Katičićevu tekstu pročitao počimati.

Zašto se to mijenja? Na HJP-u nema počimati, u "Hrvatskom jezičnom savjetniku" iz 1999. stoji da je počimati pokrajinski. U Institutovu pravopisu ima samo počinjati.

Čak i Cipra i Klaić u pravopisnom rječniku (1944.) pišu:

- počinjati, počinjem, počinjući (ne počimati...).

Kad sam bio klinac, u nas je u Novoj Vesi počimati bilo uobičajeno. Počimam, počimaš, počima, počimamo, počimate, počimaju. Nije bilo rijetko čuti ni počimljem, počimlješ... Ali znalo se da je to 'narodski' i da je počinjati službeno. Danas to vjerojatno iz prašine izvlače cro-pasatisti.

[Shain]

Emericzy kaže:

Kad sam bio klinac, u nas je u Novoj Vesi počimati bilo uobičajeno.

Počimam, počimaš, počima, počimamo, počimate, počimaju. Nije bilo rijetko čuti ni počimljem, počimlješ... Ali znalo se da je to 'narodski' i da je počinjati službeno. Danas to vjerojatno iz prašine izvlače cro-pasatisti.

Pa da. U djetinjstvu smo govorili i počmem, počmeš, ali su nas učili da je to gramatička pogreška i da treba počnem, počneš.

Iz prezenta počmem /m/ je prešao u infinitiv: počimati.

Izvorni je infinitiv bio počinati > počinjati, /nj/ također analogijom iz prezenta: počinjem.

Možda će počmem, počmeš postati standardno.

[Shain]

Skok piše da se počmem, počimati, načimati, začimati govori pretežno u "zapadnim dijelovima", a zapadna je varijanta današnji hrvatski jezik. Odatle i riječ počimalja (djevojka koja u zboru počinje s pjevanjem).

Profesorica se zgražala kada bi tko napisao počam ili počamši ("planine se protežu počam od Broda sve do Požege", "počamši od 18. stoljeća" ...). Morali smo pisati počev ili počevši.

Mnogo je znala, ali je za počam rekla: "Ne znam kakav je to oblik. To nije ništa."

Sad vidim kod Skoka da se /m/ u počam javilo analogijom prema počmem, a nastalo je od "počan" (arhaični "particip preterita" od početi).

Kad Katičić upotrebljava počimati, trebao bi dosljedno pisati i počmem, počmeš, počam, počamši.