Ljubav je razmjena.
Ljubav je davanje i primanje.
Ljubav je nešto što se po mojoj definiciji živi s drugima.
Možda ja nisam spoznao ljubav kak treba....
...ali nisu mi se svidjeli mnogi (neću reč licemjeri) koji žive u oblacima apstraktne ljubavi.
Lako je osjećati neku tobožnju opću kozmičku ljubav i živjeti u uvjerenju da smo zato jako dobri.
Mogo bih možda istračati jednog licemjernog tipa koji je bio takav "anđeo" , uvijek svima prijatelj, a zapravo je želio riješiti svoje bijedne komplekse...
Činio je tobožnja dobra djela...i time žrtve zapravo samo vampirizirao, de facto ih na kraju uvjerio kako su oni loši i sebični...
Nudio je prst, osvajao emocije ljudi s kojima bi dolazio u dodir,
kao, stalo mu je...ali kada bi trebao dati nešto konkretne pažnje, uzvratio bi mantrom kako su sebični što od njega očekuju da im pomogne.
Ne znam jeli se time osjećao bolji...mislim da je na kraju puko.
Kao da tom svojom tobožnjom sveopćom ljubavi nije želio prijatelje, već -obožavatelje
Teško je iz ljubavi negirati svoj vlastiti ego.
Odreći se njegovih potreba....
(Bilo seksualne ljubavi, bilo neke druge vrste)
Da. To je često neka vrsta emocionalne ucjene :"ja tebi iz ljubavi ovo ili ono...oču sad to fino natrag !"
Da. Takva je emocionalna ucjena nešto jadno i odvratno.
Ali vidio sam primjere toga i kod ljudi koji "bezuvjetno" vole neke nebulozne apstrakcije...ne bi li od Boga ili čega već iskamčili neku spiritualnu nagradu
Uvijek treba ići korak dalje...
********
Je li vam poznat film "Amelie" ???
O djevojci koja se skoro ubila čineći dobra djela...ali iz razloga
što nije željela priznati niti sama sebi niti drugima da je
njoj
potrebna ljubav i pažnja koju nikada nije primila ?
To je opet neka druga strana medalje...
***********
***********
***********
(btw...ponekad se pitam...nije li "muški" i "ženski" koncept ljubavi pomalo različit...???(nema veze,offtopic)