Carlos Castaneda i don Juan Matus

[delija]

Copernik: Mračna čovjekova strana zove se - Sjena !

delija:
Znam da se salis - al ipak.

Mračna čovjekova strana nije sjena - jer sjena je siva - dok je Mracna strana; CRNA.

A kaj je na primjer CRNO?
Pa Mistika je CRNA!
A kaj je Mistika?
Sve ono koje velik broj ljudi ne zna da ZDRAVO Objasne.
A zakaj ne znaju Objasnit?
Pa zato jer su Glupi!
A kaj to Glupi prave?
Pa Glupost!

O, sad mi je jasno!
Pa:
GLUPOST SE ZOVE CRNA STRANA ČOVJEKA ili kak je to pametni covek, Juan, rekel:
ČOVJEKOVA MRAČNA STRANA ZOVE SE GLUPOST !

I sva je sreca da svi ljudi ipak nisu CRNI (naime kak ti MRAČNI)!

[Lame Deer]

VelmaX kaže:
Svaka čast Castanedi, čitala sam Don Juana i svidjela mi se sloboda koja zrači iz tog djela.

Pa ipak, pitam se - Što je čovjek bez razuma?

Je li dobro proglasiti razum neprijateljem i propagirati njegovo "ukidanje"?

Takav pristup, koji se često može sresti kod ljudi koji sebe smatraju duhovnjacima, meni se čini pogrešan i opasan za "širu publiku".

Razum nije dogmatičan. On je samo sistematičan i oprezan, i uopće ne mora biti ograničen. Tamo gdje prestaje njegova nadležnost počinje "druga stvarnost", razum je svjestan svojih granica.

No kako znati gdje je taj prijelaz kada razum postaje suvišan? Za one koji ga prerano odbace, bojim se - nikako.

***

Velma, ne ukida se razum. Jer kako podijeliti razum i non.razum ? Sve je to ista smjesa. Ali ako vec verbalno dijelimo: razum ce sam pronaci mjesto koje ga zapada...prociscen.
Kad....

???

Neizmjerno mi je drago da si prepoznala da "...to se može usredotočenjem, recimo kod raspetljavanja vrlo teškog matematičkog problema",jer me cudi da rijetko tko poveziva ta stanja s onim stanjima

Ili s duhovnim stanjem sportasa u zaru igre ! Ili s plivacem u njihanju valova. Ili, ili...

Bile bi to zanimljive usporedbae i mnogi bi rekli: Aha ! Tako znaci !

Neovisno da li oponasas orla ili rjesavas matematicki problem, sve to zna biti isto. Ako ????

***

[Lame Deer]

adriatic kaže:
Jednom sam davno prepričavao znancima dijalog Don Juana i Kastanjede o tome kako je Don Juan u mladosti skakao na vrh sekvoje. Kastanjedu je zanimalo što su rekli promatrači.
Don Juan je odgovorio da su oni koji su bili sposobni vidjeti, vidjeli da je on skočio na vrh sekvoje, a drugi su mu rekli da je lud.
Moj je znanac na to rekao: "Ah, to je literatura. Papir trpi sve!"

Zatim sam skočio na vrh nebodera. Većina je rekla da sam lud, a drugi da je to literatura.

Adriatic, nemoj jebavat !

Stvarno si skocio ko Don Juan ?

No hard filing, ali nekako ti ne mogu povjerovati.
Jasno da nisi lud !

[Lame Deer]

INTRO:Na Castanedino pitanje zašto mu je dao power plants indijanac mu odgovara:

“Jer si glup !”

*
[...]
Htio sam ga još nešto pitati. Znao sam da će izbjeći, zato sam čekao dok on ne započne temu. Čekao sam cijeli dan. Prije no što sam navečer pošao ća morao sam ga upitati:

- Jesam li stvarno letio, Don Juan ?

- Pa sam si mi to rekao.

- Naravno, Don Juan. Ali…mislim, da li je moje tijelo letjelo ? Da li sam odletio kao ptica ?

- Uvijek postavljaš pitanja na koja ne mogu odgovoriti. Letio si. Za to je drugi dio davolje biljke tu. Kad ju budeš malo cešce uzimao naucit ceš letjeti. To nije jednostavna stvar. Covjek leti uz pomoc drugog dijela davolje biljke. To je sve što ti mogu reci. Ono što ti želiš znati nema smisla. Ptice lete poput ptica, a covjek koji je uzeo davolju biljku leti isto tako. (…el enyerbado vuela asi)

- Kao ptica ? (Asi como los pajaros ?)

- Ne, kao covjek koji je uzeo biljku. (No, asi como los enyerbados)


- Onda nisam stvarno letio, Don Juan. Letio sam u svojoj imaginaciji, u mislima. Gdje je bilo moje tijelo ?

- U šumarku - odgovorio je oštro, ali se odmah počeo smijati.
Stvar je ta da ti sve razumiješ samo na jedan nacin. Ti ne vjeruješ da covjek leti. A ipak brujo može u djelicu sekunde preletjeti tisuce milja da bi vidio što je na stvari.

- Stvarno, Don Juan, ti i ja, mi stvari vidimo razlicito. Pretpostavimo, samo na primjer, da je netko s kim studiram bio ovdje kad sam uzeo davolju biljku. Bi li njemu bilo moguce vidjeti me kako letim ?

- Opet ti i tvoja pitanja što bi bilo kad…Nema smisla tako pricati. Kad bi tvoj prijatelj ili bilo tko drugi uzeo drugi dio davolje biljke, ne bi mu preostalo ništa drugo nego da leti. Kad bi te on, znaci, samo posmatrao, vidio bi te da letiš a možda i nebi. Ovisi o njemu.

- Ali, mislim, Don Juan, kada ti i ja vidimo pticu kako leti onda se slažemo da ona leti.

- Da, možda. Ti vjeruješ da ptice lete jer si vidio kako lete. Let je kod ptica poznata stvar. Ipak ne vjeruješ drugim stvarima koje ptice rade jer ih nikad nisi vidio kod ptica. Kad bi tvoji prijatelji znali za ljude koji lete s davoljom biljkom onda bi se složili.

- Izrazit cu se drugacije, Don Juan. Htio sam reci, kad bih se debelim lancem zavezao za stijenu, bi li onda isto tako poletio, jer moje tijelo nema veze s letom ?

Don Juan me je pogledao tresući glavom.

- Kad se zavežeš lancem za stijenu, rekao je, onda ceš, bojim se, morati letjeti sa stijenom na lancu.

[...]

[Lame Deer]

- Kako Mescalito štiti ljude ? pita Castaneda.

- On daje savjete. On odgovara na sva pitanja koja mu uputiš.

- Onda je Mescalito stvaran ? Mislim, on je nešto što se može vidjeti ?

Izgledalo je kao da ga je moje pitanje streslo. Tužnog pogleda je gledao prema meni.

- Što sam htio reći jeste da Mescalito…

- Dobro sam čuo što si rekao. Zar ga sinoć nisi vidio ?

Mislio sam mu reći da sam vidio samo jednog psa, ali sam primjetio njegovo iznenađeno lice.

- Znači vjeruješ da je ono što sam sinoć vidio bio ON ?

Don Juan me prezirno pogledao. Gledao je u sebe i tresao glavom, kao da ne može vjerovati, te je dodao u izazivajućem tonu:

A poco crees que era tu – mama ?

(Nemoj mi samo reći da misliš da je to bila tvoja – mama ?)

***

Eto, posto sam vas udavio - za okrepu kolacici (sama sam ih pekla)

[Lame Deer]

O, koja slijepa radost
koji glad, trošiti
zrak koji dišemo
usta, oko, ruku.

Koja ujedljiva milina
trošiti se bez kraja
u jednom jedinom osmjehu.

O, ova drska, uvredljiva smrt,
koja nas ubija iz daleka,
preko užitka koji pronalazimo u umiranju
za jednu šalicu čaja
za jedno slabašno milovanje.

***

...i caj

[eowyn_]

Hvala hromom jelenku na doprinosu.
Ajmo sada progovoriti o slijedećem neprijatelju na putu.
Njegovo ime je

moć

"Don Juan opisuje moć kao najopasnijeg od naših neprijatelja. Do moći dolazimo učenjem i iskustvom na našem putu.
Prepoznavanjem uzročnih odnosa od kojih je sačinjen naš put, dobivamo također mogućnost da njima manipuliramo.
U pravom smislu možemo utjecati na zbivanja kao i na druge ljude. To bi bila "crna magija"
Kada podlegnemo moći, naše znanje koristimo samo u koristoljubive svrhe.
Počinjemo utjecati na svoju okolinu prema svojoj slici i prilici. Onog trenutka kada to učinimo, prestajemo biti učenici na putu do spoznaje.

Moć nas sprečava u daljnjem napredovanju na našem putu, jer ne možemo dopustiti da se kroz nova iskustva ona dovede u pitanje.

Ona nas drži nadomak cilja i to čvrsto, i kada joj podlegnemo, gubimo svaku mogućnost da ikada više dospijemo do prave stvarnosti. Jako je teško osloboditi se ovog neprijatelja. Uspjeh ovisi samo o našoj spremnosti da doživimo pravu stvarnost.

Samo onda kada put do znanja postane cilj sam po sebi, kada ga prihvatimo kao životni zadatak i opredjeljenje, bit ćemo u stanju oduprijeti se moći.
Ukoliko u tome uspijemo, možemo nastaviti dalje našim putem da bi nas kroz kraće ili duže vrijeme pričekao naš četvrti i posljednji neprijatelj.."

[VelmaX]

Lame Deer kaže:

Neizmjerno mi je drago da si prepoznala da "...to se može usredotočenjem, recimo kod raspetljavanja vrlo teškog matematičkog problema",jer me cudi da rijetko tko poveziva ta stanja s onim stanjima

Eto vidiš, ja povezujem.

[adriatic]

Lame Deer kaže:
Jasno da nisi lud !

Znači da je literatura!

[adriatic]

Nagual mi je rekao da si ti (odnosi se na Castanedu) kralj posesivnosti, rekla mi je.
Genaro je rekao da ti čak i svojim govnima kažeš zbogom prije nego ih izbaciš.

[adriatic]

"Kad si zabrinut što da radiš sa svojim listovima" objašnjavao je don Juan,"usredotočuješ na njih vrlo opasan dio samoga sebe. Svi mi imamo tu opasnu stranu, to utvrđivanje. Što postajemo jači, to je ta strana kobnija. Preporuka ratnicima glasila je da se liše svih materijalnih dobara na koja bi mogli usredotočiti svoju moć, već da se koncentriraju na duh, na istinski let u nepoznato, a ne na neka trivijalna pribježišta. U tvom slučaju, bilješke su tvoje pribježište. Neće te pustiti da živiš u miru."

Pouzdano sam osjećao da ne postoji način na koji bih se mogao ograditi od svojih bilješki. Don Juan je tada za mena smislio zadatak umjesto onog ne-rada. Rekao je da je za nekoga posesivnog poput mene, najbolji način da se oslobodi bilježaka tako da ih obznani, iznese u javnost, da napiše knjigu. U to vrijeme mi se to činilo još većom šalom od pisanja bilježaka vrhom prsta.

[dada79]

Kod Don Juana mi se svidja jako princip vodjenja ucenika. I Castaneda i Don Juan, i Mescalito, mogu se primijeniti na razlicite situacije u zivotu...ja sam kod sebe osobno prepoznala takvu, s tim principom, i neke stvari su mi se najednom poslozile...cjelovit mozaik! Ucenje kao "samostalno vodjenje" - princip koji, kada bi se primjenjivao, polucio bi nevjerojatnom kvalitetom iskustva i stecenog znanja. Jer, podstaviti pocetniku odmah teoriju na samom startu, UBIJA NJEGOV VLASTITI PUT SPOZNAJE i ogranicava kvalitet iskustva. Kad te pita, ne daj mu odgovor, vec ga natjeraj i pusti da se sam koprca i dodje do odgovora KROZ RAD, pa makar taj proces trajao i godinama.

[eowyn_]

Baš ste super kad se ovak raspišete sve u šesnaest!

Nego ajmo dalje:

zadnji neprijatelj koji nas na putu čeka je
starost .

"Ovog neprijatelja ne možemo stvarno pobjediti. Starost i smrt su krajnji stadiji života u našoj stvarnosti. Ipak, možemo biti svjesni činjenice da nas oba čekaju. Možemo se zbližiti sa pomislima na starost i smrt. Bilo bi jako pogrešno kada bismo ove činjenice "zaboravili" i potisnuli.
Moramo imati uvid u to da nam ovaj neprijatelj polako oduzima našu snagu.
Životni elan i snaga opadaju sa starošću. Nedostaje nam energije. Nećemo moći više sa istom svjećinom i bezbrižnošću napredovati našim putem, kao u mladim danima. Na sve to moramo pravovremeno misliti, da ne bismo izgubili vrijeme koje nam je potrebno za posljednje korake na putu. Ove korake moramo učiniti prije nego li nam starost oduzme potrebnu energiju. Ukoliko smo svjesni stalne blizine smrti i toga da nas svaki dan dovodi sve bliže gubljenju snage u starosti, moći ćemo ekonomično ponašati se sa preostalim vremenom i na vrijeme dostići pravu stvarnost, naš cilj.
I da ponovimo na kraju
Za mene postoji samo idenje putevima koji imaju srca; bilo kojim putem, koji je možda put srcem. Tamo idem i ono jedino što se isplati je proći ga cijelom dužinom. I tamo idem i gledam i gledam, i gledam bez daha.

Slijedeće o čemu će se pisati biti će put u praksi. Obuhvatit će nekoliko stvari:

A. kodeks ponašanja lovca :

-biti nedostižan
-biti ratnik
-postići ravnotežu duha
-živjeti bez prohtjeva
-strateško djelovanje
-kontrolirano ludilo

Za sada ćemo ovdje samo definirati lovca.

"Ja sam lovac.
Jako malo toga prepuštam slučaju. Možda bi bilo bolje da ti prvo ispričam da sam u početku morao naučiti kako se postaje lovac. Nisam uvijek živio ovako kako danas živim. U mom životu postojao je jedan trenutak kada sam se morao promjeniti. Sada tebi pokazujem taj smjer. Vodim te. Znam o čemu govorim. Sve to sam naučio od nekog drugog. Nisam sve to sam pronašao."

Don Juan počinje svoju praktičnu obuku tako što Castanedu prvo naučava metodama lova. On mora naučiti uloviti moć . Da bi mu bolje predočio o čem se radi, don Juan koristi konkretne primjere metode lova.

"Kada čovjek krene u lov na moć, nema nikakvih planova. Loviti moć i divljač, isto je. Lovac kreće u lov na ono što mu se nudi. Zbog toga uvijek moraš biti spreman.
Osobna moć je jedan osjećaj. Nešto kao osjećaj sreće. Ili bi čovjek to najlakše mogao opisati raspoloženjem.
Osobna moć je nešto što se postiže nezavisno od porijekla. Ratnik je čovjek koji lovi moć. Moraš vjerovati da se osobna moć može stvoriti i da ju je moguće sačuvati..
Nikakvu ulogu u tome ne čini nečije obrazovanje. Ono odlučujuće kako nešto radimo je osobna moć.. Čovjek je zbroj svojih osobnih moći i taj zbroj odlučuje o tome kako on živi ili umire.

Jednog dana došao sam do zaključka:
ukoliko želim da postanem samopoštovanja dostojan lovac, moram promjeniti svoj način života. Prije sam stalno kukao i nekome predbacivao. Onda sam imao sreće naučiti loviti. Tada sam spoznao da moj dotadašnji način života nije bio dostojan života...pa sam ga promjenio.

Znam da si tvrdoglav, ali to nema veze. Utoliko će ti biti bolje kada ti uspije promjeniti se.

Nažalost, promjene su teške i dugotrajne; ponekada su čovjeku potrebne godine da se osvjedoči o neophodnosti takve promjene. Meni su bile potrebne godine, ali ja možda nisam bio posebno nadaren za lov. Mislim da mi je najteže bilo uistinu poželjeti da promjenim sebe.

Da bismo krenuli našim putem, potrebna nam je osobna sloboda, a ne zavisnost od životnih navika i materijalnih dobare. Da bi se izborili sa teškoćama koje nas čekaju, potrebna nam je disciplina ičvrstoća.
Za to treba zadovoljiti dva uvjeta:

1. biti nedostižan
2. biti ratnik

[Copernick]

1-biti nedostižan
2-biti ratnik
3-postići ravnotežu duha
4-živjeti bez prohtjeva
5-strateško djelovanje
6-kontrolirano ludilo

našel sam da je ovo pod 1 i pod 2 malo teško isfurat da ide ruku pod ruku s 3, ali 4 može tu puno pripomoć.

Međutim 4 se malo voli potuć s 5.

Skupimo li sve to zajedno- imamo 6

[Porto]

eowyn & Don Juan:
Da bismo krenuli našim putem, potrebna nam je osobna sloboda, a ne zavisnost od životnih navika i materijalnih dobare. Da bi se izborili sa teškoćama koje nas čekaju, potrebna nam je disciplina ičvrstoća.
Za to treba zadovoljiti dva uvjeta:

1. biti nedostižan
2. biti ratnik[/I] [/B]

zaboravila si jednu bitnu stvar...o kojoj govori Don Juan.
a to je preuzeti ODGOVORNOST.
preuzeti odgovornost za sve ono sto cemo prouzrociti ili ne, svojim djelovanjem ili nedjelovanjem... preuzimanjem odgovornosti, oprastamo se sa ovim svijetom... oprastamo se od svih uzrocno-posljedicnih veza koje su uvjetovane nasim odnosom sa ovim svijetom... svih mehanizama s kojima smo podlozni u kontaktima sa razlicitim morfogenetskim poljima ove dijalektike... od onih nase najuze obitelji, pa dalje prema drustvenoj zajednici...preuzimanjem odgovornosti ucimo PRASTATI....prastati svoje dugove prema duznicima nasim, kakoonim ovo zemaljskim, tako i one koji su nam ostavili nasi prethodnici u mikrkosmosu... to je preduvjet za dokidanje svih onih vezanosti za ovo kolo radjanja i umiranja, upravo tonas cini NEDOSTIZNIMA..., drugim rijecima uvodi nas u prastanje nasih karmickih duhova...oprosti nam duge nase... to je otvaranje za jedan visi nivo energije, uvodi nas u stanje "Kristove ljubavi" koja dokida karmu i cini nas nedostiznima za zahvat ove prirode...

tek tada, kada preuzimajuci odgovornost prihvatimo taj mac, a ne lazni duševni mir zrcaljenja u dalekim odsjejima istinskog svjetla gdje nam se nista ne moze dogoditi, jer eto odgovornost za moje spasenje je na Bogu..., a ja sam mu tako dobar i vjeran, postajemo neostizni, posatjemo ratnici...

[eowyn_]

Jupi, jupi! Kad se male ruke slože, sve se može. Klanjam se svima koji sudjeluju svojim konstruktivnim opaskama. Zajedno smo jači.


Ajmo mi lijepo dalje s prepisivanjem.

biti nedostižan

Nedostižnost ima trostruki cilj:
a) osloboditi od materijalne zavisnosti
b) učiniti nas nezavisnim u odnosu na slaganje ili neslaganje drugih
c) spriječiti projekcije i očekivanja koja drugi u nas polažu

«Moraš naučiti po svojoj volji postati nedostižan ili dostižan. Onako kako sada živiš, dostižan si u svakom momentu, a da to i ne želiš.»

Offtopic: ovo je problem koji je mene osobno mučio dugi niz godina. Kad god je netko poželio sa mnom na kavu, razgovarati i sl. Uvijek sam bila spremna. Nema veze kaj sam bila usred učenja za težak ispit, ili usred kartanja sa rodbinom, čim je netko zazvao moje ime, skočila sam u stroj. Kao vojnik. Na službu drugima. Ne želim uopće ovdje iznostiti kamo me to dovelo. Hajdmo reći da sam postala univerzalni «fiks» drugima; konstantno dostupna. Štoviše, što sam više bila na raspolaganju, više su me konzumirali. Na kraju sam pukla. 

«Nezavisnost od materijalnih dobara postižemo kada uvidimo da nam za život treba jako malo. Ovaj uvid moramo u praksi potvrditi, jer za njega nije dovoljno teorijsko razmatranje.Moramo iskustvom dostići znanje da nam je za osiguranje naše egzistencije dovoljan samo mali dio onoga što smo inače smatrali neophodnim za održavanje života.

Nakon toga moramo doživjeti saznanje da smo u stanju to malo sebi obezbjediti svakodnevno, i da o tome ne moramo brinuti. Takva iskustva daju sigurnonst i preko njih ostvarujemo jedan novi odnos prema stvarima. Manje ovisimo o izloženosti nečemu, jer znamo da nam 90% stvari kojima smo okruženi, uopće ne treba. Ovo saznanje smanjuje brige o financijskim i materijalnim osnovama naše egzistencije. Na ovakvom nivou našseg bivanja postajemo slobodni i nedostižni.»

«Lovac zna da će mu životinje uvijek padati u zamku i zbog toga se ne brine. Biti zabrinut, znači biti dostićan, biti nepripremljen i dostižan. Čim se čovjek počne brinuti, hvata se bez ikakvog izbora za bilo što; a čim se prihvati nečega bezuslovno, biva iscrpljen, ili iscrpljuje onoga ili ono za što se uhvatio.»

Možda bismo mogli ovdje povući paralelu sa onim biblijskim, ne brinite se i pustite svaki dan da se pobrine sam za sebe.

«Iz drugog kuta, ovakav pristup označava postizanje nezavisnosti od slaganja ili neslaganja drugih. Ovaj proces sadrži mnoge komponente koje djeluju zajednički. Ovu vrstu nezavisnosti često dostižemo u velikoj mjeri kroz našu, u materijalnom području, dobivenu slobodu. Čim ne moramo da se sviđamo drugima iz financijskih ili materijalnih razloga, njihove procjene gube značajnu težinu. Dostižni postajemo onda kada želimo nešto od drugih. Ovo se posebno odnosi kada su nam želje okrenute na materijalne stvari. Ako razrješimo materijalnu ovisnost, učinili smo prvi korak ka nedostižnosti.
Pored ovoga veliku ulogu igraju i duhovne i emotivne veze. Don Juan preporučuje preuzimanje provjere i njihovo smanjenje na najmanju moguću neophodnu mjeru.
Kada smo u svojim raspoloženjima i emocijama zavisni od drugih ljudi, tada u najvećoj mjeri postajemo «dostižni». Potrebna nam je disciplina i samoograničavanje da bismo izbjegli ovo stanje. Osim toga, moramo se osloboditi iliuzije (evo Portiljo) NISMO ODGOVORNI ZA DRUGE. ODGOVORNOST SNOSIMO SAMO ZA SEBE SAME. Već samo preuzimanje odgovornosti zahtjeva veći uvid i više hrabrosti. Kada to postignemo, onda se naši odnosi sa drugim ljudima izražavaju kroz disciplinu i odgovornost.

Biti nedostižan znači u najmanjoj mjeri uznemiravati svijet oko sebe.Tada ne iskorištavamo niti cijedimo ljude oko sebe sve dok ih ne svedemo na jedno veliko ništa, i to posebno ne radimo ljudima do kojih nam je stalo...Izgubit ćemo svakog čovjeka kojemu smo u svakom momentu dostižni. Jer u tom slučaju, naš život svodi se samo na naviku.

«Da bismo postigli slobodu u svom djelovanju, moramo isključiti očekivanja drugih ljudi. Tek tada možemo izbjeći manipulaciju sa uvijek istim igranjem utvrđenih uloga. Predodžbe i očekivanja drugih ljudi ovise od broja i kvalitete informacija koje oni o nama posjeduju. Ukoliko ove informacije svedemo na minimum, postajemo nedostižni.»

«Moraš se skloniti. Moraš se udaljiti od sredine ulice. Tvoje cijelo biće je tamo, tako da je besmisleno da se skrivaš; samo ćeš umišljati da si zaklonjen. Biti nasred ulice znači da svaki prolaznik
vidi tvoj dolazak, kretanje.

Biti nedostižan ne znači sakriti se ili živjeti povučeno. Isto tako ne znači da nište ne smijemo imati s drugim ljudima. Lovac koristi svoj svijet u pravoj mjeri i pun ljubavi, bez obzira radi li se o svjetu biljaka, svijetu životinja ili svijetu ljudi. Lovac živi sa povjerenjem u svoj svijet, a ipak je čak i za taj svijet nedostižan, jer ga ne iskorištava. On stupa u njega oprezno, zadržavajući se samo onoliko koliko je to neophodno i udaljuje se ne ostavljajući traga za sobom. «

[Porto]

Dragi moji, bas se otvorilo, eto ovdje na Duhovnosti, jedna mugucnost da napravim jednu malu hermeticku sublimaciju.. i to upravo uz pomoc Don Juana.

Naime, na I.L.-ovom topicu o "Paranormalnim sposobnostima" dotakli smo se entropije. Nemruth Dagi je otvorila topic o Sfingi, a tu smo se dotakli i Orla, kao jednog od Sfinginih komponenti...
E pa sad je vrijeme da se podsjetimo i Dun Juanovog Orla i njegovih zracenja...

U jednoj svojoj prepisci sa Zeljkom, na jednom drugom forumu dosli smo do zanimljivih zakljucaka....

Pa pise Zeljko:

..nastavak slijedi...

[Porto]

Don Huan kaze Kastanedi:

“...Mi opazamo. To je cvrsta cinjenica. Ali ono sto mi opazamo nije cinjenica iste vrste, jer mi ucimo sta da opazamo. Nesto spolja utice na nasa cula. To je onaj deo koji je stvaran. Nestvaran deo je ono sto nam nasa cula govore da je tamo.... Nasa cula opazaju onako kako opazaju jer ih narocita odluka nase svesti navodi da tako rade....Vidovnjaci kazu da mi samo zbog nase svesti mislimo da je tamo napolju svet objekata. Ali tamo napolju su u stvari Orlova zracenja, fluidna, neprestano u pokretu, a ipak nepromenljiva, vecna.

Rekao je da su stari vidovnjaci, izlazuci se neizrecivim opasnostima, stvarno videli neopisivu snagu koja je izvor svih svesnih bica. Nazvali su je orao, jer su je u tih nekoliko kratkih pogleda koje su mogli da podnesu VIDELI kao nesto sto lici na crno-belog orla beskrajne velicine."

Iz ovog drugog pasusa se vidi, da se ovde radi o starim Vidovnjacima, koji su uspeli da ovladaju tehnikom vidjenja, ali su pogresno tumacili sve sto vide.

Kastaneda kaze dalje:

Upitao sam ga da li je izvor znacenja nazvan Orao zato sto orlovi uopste imaju vazne osobine.
"To je jednostavno slucaj kada nesto nepoznato i maglovito podseca na nesto poznato." odgovorio je. "Na racun toga sigurno je bilo pokusaja da se orlovima pripisu osobine koje oni nemaju. Ali to se uvek desava kada ljudi podlozni utiscima uce da izvode dela koja zahtevaju veliku trezvenost. Vidovnjaci se javljaju u svim velicinama i oblicima."
-Da li hoces da kazes da postoje razlicite vrste vidovnjaka ?
-Ne. Hteo sam da kazem da postoji veliki broj imbecila koji postaju vidovnjaci. Vidovnjaci su ljudska bica puna mana, to jest ljudska bica puna mana sposobna su da postanu vidovnjaci. Kao i u slucaju kada nistavni ljudi postanu vrhunski naucnici. Osobina nistavnih vidovnjaka jeste da su oni spremni da zaborave cudesnost sveta. Oni su sasvim obuzeti cinjenicom da VIDE i veruju da je jedino njihova genijalnost vazna. Vidovnjak mora da bude uzoran kako bi mogao da nadjaca gotovo nepobedivu labavost naseg ljudskog stanja. Od samog VIDJENJA mnogo je vaznije sta vidovnjaci rade sa onim sto VIDE."
-Sta si time mislio Don Huane ?
Pogledaj sta su nam neki Vidovnjaci ucinili. Prikacili su nam svoju viziju Orla koji nama vlada i koji nas prozdire u trenutku nase smrti.
Rekao je da je ta verzija krajnje nesigurna i da se njemu licno ne dopada ideja da nas nesto prozdire. Po njemu bilo bi mnogo pogodnije da se kaze da postoji snaga koja privlaci nasu svest, kao sto magnet privlaci gvozdene opiljke. U trenutku smrti citavo nase bice se rastace pod uticajem te snage.
Smatrao je da je groteskno da se takav jedan dogadjaj interpretira kao da nas Orao prozdire, jer se na taj nacin jedan neopisiv cin pretvara u nesto svetovno kao sto je zdranje.
...moras da imas na umu da nase mane ostaju sa nama cak i posto postanemo vidovnjaci. Tako, kada budes Video tu snagu, mozda ces se lako sloziti sa nepouzdanim Vidovnjacima koji su je nazvali Orlom, kao sto sam se i ja slozio. S' druge strane, mozda neces. Mozda ces se odupreti iskusenju da ljudske osobine pripises necemu sto je nepojmljivo i tada ces za to improvizovati novo ime koje bolje odgovara.
...Henaro je taj koji bi trebalo da je ovde da ti prica o Orlu izuzev sto njegove verzije ne postuju nista. On misli da su vidovnjaci koji tu snagu nazivaju Orlom bili ili previse glupi ili su se dobro nasalili, jer orlovi ne lezu samo jaja, oni takodje izbacuju i izmet."

--- kraj Zeljkovog posta ----

[Porto]

Jako je zanimljivo sto je Zeljko sada naveo iz ucenja don Huana. I bas kao sto se don Henaro ne vezuje za simbol, koji naravno ima svoj materijalni odraz u svijetovima koji se nazivaju zrcalna sfera i u kojima svi ostavljamo svoj svakoddevni izmet svojih nastojana i htjenja, u kojima stvaramo bogove i demone kojima dajemo snagu sljepim obozavanjem ili strahom, kojima tezimo i od kojih bjezimo i koji nas na kraju prozderu sasvim po zakonima ove u kojima vlada ENTROPIJA. Veliki zderac energije.

U bajkama i narodnim pricama cesto dolazi DVOSTRUKI aspekt te kraljevske ptice, o cemu govori i don Huan. U ovom svijetu sve je dualne prirode i to nesmijemo smetnuti sa uma. Kao “prijatelj” orao pomazuci u nevolji, ukazuje na put. Kao “neprijatelj” buduci da njegove ZAKONE ne postoju, simbolizira nemilosrdnu osvetoljubivu silu koja uzrokuje propast.

PROMETEJ

Kao takav se prikazuje orao i u grckom mitu o Prometeju. Titanov sin stvorio je ljude (mikokosmose) po slici Bogova, udahnuo im BOZANSKU ISKRU te donio vatru suncanih kocija. Na to se odvazio jer NIJE VJEROVAO u Zeusovo sveznanje. Pokusao je je time prevariti oca bogova. Za kaznu, Hefest, bog vatre okuje besmrtnog Prometeja ma liticu ostavisvsi ga izlozena gladi, zedji, vrucini i hladnosci. Godinama je Zeus slao svoga orla koji je svakodnevno jeo Prometejevu jetru, koja bi preko noci ponovno narasla.
(O ulozi jetre, kao organa koji igra sredisnju ulogu u odrzanju nase ego svijesti i sto se s nasom ego svijescu desava preko noci dok spavamo i kada se ona sklupcana u jetri otiskuje usvojim nosnim pohodima u astralne svijetove gdje se regenerira, jos cu pisati po ovom forumu. Razmislite, zasto u nasem narodu postoji uzrecica, hej, stari, ides mi na jetra? )
Prometej je tako trpio muke sve dok ga Herkul, smrtni covjek, koji simbolizira heroja, sasvim novi, savim drugaciji tip covjeka koji pobjedjuje i nadvladava sve unutar ove prirode, nije ubio orla strijelom i oslobodio ga okova. Iako su njegovi okovi bili pokidani, morao je nositi kariku s komadicem stijene da ga podsjeca na Zeusovu osudu i pretrpljenu muku.

Prometej se ogrijesio o bozanske zakone, te su mu stoga biloi oduzeti snaga i dostojanstvo njegove prvobitne prirode. Sagledajte u ovome svijetlu Biblijski pricu o padu, progonu iz raja, te gnosticki nauk o mikrokosmosu stvorenom na lik bozji, palom usljed bezbozne egocentralne aktivnosti s iskrom duha u samoj svojoj jezgri koga moze izbaviti samo smrtna osobnost koja spozna sebe i odluci ici putem spasenja. Herkul, simbol za dusevnog covjeka koji ide putem nadvladavanja ove prirode.
Prometej se, nas kao i mikokosmos, nasao sputan u materijalnom tijelu usavsi u ciklus ponovnog radjanja i smrti. Taj ciklus simbolozira jetra, porta vitalne snage. Orao je izjeda, a ona nocu ponovno raste.

Za paloga, besmrtnog covjeka/mikokosmosa, posto njegovo bice vise ne moze asimilirati snage iz prvobitnog bozanskog polja ocitovanja, iz polja Duha, zraka Duha mjenja se od donositelja svijetla i nositelja bozanske mudrosti u razarajucu vatru.

Tek kada postanemo Herkul, orao koji nas eonima kljuje i prozdire, moze biti “ubijen” strijelom koja nikada ne pormasuje cilj. Sto znaci ukidanje djelovanja nacela osvete, ispunjenje ZAKONA, dokidanje KARME.
Samo kao takvi, bez balasta ovozemaljskog ega i karme mozemo se provuci neopazeno pokraj Orla, a da nas ne prozdere kako poducava don Huan, mozemo biti dovoljno lagani kada Anubis odvagne nas sistem na svojoj nepogresivoj vagi.

[eowyn_]

Portiljo, evo jedna kratka opaska na ovo što si napisao, a što na kraju sažima cijelu bit učenja don Juana:

"Spreman sam da vratim moć, koja mojom sudbinom upravlja.
I nizašto se ne vežem,
stoga neću ništa braniti.
Nemam misli, stoga ću vidjeti.
Ne bojim se ničega, stoga ću sebe na sebe podsjećati.
Oslobođen i s lakoćom,
brzo ću proći pored Orla, da bih bio slobodan."

Orao nije cilj. Po Zakonu, Orao je sila koja upravlja i odlučuje sudbinu svih živih bića, istovremeno i odražava sva ova bića. On predstavlja uzrok i osnovu našeg bivanja, i on nam daje svijest; to je supstanca od koje se on sastoji. Naša posuđena svijest vraća se Orlu nakon naše smrti, jer ona istovremeno predstavlja i njegovu hranu. To odgovara terminu zrcalne sfere koji ti koristiš.

Međutim, ovoj smrti možemo izbjeći. I za to nam pomaže Zakon, kada ga koristimo kao "mapu" i pronađemo "prolaz" koji nas pored Orla vodi u slobodu.

Vidovnjaci i ini koji ostaju zasljepljeni moćima Orla i ne shvaćaju da je to samo mapa i putokaz i da je Orao samo pomoćnik da se pronađe put, tj. prolaz da se nakon smrti proleti pored Orla, ti su u zabludi.

To je bit "čarobnjaštva". Naći prolaz. Treba naći pukotinu između svjetova i pored orla pronaći put do slobode. Pravilo Zakona je da ratnik može napustiti ovaj svijet samo onda kada osigura kontinuitet u beskrajnom lancu svjetova.

"Mi smo ratnici, a ratnici imaju samo jedno na umu- svoju slobodu. Umrijeti i biti požderan od Orla nije nikakav izazov. Ali pobjeći Orlu i biti slobodan, to je najveća hrabrost."