Nakon razvoda

[-honey-]

Biznismen75 kaže:

Je li normalna faza osamljivanja nakon razvoda?
Sad me puca želja da budem sam
nego mi uopće nije do druženja
Ni s kim
pomalo me brine da te želja za samoćom
Da se ne izoliram totalno i ne postanem asocijalan...

Kad već pitaš direktno, sve takve faze su normalne, samo je kod raznih osoba različit i redosljed. Inače, mislim da bi upravo neko usiljeno druženje potaknulo asocijativnost kod osobe i nakon mazohističkog maltretiranja pod svaku cijenu, tek onda bi se dugoročnije izolirao. Ukratko-ako ti nije do druženja, nemoj

[Biznismen75]

Zanima me iskustvo ljudi koji su nakon razvoda ostvarili novu stabilnu i zdravu vezu. Koliko vam je vremena bilo potrebno da se upustite u nešto novo ali pravo? Ne nekakvu avanturu niti površnu vezu niti panično "gašenje vatre" brzo nakon razvoda

Znam da je to individualno, zanimaju me konkretna iskustva. Pretpostavljam da se radi o najmanje godinu - godinu i pol od razlaza. Pritom za referentnu točku ne mislim sudski formalno provedeni razvod, niti detalje stanovanja koje svatko riješava prema mogućnostima, nego trenutak od kad ste se razišli kao par

U topicu "Veza nakon razvoda" prvi post odlično opisuje stanje koje svi prođemo netom nakon razlaza. I ja sam to prošao, pomalo me pukne ponovno. Sad me zanima...koliko je realno čekati da se postane spreman za novu vezu?

Nisam nestrpljiv.
Želim pustiti da se prirodno odviju svi procesi u meni i da se konsolidiram

PS
-honey- hvala na odgovoru

[Carandiru]

Biznismen75 kaže:

Nisam nestrpljiv.

Niti malo.
Ja evo mislim da ces bit spreman onda kad se prestanes pitat kad ces bit spreman.
A što ti zapravo znaci to "pravo"? Imam dojamm da ti je "pravo" samo veza koja bi rezultirali novim brakom?
Ljudi obicno prodju kroz razno razne veze prije nego sto se ubrace prvi put? Ne vidim zasto bi bilo drugacije i s eventualnim drugim brakom? Neuspio pokusaj nece valjda uvijek znacit da nisi bio spreman. Nekad je valjda samo pogresna osoba. Mada, sto je uopce uspjesan pokusaj?

[Biznismen75]

Carandiru kaže:

Niti malo.
Ja evo mislim da ces bit spreman onda kad se prestanes pitat kad ces bit spreman.

Nisam, ako se radi o pravoj vezi. Tu nestrpljivost ne pomaže, treba imati kapaciteta za izgradnju odnosa, ne vrijedi forsiranje. Netko ne bude ponovno spreman nikad, i ostane single. I to je za ljude
MIslim da nije tako jednostavno. Pitali se mi ili ne pitali, (ne)spremnost je ono što osjećamo duboko u sebi. Ili jesi ili nisi. Ne treba se opsesivno opterećivati, ako na to misliš, slažem se, treba se opustiti. Ali ja samo želim čuti konkretna iskustva, i zato (se) pitam

Carandiru kaže:

A što ti zapravo znaci to "pravo"? Imam dojamm da ti je "pravo" samo veza koja bi rezultirali novim brakom?

E pa da, na to mislim. Sad brak ili zajednički život, ali to, stabilna ljubavna veza.
Je, i to počinje polako. Ali mislim da je stvar u viziji. Ako imamo snage u sebi za izgradnju nove veze, onda imamo i viziju, kad upoznamo odgovarajuću osobu. Ako nemamo viziju, znači da još nije došlo vrijeme za to. IMO.

[gajto gazdanov]

Biznismen75 kaže:

Nisam, ako se radi o pravoj vezi. Tu nestrpljivost ne pomaže, treba imati kapaciteta za izgradnju odnosa, ne vrijedi forsiranje. Netko ne bude ponovno spreman nikad, i ostane single. I to je za ljude
MIslim da nije tako jednostavno. Pitali se mi ili ne pitali, (ne)spremnost je ono što osjećamo duboko u sebi. Ili jesi ili nisi. Ne treba se opsesivno opterećivati, ako na to misliš, slažem se, treba se opustiti. Ali ja samo želim čuti konkretna iskustva, i zato (se) pitam



E pa da, na to mislim. Sad brak ili zajednički život, ali to, stabilna ljubavna veza.
Je, i to počinje polako. Ali mislim da je stvar u viziji. Ako imamo snage u sebi za izgradnju nove veze, onda imamo i viziju, kad upoznamo odgovarajuću osobu. Ako nemamo viziju, znači da još nije došlo vrijeme za to. IMO.

hiper-intencija vodi hiper-refleksiji, a ova potonja je pak ulaz u začarani krug.
mislim generalno, ne na tebe.
iskoristiti ću malo (ne)poznavanje psihologije.

derefleksija je metoda potpunog raspada 'ja'. otpuštanje sebe. nemanje sebe.
tek sebenemajući čovjek prima. i daje. to je 'sine qua non'. jednostavna jednadžba. međutim, teško sprovediva. nije lako biti gol u svijetu gdje odijelo čini čovjeka.

[trenutna]

Biznismen75 kaže:

Zanima me iskustvo ljudi koji su nakon razvoda ostvarili novu stabilnu i zdravu vezu. Koliko vam je vremena bilo potrebno da se upustite u nešto novo ali pravo? Ne nekakvu avanturu niti površnu vezu niti panično "gašenje vatre" brzo nakon razvoda

Znam da je to individualno, zanimaju me konkretna iskustva. Pretpostavljam da se radi o najmanje godinu - godinu i pol od razlaza. Pritom za referentnu točku ne mislim sudski formalno provedeni razvod, niti detalje stanovanja koje svatko riješava prema mogućnostima, nego trenutak od kad ste se razišli kao par

Evo sad ce biti 7 godina kako smo razdvojeni( formalno je manje ali,kako si i sam rekao, nije to bitno).
Dvije godine mi je trebalo samo da prihvatim cinjenicu da nista vise nece biti kao prije, a pri tome mislim na uzu i siru zajednicu..na sve sto je bio dio mog zivota uz bivseg...
druzenje sa clanovima njegove obitelji,ispijanja kava u nasem vrtu sa prijateljim,zajednicki izleti i ostalo.
Iako sam sama otisla, meni je trebalo puno snage i vremena da to pregrmim.
Nakon toga sam se upustila u dvogodisnju vezu...nije mi zao,otkrila sam dio sebe koji nisam poznavala a i to da nisu svi "muski" isti...da postoje i oni koji pokazuju emocije i njeznosti.
Udaljio nas je jedan ozbiljni problem koji je doticni imao a koji bi bio utjecao i na mog sina pa sam morala prekinuti vezu.
Sad sam opet jedno duze vrijeme sama i neznam koliko srece trebas imati, koliko toga se mora posloziti da nadeg nekog ali...ja nikako ne mogu prihvatiti cinjenicu da cu ostati sama a opet ne mogu stalno zapocinjati iznova jer u sve treba uloziti ogromno puno energije i vremena.

[Biznismen75]

gajto gazdanov kaže:

hiper-intencija vodi hiper-refleksiji, a ova potonja je pak ulaz u začarani krug.

Hmmmm...
Hmmmm...

Ovo je jedino što sam možda razumio iz tvog posta
Ako sam dobro shvatio, time si želio reći da pretjerana namjera, prejaka želja, prevelika fokusiranost na ostvarivanje određenog cilja može dovesti do opsesivno-začaranog kruga razmišljanja o cilju i načinu postizanja istog stvarajući opterećenje zatvorenog kruga misli obuzetih samo time tako da se sva energija potroši na to jalovo razmišljanje, a ne ostane je za djelotvornu akciju...
Ako nisam promašio ceo fudbal to je valjda pjesnik htio reći ....

Ovo o nemanju sebe...
Pa ego moramo imati, ne prejak, ali svoje ja...što imamo onda?

[Biznismen75]

trenutna kaže:

Evo sad ce biti 7 godina kako smo razdvojeni( formalno je manje ali,kako si i sam rekao, nije to bitno).
Dvije godine mi je trebalo samo da prihvatim cinjenicu da nista vise nece biti kao prije, a pri tome mislim na uzu i siru zajednicu..na sve sto je bio dio mog zivota uz bivseg...
druzenje sa clanovima njegove obitelji,ispijanja kava u nasem vrtu sa prijateljim,zajednicki izleti i ostalo.
Iako sam sama otisla, meni je trebalo puno snage i vremena da to pregrmim.
Nakon toga sam se upustila u dvogodisnju vezu...nije mi zao,otkrila sam dio sebe koji nisam poznavala a i to da nisu svi "muski" isti...da postoje i oni koji pokazuju emocije i njeznosti.
Udaljio nas je jedan ozbiljni problem koji je doticni imao a koji bi bio utjecao i na mog sina pa sam morala prekinuti vezu.

Hvala na iznesenom iskustvu
Žao mi je što nije uspjelo to novo, ali vjerujem da si dobro procijenila i da je tako bolje za sve

trenutna kaže:

Sad sam opet jedno duze vrijeme sama i neznam koliko srece trebas imati, koliko toga se mora posloziti da nadeg nekog ali...ja nikako ne mogu prihvatiti cinjenicu da cu ostati sama a opet ne mogu stalno zapocinjati iznova jer u sve treba uloziti ogromno puno energije i vremena.

E da, o tome se radi. Za izgraditi nešto treba energije i vremena, ne ide to preko noći. Ulažeš trud, upoznaješ se...a naravno - jamstava nema, uvijek je to igra s neizvjesnim ishodom. Kao i život sam - tko zna što donosi sutra?

Valjda razina našeg nezadovoljstva u kombinaciji sa snagom koju imamo u sebi odlučuje. Ako smo dovoljno nezadovoljni i imamo snage, pokrenut ćemo se, upoznavati nove ljude, pa će tako naići i the special one. Ako nismo pretjerano nezadovoljni i dobro se nosimo s određenom nelagodom koju single status donosi...onda smo tu gdje jesmo. A što se snage tiče, privremeno možemo biti iscrpljeni i umorni...dok se ne vrati ravnoteža i obnove untarnji resursi ...

[kosmata]

trenutna kaže:

...ja nikako ne mogu prihvatiti cinjenicu da cu ostati sama a opet ne mogu stalno zapocinjati iznova jer u sve treba uloziti ogromno puno energije i vremena.

Pa u sve treba uložiti puno energije i vremena
I kad si s nekim, ne možeš se prestati truditi.....ili se truditi samo na početku. Inače ode sve u krasni.

Meni se recimo samo sad sve to skupa ne da...kad nakupim energiju, idem dalje.

[gajto gazdanov]

Biznismen75 kaže:

Hmmmm...
Hmmmm...

Ovo je jedino što sam možda razumio iz tvog posta
Ako sam dobro shvatio, time si želio reći da pretjerana namjera, prejaka želja, prevelika fokusiranost na ostvarivanje određenog cilja može dovesti do opsesivno-začaranog kruga razmišljanja o cilju i načinu postizanja istog stvarajući opterećenje zatvorenog kruga misli obuzetih samo time tako da se sva energija potroši na to jalovo razmišljanje, a ne ostane je za djelotvornu akciju...
Ako nisam promašio ceo fudbal to je valjda pjesnik htio reći ....

Ovo o nemanju sebe...
Pa ego moramo imati, ne prejak, ali svoje ja...što imamo onda?

upravo sam na to mislio.
ali nisam spomenuo ego. alergičan sam na tu riječ.
no dobro si me razumio.

sebenemanje nije gubitak nego zaborav 'ega'. i također, nemanje cilja. što nije isto što i besciljnost.
naime, besciljnost je ekvivalentna ne-znanju. nesmislu. slučaju.
nemanje cilja upravo uključuje znanje. svijest. to je potpuna otvorenost uplivima. ogoljenost. sa smislom.

kad, bez obzira, što se bojiš, jer je to normalno ljudsko agregatno stanje (strah), nudiš nepatvorenog sebe. 'zaboravljaš', naravno, koliko si to u stanju, na sav socijalni talog internaliziran u tebi. ne glumiš personu, ne nosiš masku nego jesi autentična osobnost sa svim svojim kompleksima, strahovima, nadanjima, željama i ostalom psiho bagažom.

poslužiti ću se rječnikom postmoderne. čovjek koji se dekonstruira na takav način da poništi ili uništi ili štogod, svoje stare naracije, i uopće naracije kakve god bile, takav čovjek postaje spreman za drugačiju odnosno kvalitetniju recepciju.
u stvari, čitav čovječji psihološki život, sastoji se u rušenju samoga sebe jer uglavnom je slučaj, da naši temelji nisu baš 'naši', i da ih tek trebamo fundirati.

zato je ogoljenost dobra. ona je početak uspostave našeg autentičnog ja.

a sve ovo što sam napisao pisano je i meni. ili onima koji se pronađu između.

i nadam se da te nisam umorio.

edit: zapravo sam ti zaboravio napisati da sam se osvrnuo na onaj dio tvog teksta u kojem si pisao o viziji.

[Biznismen75]

gajto gazdanov kaže:

nemanje cilja upravo uključuje znanje. svijest. to je potpuna otvorenost uplivima. ogoljenost. sa smislom.

kad, bez obzira, što se bojiš, jer je to normalno ljudsko agregatno stanje (strah), nudiš nepatvorenog sebe. 'zaboravljaš', naravno, koliko si to u stanju, na sav socijalni talog internaliziran u tebi. ne glumiš personu, ne nosiš masku nego jesi autentična osobnost sa svim svojim kompleksima, strahovima, nadanjima, željama i ostalom psiho bagažom.

(...)
u stvari, čitav čovječji psihološki život, sastoji se u rušenju samoga sebe jer uglavnom je slučaj, da naši temelji nisu baš 'naši', i da ih tek trebamo fundirati.

zato je ogoljenost dobra. ona je početak uspostave našeg autentičnog ja

Hmm... to bih ja nazvao čvrstim osobnim moralom
Biti autentičan, pa šta košta da košta!

Godine prođu dok ne shvatimo da je upravo tu naša najveća snaga, u toj jedinstvenosti, specifičnosti, osebujnosti, to je izvor samopouzdanja, pogledati se u ogledalo i reći popu pop i bobu bob

To rušenje i 'temelji koji nisu naši' su rekao bih stvari nametnute nam odgojem i društvom, a naš je zadatak - valjda osobnog razvoja, psihološkog sazrijevanja, puta samospoznaje - riješiti se suvišnih tereta i zadržati samo ono što se duboko primilo, što je istinski naše. I naravno, nakalemiti sve ono što smo putem pokupili i prigrlili...

gajto gazdanov kaže:

i nadam se da te nisam umorio.

Nikako

[Trudna foka]

Postoji jedna clanica sa kojom sam se cula kada sam se ja razvela. Ona je rastavljena.ima sina i iz Splita je. Molimda mi kaze kako je sada nakon svega. Ostala mi je u sjecanju njena tuzna prica

Poslano sa mog HUAWEI GRA-L09 koristeći Tapatalk

[miffy13]

Biznismen75 kaže:

Zanima me iskustvo ljudi koji su nakon razvoda ostvarili novu stabilnu i zdravu vezu. Koliko vam je vremena bilo potrebno da se upustite u nešto novo ali pravo? Ne nekakvu avanturu niti površnu vezu niti panično "gašenje vatre" brzo nakon razvoda

Znam da je to individualno, zanimaju me konkretna iskustva. Pretpostavljam da se radi o najmanje godinu - godinu i pol od razlaza. Pritom za referentnu točku ne mislim sudski formalno provedeni razvod, niti detalje stanovanja koje svatko riješava prema mogućnostima, nego trenutak od kad ste se razišli kao par

U topicu "Veza nakon razvoda" prvi post odlično opisuje stanje koje svi prođemo netom nakon razlaza. I ja sam to prošao, pomalo me pukne ponovno. Sad me zanima...koliko je realno čekati da se postane spreman za novu vezu?

Nisam nestrpljiv.
Želim pustiti da se prirodno odviju svi procesi u meni i da se konsolidiram

PS
-honey- hvala na odgovoru

ja nebi razmisljala u terminu vremena i spremnosti na novu osobu nakon x mjeseci ili godina. spreman si kad nadjes nekog ko ce u datom trenutku znati, moci i zeljeti podijeliti svoj svijet s tvojim
to moze biti sutra il za 5 godina, ovisi o sreci. mislim da nije toliko vazno vrijeme vec osoba. ljudi koji su krhki i ranjeni nakon razvoda mogu naci svoj ljekic u obliku druge osobe i sasvim solidno im dodje ko melem na ranu.
ovo godinu-godinu i pol je bezveze razmisljanje. bar meni. nekad se na muci poznaju junaci i najbolju osobu ces nac kad ti je najteze. nema pravila.

[marijazadar]

da ne otvaram novu temu, trebalo bi mi malo savjeta od vas koji ste prosli rastave, a ovaj mi se naslov i sadrzaj ucino primjeren mojem problemu.

uglavnom, muz i ja nakon dugo zajednickih godina ne zivimo vise zajedno. pripremamo papire za sporazumni. Imamo sina od 9 godina koji zivi sa mnom. Trenutno komuniciramo samo ako se radi o djetetu. Mali i ja imamo jako dobar odnos i jako smo vezani djelomicno i zbog toga jer je muz zbog posla cesto odsutan a to zna biti i po nekoliko mjeseci u komadu. medjutim i kad bi bio tu, njegovo sudjelovanje u kucnim obvezama, odgoju, i sl. svedeno je na nekakav minimum uz moto ako se ti oko toga brines (i to jako dobro) zasto bi se ja zamarao oko toga tko je malome uciteljica, sta ima za domaci, kad su mu treninzi karatea, sto ce biti danas za rucak i sl. ljepse je lezat na kaucu i igrat igrice.
napominjem da sam radila svo vrijeme kao i on, sa tim da nazalost zadnjih 3 mjeseca ne radim jer je poduzece u kojem sam radila propalo.
da ne bi bilo zabune, mali ga obozava i ja stvarno zelim da oni imaju kvalitetan odnos, pogotovo sta je on malome jako nedostajao zbog cestih odsustava. nisam radila ni drame ni scene kad sam saznala da ima afere sa drugim zenama, vjerojatno sam se vec u tom trenutku i dosta ohladila od njega zbog ceste usamljenosti u braku i zbog njegovog neodgovornog ponasanja. nije bilo nikakvih drama ni scena ispred djeteta, uglavnom progutala sam ponos puno puta da bi taj razilazak između nas bio sto laksi za dijete.
muz je sad trenutno opet odsutan nekoliko meseci, dođe za vikend jednom mjesecno i tada mali ide kod njega od petka do nedjelje.

tu sad nastaje problem i ono sto mene uznemirava najvise od svega. naprimjer mali se vrati sa vikenda kuci i ja od njega saznam da je bio sa tatom do 1 po noci vani (ne u kaficu ali nesto slicno tome), iako je malome skola stalno ujutro. takvih primjera ima jos dosta. muzu ne mogu dokazat da to šta radi nije dobro za dijete, ali njegov odgovor je ja cu odgajat dijete kako mene volja a ti kako tebe volja i ne mozes mi nista (nisam nikakav agresivan tip, dapace jako sam mirna i stalozena osoba ali na ovakav odgovor bi mu najradije zalipila trisku, jer ga nije bilo nigdje sve ove godine a sad nesto glumata)...
imam osjecaj da mi se stalno inati za nesto, samo ne znam zasto kad je on taj koji je zelio da ne zivimo vise zajedno (iako bi vjerojatno ja potegla tu temu da on nije), on je taj koji je imao avanture, dok sam ja ostavila kosti na poslu, oko malog, oko kucnih obaveza, oko skolskih obaveza i sl. mozda zbog toga sto se muz u braku cesto osjecao zapostavljenim jer sam stvarno puno vise paznje posvecivala djetetu nego njemu, ali to je tako kad moras biti i mama i tata i kuharica i cistacica i poslovna zena a muz se ponasa ko neko nezrelo deriste i ocekuje da se sve vrti oko njega, kao da i on ima 9 godina.


Sta da radim vezano za ovakvo neodgovorno ponasanje kad je mali kod njega?

[kosmata]

A da pitaš na PDF Pravo? Meni to što se "izlazaka" tiče malo baca da nije baš po zakonu, osobito za mlađeg maloljetnika

[resa]

gajto gazdanov kaže:

upravo sam na to mislio.
ali nisam spomenuo ego. alergičan sam na tu riječ.
no dobro si me razumio.

sebenemanje nije gubitak nego zaborav 'ega'. i također, nemanje cilja. što nije isto što i besciljnost.
naime, besciljnost je ekvivalentna ne-znanju. nesmislu. slučaju.
nemanje cilja upravo uključuje znanje. svijest. to je potpuna otvorenost uplivima. ogoljenost. sa smislom.

kad, bez obzira, što se bojiš, jer je to normalno ljudsko agregatno stanje (strah), nudiš nepatvorenog sebe. 'zaboravljaš', naravno, koliko si to u stanju, na sav socijalni talog internaliziran u tebi. ne glumiš personu, ne nosiš masku nego jesi autentična osobnost sa svim svojim kompleksima, strahovima, nadanjima, željama i ostalom psiho bagažom.

poslužiti ću se rječnikom postmoderne. čovjek koji se dekonstruira na takav način da poništi ili uništi ili štogod, svoje stare naracije, i uopće naracije kakve god bile, takav čovjek postaje spreman za drugačiju odnosno kvalitetniju recepciju.
u stvari, čitav čovječji psihološki život, sastoji se u rušenju samoga sebe jer uglavnom je slučaj, da naši temelji nisu baš 'naši', i da ih tek trebamo fundirati.

zato je ogoljenost dobra. ona je početak uspostave našeg autentičnog ja.

a sve ovo što sam napisao pisano je i meni. ili onima koji se pronađu između.

i nadam se da te nisam umorio.

edit: zapravo sam ti zaboravio napisati da sam se osvrnuo na onaj dio tvog teksta u kojem si pisao o viziji.

Nadam se da je tako. I govorim si da je tako.
Onda nekako ima i smisao ovaj besmisao.

[kosmata]

Ništa nije bez smisla

Iskustva nas izgrađuju kao ljude. I učimo iz svakog. A ovo što Gajto piše je i meni blisko, trebam se porušiti da bih se ponovo izgradila.

[JustForFun]

Resa u kojoj je fazi tvoj razvod?

[resa]

kosmata kaže:

Ništa nije bez smisla

Iskustva nas izgrađuju kao ljude. I učimo iz svakog. A ovo što Gajto piše je i meni blisko, trebam se porušiti da bih se ponovo izgradila.

Ja imam osjećaj i da jesam porušena. Na trenutke se pitam tko sam stvarna ja. Cilja nemam, ali smatram da nam se sa svakim korakom otvara put.
Ove godine prija sam bila netko nastao na tuđim temeljim. Puno previše godina.
I bojim se. Al dobro je. Bude.

[resa]

JustForFun kaže:

Resa u kojoj je fazi tvoj razvod?

Gotovo. Sve dogovoreno. Kulturno. Baš smo si fini.
I smatrala sam da ću biti sretna i vesela, kad se to konačno desi.
A sada sam prazna i pomalo prestrašena. A što sad se pitam. Mada je korijen toga svega možda u onom gore na navedenom. Da se počinjem osjećati iz ničega kao ja, a ne netko za koga sam smatrala da moram biti. Netko da bi drugi rekli kako je ona ŽMK.
I to je nešto novo i zbog toga djeluje strašno.

Ali volim sebe i praznu, ako to ima smisla.
Samo sam malo iznenađena. Očekivala sam veće olakšanje. A kada sam prvi put čitala rješenje o rastavi, počelo mi se vrtit.
Naprosto nisam mogla vjerovati da je to to. Da je gotovo. Kraj nečega što je bio moj život.
Ne znam kako da opišem.

I onda mi je palo na pamet kako je tek onima koji to nisu htijeli. Koji su se u tome našli protiv svoje volje.
Uvijek kad sam čitala tako nešto, mislila sam pregrizi i idi dalje. Život ti dao drugu priliku.
E sad samo da i sama to shvatim.