Svoj djeci čiji im roditelji useljavaju svoje nove partnere u njihove domove i živote

[rogaland]

Kako me tema zanima zbog osobnih razloga...najbitnije u svemu je razgovor i sa djecom i sa bivsim partnerom kako bi dogovorili sljedwce poteze u najboljem interesu djece kao i interesu veze bivsih partnera. Tj hocu reci da se ne skrivaju istine. Jebiga ak imas nekog reci ....pa da vidimo kako djeci to priopciti a da nemisle da izdaju ili gledaju tog sadasnjeg kao prijetnju ovom drugom. Ak su ljudi posteni i uvazavni sve se moze. Mislim tema je stara ali negde sam morao izbaciti svoje misli.

[peacemaker1977]

Ja osobno mislim da imam srece s tim nacinom zivota. Imam iz prvog braka dite koje zivi sa mnom i majka ga ne vidja bas cesto. Upozna sam curu koju jako jako volim i iako jos uvijek ne zivimo skupa to planiramo u buducnosti. Ona dolazi skoro svaki vikend do mene i ostane par dana. Moje dite je puno voli. A voli i ona njega. Tako da mislim da necu imat tj necemo imat problema s time. Jer on ju je prihvatija ka mater. A ona je jako dobra prema njemu i ima puno strpljenja. Tako da bas bogu zahvaljujem sto mi ju je poslao. Eto.

[Kraljica Rijeke]

Moj sin (6 god) je jedno od najzrelije djece, cesto me pita kad cu mu rodit bracu/seku, a onda ja mu kazem da trebam imati muza za to,pa ga pitam-di cu ga naci? Pa on meni navede covjeka kod kojeg zivim(prijatelj, primio me zbog novcane situacije,nazalost sin mi s ocem zivi). E sad ce se reci:
a)dijete je dijete, moram mu govoriti da dijete nose rode,a ne da mi treba muz(nisam mu o sexu govorila haha)
b)vidjet cete moje postove na LJES-u i reci- kurva jedna sta radi a ima dijete
c)ne seri,on ti je jebac a ne prijatelj(onaj di zivim)
d)strasno losa majka jer dijete zivi s ocem
Ironija ili sarkazam, ne znam ali vecina o meni misli navedeno

[tisi]

kakve to ima veze s naslovom teme?

[Kraljica Rijeke]

tisi kaže:

kakve to ima veze s naslovom teme?

Tema je o djeci kojoj razdvojeni roditelji dovedu u zivot novu osobu.
Ja sam ironicna jer nemam problema sa djetetom u tom pogledu jer bi on rado brata ili sestru, a zna da za to treba mama naci novog covjeka. Pa se sprdam sa sobom jer sam zalosna sto mu zelju cini mi se, necu ispuniti jer u mom zivotu nema pravog, a i pere me savijest sto sin zivi s ocem

[winnerica]

Evo iskreno; dugo sam razmisljala i zakljucila da nisam spremna ni sebi, a posebno ne djeci (3) dovesti nekog novog u zivot i imam osjecaj da nas 4 lijepo i sretno funkcioniramo u svom domu.

[lee anabell]

Ja imam savršeno iskustvo što se tiče ove teme.
Nadam se da će moja pomajka i otac reći isto.

Upoznali smo je nakon što su ona i otac između sebe posložili bitne stavke, upoznavali smo je jedno po jedno u nekim slučajnim događajima, naprimjer sreli bi ih na kavi i ostali popričati, meni je pomogla zbog prirode svog posla i tu smo popričale pola sata i slične situacije koje su se dešavale spontano.

Za tatin rođendan je odlučila prvi put doć doma i bili smo svi na okupu. Neki su je prihvatili na prvu neki malo manje, brat je ispitao granice njene izdržljivosti i kako bi on rekao "poštene namjere", nije se nametala, nije tražila da je na silu prihvatimo, čak se sama izmicala u situacijama koje je smatrala neprikladnim. Npr. nije se gurala na neke bitne stvari za nas bez poziva i to ne očevog nego našeg, sami smo je pozivali na mature, proslave i slično. Postavila se nekako bez želje za kontrolom i autoritetom a opet je jako dobro balansirala između roditelja i prijatelja.
Nikad nije imala poriv da dobije pažnju, nije vukla oca od nas, mislim da se poprilično žrtvovala, nije nikad predlagala ljetovanja samo on i ona, ako bi išli nekud na putovanje ona bi nam prva ponudila da im se pridružimo, ako bi bili bolesni ona je prva zvala pet puta da vidi kako smo, ako je nekom trebalo nešto odmah bi skočila pomoć.

Trebalo je neko vrijeme da se potpuno povežemo i opustimo s njom, i mislim da smo svi trenutno toliko prihvatili nju da nam je u većini situacija ona osoba koju smatramo mamom.
Nema više neugode, nema više sramežljivost. Kroz vrijeme smo se povezali toliko da nam je zovemo mamom, da je možemo zamolit i pitat sve što i pravu majku, znamo da nas štiti kao i svoju djecu.

Čak nas je i ona počela oslovljavati djecom, i ne pravi razliku između nas i polubrata. Opčinjena je našom djecom kao što bi bila svaka baka. Ijako po godinama nam je bliža da bude sestra nego mama.

Doduše, svi smo bili adolescenti/pubertetlije u tom perijodu ali uspješno smo prošli procest prihvaćanja..