Reći "Ne" roditeljima

[miss daisy]

Nas je mama znala "po guzi" dok smo bile male (to bi bio period prije škole).
Ja se u stvari sjećam jedne ili dvije situacije.
Sigurno ih je bilo više, ali ne sjećam se djetinjstva kao nekog doba gdje je mama ikad bila prijetnja niti smo je se bojali, mislim da je ona samo bila preopterćena jer je zaista radila kao konj i bila sama s nama (kod nas ne vrijede one priče o zlatnom socijalizmu kad su bake čuvale, a mame dolazile doma u 14 h), i onda bi ponekad izgubila živce.

Starog se sjećam da nas je znao razdvajat kad bi se svađale/čupale. Ne sjećam se udaraca. Ali je on bio onaj tip koji je bio strašno kul i zabavan i sve, ali smo imali strašan respekt prema njemu i prije smo se njega bojali kad bi nešto zajebali nego mame.

Nisu nas nikad udarali u starijoj dobi. U školi smo uvijek bile super, a sve ove gluposti tipa svađanje, inaćenje, pijanstva, predugi izlasci, kurve i luđaci kao odabranici srca mog i sl su podnosili i čekali da prođe.

[kachunchica]

Mislim da nije problem reći "ne" roditeljima ako se o nečemu može diskutirati. Ja uopće nisam imala te buntovne faze ni ja ni sisterica jer smo se baš o svemu uvijek dogovarale sa starcima. Dakle ako bi bilo naše neko "ne", onda je išao razgovor zašto nešto ne želimo ili zašto nešto trebamo, ako smo nešto trebale. Nekad bismo mi dobile starce sa argumentima, nekad oni nas.

Mi smo bili jako siromašni, ali to kakve su nam financije nije bila stvar samo roditelja nego su oni uvijek i to u nekoj prilagođenoj mjeri dijelili i sa nama. Možda zato nismo ni imale tako neke buntove nego smo se vrlo brzo ponašale zrelo i odgovorno.

[MMovca]

Francesca kaže:

nego vas su starci stvarno tukli?

Poznajem jako malo svojih vršnjaka koje starci nisu tukli, a na svoje sam oči vidjela kako izgleda kad se moć iskazuje verbalno, neke su frendice molile da ih netko naudara po guzici samo da prestane s verbalnim proljevima.

Ne opravdavam, naravno, ali to je modus operandi prenošen iz generacije u generaciju, teško je bilo raspetljati taj gordijski čvor, a odgoj je bio pitanje "na van", ne pitanje rasta i razvoja djeteta, to su malo svježije stvari, a u to vrijeme čista rijetkost.

Moji su uspjeli, i međusobno i nad nama ne vršiti takvo nasilje, pronašli smo neki način da si međusobno oprostimo i počnemo bolje komunicirati, i danas ima buke u kanalu, ali riješi se, vjerujem da su i od nas dviju mnogo naučili jer smo im pokazivale da se mogu stvari rješavati bolje.

Ipak, meni je lakše bilo reći ne takvim roditeljima nego mojoj bliskoj prijateljici koja je rasla bez batina, ali uz neku vrstu emocionalnog ucjenjivanja, žalosno, ali istinito. I danas mi je lakše postaviti vlastite granice nego njoj. I moji su odnosi sa starcima daleko bolji nego njezini.

[Enter Sandwoman]

Ja sam dobila par puta po guzi, udarac dva, ali kad bi baš gadno zajebala (kad smo otrovale tuđeg konja, kad smo zapalili tuđu njivu, kad me nije bilo cijeli dan a ne bi se javila...) i nije mi žao. Par puta sam stvarno zaslužila. I radije bi kao što MajaMama kaže da me netko ubije od batina nego me verbalno izmaltretira ili da moram klečati satima na soli kao što je jedna frendica morala na svako "neću" ili zajeb.

[Kymatica]

miss daisy kaže:

Meni je totalno čudno čitati da ste u takim uvjetima rasli.

Mene su kao dijete zvali "gospođica Neću", zadržalo se i do odrasle dobi

Nije bilo nikakvog načina da mi ikad išta nametnu, od stila odijevanja do izlazaka, od katastrofa dečkiju kojim sam se ponosila do na kraju, izbora fakulteta koji je starcima bio totalni udarac i promašaj.

S tim da je mama i bila od zabrana i pokušavala je nešto nametnuti (ili je bar prigovarala), a tata je bio kul tip s kojim se o svemu razgovaralo. I koji je onda prigovarao mami kad su bili na samu
Naravno, nekul mami se uvijek trčalo kad je bilo baš veliko sranje



Edit: mislim da je jedino što mi nije prošlo bila ideja da u 8. razredu plavu kosu ofarbam u ljubičasto, ali to je bilo zato što je u stvari i nisam htjela zaista ofarbati.
Ostalo su zaista sve podnosili, totalno mi je prečudno da je krajem 20.st. netko djeci oko odijevanja prigovarao

meni je ovo uspješan roditelj. mogli su ti dopustiti da razvijaš sebe, isprobavaš tko si u vrijeme kad se to i treba. a opet kad je zagustilo, imala si osječaj da se možeš osloniti na roditelja.
ja recimo nikada nisam to osječala. jednostavno su se moji previše bojali života da bi dopustili da se razviju ličnosti u njihovoj djeci.
i nikada nisam imala osječaj da će me zaštiti ili da im se mogu obratiti za savjet.
jednostavno, nisu znali biti roditelji. jbg. danas je obitelj zato raspadnuta, i sjebani smo i usamljeni ljudi.

[Điđe T.]

Koliko divljakusa na temi

Oduvik sam bila svojeglava, prije osnovne sam sama birala sto (ne)zelim obuc
Peticarka kroz osnovnu i srednju, tako da mi oko nekih stvari nisu smjeli pisnut. Uvik odgvornija od 6 god.starijeg brata, pa sam se time cesto sluzila da ih malo izmanipuliram
Dakako, nije mi bilo sve dopusteno i nikad im necu oprostit neke propustene, tj.zabranjene izlaske koji su mi tad bili zivotno vazni
Otac je bio glavni sto se zabrana tice, i njegova bi vecinom prevagnula.
Odgojeni smo skromno sto se materijalnog dijela tice. Nista nam nije nedostajalo, ali nismo puno ni trazili. Imala sam i marte i starke, s tim da sam za starke sama zaradila.
radila sam svako lito od 8.raz., jer mi je bio gust radit i imat svoj dzeperac zimi.
Uglavnom, istrpila sam sve i strpila se do 17.-18.god.i otad me nisu vise gnjavili oko nicega, mogla sam bit vani dokad hocu, farbat kosu itd.
Jos bi me mater pitala dan nakon izlaska: "je li bilo zoru tvoju ljubin"
Nekako je saznala na pocetku mojih 20ih da sam u srednjoj nekad i travarila, i nije se uopce naljutila. U 1.srednje me uvatila u wc-u s cigaretom i samo zapritila da ce me rec caci nikad vise doma nisam zapalila

Najgori period mi je bio kad sam se vratila iz Zg, nakon skoro 10 god.samostalnog zivota,ali srecom, imala sam momka,danasnjeg muza, pa me kuca nije puno vidila. Mislim, oni su stvarno super, ali.jednostavno je doslo neko vrime kad su nam se stavovi poceli puno razilazit (pogotovo moji i tatini).
I dan danas ne moze podnit cinjenicu da samostalno vozim auto (a on mi platio vozacki )

[Angry Bird.]

Nevka kaže:

ahahah...ili s razvedenim, 12 godina starijim...
moja mama i njena mama su u Međugorje išli radi moje ljubavi...
ne bi li me draga Gospa prosvitlila da se maknem od njega....:klap:

ovo je genijalno
ali gospa nije pomogla, jelda?

ja nisam divljakuša. nije bilo potrebe.

[nuklea500]

Moja stara je obožavala još od 7. razreda kad obučem što kraću minicu i stavim full make up, bila bi sva ponosna kako je zgodnu kćerku rodila.
Stari nije ništa komentirao. Osim što mu jebilo gadljivo kad ljeti nosim čime i sjećam se jednom, kad sam imala 16 godina, i ofarbala se u bakreno i ošišala se do ramena, da je komentirao da izgledam kao neka bakica.
Sa 17 godina sam otišla frizerki s kosom do guzice, tamnom, i spontano, dok sam čekala red, odlučila da želim biti kratkokosa plavuša. Ošišala sam se na centimetar i ofarbala u neku kričavu žutu.
Mama me nije prepoznala dok se nisam nasmijala, ali nikad mi nitko nije prigovorio.

[kajpa]

MajaMama kaže:

Moji su uspjeli, i međusobno i nad nama ne vršiti takvo nasilje, pronašli smo neki način da si međusobno oprostimo i počnemo bolje komunicirati, i danas ima buke u kanalu, ali riješi se, vjerujem da su i od nas dviju mnogo naučili jer smo im pokazivale da se mogu stvari rješavati bolje.

Nisi dobivala batine?
Na prethodnoj strani si napisala da jesi.

MajaMama kaže:

Nisam popasla batine, bili su previše frapirani, ali nisu mi mogli ništa, petnulaš, obavljala sve poslove po kući, batine bih popasla za druge stvari

Mislila si - uspjeli su u nekom momentu prestati s batinama? Ili si mislila da vas nisu verbalno maltretirali?

[MMovca]

U nekom su trenu prestali, a znali su imati i verbalne proljeve istodobno.

Dugo je trajalo gradenje boljih odnosa, ma traje i danas, ali trudimo se svi.

[Retra]

vlovrec kaže:

nikad roditeljima nije bilo NEĆU

Ja sam rasla s majkom udovicom. Kako sam odrasla, shvaćala sam lagano da je ostavši sama s nedovršenom kućom, u kreditima i odgovornim poslom uglavnom prošla pakao... pa me danas toliko jako ne čudi što je bila zločesta ko vrag.
Bila je loša majka i bila sam svjesna da joj sestra i ja idemo na živce i uglavnom sam se trudila biti nevidljiva, nečujna i ne smetati joj. I nije čula od mene neću, bila sam jako disciplinirana i poslušna. Sestru je mlatila i ja sam je se užasno bojala. Sestra se udala kada sam imala 9 i otišla i jasno, mentalitet zlostavljača samo traži žrtvu, pa sam ja postala žrva. Nije me mlatila kao sestru, pobrala sam nekoliko udaraca i šamara, ali me ružno vrijeđala, podcjenjivala, ucjenjivala i jebala u zdrav mozak - koliko god ja nastojala biti nevidljiva, ne smetati i koliko god riječ neću nije bila na mom repertoaru.
I onda me nešto primilo krajem osnovne, prvo sam postala drska prema učiteljima i počela stvarati animozitet prema svakoj vrsti autoriteta. Ispoljavanje gnjeva prema staroj je išlo fakat postepeno, ali kulminiralo u srednjoj. Mislim da mi se rječnik doma sveo na neću.

Bila sam odlikašica, a u drugom srednje sam u prvom polugodištu skupila osam zaključenih negativnih ocjena, pila sam, pušila i manje više nisam išla u školu. Mlatila sam se, imala ozbiljan problem s kontrolom bijesa (ajme kada se sjetim ). U toj sam joj se dobi suprotstavila kada me krenula mlatiti, do onda bih svaki put probala pobjeći. Taj put sam je primila za ruku i rekla joj da ću je zabiti u zemlju.

Nisam dobivala novac za pauzu, zarađivala sam na sve strane tijekom škole, a pod praznicima sam radila preko SC-a. Sama sam si kupila marte i kada mi je pregovarala što su nakon tjedan dana bile oguljene, rekla sam da sam ih kupila za svoj novac i da se to nje ne tiče. Isto tako, na jednoj "obiteljskoj svećanosti" sam zapalila cigaretu, nastao je muk, mislim da su svi oko nas mislili da će mi ju stara nagurati u lampu, a ja sam joj samo odgovorila da pušim za svoj novac.

Žao mi je što nisam nastavila s faksom, odustajanje i odluka da se zaposlim i odselim je bila dio mog "e neću" mojoj staroj koja smatra da su ljudi bez završenog fakulteta niži soj i da su im životi profulani).

Nemam problema s "neću" niti danas, ali su mi trebale godine da u sebi primirim bunt, da naučim kontrolirati bijes i da ne napadam ljude.
S njom sam se godinama svađala i odnos nam je blago rečeno bio totalno u kurcu. Kao i sestrin i njen odnos. I nije me to pretjerano jebalo, više sam se fokusirala na odnos koji sam gradila sa svojom malom.
Tek unatrag par godina nam je odnos donekle ok, nakon godina rada na tome da razumijem taj horor i da ga barem djelomično prihvatim... a i ona je odlučila prestati biti sama i odkada ima prijatelja je normalnija.

[MMovca]

Joj,Retra,bacas mi uspomene...

Kontrola bijesa mi je middle name U svakom ti slucaju čestitam jer znam koliko je teško taj impuls dizanja zida i samoobrane napadom na najmanji mogući znak sile nad tobom racionalizirati i napokon se osjecati dobro. Meni je bio neprocjenjiv trenutak kad sam shvatila koliko je lakse kanalizirati i ne boriti se poslije s griznjom savjesti zbog preburne reakcije.

[Angry Bird.]

imate moje poštovanje, retra i maja. i malo ste me rasplakale.
rado bih i ja napisala svoju priču (o tome zašto se roditeljima ne govori ne) samo da nemam taj neki osjećaj da bi mi se ruka od toga osušila.
super ste mi

[Retra]

MajaMama kaže:

Joj,Retra,bacas mi uspomene...

Kontrola bijesa mi je middle name U svakom ti slucaju čestitam jer znam koliko je teško taj impuls dizanja zida i samoobrane napadom na najmanji mogući znak sile nad tobom racionalizirati i napokon se osjecati dobro. Meni je bio neprocjenjiv trenutak kad sam shvatila koliko je lakse kanalizirati i ne boriti se poslije s griznjom savjesti zbog preburne reakcije.

Meni je muž jako puno pomogao. Da nema te moje kamilice još bi me danas bacali iz krčmi zbog tučnjave.

A i sa starom se zalomio jedan razgovor u kojem je "priznala" da nas je zlostavljala i kako u tim trenucima nije znala da sve to može drugačije i da joj je žao. Puno toga progutanog je tada isplivalo na površinu i mogla sam počistiti... pomoglo mi je proučavanje mentaliteta žrve i zlostavljača, volontiranje sa žrtvama nasilja... svjesna sam ovoga što kažeš i nastojim bijes držati pod kontrolom i kanalizirati ga kroz prihvatljive oblike ponašanja, ali imam tu još puno posla.

Angry Bird kaže:

imate moje poštovanje, retra i maja. i malo ste me rasplakale.

Ajoooj ti

[MMovca]

Angry Bird kaže:

imate moje poštovanje, retra i maja. i malo ste me rasplakale.
rado bih i ja napisala svoju priču (o tome zašto se roditeljima ne govori ne) samo da nemam taj neki osjećaj da bi mi se ruka od toga osušila.
super ste mi

Neke dane možeš, neke ne možeš. Danas ne mogu. Nekad nema tih suza koje mogu isplakati niti psihoterapije koja može zaliječiti, sve sam čovjek mora, ojačaš kad preživiš teške dane i nađeš svoj put.

I ljubav, oprost, makar morao opraštati i voljeti svaki dan iznova.

[puffko]

Hmm ja se nikad nisam izrazavala na nacine na koje se opisuje, bojiti kosu ili nositi ovakvu ili onakvu robu. Zato je mioc bio za mene, , sami decki i geekovi i jos jedna cura geek kojoj je visemanje svejedno sto ce obuci.

Mislim, imali smo situacija gdje bi roditelji rekli da dodjem kuci u 10 a ja bih dosla u 2.. ali nisu to bili neki duboki konflikti, to bi se uglavnom izgladilo za dan-dva.

Ali mislim da je glavno to sto su moji roditelji, pogotovo gledajuci unatrag, u svim glavnim stvarima bili odlicni roditelji. I jos jesu. To su ljudi koji su mi uvijek dali podrsku u svim mojim idejama, koji su se odnosili prema djeci kao prema osobama, s uvazavanjem, koji nikad nisu odbacivali nase prijedloge 'zato sto djeca ne znaju'. Moj tata je jedan zaista tolerantan covjek (koji je i vecinu radnog vijeka i radio u srednjoj skoli), a mama je topla osoba (koja je u stvari trebala imati vise djece ili se time baviti profesionalno, prava steta).

I kada sam kao odrasla osoba imala ozbiljnu krizu (ostavila psihoticnog muza, otisla bez novaca, bez dokumenata) su me prihvatili i pomogli mi bez pitanja (i bez "I told you so" a mogli su to reci, zaista) i opcenito se ponasali u cijeloj situaciji najbolje moguce (npr kad je muz dolazio zvoniti na vrata, moj tata je isao s njime razgovarati i strpljivo slusao njegovo buncanje.

Zato sto su takvi, bili su i surogat-roditelji nizu sestrinih i mojih prijatelja koji nisu imali takve srece s familijom. Ja se nadam da ce i moj dom biti takvo sigurno i toplo mjesto ne samo za moju djecu nego i njihovo drustvo.

[chocolatecookie]

vlovrec kaže:

valjda zato što sam odgojena da se roditelju nikad ne smije reći neću
a šta ćeš

Imam pitanje zbog onog na bakama.

Tamo sam ti predložila popizditis jer nagađam da bi lakše izvela slom živaca s lupanjem vratima nego mirno najavila privremen prekid odnosa nastave li s pizdarijama, pretpostavljam da je nakon puno gutanja lakše eksplodirat nego bit pribran.

Ali ako nisi u stanju mirno reći "ne, a posljedice su te i te", i onda mirno provesti te logične posljedice kršenja tvog "ne", kako misliš odgajati dijete? Ovo nije provokacija, ozbiljno pitam. Djetetu bi isto sedamdeset puta rekla "nemoj", a ako te ne bi poslušalo, jebiga, ništa onda, očito si nemoćna?

[KRIN1]

vlovrec kaže:

valjda zato što sam odgojena da se roditelju nikad ne smije reći neću
...

tako treba biti.
roditelj podiže, hrani
i zna najbolje.
osim,
ako nema nekih psihičkih problema.

zanimljive su današnje dječje slobode.
i poslodavca se mora slušati,
pa zašto ne bi roditelja ?
oba hrane.

neoliberalni sukob zdrave
i nakaradne logike ?