Kraj logike i evolucija logike?

[Incidence.Co]

Ne znam koliko stvarno želiš razgovarati o šahu - ovo što veliš nije točno. Onako kako crni može odigrati potez iznenađenja, može i bijeli. No, to je iznenađenje psihološko. Logički, iznenađenja nema ako se znaju mogućnosti pomicanja figura, tj. iznenađenje može biti jedino ako se lovac počne kretati kao konj, a pješak kao top.

Evo malo o kretanju, paradoksima, konstantama i paralelama u povodu dokaza da svjetlost nije najbrza. Naime, ako niste culi, dokazano je da neutrini putuju brzinom od 300.006 km/s naspram c=299.792,458 km/s http://www.physorg.com/news/2011-09-...particles.html

Ali ja cu o Ahilu i kornjaci 2500 god nakon.

A___________B_C

A = Ahil pozicija 0 v=1m/s
B= Kornjaca pozicija 1m v=0,1m/s
C= pozicija kornjace nakon t=1s
A<->C= 1,1m

Problem je star, uzima se da se A i B krecu konstantnim brzinama i da A nikad ne moze stici B zato sto prvo treba doci d A/B pa A//A/B a B je tad vec na C, itd. tj da Ahil ne moze ni krenuti, Znaci, Ahil bi trebao postici brzinu od 1,1m/s + n da bi sustignuo kornjacu. Danas je ovaj paradoks aktualan, iako je takvo kretanje u fragmentima vremena apsurdno prema nasem osjecaju kretanja.

Ja cu krenuti obratno i staviti granicu utrke.na 10m. Tu se vidi da ce Ahil na cilj stici za 10s, dok ce kornjaca tad biti na poziciji C1=C+(10x0,1m)= 2m.
Znaci Ahil je prestigao kornjacu na tocki C+00000....1m, sto znaci da se krece brze od 1,1 m/s sto je "nemoguce"..Ahil ubrzava.
Ocito se radi o nedjeljivosti vremena na prostorne jedinice i fragmente, ili o diskontinuumu vrijeme-prostor ili Ahil-vrijemeprostor, nemogucnosti linearnog kretanja. Zapravo, mislim da Zenon tu postavlja svijet axijalno, mehanicki.
Ja cu probati ugrubo rekreirati taj svijet gdje Ahil ne ubrzava.

1. varijanta
Recimo da se Ahil i kornjaca(A i B) nalaze na ploci koju cu nazvati Stara Zemlja(SZ). Ploca je savrseni krug radijusa r=10m.
A se nalazi u centru, a B 1m od njega na zamisljenoj liniji, tj. radijusu prema cilju, tocki D koji je udaljen 10m na 0stupnjeva..
Ploca rotira dovoljno sporo da se moze postici izlazna putanja, tj. da ne kompenzira brzinu.
Ovdje se vidi da se A I B krecu spiralno.i da ce se sjeciste putanja A i B dogoditi izvan zamisljenog radijusa r. A ce opet doci brze.
Takodjer se vidi, ako se gleda samo sektor od npr 1rad, gdje se nalazi radijus D, da se ovdje radi o propagaciji dva vala i da tako gledajuci nije jasno gdje se i zasto dogodilo preticanje. Ako se pogleda polovica kruga opet isto, i jos gore, nastavak putanja vodi van kruga, sto je nemoguce, dakle kretanje se cini nemogucim.(ako je vrijeme-prostor cikicno, a kretanje linearno) -> linearno kretanje A->B->D je nemoguce. pretpostavljam da je to taj pogled na polovicu kruga koji je izvor paradoksa.
Sto nas vodi na varijantu 2.

2.
Sve ostaje isto, r=10m,osim sto plocu SZ stavljam na drugu plocu zvanu Nova Zemlja(NZ). (Izmedju dvije ploce su moguci proizvoljni mehanizmi), te obje poklapamo staklenom hemisferom promjera 20m
U hemisferu stavljam specijalnu fleksibilnu vrstu materije zvanu neeter (NE) kojoj ce se kroz magicnu rupu u centru dodavati dvije komponente (NEb i NEc) koje ce nakon odredjenog puta A i B aktivirati mehanizam . Svrha (NE) je sa drzi Ahila i kornjacu priljubljenim na SZ, ali i da imaju mogucnost kretanja. Radi humora dodajem i Heliosa koji pocinje put Istok-Zapad od tocke D na epiciklicnoj putanji koja predstavlja odnos udaljenosti Sunca i SZ i koji ce sprziti pobjednika ako je u sinkronu.

Centar vrtnje SZ stavljam na mehanizam NZ koji izgleda kao fleksibilni mobius coil(beskonacna petlja).
Kad A stigne na B, a B na C, ubacujem 1 komponentu koja ce putovanje natrag kroz sektor od centra uciniti duplo sporijim. Kad A dodje na C , ubacujem trecu komponentu koja ce putovanje kroz krug A-C uciniti 4puta sporijim. I utrka moze poceti.

(nastavljam kasnije)

[planinar]

Dok ne nastaviš, pitanje: postoje li paradoksi u "prirodi" ili "stvarnosti", ili su oni proizvodi psihe čovjeka? Kako se razrješavaju paradoksi; nekim događajem u "stvarnosti" ili drugačijim viđenjem čovjeka/psihe, koje otkriva razlog nastanka paradoksa?

Što se Ahila tiče, premisa da Ahil u problemu nastoji sustići kornjaču je varka, pogreška, pa to i proizvodi cijeli paradoks. Ahil nastoji sustići mjesto gdje je bila kornjača kad je krenuo, a ne kornjaču. Da je htio sustići kornjaču, sustigao bi je za 11m.

[LIQ]

Incidence.Co kaže:

Evo malo o kretanju, paradoksima, konstantama i paralelama u povodu dokaza da svjetlost nije najbrza. Naime, ako niste culi, dokazano je da neutrini putuju brzinom od 300.006 km/s naspram c=299.792,458 km/s http://www.physorg.com/news/2011-09-...particles.html

Čestice brže od svjetlosti nemaju logike.
Kaže Paar.

http://www.vecernji.hr/vijesti/cesti...-clanak-329850

- Ako bi se točnim pokazalo da su znanstvenici CERN-a otkrili čestice čije je kretanje brže od svjetlosti, onda bi to značilo da bi se otvorila mogućnost da mi iz sadašnjosti utječemo na stvari koje su se dogodile u prošlosti. Primjerice, vi biste se mogli vratiti u vrijeme prije nego su se sreli vaša baka i djed, jednog od njih poslati na drugu stranu svijeta da se oni nikada ne nađu.... U tom slučaju vi se nikada ne biste rodili. A tu ste... To bi bila smo jedna od nelogičnosti koju bi prouzročilo postojanje čestica bržih od svjetlosti u ovom našem svijetu.

Međutim to je Paaradoks kakvog, evo, opisuje Planinar

planinar kaže:

Dok ne nastaviš, pitanje: postoje li paradoksi u "prirodi" ili "stvarnosti", ili su oni proizvodi psihe čovjeka? Kako se razrješavaju paradoksi; nekim događajem u "stvarnosti" ili drugačijim viđenjem čovjeka/psihe, koje otkriva razlog nastanka paradoksa?

Što se Ahila tiče, premisa da Ahil u problemu nastoji sustići kornjaču je varka, pogreška, pa to i proizvodi cijeli paradoks. Ahil nastoji sustići mjesto gdje je bila kornjača kad je krenuo, a ne kornjaču. Da je htio sustići kornjaču, sustigao bi je za 11m.

Odnosno, putovanjem bržim od svjetlosti mi možemo stići(sustići) mjesto na
kojem se zbio događaj, a ne događaj.

Ups, jesam li nešto logički zapetljao

[Incidence.Co]

Paar kaže:

- Ako bi se točnim pokazalo da su znanstvenici CERN-a otkrili čestice čije je kretanje brže od svjetlosti, onda bi to značilo da bi se otvorila mogućnost da mi iz sadašnjosti utječemo na stvari koje su se dogodile u prošlosti. Primjerice, vi biste se mogli vratiti u vrijeme prije nego su se sreli vaša baka i djed, jednog od njih poslati na drugu stranu svijeta da se oni nikada ne nađu.... U tom slučaju vi se nikada ne biste rodili. A tu ste... To bi bila smo jedna od nelogičnosti koju bi prouzročilo postojanje čestica bržih od svjetlosti u ovom našem svijetu.

Ne. nelogicno, stvar je u tom da su konstantne brzine nemoguce unutar sistema(u skupu sistema mozda), jer to znaci da vrijeme stoji. Brzina svjetlosti ne utjece na proslost, protok "vremena", kakva nategnuta postavka.

[Incidence.Co]

planinar kaže:

Dok ne nastaviš, pitanje: postoje li paradoksi u "prirodi" ili "stvarnosti", ili su oni proizvodi psihe čovjeka? Kako se razrješavaju paradoksi; nekim događajem u "stvarnosti" ili drugačijim viđenjem čovjeka/psihe, koje otkriva razlog nastanka paradoksa?

Što se Ahila tiče, premisa da Ahil u problemu nastoji sustići kornjaču je varka, pogreška, pa to i proizvodi cijeli paradoks. Ahil nastoji sustići mjesto gdje je bila kornjača kad je krenuo, a ne kornjaču. Da je htio sustići kornjaču, sustigao bi je za 11m.

Ne, nema greske u problemu. Problem se moze postaviti kako hoces. Stvar je da se krecu konstantnim brzinama, a to cu kasnije nastaviti.

[planinar]

Incidence.Co kaže:

Ne, nema greske u problemu. Problem se moze postaviti kako hoces. Stvar je da se krecu konstantnim brzinama, a to cu kasnije nastaviti.

Dobro, u svakom slučaju, bilo koji logički problem čovjek postavio - to je njegov problem - koji nije postojao dok ga nije postavio.

[Incidence.Co]

planinar kaže:

Dobro, u svakom slučaju, bilo koji logički problem čovjek postavio - to je njegov problem - koji nije postojao dok ga nije postavio.

Ali, ovaj problem seze doista duboko, problem kretanja i vremena i nadasve, konstanti..
Da nastavim.

Sve ostaje isto, r=10m,osim sto plocu SZ stavljam na drugu plocu zvanu Nova Zemlja(NZ). (Izmedju dvije ploce su moguci proizvoljni mehanizmi), te obje poklapamo staklenom hemisferom promjera 20m.
U hemisferu stavljam specijalnu fleksibilnu vrstu materije zvanu neeter (NE) kojoj ce se kroz magicnu rupu u centru dodavati dvije komponente (NEb i NEc) koje ce nakon odredjenog puta A i B aktivirati mehanizam . Svrha (NE) je sa drzi Ahila i kornjacu priljubljenim na SZ, ali i da imaju mogucnost kretanja. Radi humora dodajem i Heliosa koji pocinje put Istok-Zapad od tocke D na epiciklicnoj putanji koja predstavlja odnos udaljenosti Sunca i SZ i koji ce sprziti pobjednika ako je u sinkronu.
Centar vrtnje SZ stavljam na mehanizam NZ koji izgleda kao fleksibilni mobius coil(beskonacna petlja).Kad A stigne na B, a B na C, ubacujem 1 komponentu koja ce putovanje natrag kroz sektor od centra uciniti duplo sporijim. Kad A dodje na C , ubacujem trecu komponentu koja ce putovanje kroz krug A-C uciniti 4puta sporijim. I utrka moze poceti.
Utrka pocinje naravno poluelipsom A do tocke B i B do C, i tu se aktivira prva komponenta NEb, koja povratak A u sektor AB cini duplo sporijim. Kako je i sa suprotne strane radijusa podrucje polovice brzine, Ahilu treba ukupno preko 15 sekundi da prodje ekspandirani mobius cvor gdje pocinje put B-C, i tu mu se aktivira NEb koji jos vise zgusnjava prostor.
Sad mu vec treba preko 35 sekundi da dodje natrag do C.
Za to vrijeme kornjaca je na tocki C+3,1 m i ispred je zgusnjavanja.
No, malo po malo Ahil ce raditi sve vece elipse, ubrzavati i dosegnuti nemoguce brzine i naposljetku pobijediti ako se radijus kruga dovoljno prosiri. Iako se krece maximalnom brzinom od 1m/s on stalno ubrzava, zbog kruznog kretanja prostora i zato sto se krece uvijek od centra. Izdvajanjem sektora kruga opet dobijemo propagaciju dva vala.
NacinI da kornjaca pobijedi su sljedeci:
a) prostor(radijus) je konacan i ogranicen je na C(tj. prostor ne postoji dok kornjaca ne dodje u njega)
b) kretanje joj je pravolinijsko/ nije pod utjecajem prostora
c) A i B se nalaze u slobodnom padu
specijalna mogucnost d) Radijus r je drugi krug gledan iz idealne pozicije(znaci zakrenut prostorno za 90 od SZ), gdje je kornjaca doista u prednosti a Ahil ne moze ni krenuti.
Tj. Ahil i kornjaca se krecu u dva zasebna prostora i cista je stvar kuta promatraca gdje se nalaze.(ovako je vjerujem on promatrao svijet)
Ahil u jednakim uvjetima uvijek pobjedjue jer ubrzava. Zasto ubrzava i kako ubrzava je odgovoreno u prvoj verziji, prostor se krece, a Ahil krece od centra prostora.
Ako zamislimo onaj sektor kruga koji ahil vidi ispred sebe, on uvijek vidi kornjacu makar se ne krecu po onoj liniji koju sam im ja zadao. Ahil i kornjaca uopce nisu svjesni, ne mogu biti, da postoji ista drugo osim onoga sto vide ispred sebe i da se prostor krece, cak to kretanje prostora ne osjecaju. Oni vide mali sektor kruga, e taj sektor je ono sto mi zovemo SAD.

[Incidence.Co]

LIQ kaže:

Odnosno, putovanjem bržim od svjetlosti mi možemo stići(sustići) mjesto nakojem se zbio događaj, a ne događaj.

Ne bas, zaboravljas jednu stvar. Svjetlost ne utjece na dogadjaj ni na kretanje, ni na mjesto, npr. kretanje makro objekata. Samo utjece na percepciju dogadjaja.
Dogadjaj se zasad ne moze sustici, jos od Zenona, on je tako odijelio Ahila i kornjacu, kao dva dogadjaja.

Planinar kaže:

Dok ne nastaviš, pitanje: postoje li paradoksi u "prirodi" ili "stvarnosti", ili su oni proizvodi psihe čovjeka? Kako se razrješavaju paradoksi; nekim događajem u "stvarnosti" ili drugačijim viđenjem čovjeka/psihe, koje otkriva razlog nastanka paradoksa?

Na toj razini nema podloge za bilo kakav konkretan zakljucak.
"stvarnost" i "prirodu" stavljas pod navodnike. Priroda nije stvar percepcije, zakljucivanje o prirodi je stvar percepcije..
Sto se tice razrjesavanja npr. ovog paradoxa moguca je predodzba i tocno uvidjavanje greske drugim stajalistem.
Greska je gledanje vrijeme/prostor kao neke lude tvorevine , tj. ovisnost dogadjaja o protoku proizvoljne jedinice Vrijeme. Sekunda nije tocna mjera.
Sad ne postoji. Vec je proslo, i opet, i jos jednom. Nema tu praznina izmedju slicica.

Ajmo dalje sa Ahilom.
Doslo je do toga da je ta situacija moguca samo pri slobodnom padu, realno.
Na razini gdje su Ahil i kornjaca samo tocke to izgleda ovako:
-Stvarnost bi bila krug
-Percepcija Ahila i kornjace, mali sektor kruga
-Percepcija excentriranog promatraca max pola kruga.
Znaci, dogadjaji promatrani po radijusu ili dijametru su povrsinski dogadjaji, gdje svako promatranje putanja(a koje ne ukljucuje suprotni dio kruga) vodi na potpuno pogresan zakljucak da se njihove putanje nastavljaju izvan kruga, dok se zapravo spiralno krecu. To je jasno k'o dan i to je statisticka greska- uvidjavanje uzoraka prema presjeku dogadjaja (prolasku A i B kroz r, ili uzorak iz rad sektor, gdje se vide dva vala, a uopce nema valova, ovdje je jedan poznati grk zakljucio da se vrijeme skracuje kako utrka odmice)

Tu cu nastaviti:
Postavke velicina ostaju iste, samo ispod ploce Stare Zemlje(SZ) i mehanizma Nove zemlje(NZ) stavljam plocu Tamnu Zemlju(TZ).
NZ ima velicanstvenu ulogu drzati SZ i TZ na okupu, vrtiti ih u suprotnom smjeru i priivuci Ahila i kornjacu na povrsinu silom alfa G.
Sila alfa G na SZ vuce A i B prema centru , a na TZ ih gura od centra. Hemisfere napunimo nekom tekucinom koja bi gustocom kompenzirala odnos ubrzanja A i B i djelovanja sile alfa G, tj. djelovala bi inercijski.
Ahil i kornjaca(Ai B) su sad minijaturne kruznice i na startu njihovi radijusi rA i rB se savrseno poklapaju sa radijusom rD- te reflektiraju svjetlo Heliosa samo ako su poklopljeni s radijusom rSZ i rTZ_
Na kraju radijusa, na tocki D nalaze se vrata Z i H koja ce se otvoriti samo ako A ili B dodju okrenuti kako su startali, tj. radijusi se poklope sa tockom D ili tockom Z. Na tocki H ceka Hiperion(koji je sinkron), a na tocki Z ceka Zenon koji orbitira oko NZ na nacin da se svake sekunde pomakne npr. 1 stupanj(asinkron je).
Na svakoj tocki A- B- C ...C1 se nalazi rupa koja ih vodi u TZ i natrag u SZ.
E sad dosta komplikacija.

Nakon odredjenog broja odbijanja, Zenon ugleda kornjacu kako izlazi iz sistema na tocki Z, iako to nije na tocki D ili H na zadanom radijusu.
Gdje je Ahil izasao iz kruga na tocki gdje ga je ugledao Hiperion.
Sto se dogodilo, kornjaca je zbog inercije bila ispred vala(Av), te napravila naglu petlju i izletila na Z, tj. radila je deltoide i petlje sve dok se nije poravnala sa Z.
Ahil je medjutim davno bio van kruga, jer je njegovo brze kretanje uzrokovalo val koji mu je korigirao elipsoidno kretanje i poravnao ga sa DH.
Ovdje se dogadja da je Ahil izgubio kornjacu iz sektora percepcije instantno, te je ugledao na Tz, no kad se vratio na SZ vec je bio ispred nje..
Najzanimljivija stvar se dogadja na povrsini hemisfere. Gdje se na t=0,01 poprijeko vidi elipticni vortex od Ahila i vortex od kornjace, daljnjim gledanjem kornjacini vortexi mijenjaju mjesta posvuda, a Ahilov silazi prema ravni ploce gdje se tocno u tocki H invertira..Na povrsini imamo dakle opet igru valova.

Ovdje sam ga prilicno iskomplicirao, nikako da dodjem do nacina da kornjaca pobijedi, al' srecom ostaje jos pokoja dimenzija.

[Incidence.Co]

Nesto zanimljivo i jako ocito, prakticki ispred nosa mi je lezalo cijelo vrijeme.
Nesto poznato svim kulturama kroz sva vremena sa drugim imenima, vidljivo posvuda, doslovce.

Naime, rjesenje paradoksa Ahila i kornjace je Ne-slobodni pad i Ne-slobodni rast.
To je to zasto i kako Ahil ubrzava, naime:
Ahil(i kornjaca) doslovce ubrzavaju geometrijskom progresijom i on i kornjaca se nikad ne susretnu, Ahil doslovce nadraste kornjacu.

Rjesenje i faktor ubrzanja je Logaritamska spirala, Spira mirabilis, zlatna spirala,Phi
Phi je doslovce djelovanje vremena, zov Vremena, odbojna ili privlacna sila

Vidljivo iz ovoga ispod, i iz svega oko sebe:





Ahil dakle nadrasta kornjacu faktorom Phi=Vrijeme.
Ovo daje nekoliko mogucnostii:

1) Neka sila faktora Phi nas doslovce vuce negdje hiperdimenzijski(pad)
2) gura nas subdimenzijski(rast)
3) percepcija dogadjaja nam je spiralna, dok je svemir mozebitno drukciji
4) Ubrzavamo kroz dogadjaje, asiinkroni smo sa prostorom
5) Univerzum je ziv
6) Univerzum stoji, mi se krecemo ili
7) Univerzum se (o)krece, raste/smanjuje se
8) nijedna sila nije bitna za nase kretanje, dogadjaje osim Rasta prostora/pada vremena

Iz ovoga svega matematicki je neoboriva tvrdnja da je utjecaj vremena na nas konstanta logaritamske spirale, a Univerzum je:

a) Fraktalna matrica- Ziv je, raste, svjestan sebe- Fatalizam
b) Q sistem- Potpuni kaos- nase kretanje je hiperdimenzijsko, svjesni smo- Samo-determinizam
c) Omega, omnidimenzionalni sistem, univerzum se okrece/isti dogadjaji se ponavljaju u drugim verzijama a sa istim ciljem- predeterminizam

Zatvoreni sistem sam iskljucio u potpunosti.
Dakle da zakljucim:
Ahil prestize kornjacu krecuci se logaritamskom spiralom, Takvo kretanje gledano iz idealne pozicije izgleda kao pravolinijsko linearno kretanje, ali se zapravo radi o geometrijsko progresivnom skoku.

-Svi povrsinski(subjektivni) dogadjaji izgledaju kao valovi/krug(Teza) sto vise krug, a sto manje val/elipsoid teza je ispravnija)
-Svi objektivni dogadjaji izgledaju kao spirala(Sinteza) -> Sto je Teza savrsenija to je Sinteza progresivnija
-Svi idealni dogadjaji izgledaju kao ravna linija(Antiteza -> Sto idealnija linija(Zakljucak A->B) to je Sinteza progresivnija, a Teza manje elipsoidna

Iz svega ovog je vidljivo da je progres/evolucija logike logicki dokazana.
Proces se odvija na svim razinama, i pociva na svim proslim dogadjajima, tj. na postojanju proto-Teze koja je trazila idealno rjesenje. Kraj logike ne postoji, ali postoji spiralni pad logike koji je bjezanje od centra po neidealnoj putanji.
Nadalje, svako kretanje UNUTAR univerzuma/sistema je konstantna brzina i izgleda kao nepomicnost, staticnost, objekat (a izvan, kao kretanje, tj. konstantno ubrzavanje), te iz subjektivnog stajalista daje konstantnu brzinu u odnosu na logickog/svjesnog promatraca. Svako kretanje koje iz subjektivnog stajalista nije konstantno znak je zivota/svijesti, koje izvan sistema izgleda potpuno random.

Toliko o Ahilu i kornjaci.
Sljedeci zadatak ima kornjaca da sustigne Ahila.

[Incidence.Co]

Nesto kratko u povodu rezultata istrazivanja da 6 od deset babuna odlicno slhvaca analogije nakon sto im se pokaze nekoliko primjera.
Evolucija razmisljanja potaknuta izvana.. hm.
Kako je to funkcioniralo kod covjeka, pitam se. Koji kljucni primjer je dovoljan da se razvije svijest, postavi prvo pitanje..
I koliko vremena od prvog pitanja do prvog odgovora?

Vrijeme je jedno od pitanja koje vuce stalne paradokse i apsurde. Paralelni dogadjaji poput Ahila i kornjace.
Odredjivanje jedinice mjere po konstantama adekvatnima trenutnom shvacanju zakonitosti u neposrednom okruzenju radi sheme i oslonca.
Dilema izmedju vjecnosti i ogranicenja.
Vrijeme bi trebalo biti ekvivalentno kretanju objekata u odnosu na relativno nepomicnog promatraca.
Ali znamo da se i promatrac krece skupa s prostorom dok stoji tako da je efekat isti.. Onog momenta kad promatrac pokusa prijeci od A do B, on mora ubrzati. Nakon ubrzanja ostati u konstantnoj brzini djeluje potpuno nemoguce ako se krecemo s prostorom, jer bi ubrzavali od prostora i dogadjaja, osim ako(a to 'ako' je kljucno) prostor nije ispunjen medijem, toliko fleksibilnim da ga se ne moze sabiti.
Dosta se govorilo o eteru, nekoliko vrsta etera, sve do Einsteina(nesto je Tesla malo jos pricao, ali nije razradio nista konkretno) Nakon GTR, STR i BBT, te teorije su otisle na rub znanosti, ali i dalje je bilo zagovornika, vise anonimno.
Paradoksa je puno na obje strane, ali glavna pitanja su vec tisucama godina ista: kretanje,prostor, vrijeme tj. kontinuitet dogadjaja.
Sam kontinuitet nije problem, problem su paralelni dogadjaji, sama geometrija kretanja, brzina kretanja u odnosu na brzinu svjetlosti koja je temelj nase percepcije, istrazivanja i daljnjeg zakljucivanja.
Drugi problem bi bio intergalakticki prostor i sam ukupni prostor, za koje se pretpostavlja da se naglo siri nakon BB, te nastavlja siriti uz pomoc Tamne Energije.
No tu je logicki moguce i potpuno drugo objasnjenje, a da sve stima, tj. stimaju (nepo)bitne stvari. A tu je kljucna stvar u percepciji protoka vremena i pozicije promatraca.

Sama situacija oko zgrazanja zbog brzine neutrina je pokazatelj da se namnozilo dogmi u znanosti, koje ce sve teze biti otklonjive ukoliko se inzistira na poljuljanim modelima, koji su skoro postali pop-kultura. Sve sto se kosilo sa pop-teorijama se ignoriralo godinama, a jasni dokazi se ubrzano mnoze u zadnjih nekoliko godina, iako ostaju na marginama.
Situacija ima jasno vidljivu psiholosku komponentu, koja ne smije biti prepreka napretku. Ne u 21. stoljecu. Jasno je bilo prije kad je Zemlja bila ravna ploca i centar Univerzuma i kad se spaljivalo, ali me cudi odbijanje napretka danas. Pada stari model, doci ce drugi, bolji

Jasno, kontrola podataka ima kljucnu rijec u ovakvim situacijama, ali odbacivanje realnih podataka radi odrzavanja neke teorije pod svaku cijenu ne bi smjelo biti prihvatljivo. Svaki onaj koji odbija preispitati neku teoriju suocen sa nespojivim promatranjima izlazi iz sfere znanosti, zato me "cude" svakojake radikalne izjave.
Kao da se svemir zeli zadrzati u sferi mistike i nedohvatljive velicine, a znamo koliko takvih granica smo preskocili i to teskom mukom, i koliko granica nas jos ceka.
Jedan od crnaca je doplovio na otok bijelaca i polovica ga je instantno i instinktivno proglasila iluzijom.

[planinar]

Znaš, teorija uvijek kaska za praksom; recimo, gepard se previše ne uzrujava nad nemogućnosti dostizanja antilope...
Zato, nemoj se niti ti previše uzrujavati nad nekim nemogućnostima.