Filozofija palanke

[La Havre]

1. Duh palanke duh je kolektivizma. Iskustvo palanke u svojoj suštini je plemensko iskustvo.

2. Duh palanke u svojoj osnovi je mitomanski. Kroz mit, palanački duh, začet u nepismenosti i njome vječno obilježen, prenosi setove plemenskih stereotipa na nadolazeće generacije.

3. Duh palanke duh je zatvorenog, izolovanog društva, koje se ne razvija. Stagnacija je osnova palanačkog duha. Duh palanke inicijalno je suprotan filozofiji razvoja.

4. Lijenost je osnovno stanje i ultimativni cilj palanačkog duha.

5. Duh palanke opstaje na principu masovnog ismijavanja svega onoga što se od osnovnog palanačkog stereotipa razlikuje.

6. Duh palanke u osnovi je pornografski, iako seksualnost javno osuđuje.

7. Duh palanke je manijački egocentričan, a sebe shvata apsolutno nadređenim svim ostalim egizstencijalnim oblicima. U osnovi ove manije zapravo leži akutni manjak samopouzdanja. U svrhu odbrane napadnutog ega duh palanke odobrava i promovira agresiju. Agresija je jedno od primarnih stanja palanačkog duha.

8. Duh palanke operiše isključivo sa stereotipima koje crpi iz tradicionalizma. U okviru ovog duha rodni stereotipi se svode na par osnovnih karakteristika: profil muškarca profil je ratnika, hranitelja, branitelja ženske i nacionalne časti (u palanačkom svijetu žena se izjednačuje sa teritorijom), a profil žene je isključivo pasivni i reproduktivni. Žena je predstavnik muškarčeve časti, ako ga iznevjeri, on ovim činom postaje demaskuliniziran, odnosno učinjen impotentnim.

9. Duh palanke banalan je, senzacionalistički i u osnovi nihilistički.

10. Duh palanke ukorijenjen je i satkan u kontekstu siromaštva i neimaštine. Zato je palančanin uvijek ultimativno materijalistički orijentisan. Sve duhovne potrebe čovjeka za njega su suštinski nepoznate. Iako se poziva na boga, palančanin je u svojoj srži uvijek bezbožnik.

[nitko i ništa]

Globalna palanka

[Sleepwalker]

Tiranija palanke je tiranija uvida u sve, ili tiranija ove apsolutne jasnosti i javnosti svega.

[F. Chief]

Dobro, i šta sad? Koja je dilema? Je li palanka hrvatska riječ?

alim će reći: .. komšiluk .. to .. ti je kurva ustvari ..

[Druid]

F. Chief kaže:

Dobro, i šta sad? Koja je dilema? Je li palanka hrvatska riječ?

Je li "dilema" hrvatska riječ?
Postoji jedno kultno djelo s ovih prostora koje se zvalo "Filozofija palanke". Mozda negdje ima i na netu za skinuti...

[Sleepwalker]

F. Chief kaže:

Dobro, i šta sad? Koja je dilema? Je li palanka hrvatska riječ?

alim će reći: .. komšiluk .. to .. ti je kurva ustvari ..

Nema dvojbi. Ni nedoumica. http://www.4shared.com/document/9-qw...c_-_Filos.html

[servantes]

A što bi to bilo suprotno filozofiji palanke?
Pa zar nije cijeli svijet postao palanka?

[blue bird]

servantes kaže:

A što bi to bilo suprotno filozofiji palanke?
Pa zar nije cijeli svijet postao palanka?

Autenticnost, individualizam...ali iako je krdo je mega-zivotinja, nije li njegova snaga upravo onolika kolika je snaga njenog najsnaznijeg clana...sve je dakle pitanje pravog omjera, balansa...

[šparoga haiku]

La Havre kaže:

1. Duh palanke duh je kolektivizma. Iskustvo palanke u svojoj suštini je plemensko iskustvo.

2. Duh palanke u svojoj osnovi je mitomanski. Kroz mit, palanački duh, začet u nepismenosti i njome vječno obilježen, prenosi setove plemenskih stereotipa na nadolazeće generacije.

3. Duh palanke duh je zatvorenog, izolovanog društva, koje se ne razvija. Stagnacija je osnova palanačkog duha. Duh palanke inicijalno je suprotan filozofiji razvoja.

4. Lijenost je osnovno stanje i ultimativni cilj palanačkog duha.

5. Duh palanke opstaje na principu masovnog ismijavanja svega onoga što se od osnovnog palanačkog stereotipa razlikuje.

6. Duh palanke u osnovi je pornografski, iako seksualnost javno osuđuje.

7. Duh palanke je manijački egocentričan, a sebe shvata apsolutno nadređenim svim ostalim egizstencijalnim oblicima. U osnovi ove manije zapravo leži akutni manjak samopouzdanja. U svrhu odbrane napadnutog ega duh palanke odobrava i promovira agresiju. Agresija je jedno od primarnih stanja palanačkog duha.

8. Duh palanke operiše isključivo sa stereotipima koje crpi iz tradicionalizma. U okviru ovog duha rodni stereotipi se svode na par osnovnih karakteristika: profil muškarca profil je ratnika, hranitelja, branitelja ženske i nacionalne časti (u palanačkom svijetu žena se izjednačuje sa teritorijom), a profil žene je isključivo pasivni i reproduktivni. Žena je predstavnik muškarčeve časti, ako ga iznevjeri, on ovim činom postaje demaskuliniziran, odnosno učinjen impotentnim.

9. Duh palanke banalan je, senzacionalistički i u osnovi nihilistički.

10. Duh palanke ukorijenjen je i satkan u kontekstu siromaštva i neimaštine. Zato je palančanin uvijek ultimativno materijalistički orijentisan. Sve duhovne potrebe čovjeka za njega su suštinski nepoznate. Iako se poziva na boga, palančanin je u svojoj srži uvijek bezbožnik.

Radomir Konstantinović.

[nitko drugi]

Nemam baš vremena, pa pročitah prvih desetak stranica knjige... Čini se zanimljivo, ali imam jednu napomenu. Ne znam kako je u ostatku knjige, ali bih volio da je razdvojio ono što je univerzalno u palanačkom duhu od onoga što je (bilo?) svojstveno njegovom vremenu i mjestu. Jer iz suprotnosti koju on postavlja ''palanka''-''svijet'' bi se moglo shvatiti da je riječ o kritici nekog balkanskog provincijalnog patrijarhalnog duha (što stoji), a da je izlaz recimo neko građansko liberalno društvo zapadnog tipa. Ako je to poanta, onda ne valja. Jer ključne odlike palanačkog mentaliteta - npr. potpuna dominacija stila nad čovjekom, ili, npr. infatilnost - savršeno vrijede i primjerice Seks i grad, koji je tipična palanka.

Radi se o dubljem problemu, o općenitom conditio humana, da su na djelu dva suprotna poriva, zatvaranje/utvrđivanje i otvaranje. Hölderlin kaže:

Boje se

djeca zemlje najčešće novog i stranog,

teže samo da ostanu kod sebe doma,

život biljke i vesela životinja.

Ograničeni u vlasništvu brinu,

kako da opstanu i smisao im ne seže dalje

u životu. Ipak najzad moraju

plašljivi van, i umirući vraća se

u element svatko, da se tu

za novu mladost, kao u kupki

osvježi. Ljudima je velika želja

dana da se sami pomlade.

Iz pročišćavajuće smrti koju

su si sami u pravo vrijeme odabrali,

uskrsavaju narodi kao Ahil iz Stiksa.

S obzirom na to, vrijedi vidjeti jedan novi oblik ''post-moderne'' palanke, koja se naizgled suprotstavlja palanačkom mentalitetu tako da naglašava individualnost, drukčijost, multi-..., raznolikost itd., ali tako da opet to provodi kao stil, koji je obvezujuć za svakoga (''tko nije 'drukčiji' i 'individualan' taj je zli patrijarhalac''). Dakle, opet se radi o zatvorenom stilu, a ne o nečemu što je doista vlastito, samoniklo, autentično. Osobita je nevolja s takvom postmodernom palankom da je njenu neautentičnost teže opaziti nego li kod ranijih kolektivističkih palanki.

[Druid]

nitko drugi kaže:

Osobita je nevolja s takvom postmodernom palankom da je njenu neautentičnost teže opaziti nego li kod ranijih kolektivističkih palanki.

Možda ako se oslanjamo samo na oko. Ali ako povedemo razgovor s nekom osobom koja ima mentalitet "postmoderne palanke" vrlo brzo možemo utvrditi da je riječ o neautentičnosti. O onom bezličnom "Se".

Ono što je značajno za "postmodernu palanku" je da je ona zapravo konglomerat više palanki. Plemena uvijek postoje i postojat će vjerojatno još tisućama godina (uz optimističnu pretpostavku da će čovječanstvo i ono što iz njega izraste i dalje postojati). To niti je loše niti je dobro. Naprosto je tako. To je faktično stanje stvari.

E sad, ima još jedna stvar. Čini mi se da autentičnost može dijalektički supostojati samo uz palanku. Tj. osim što mi se čisto realno (biološki, statistički, kulturalno itd.) čini nemogućim (odnosno bolje rečeno uvjeren sam u to) da je moguće da svaka individua ujedno bude i individualac, da svaki pojedinac bude ujedno i autentičan, to mi se čini nemogućim i (onto)logički - dakle sve kada bi i svi realni uvjeti da se tako nešto dogodi bili mogući. Možda griješim, ali zato postavljam pitanje i pozivam na dijalog: je li ontologički moguće da postoji autentičnost bez palanke? U odnosu na što sam onda autentičan? Vjerojatno u odnosu na samog sebe. Vjerojatno to tada i bi bila prava autentičnost, ali se više ne bi percipirala kao takva. Ona bi to bila, ali ne bi bilo potrebe da je se ikako nazove, jer se ne bi imala u odnosu na što odrediti. Svi bi bili autonomni i autentični pojedinci koji uvijek iznova sebe određuju u odnosu na vrijeme i mjesto, ali ne bi postojao palanački mentalitet u odnosu na koji bi se ta "autentičnost" mogla percipirati kao nešto posebno.

Kakav bi bio svijet u kojem bi svi bili istinski autentični?
Vjerojatno brutalno i nezamislivo, možda i bolno (jer svaka promjena je "bolna") progresivnije nego ovaj u kojem živimo sada.

[nitko drugi]

Druid kaže:

...je li ontologički moguće da postoji autentičnost bez palanke? U odnosu na što sam onda autentičan? Vjerojatno u odnosu na samog sebe. Vjerojatno to tada i bi bila prava autentičnost, ali se više ne bi percipirala kao takva. Ona bi to bila, ali ne bi bilo potrebe da je se ikako nazove, jer se ne bi imala u odnosu na što odrediti. Svi bi bili autonomni i autentični pojedinci koji uvijek iznova sebe određuju u odnosu na vrijeme i mjesto, ali ne bi postojao palanački mentalitet u odnosu na koji bi se ta "autentičnost" mogla percipirati kao nešto posebno.

Da, mislim da je tako. Nije tu stvar biti bolji od nekoga drugoga, nego od svojih različitih mogućnosti živjeti one koje su najbolje.

[JP28]

servantes kaže:

A što bi to bilo suprotno filozofiji palanke?
Pa zar nije cijeli svijet postao palanka?

Ovo je kraj rasprave, ako je postojala.
Pitanje je sada kakvu palanku preferiramo, manju-veću/lokalnu-globalnu.
Globalna nadvladava lokalnu, zbog (uranjene?) nostalgije prema prošlom i mrtvom i jednostavne raznolikosti i istinskog pluralizma i kultura osjećam žaljenje prema drugoj-našoj koja je njihova.

"Svi" smo rođeni u palanki i to nam je dom- voljeli ga ili ne... a možemo ga urediti ako nam se baš ne sviđa.
Tada moderno ideja i djelo danas je ... pa, nema više palanki ili ih neće biti (bar ove koju znamo) a nove dolaze.

Druid

[JP28]

nitko drugi kaže:

Da, mislim da je tako. Nije tu stvar biti bolji od nekoga drugoga, nego od svojih različitih mogućnosti živjeti one koje su najbolje.

Ne može trgovac bez proizvođača a oni žive u palanki, i zovu se njenim imenom. Zar ne?

[servantes]

Druid kaže:

E sad, ima još jedna stvar. Čini mi se da autentičnost može dijalektički supostojati samo uz palanku. Tj. osim što mi se čisto realno (biološki, statistički, kulturalno itd.) čini nemogućim (odnosno bolje rečeno uvjeren sam u to) da je moguće da svaka individua ujedno bude i individualac, da svaki pojedinac bude ujedno i autentičan, to mi se čini nemogućim i (onto)logički - dakle sve kada bi i svi realni uvjeti da se tako nešto dogodi bili mogući. Možda griješim, ali zato postavljam pitanje i pozivam na dijalog: je li ontologički moguće da postoji autentičnost bez palanke? U odnosu na što sam onda autentičan? Vjerojatno u odnosu na samog sebe. Vjerojatno to tada i bi bila prava autentičnost, ali se više ne bi percipirala kao takva. Ona bi to bila, ali ne bi bilo potrebe da je se ikako nazove, jer se ne bi imala u odnosu na što odrediti. Svi bi bili autonomni i autentični pojedinci koji uvijek iznova sebe određuju u odnosu na vrijeme i mjesto, ali ne bi postojao palanački mentalitet u odnosu na koji bi se ta "autentičnost" mogla percipirati kao nešto posebno.

Kakav bi bio svijet u kojem bi svi bili istinski autentični?
Vjerojatno brutalno i nezamislivo, možda i bolno (jer svaka promjena je "bolna") progresivnije nego ovaj u kojem živimo sada.

Vrlo lijepo napisano.
Zaista, kako možemo znati da je nešto autetntično, ako nemamo njegovu suprotnost. Kao svjetlo i tama.
Evo jedan moj mali tekstić iz ne znam koje diskusije koji se odnosi na originalnost, ali se sasvim lijepo može primjeniti i na pojam "autentičnost".

Originalnost

Kao brižan otac ulazim u trgovinu cipela sa svojom šesnestogodišnjom kćerkom s namjerom da "iskešam" lovu i kupim joj cipele. Ona se zapalila za neke "ajme majko", a ja joj preporučujem neke druge koje djelomično zadovoljavaju moje standarde ljepote, praktičnosti i kvalitete, a za koje sam primjetio da se masovno nose među njenom generacijom.

"Što ti je" - kaže ona, pa te "svak" nosi. Zbunjen, pokažem joj neke druge koje su mi se, onako, po mome, svidjele. Ona me pogleda, nasmije se i prozbori onako, posprdno - "Pa ti si stvarno zastario - to nitko ne nosi".

I zato se pitam kako da mojoj kćeri kupim "originalne" cipele?

[Sharxtreme]

I zato se pitam kako da mojoj kćeri kupim "originalne" cipele?

Kupi joj patike marke "Adidas". Ili je pusti da sama izabere.
U dilemi izmedju uniformiranosti i unikatnosti uvijek pobjedjuje obicnost. Teza-sinteza-antiteza. Zato preporucam "sintezu", dok se ne isfura. onda cemo dalje.

[F. Chief]

šparoga haiku kaže:

Radomir Konstantinović.

Umro...

http://www.tportal.hr/kultura/knjize...e-palanke.html

[Daniel.N]

Ja mislim da većina zapažanja u FP jednostavno vrijedi za svako tradicionalno ruralno društvo. To je društvo u kojem se stvari ne mijenjaju stoljećima, nema nekog napretka. Vjerojatno dobar dio ovih zapažanja vrijedi i za neku afričku ili azijsku zabit.

[šparoga haiku]

Daniel.N kaže:

Ja mislim da većina zapažanja u FP jednostavno vrijedi za svako tradicionalno ruralno društvo. To je društvo u kojem se stvari ne mijenjaju stoljećima, nema nekog napretka. Vjerojatno dobar dio ovih zapažanja vrijedi i za neku afričku ili azijsku zabit.

eve:

Od "Pentagrama" (1966) okreće se eseju i već u njemu se naziru ključne deonice "Filosofije palanke" (1969) u kojoj ovaj pesnik i filozof govori o duhu palanke koji nije nužno vezan za manje sredine, već obitava duboko u čovekovoj prirodi. (Beta)

link

[alim]

.. pa da .. niste se razumjeli .. danijel vjeruje da taj duh vrijedi vjerojatno i za afrikance .. to da vrijedi za purgere hrvate .. to mu je .. vjerujem .. jasno ..
.. barem po tim točkama na vrhu ..