Znanje - dar ili teret

[Bynw]

Znanje je uvijek dar, ali postoje razlicita usmjerenja tog dara gdje nerijetko gubi svoju svrhu.

[Lazurite]

nemoraš biti talentiran ili darovit da nešto znaš. mislim da to ovisi od čovjeka do čovjeka. jedan bira dal želi znat ili ne.

[Gilach]

Znanje nije ni dar i teret i blesavo je na taj način promatrati stvari. Znanje je jednostavno činjenica kao i sve ostalo.

Što se tiče samog početnog pitanja i primjera misionara/kolonijalne sile i domorodaca, stvari i nisu tako jednostavne. Zašto ? Zato što znanje u principu samo za sebe iznad razine koja omogućava preživljavanje jedinke i populacije nema stvarnu svrhu već čisto predstavlja nadogradnju slobodne volje i posljedicu razmišljanja i zaključivanja. Tako da je vrlo upitno koji je smisao prenositi znanje nekom izoliranom plemenu budući da oni žive u svom sistemu kojeg smatraju adekvatnim kao što i mi živimo u našem sistemu kojeg smatramo adekvatnim (na stranu sada razne socijalne nepravde, razni apsurdi organizacije i slično, no ljudi su duboko indoktrinirani u kojem god sistemu živjeli i adekvatnima ljudskoj vrsti smatraju ona dostignuća i znanja koja su im poznata).

Vratimo se sada na domoroce kao primjer. Kod prenošenja znanja koje nije izvorno postoji jedan bitan problem, a to je da se znanje usvaja parcijalno na način da će ga 99% ljudi usvojiti i koristiti na način koji će potencirati sebičnost, osobni probitak na štetu vecine i u principu uvijek se prvo usvaja ono loše, a dobre stvari idu uz puno muke i odbijanja. Kod domorodaca je konkretno stvar da ti ljudi jednostavno ne dijele isti sustav vrijednosti i percepcije poput zapadnjaka koji ih kakti uče nečemu i interpretiraju stvari na svoj način i kroz svoj pogled koji se stvarao životom u njihovom društvu i niti će znanje usvojiti na jednaki način na koji to oni koji to znanje izvorno nose čine niti će ga (barem ne u početku) primjenjivati na isti način.

Isto tako, NE postoji ispravno znanje i ispravan način življenja i organiziranja života i zajednice. Razmislite o svom životu i našoj kulturi, zašto bi recimo išli u školu, zašto bi morali raditi ili zašto bi morali imati TV ili kompjuter ? Stvarnog razloga zaista nema niti većina ljudi ima uopće afinitete ka upijanju znanja i traganju za novim znanjima. Jednostavi smisao života je preživjeti i to je sve, jednostavno ne postoji ispravnost u obrazovanju, znanju, organizaciji i sličnim stvarima, riječ je jednostavno o sustavima vrijednosti koje su neki ljudi nametali, a ostali ga prihvaćali. Danas se primjerice vecina ljudi nalazi u situaciji da bez tog izgrađenog sistema jednostavno niti ne mogu preživjeti jer stanovnici gradova primjerice nemaju uvjete za preživljavanje i osnovne potrebe poput prehrane ukoliko nemaju novac, a da bi imali novac nužna je integracija u postojeći sustav, samim time neka druga znanja koja ne uključuju znanja i indoktrinaciju takvog društva ne bi bila adekvatna za preživljavanje jedinke unutar takvog sistema. S druge strane nekom pripadniku amazonskog izoliranog plemena novac ili iphone ne znače apsolutno ništa i zadovoljan je u svijetu kakav poznaje i u kakvom živi. Što vama znači recimo mogućnost da postoji neko društvo 500000000000 x "naprednije" i "razvijenije" od našega kada jednostavno niti egzistirate unutar njega niti ga možete pojmiti, apsolutno ništa.

Samim time, znanje je posljedica darovitosti i znatiželje pojedinaca i prenošenja sustava vrijednosti na ostale ljude da se njime koriste, ali je isto tako vecini ljudi potpuno nebitno jer nisu niti svjesni samog znanja već im ono predstavlja čisto činjenice koje im je netko drugi nametnuo. Samo znanje s psihološke strane čini razliko samo onome tko za njim aktivno traga i donosi zaključke na temelju postojećeg kako bi spoznao neko novo, a takvi ljudi su u velikoj manjini, ostali su samo sljedbenici kojima bi bilo jednako dobro ili loše na bilo kojem stupnju znanja...

I samo da se vratim na početak, širenje znanja raznim plemenima/narodima/pojedincma nije posljedica nekog alutrizma i planiranog širenja znanja nego ekspanzije moci, interesnih zona i dominacije.

[Nadahon]

lettow kaže:

U nekoj afričkoj zemlji žive nepismeni ljudi.
Jednog dana dolazi misionar i počne ih učiti čitati i pisati.
Čini li on time njima dobro ili bi bilo bolje da ih pusti da žive kao do sad ?

Po meni on im time čini dobro, jer znanje im daje više mogućnosti u životu.

Šta vi mislite o tome ?

P.s možda je podforum kriv, ali neznam di bi stavio ovu temu

Dakle,imamo nepismene ljude,a onda jednog dana dođemo mi misionar/ari,
i krenemo da učime neznalice svemu što mi znamo.
Zar vam nije u ovoj postavci nešto iščašeno?
Naprimjer,dali oni znaju da su nepismeni?Dali znaju da još ništa neznaju?
Dali se oni zbog toga osječaju manje vrijednima,pa traže da ih mi naučimo?
NE!!!PA ŠTA ONDA DOVRAGA HOČE???
Pa oni ništa neče,oni se,u čudu pitaju,tko su ovi sad?Jesu li sa neba ili sa
kruške pali i šta uopče hoče???
Dakle,osnovno pitanje jeste;Dali mi ispravno radimo,kada im uopče prilazimo,
kada im se uopče prikažemo,jer mi hočemo nešto prema njima,što oni od nas
netraže.Zakljućak se sam nameče;pustimo ih da evoluiraju sami na tom svom
putu,kada če sami doči do svih spoznaja,kojima ih mi mislimo naučiti.
Samo mislim da nekom vrag neda mira,jer hoče da glumi Boga,darujuči im
ogledalo.
KAKO SMO MI DOŠLI DO PRVOG OGLEDALA,VELIKO JE PITANJE!!!
Mišljenja sam da odjeci tog ogledala su i danas sveprisutni u našem društvu,
samo toga nismo svjesni.

[_clash]

Pravo pitanje je na koji način se znanje primijenjuje.

[Dijaa]

znanje nije isto šta i mudrost, ali je svakako blagoslov - uz mudrost... znanje bez mudrosti je to koje uništava i ubija... i ne postoje prevelike doze znanja, mislim, koje je mjerilo? ...........

[maesa]

lettow kaže:

Čini li on time njima dobro ili bi bilo bolje da ih pusti da žive kao do sad ?

Znanje je ponekad uzasan teret, koji je, nazalost, neophodan.

Omaha kaže:

Ja sam ipak za znanje, jer jedino tako možemo naprijed, prvenstveno mislim na duhovni i intelekturalni napredak.

Sta je zapravo "naprijed"? S koje strane gledas?

[džingis_kan]

Znanje nije nikad dar jer je naučeno i mora se stvarati. Znanje nije stvar koju imaš ili nemaš, već koju želiš ili ne želiš.

[..anonymous..]

Na kraju je opet bolje biti nesretan i znati, nego sretan u svom neznanju.

[John Holmes]

matisseee kaže:

ne moze im naskoditi ako nauce nesto vise o svijetu. nista time ne gube. na prvi pogled. to je situacija kad je to znanje besplatno ali nazalost to je rijedak slucaj. najcesce ti ljudi sve to na neki nacin plate.
problem je sto to poucavanje nikad ne ostaje na tome sve misije na neki lijep nacin porobljavaju te ljude. uzmimo na primjer vjerske misije: svecenik je misionar i dolazi u afriku. glavni cilj mu je unistiti vjeru i tradiciju tih ljudi, oduzeti im njihova bozanstva i nametnuti svoje. i kako on to postize? daje im humanitarnu pomoc, uci ih citati... sve skupa izgleda kao da im pomaze a zapravo ih samo iskoristava i provodi svoje ideje.

Slažem se.
Iako mislim da na tim ljudima leži največa odluka;prihvatiti to znanje ili nastaviti živjeti kao prije,sa svojim uvjerenjima i svojim načinom života.

[IpMan]

problem je što ljudi koji misle da pridonose time što uče druge, zapravo neznaju da nekima škodi znanje...

[Walter23]

Dali je znanje dar ili teret? Na ovo pitanje nema opcenitog odgovora jer je pristup znanju subjektivan pa je tako i odgovor na tvoje pitanje subjektivan a znanje nije nista osim sebe sama,nije dar ni teret.

[soadfan]

Suprotno svemu tome, javlja se, s druge strane, mišljenje da velike duhovne darovitosti, zahvaljujući preovlađivanju nervne delatnosti, povlače za sobom preterano povećanu osetljivost na bol u svim njenim oblicima. Dalje, strasni temperament koji ih uslovljava i, istovremeno, nerazlučna veća živost i potpunost svih predstava nesrazmerno pojačavaju afekte pobuđene tim predstavama. Na kraju, velike duhovne sklonosti otuđuju čovjeka od ostalih ljudi i njihovih interesa, tako da što više neko ima u samom sebi to manje može da nađe u drugom. Mnoštvo stvari koje pričinjavaju veliko zadovoljstvo čini se njemu plitkim i nedostojnim pažnje; dokaz toga je što i ovde, možda, zadržava svoju snagu svuda važeći zakon kompenzacije: ipak, dovoljno često se tvrdi, i ne bez vidljive osnove, da je čovek koji je u duhovnom pogledu najograničeniji, u suštini najsrećniji čovek, mada mu niko ne zavidi na toj sreći. Utoliko manje želim da preduhitrim čitaoca u donošenju suda o tom pitanju, pošto i kod Sofokla susrećemo u tom pogledu dve dijametralno suprotne sentencije:

Sapere longe prima filicitatis pars ets. (Antigona, 1328)
(Mudrost je nesumljivo prvi uslov za sreću)
te
Nihil cogitantium jusundissima vita est. (Ajaks, 550)
(U odsustvu misli život je najslađi)

Isto tako se međusobno razilaze i filosofi Starog zaveta:

"Život glupaka gori je od smrti!" (Isus Sirahov, 22, 12)
i
"Gde je mnogo znanja, tu je i mnogo jada." (Propovednik, 1, 28)

[Me,myself and I]

Znanje i mudrost NE MOGU biti teret,koliko god se covjeku cinilo da mu je gore nego ljudima koji su tupi i naoko sretni.

Dapače,to treba njegovati i širiti dalje,podizati razinu svijesti ljudi oko tebe,jer,ako tvoj dar osvijesti ili oplemeni samo jednu osobu(ne mora nuzno biti ni tvoje dijete),ucinio si puno .

[Echoe]

Znanje uglavnom nije teret. Naravno, ovisi o kojem se znanju radi. Jer znanje bez softvera može imati loše posljedice, no onaj koga vodi želja (ili eros) za sticanjem znanja (a jednom možda i mudrosti) u samom tom procesu stjecanja gradi svoj svjetonazor koji mu i omogućava da to znanje ispravno valorizira. Znanje ne pada s neba, u trenutku, to je dugotrajan proces koji mijenja kompletnu osobu; i što se više zna, to postoji jača želja za još znanja. Taj ciklus ne može biti na teret.

Problem je kod ljudi taj što znanja koja skupljaju uglavnom znaju biti neprovjerena i najčešće nakako marginalna, ili se svode na pojedine činjenice. To nije znanje. Ali ni takav pristup (čini mi se) ne može opterećivati čovjeka - osim ako se ne umisli pa nailazi na posljedice toga u svakodnevnim situacijama.

[kmcr_scream]

planinar kaže:

Znanje je samo neka stepenica na putu, mjera neznanja, rekao bi Socrates (slobodno interpretirajući).

Možeš li pojasniti ovo molim te, ako je tvoja interpretacija onda valjda imas argumente za to
Pisem seminar o teetetu pa mi je svaka pomoc i vise nego dobro dosla

[annaeleni]

Mislim da nitko ne pati za onim sto ne poznaje ili uopste ne zna da postoji, cini mi se da bi mu bilo isto jer je vjerovatno i ovako sretan jer ne zna za bolje.

[annaeleni]

Echoe kaže:

Znanje uglavnom nije teret. Naravno, ovisi o kojem se znanju radi. Jer znanje bez softvera može imati loše posljedice, no onaj koga vodi želja (ili eros) za sticanjem znanja (a jednom možda i mudrosti) u samom tom procesu stjecanja gradi svoj svjetonazor koji mu i omogućava da to znanje ispravno valorizira. Znanje ne pada s neba, u trenutku, to je dugotrajan proces koji mijenja kompletnu osobu; i što se više zna, to postoji jača želja za još znanja. Taj ciklus ne može biti na teret.

Problem je kod ljudi taj što znanja koja skupljaju uglavnom znaju biti neprovjerena i najčešće nakako marginalna, ili se svode na pojedine činjenice. To nije znanje. Ali ni takav pristup (čini mi se) ne može opterećivati čovjeka - osim ako se ne umisli pa nailazi na posljedice toga u svakodnevnim situacijama.

Znanje samostalno nije ni pozitivno ni negativno, osim u funkciji povecanja vlasnikovog ega, ono sto moze biti brilijantno ili katastrofalno je njegova primjena.

[martinius4all]

annaeleni kaže:

Mislim da nitko ne pati za onim sto ne poznaje ili uopste ne zna da postoji, cini mi se da bi mu bilo isto jer je vjerovatno i ovako sretan jer ne zna za bolje.

Znanje - instrument, a ne cilj.