Da li ste ikad posumnjali u svoju vjeru?

[slavendele]

sussana kaže:

Dali ste ikada posumnjali u svoju vjeru?
Ja sam nekoliko puta, posebno u nekim fazama kada se uhvatim razmišljanja o životu,zapitala se o svojoj vjeri, nekad uopće neznam u što vjerujem...valjda su to ove godine kad se svi o tome zapitkujemo!

SVATKO posumlja u svoju vjeru jer je vjera jednostavno hodanje po vodi (kao što je Petar hodao)!!!

[m.a.r.i.j.e.t.a.]

crazy child kaže:

Ispovjedila sam se za taj grijeh i nadam se da mi je uistinu oprošteno.
Slava Bogu.

Ne možeš pasti toliko duboko da te Bog nebi mogao podignuti.
Vjeruj mi oprostio ti je. Sada ti trebaš oprostiti sebi.

[m.a.r.i.j.e.t.a.]

Klukas kaže:

Tko kaze da nije posumnjao u svoju vjeru laze.

slažem se

[piskavac]

Veoma sam jako posumnjao na svoju staru vjeru. Toliko jako da sam se obratio na novu i potpuno različitu.

I sretan sam zbog to0ga.

AUM.

[Bosniac]

Bosniac kaže:
Tvoje iskrene sumnje,sussana,dovešće te do iskrene vjere!

cp.tar kaže:

Ili će ostati na zdravoj i iskrenoj sumnji.

Stalna sumnja vodi u skepticizam,što čovjeka što stalno baca iz ravnoteže!
što je na kraju loše,labilno stanje!
Mora preči ili u lom ili u stabilno stanje ravnoteže!

[Bosniac]

Klukas kaže:

Tko kaze da nije posumnjao u svoju vjeru laze.

Čovjek u islamu je čvrst u svojoj vjeri u Allaha,Boga Jedinog!

[igod]

I u baklave, prave kolače.

[Bosniac]

Čovjek u islamu je čvrst u svojoj vjeri u Allaha,jer je vjera način života!

[m.a.r.i.j.e.t.a.]

Bosniac kaže:

Čovjek u islamu je čvrst u svojoj vjeri u Allaha,Boga Jedinog!

Šta hoćeš reć, da muslimani ne bi smjeli posumnjati u svoju vjeru??

[Vojnik Gorčin]

sussana kaže:

Dali ste ikada posumnjali u svoju vjeru?

uh bilo je to jako davno! Više i ne sjećam ralzoga
Sjećam se samo da mi je bilo jako teško!

Danas volim reći da put vjernika vodi od vjerovanja preko sumnje pa do Uvjerenosti
koji je korak koji slijedi? ne znam! možda umrijeti a biti živ istovremeno

nasmijati se pred drugu smrt sa riječima na usnama " koji grijeh?"

[Lord Constantius]

Jesam... Nema onoga tko nije, pa makar kroz svojevrsna pitanja i traženja...

[Nomen Nescio]

sussana kaže:

Dali ste ikada posumnjali u svoju vjeru?
Ja sam nekoliko puta, posebno u nekim fazama kada se uhvatim razmišljanja o životu,zapitala se o svojoj vjeri, nekad uopće neznam u što vjerujem...valjda su to ove godine kad se svi o tome zapitkujemo!

Samo budala i fanatik se nikada nisu zapitali, posumnjali i slicno. Mislim da je to korisno, jer se istina u takvim situacijama iskristalise, i postaje cistija i jasnija vise no pre tih sumnji i pitanja. osim ako se ne podlegne sumnjama, to je vec druga krajnost.

Pozdrav.

[trax05]

svaki tjedan sumnjam u vjeru - a sumnja je sve veća...

[Nomen Nescio]

Pa poradi malo na tome, ne valja ni sumnja kada prevaga...

[tihica]

Sumnja je glavni neprijatelj vjere. Biblijski izraz "vjera" zapravo je naš izraz za povjerenje!!! Upravo je Bog osoba koja nastoji zadobiti naše povjerenje (našu vjeru). Bibija nam otkriva kakav je Bog i kako nas može učiniti sretnima. Problem nije u Bogu, nego u nama ljudima. Mi smo slabi, nesavršeni, grešni, sebični. Mi vjerujemo uvijek više sebi, nego bilo kome drugom (pa tako i Bogu).
A upravo je vjera štit od zla ovog svijeta u kojem živimo. "U svemu uzmite veliki štit - vjeru; njime ćete moći ugasiti sve goruće strijele zloga". (Efežanima 6,16) Upravo je povjerenje u Boga kojeg smo upoznalli kroz Biblijsku objavu - oslonac čovjekov u životu.

[Tangić]

Ja vjeru nebih baš nazvao štitom, više staklenim zvonom. Možda te štiti, ali te izolira od svega i polako guši. Čovjek mora vjerovati samo sebi i u sebe, jer nitko drugi mu neće pomoći.
A to da je sumnja glavni neprijatelj vjere, s time se potpuno slažem. Jer do sumnje vodi razmišljanje, a religija je stvorena tako da se slijepo vjeruje u dogme, i razmišljanje je strogo zabranjeno jer se razmišljanjem može doći do logičnih zaključaka kako je religija posve besmislena i bez osnove.
Bog postoji jedino u glavi religioznog čovjeka i kao takav mu pruža nekakav oslonac jer taj čovjek ima stalno osjećaj da nije sam, da je netko uz njega. I to u mnogim trenutcima takvom čovjeku može znatno pomoći ili olakšati situaciju, ali mu sigurno ne pomaže nekakvo više biće.

[tihica]

Tangić kaže:

Ja vjeru nebih baš nazvao štitom, više staklenim zvonom. Možda te štiti, ali te izolira od svega i polako guši. Čovjek mora vjerovati samo sebi i u sebe, jer nitko drugi mu neće pomoći.
A to da je sumnja glavni neprijatelj vjere, s time se potpuno slažem. Jer do sumnje vodi razmišljanje, a religija je stvorena tako da se slijepo vjeruje u dogme, i razmišljanje je strogo zabranjeno jer se razmišljanjem može doći do logičnih zaključaka kako je religija posve besmislena i bez osnove.
Bog postoji jedino u glavi religioznog čovjeka i kao takav mu pruža nekakav oslonac jer taj čovjek ima stalno osjećaj da nije sam, da je netko uz njega. I to u mnogim trenutcima takvom čovjeku može znatno pomoći ili olakšati situaciju, ali mu sigurno ne pomaže nekakvo više biće.

Zanimljivo je tvoje razmišljanje. Znaš gdje je problem? U tome da poistovječuješ crkvu (crkve) i Boga. Ono što govore, naučavaju i rade mnoge crkve - nema veze sa onim što poučava i radi Bog. Vidiš, dogme su doista zabrana za razmišljanje. I zato ih Bibija ne poznaje. Ali crkve su ih pune. Bog zabranjuje klanjanje pred kipovima i slikama - a crkve su ih pune. Bog poziva čovjeka da ima vjeru (povjerenje) prema Bogu - i daje mnogobrojne primjere "junaka vjere" koji su se u životu oslonili na Boga. Ali religiozan čovjek (kao iateist) vjeruje samo sebi!!! Više vjeruje svojim osjećajima, svom znanju i iskustvu - nego Bogu. A sve to zato što Boga ne poznaje. Religiozan čovjek vjeruje "u Boga", ali on Bogu ne vjeruje.
Religiozan čovjek vjeruje da ima BOg na nebu, da je On sudac svijeta, da je Isus krist Božji Sin itd. Ali kada Bog nešto zahtjeva od takvog čovjeka - on mu ne vjeruje i ne sluša ga. Npr. Ne klanjaj se kipu ili slici, ne pouzdaj se u svoj razum, ne osvećuj se nego osvetu prepusti meni itd.
Na taj način čovjek pokazuje i dokazuje da doista vjeruje više sebi, nego Bogu. On ima vjeru u sebe, a ne vjeru prema Bogu!!!

Razmišljanje nije protivnik biblijske vjere, nego je protivnik crkvenih dogmi (iracionalnih crkvenih pravila). Ali prava vjera je razumska kategorija, jer predstavlja - povjerenje. Kako možeš vjerovatio onome koga ne poznaješ? Dakle, pravoj vjeri predhodi upoznavanje Boga, Njegovih karakternih osobina: dobrote, vjernosti, poštenja, pravičnosti, ljubavi!!! Onaj tko to ne spozna - ne može Bogu izraziti pravu vjeru - jer mu Bog ostaje nepoznat.

Bog jest u mnogim glavama samo psihološki oslonac. Ali kod ljudi koji su Ga upoznali kroz Bibliju, i iskusili Njegovu dobrotu, milost i ljubav - Bog je pravi oslonac, On je Stijena. To nije psihološki trik, nego iskustvo vjere, rezultat povjerenja.

[Dragan]

tihica kaže:

...Njegovih karakternih osobina...

[Tangić]

Slažem se s večinom toga što si napisao. Ali na to gledam iz drugog kuta. Kažeš da poistovjećujem boga i crkvu? Da, meni je to jedno te isto. Bog kao materijalno ili bilo kakvo drugo biće nije ničime pokazao da zaista postoji. U današnjem svijetu taj bog se manifestira samo kroz učenje crkve. I kad religiozan čovjek sluša i slijedi ta pravila, on ne sluša boga, nego nekog frustriranog svečenika koji je pun mržnje prema ljudima drugačijim od njega, koji te ljude koristi za vlastite ciljeve.
Ja sam oduvijek bio protiv religije i prezirao sam ih. Ali ne protiv religioznog čovjeka ili boga, postojao on ili ne, nego protiv crkve i njezinih poglavara.
I samo ću još reći da se stvarno divim onom čovjeku koji je religiozan, a neide u crkvu, koji tu vjeru konzumira u sebi za sebe, koji ne osjeća mržnju prema onima koji u to ne vjeruju i koji nema želju tu svoju vjeru nametati drugima.

[dream_child]

sussana kaže:

Dali ste ikada posumnjali u svoju vjeru?
Ja sam nekoliko puta, posebno u nekim fazama kada se uhvatim razmišljanja o životu,zapitala se o svojoj vjeri, nekad uopće neznam u što vjerujem...valjda su to ove godine kad se svi o tome zapitkujemo!

Posumljala jesam na kršćanstvo i na isusa i prvo mi je bilo bad jer kao nemogu ja tako odbijati istinu itd. Al nakraju svatih da je bolje što sam posumljala jer sada gledam stvari puno objektivnije.
Svatila sam da su različiti putevi a jedan cilj. A ti različiti putevi (religije) ne dovodu do krivih ciljeva , dovode oni do istog cilja samo na druge načine.
I nekako, nemogu dočarati a je Isus živio, premda sam prije stvarno pokušavala dočarati. Ok, da je živio bio bi draga i nice osoba (nemam ništa protiv njega ) niti protiv kršćanstva,niti protiv crkve u biti je to sve ok (premda naravno ima stvari koje nisu, da sad ne nabrajam), ali svi težu u približavanju Boga. Tako da sam sada zaključila da ću nastaviti vjerovati u jednog Boga (univerzalnog) kojeg nije briga koje si vjeroispovjesti, a što se tiče puteva, pa napravit ću mix u religijama ( ne u tome što oni vjeruju, nego način koji su zadali da postaneš bolja osoba).