Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost > Klub knjige

Klub knjige Čitajmo zajedno

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 18.10.2010., 09:45   #61
Ja sam tek neki dan nabavila knjigu. I kao većina ovdje pročitala je od šuba, nisam je ispuštala iz ruke dok nije bilo gotovo. Zezali su me zašto je čitam kad je depresivna pa svaki čas počnem preduboko uzdisat i nešto se otkotrlja niz lice. Nisam mogla objasnit da knjiga nije depresivna. Tema je, ali autorica nije.
Sviđa mi se autoričina iskrenost, ali je ne mogu u potpunosti "prožvakati". Nisu svi Zagrepčani Lane i Borne. Niti svi Zagorci smrde po štalama.
U svakom slučaju, to je teška priča, suosjećam. Poznajem ljude kojima je nestao sin i nema tu mira niti nekakvog razrješenja pogotovo jer su svi amnestirani nakon oslobođenja. Nema pravde...
marges is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.10.2010., 13:59   #62
Quote:
marges kaže: Pogledaj post
Ja sam tek neki dan nabavila knjigu. I kao većina ovdje pročitala je od šuba, nisam je ispuštala iz ruke dok nije bilo gotovo. Zezali su me zašto je čitam kad je depresivna pa svaki čas počnem preduboko uzdisat i nešto se otkotrlja niz lice. Nisam mogla objasnit da knjiga nije depresivna. Tema je, ali autorica nije.
Nizanjem jednostavnih zgoda autorica odjednom dotakne "točku boli" od koje ti nesavladivo navru suze. To je bol o kojoj govori Dubravka Ugrešić (na koju me strašno podsjeća svojom sposobnošću da naizgled nepovezane detalje kao točkice neočekivano poveže smislom) - "duboka, nepogrešiva, nejasna bol, bol razlike".
Pomona is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.01.2011., 13:55   #63
Pročitala sam knjigu prije par dana, dobila sam je za Božić.
Imam 16 godina, rođena sam poslije rata tako da ne znam kako je tada bilo niti mogu to uspoređivati i s čim.
Meni je knjiga bila lagana za čitat, rečenice su jednostavne, i ja sam je 'progutala' u dva dana.

Nekako sam se saživjela s autoricom, dobar dio njezinih dječijih razmišljanja nevezanih za rat dijelimo. I mi smo imali plesne grupe, dapače ima ih i moja sestra koja sad ima 9 godina.

Uspjela je dodirnuti me iznutra, postigla je da mi njezina priča postane bitna, da strahujem za nju.

Quote:
Nica kaže: Pogledaj post
Nisam spomenula, meni je srce stalo kada im ključ nije pasao u bravu.
Ali s obzirom da je knjiga bila na kraju, a znala sam da barem nešto mora sretno završiti, nisam se previše brinula.
I meni je tada srce stalo. Bilo mi je važno da dobiju stan, da se napokon bar nešto sredi.
Drago mi je da sam pročitala ovu knjigu, to mi je jedini dodir s ratnim prognanicima. Moji rijetko, gotovo nikako, pričaju o ratu, tako da vrlo malo znam.
 
Odgovori s citatom
Old 04.01.2011., 14:38   #64
Mazoretkinja, jesi li postala clan Kluba? mislim da se samo trebas prijaviti u temi Clanovi kluba da bi stekla pravo glasanja u anketama (jer kako vidim vec si komentarisala na dvije teme, a svi aktivni clanovi vjerujem da su dobrodosli)
Nadinka is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.01.2011., 14:41   #65
Quote:
Nadinka kaže: Pogledaj post
Mazoretkinja, jesi li postala clan Kluba? mislim da se samo trebas prijaviti u temi Clanovi kluba da bi stekla pravo glasanja u anketama (jer kako vidim vec si komentarisala na dvije teme, a svi aktivni clanovi vjerujem da su dobrodosli)
Prijavit ću se.
 
Odgovori s citatom
Old 09.01.2011., 14:25   #66
haralampije, tvoj me odličan, dubok i promišljen prikaz knjige naveo da je stavim na popis onih koje moram uskoro pročitati.
Hvala.
__________________
Always forgive your enemies; nothing annoys them so much.
— Oscar Wilde
xibalba is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.01.2011., 15:12   #67
Quote:
xibalba kaže: Pogledaj post
haralampije, tvoj me odličan, dubok i promišljen prikaz knjige naveo da je stavim na popis onih koje moram uskoro pročitati.
Hvala.
Hvala, drago mi je da sam te potakla da je uzmeš u ruke.
Kad pročitaš, navrati ovamo i podijeli svoje dojmove s nama.
__________________
U životu samo želim u miru sjediti i čitati. Zar je to previše?
Vjera iz "4-te sestre"
haralampije is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2011., 20:20   #68
Quote:
haralampije kaže: Pogledaj post
Hvala, drago mi je da sam te potakla da je uzmeš u ruke.
Kad pročitaš, navrati ovamo i podijeli svoje dojmove s nama.
Eto me.

Jutros sam kupila knjigu i pročitala je. Ovo su moji prvi dojmovi.

Svi smo mi - ili barem većina nas, u jednom trenutku ili cijeli život, u jednome području toga života ili u svemu, doslovno ili u prenesenom značenju, prognanici.

I sve što imamo – stvarno imamo – stane u krhku, lako poderivu vrećicu od kože koju nazivamo tijelom. Kad nam se dogodi ono nezamislivo, u njoj završe osjećaji, pobacani unutra, nagurani na brzinu, samo oni najnužniji, najpotrebniji; one druge pospremimo za poslije, zatvorimo ih u kupaonicu u nekom hotelu koji nam nije dom, da se u mraku množe kao smeđi žohari, uvijek prisutni premda ih ne vidiš. Otporni, žilavi, hrane se onim što ne vidiš. Ostavljaju trag na svemu što dotaknu.

Nakratko nestanu kad upališ svjetlo u sebi, ali kamo god poslije odeš, ma koliko puta ponovno pregledaš svaku misao, nikad ne možeš biti siguran da si ih se zauvijek riješio.

Čak ni u novom stanu, među bijelim zidovima novoga početka. Dođu s tobom, u tebi.
I, zapravo, jedino što možeš jest prihvatiti ih, živjeti s njima, zatvoriti ih u kutijicu nečega poznatoga - ili među korice knjige - i dati im ime. Jer sve što ima ime, manje je strašno.

Ivanini se psihički i fizički žohari zovu Hotel Zagorje. Nadam se da su pisanjem knjige postali manje strašni.

Podsjetila me na jednu rečenicu iz romana “Beatrice i Vergilije” Yanna Martela, kad objašnjava zašto glavni lik (koji je pisac) priču o strahotama holokausta pripovijeda kroz priču čiji su protagonisti životinje. Pa kaže: “Govoreći pred svojim plemenom, gol, bio je samo čovjek i stoga moguće – vjerojatno – sigurno – lažljivac. Ali, odjeven u krzna i perje postao je šamanom i govorio je veću istinu.”

Da je autorica ogolila dušu i svoju priču pričala svima koju bi je bili voljni slušati, bila bi samo još jedna prognanica, samo čovjek i stoga moguće lažljivica. Ali odjevena u krzna i perje pisane riječi među koricama knjige, njezina priča progovorila je veću istinu.
S kojom se, na ovaj ili onaj način, može poistovjetiti gotovo svatko. Jer svi smo mi u životu i Borne i Lane, kojima je riječ “prognanik” višeznačna i prilično nedefinirana; ili Ivane, koje svoje žohare nose sa sobom; ili Pajceki, koji su proizvod sredine u kojoj su odrasli; ili tate čiji izbor promijeni živote onih koje najviše voli; ili mame koje budu iščupane zajedno s korijenjem, a od njih se i dalje očekuje da pružaju zaklon od kiše i sjenu od sunca; ili dede koji se mole pred kamenom; ili Grge koji se osjećaju krivi što su živi, ili…

Uopće nije važno koliko je toga u knjizi autobiografske prirode, a koliko izmišljeno. Glas koji priča priču stvaran je, osjećaji koje budi u čitatelju stvarni su, što i samu priču čini stvarnom.

Drago mi je da je dobila Kiklopa.
__________________
Always forgive your enemies; nothing annoys them so much.
— Oscar Wilde
xibalba is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2011., 14:53   #69
xibalba, divan komentar!
Nadinka is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.01.2011., 01:47   #70
Prijavila sam se za člana pa bi bio i red da i komentiram.

Knjigu sam čitala nekoliko puta, imam ju doma, stalno joj se vraćam.

Razlog tomu je taj što me ponekad zapanje ljudi koji svojom pojavom (ne mislim pritoma samo na fizičku pojavu, već i na ono što osjetim kada sam pored tih ljudi...) djeluju suprotno od onoga što od njih na kraju dobijete.

Ivana Simić Bodrožić je na mene ostavila pozitivan dojam kao osoba, čitajući njezine intervjue, gledajuću ju na televiziji, čak smo i slušale neke kolegije zajedno na fakultetu (ne zamo se, nismo prijateljice, čak ni poznanice), ali snaga koju je ona pretočila u te rečenice djevojčice i na kraju djevojke je meni tolika i istinita da joj se svki put iznenadim i ostavi me zapanjenom.

Pročitala sam dosta ratne proze, pogotovo one pisane u dječjem licu ili u licu adolescenta... no njezin roman je ostavio (do sada) najveći utisak na mene.

Mislim da kraj kritike koju je Jergović napisao u Jutarnjem najbolje opisuje ono što ja mislim o "Hotelu Zagorje": " I na kraju, ona je i s jednim romanom veliki pisac."

(ako nekog zanima Jergovićev članak, evo link: http://www.jutarnji.hr/ivana-simic-b...umber=1#page_1)
Atanasovski is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.06.2011., 23:25   #71
Konačno komentiram ovaj roman.
Pročitala sam ga u jednom dahu, kao i svaku knjigu koja me uvuče u svoju priču...
Sviđa mi se kao je autorica stilski uspjela dočarati razmišljanje devetogodišnje djevojčice koja kroz roman odrasta u srednjoškolku, priča teške tematike, a opet, isprepletena humorom i tipičnim odrastanjem tinejdžerke.
Autorica je otprilike moje godište, i iz mnogih njenih opisa sam se sjetila svog djetinjstva.
Sjetila sam se kako sam razmišljala ko klinka njenih godina kad je počeo rat pa su nas roditelji poslali kod bake i dede na selo, kako me bilo strah da ću morati tamo ostati, kako nisam znala gdje su i kako su mi roditelji - naravno uz bitnu razliku - kod mene je to trajalo mjesec dana, kod nje godinama.
Bila sam kasnije i na onoj drugoj strani - Lana&Borna (iako nisam iz zg), ili možda Pajcek (iako nisam ni Zagorka) u razredu u kojem se svaki mjesec pojavio novi učenik koji je bio "malo čudan"...
A da ne pričam o detaljima tipičnog odrastanja - plesnoj skupini, grunge-u (ah, dečko koji izgleda kao Kurt Cobain), nošenje bakinih starih vesti i haljina... koji vremeplov...

Upečatljiv detalj su mi bila pisma koja šalju članovi obitelji ne bi li dobili stan, taman kad priča prijeđe u opisivanje tinedžerske svakodnevice, u priču je ubačeno pismo koje nas grubo vrati u stvarnost...

Što se tiče rasprave oko toga koliko je toga u knjizi stvarno, a koliko izmišljeno, mislim da to nije ni bitno.
Vjerujem da je priča istinita, i ako se možda neke stvari nisu dogodile autorici, sigurno jesu nekom iz njene blizine.
__________________
Teško je biti skroman kad si savršen.
chrissy is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.06.2011., 02:02   #72
Knjigu sam procitala doslovno u jednom dahu; kako sam i sama bila prognanik, iako sam dosta mladja od autorice, neki su me detalji dirnuli, a neki cak i nasmijali i vratili me u djetinjstvo
Ono sto je najstrasnije je da je svaki dio ove knjige istinit do zadnje pojedinosti. Mozda je autorica i ubacila koji detalj, ali svaki dio te knjige tako realno prikazuje zivot prognanika. Od pocetka, kada ih svi "Lane i Borne" i njihovi roditelji gledaju sa sazaljenjem i nude im pomoc, pa kada polako postaju suvisni, uljezi, samo jos jedan od mnogih papira na stolu u nekom uredu. Svi na njih gledaju kao na "one sto se cijeli dan vozikaju tramvajem na zuti karton", potpuno nesvjesni cinjenice da oni odlaze u Caritas po hranu i odjecu, pa na jos jedan uzaludni put do centra u kojem je razmjena, i onda, porazeni cinjenicom da su sanse da se njihov voljeni vrati sve manje, odlaze u svoj turoban, zoharima naseljen smjestaj.
Svaki prijeki pogled u tramvaju, u razredu, svako lazno obecanje stvara mjesavinu tuge i bijesa koja se gomila u osobi. Autoricin brat, njena majka, i ona sama shrvani svime sto im se dogodilo mijenjaju se u potpunosti kao osobe: dirnulo me opisivanje sretne obitelji, odlazaka na sladoled, njezine majke kad je bila mlada; i kako je sve to nestalo, ali sto je najgore, to je uvijek tu negdje, u podsvjesti, sjecanja na sretne dane, ocaj zbog toga sto nikad vise nece biti tako, i teska cinjenica s kojom se treba pomiriti: da tate vise nema.
Kraj ove price je zapravo pocetak druge, koja mozda i nece biti ispricana u knjizi, ali je svi znamo: prica o zivotu koji se, unatoc bolnoj potrazi za svojim najmilijima, nastavlja.
Hethra is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.06.2011., 01:22   #73
Quote:
Hethra kaže: Pogledaj post
Knjigu sam procitala doslovno u jednom dahu; kako sam i sama bila prognanik, iako sam dosta mladja od autorice, neki su me detalji dirnuli, a neki cak i nasmijali i vratili me u djetinjstvo
Ono sto je najstrasnije je da je svaki dio ove knjige istinit do zadnje pojedinosti. Mozda je autorica i ubacila koji detalj, ali svaki dio te knjige tako realno prikazuje zivot prognanika. Od pocetka, kada ih svi "Lane i Borne" i njihovi roditelji gledaju sa sazaljenjem i nude im pomoc, pa kada polako postaju suvisni, uljezi, samo jos jedan od mnogih papira na stolu u nekom uredu. Svi na njih gledaju kao na "one sto se cijeli dan vozikaju tramvajem na zuti karton", potpuno nesvjesni cinjenice da oni odlaze u Caritas po hranu i odjecu, pa na jos jedan uzaludni put do centra u kojem je razmjena, i onda, porazeni cinjenicom da su sanse da se njihov voljeni vrati sve manje, odlaze u svoj turoban, zoharima naseljen smjestaj.
Svaki prijeki pogled u tramvaju, u razredu, svako lazno obecanje stvara mjesavinu tuge i bijesa koja se gomila u osobi. Autoricin brat, njena majka, i ona sama shrvani svime sto im se dogodilo mijenjaju se u potpunosti kao osobe: dirnulo me opisivanje sretne obitelji, odlazaka na sladoled, njezine majke kad je bila mlada; i kako je sve to nestalo, ali sto je najgore, to je uvijek tu negdje, u podsvjesti, sjecanja na sretne dane, ocaj zbog toga sto nikad vise nece biti tako, i teska cinjenica s kojom se treba pomiriti: da tate vise nema.
Kraj ove price je zapravo pocetak druge, koja mozda i nece biti ispricana u knjizi, ali je svi znamo: prica o zivotu koji se, unatoc bolnoj potrazi za svojim najmilijima, nastavlja.
Jako dobar post.
Osobno mi je drago što se ne sjećam,imao sam ipak tek 5 godina,a pogotovo jer živim u gradu sada(i nažalost zasada jer planiram otići prvom prilikom),i ne bih volio da kako živim u praznoj ljusci,da se sjećam dana kada je ovo bio velik ,značajan,lijep i živ grad.

Možda najviše što nas povezuje kao prognanike,je što nitko od nas nema prijatelja kojeg zna cijeli život, svi smo se selili po dva,tri puta,i stalno ostavljali nešto iza sebe, uvijek izgubili nešto što nećemo vratiti
__________________
.
Michael Collins is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.11.2021., 19:16   #74
Zakaj su Zagorci pajceki?

Svojedobni hit roman Ivane Bodrožić „Hotel Zagorje“ nedavno je uprizoren u Gavelli a navodno sprema se i film. Pitao sam kolegicu koja je odgledala predstavu je li redateljica preuzela autoričin prezir prema Zagorcima i dobio sam potvrdan odgovor: Glumice glume djecu koja glume pajceke i rugaju se Zagorcima. Ako je samo to – dobro smo prošli: u romanu Bodrožićka mlati Zagorce sveutaman. Bogme smo joj se gadno zamerili.

U nedostatku četnika dobri su i pajceki

Omanji roman o odrastanju djevojčice u izbjegličkom „Hotelu Zagorje“ kako je ironično nazvana oronula zgrada bivše političke škole u Kumrovcu u koju je smještena s obitelji, bez oca koji je poginuo u Vukovaru, to je siže djela za koje se čekalo na red za posudbu i koje ovih dana doživljava svoj neliterarni revival. Knjiga je nagrađivana, predstava hvaljena, svi se slatko smiju bedastim zagorskim pajcekima koje mlada Ivana gotovo opsjednuto vidi u svakoj interakciji s lokalnim stanovništvom: Ujedinili smo se u rat protiv Pajceka, to je bio omiljeni nadimak za Zagorce. Generalni dojam za Zagorce je da su blatni i smrde po svinjama, pijanci su, zaguljeni i da ne nabrajam dalje. Samo da podsjetim, to je ratno vrijeme a područje već ranije ekonomski pasivizirano, drugim riječima siromašno i tada još prihvaćaju prognanike u svoje škole, ambulante, društveni život.

"Kad je mala Miholjevićka svom tati rekla kaj, ubio je boga u njoj a da nije znala zašto. Imala je šest godina."

Normalan čovjek se zapita čemu takva strogost, to je bolesno, kakav je to grijeh? Autorica kroz brojne prizore očituje prihvaćenu diskriminacijsku predrasudu a ovdje ukazuje i na mogući izvor takve frustracije.

"Svi smo mi došli iz bogatog grada, imamo kavane, nobelovca, a oni imaju samo slastičarnicu kod Sulje i šugavog Predsjednika koji je sve to zakuhao."

Cinična koincidencija

U najavi koju sam nedavno čuo na radiju dolazak vukovarskih prognanika u kumrovečku političku školu objašnjava se kao cinična koincidencija, bez objašnjenja što bi to trebalo značiti. Nepotrebno se pitam bi li koincidencijski problematičan bio i mogući dolazak prognanika u Gupčev kraj, ili u Zaprešić kod bana ili kod Trgovišča, rodnog sela još jednog zagorskog predsjednika.

"Druže Tito, hvala ti na prekrasnoj maloj sobici koju si nam osigurao, i truni u paklu!"

Svašta traumatizirane djevojčice mogu izgovoriti, miješati citate s prodikama, mrziti i demonizirati, nije im zamjeriti. Međutim, Hotel Zagorje nije roman koji prati mijene i razvojne faze junakinje, dječja psiha nije različita od adolesctentičine, intelektualna naracija i narav junakinje, odnosno, spisateljice linearni su i nepromjenjivi, posebno u pogledu na Zagorce. Toliko je opsjednuta svinjama da je i liječnici u romanu nadjenula prezime dr. Pajcek! Takvo prezime ne postoji. Nevjerojatno nemaštovito, gotovo pa patološki. Da se je potrudila mogla ju je imenovati npr. Cujzek (ciničnom koincidencijom tako se doista preziva jedna ugledna liječnica). Možda su curi jednostavno falili kulen, odresci i kobasice pa je na okolne Zagorce projicirala svoj pritajeni kanibalizam. To ne velim ja, to veli jedna čitateljica koja je svjedočila slučaju prognanih Slavonaca koji su se srdito žalili svojim udomiteljima na nedostatak prave hrane, jer kod njih se, eto, svaki dan jelo meso. No uglavnom, cura je vremenom ipak malo omekšala – našla si je frajera kojemu je jedini nedostatak bio taj što je Pajcek. Napuhnjena i uspješna

Nisam zamijetio da bi se itko od domaćih intelektualaca pobunio protiv ovakve šovinističke diskriminacije na svoj račun, stoga sam posebno zahvalan uglednoj varaždinskoj književnici Barici Pahić Grobenski koja je svojedobno u Varaždinskim vijestima objavljivala kolumne na kajkavskom. Iz jedne od njih pod naslovom V „Hotelu Zagorje“ siem prognanikem su Zagorci bili pajceki prepisal budem par rečenica.

"A kak je prikazala onu pucicu z škole, Veroniku, štera ju je zvala da ji pokaže zajčeke? Se ji je na selu smerdele. Kaj ji nie došle na pamet da se ona kak prognanica vu hotelu more tušeirati, a curica ni vode v hiži nema. I zajčeka ju je vubila. Bedaća nije znala ni tuo da se zajčeke nesme jemati z legla i navlačiti za vuha. Zamerila mi se njena napuhnjenost i tuo kaj je podcenjivala siromašne."

Mala Ivana ostavila je svoju ščrbavu prijateljicu uplakanu bez riječi isprike ili utjehe, izostaje i bilo kakva autoričina refleksija o naknadnom pokajanju, zajček, pajcek, to je slično, ubija se i jede se, čemu žaljenje. Jednaku indiferentnost pa i preziran ponos osjeća kada se hvali CD-om koji je zdipila iz gradske knjižnice. Ajd’ iz knjižare, to bih još razumio zbog adrenalina, ali iz knjižnice kradu očajnici ili bešćutnici. Ali to je manje bitno, djelo možda nadvisuje autoricu, iako ja ne mislim tako, ali to uopće nije bitno. bitno je razumjeti uzrok takvog antagonizma prema lokalnom zagorskom stanovništvu. Iz citiranih tekstova očito je da su oni ekonomski i statusni, ali još važniji – politički: svi zaostali preostali pajceki zapravo su Titini potomci i stoga prezira vrijedni jer on je znamo, osnovao državu čija vojska sada nas ubija. Jednostavna i lako uklopiva formula za uspjeh u suverenističkom i državotvornom kulturnjačkom i akedemskom mentalnom prostoru. Mala a kasnije velika Ivana uvijek je znala što želi, ljudi i situacije nisu je sprečavali u ostvarenju zamisli i zato je tu gdje je: na vrhu s kultnim Hotel Zagorje koji provocira nove medijske metastaze, ali ne provocira previše Zagorce, čast izuzecima. Dvojbeno je i ima li koga još provocirati ovakav etno-rasizam, je li još uvijek Zagorac- Zagorka kulturna odrednica ili pak samo regionalna.

- Predrag Daraboš

Izvor teksta: https://pikok.org/zakaj-su-zagorci-pajceki/
__________________
Goodbye ev'rybody I've got to go
Gotta leave you all behind and face the truth
Mama, ooh, I don't want to die
Sometimes wish I'd never been born at all...
Razamanaz1550 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.11.2021., 21:20   #75
Ovako nešto glupo može napisati samo Zagorac.
__________________
Listen to the thunder
Mr Smoogj is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.11.2021., 12:22   #76
Na šezdeset sedmoj stranici autorica je napisala:
„Ljeta u Zagorju su najsporije prolazila. Nije bilo rijeke, ni mora, samo puno muha i vonj gnojiva na koji se bilo najteže naviknuti.“


Općina Kumrovec smještena je u zapadnom dijelu Krapinsko-zagorske županije i leži uz lijevu obalu rijeke Sutle, koja je ujedno i granica s Republikom Slovenijom.
__________________
Goodbye ev'rybody I've got to go
Gotta leave you all behind and face the truth
Mama, ooh, I don't want to die
Sometimes wish I'd never been born at all...
Razamanaz1550 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.11.2021., 13:27   #77
Quote:
Razamanaz1550 kaže: Pogledaj post
Na šezdeset sedmoj stranici autorica je napisala:
„Ljeta u Zagorju su najsporije prolazila. Nije bilo rijeke, ni mora, samo puno muha i vonj gnojiva na koji se bilo najteže naviknuti.“


Općina Kumrovec smještena je u zapadnom dijelu Krapinsko-zagorske županije i leži uz lijevu obalu rijeke Sutle, koja je ujedno i granica s Republikom Slovenijom.
A kroz centar Vukovara, otkud je dijete protagonistica romana istrgnuta pri čemu je ostala bez svega uključujući oca, teče Dunav.

Što ti je teza, da je ratom izazvana dječja trauma ustvari prikriveni šovinizam odrasle autorice? Roman je ispričan iz dječje perspektive potaknute stvarnim događajem, a pritom autorica ne štedi niti sebe niti svoje najbliže. Ali, naravno da će se naći neki polupismeni Zagorci kojima će smetati što ratna žrtva ne gleda na njihov zavičaj kao na raj na Zemlji, na njih kao na anđele, a na delanec kao na rajski nektar.
__________________
Listen to the thunder
Mr Smoogj is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.11.2021., 15:25   #78
Sumnjam da odrasla Bodrožić ima išta protiv Zagoraca i Zagorja. U romanu piše ono što je mislila i osjećala kao dijete. A djeca ko djeca, ne znaju bogzna što, a ni politička korektnost im nije jača strana.
kinas is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.11.2021., 15:38   #79
Quote:
Mr Smoogj kaže: Pogledaj post
Ovako nešto glupo može napisati samo Zagorac.
Molim te, nemoj po jednom iskompleksiranom Zagorcu suditi sve Zagorce. Ja sam isto Zagorka pa sam Hotel Zagorje doživjela sasvim drugačije od ovog kompleksaša.
__________________
U životu samo želim u miru sjediti i čitati. Zar je to previše?
Vjera iz "4-te sestre"
haralampije is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.11.2021., 15:47   #80
Quote:
haralampije kaže: Pogledaj post
Molim te, nemoj po jednom iskompleksiranom Zagorcu suditi sve Zagorce. Ja sam isto Zagorka pa sam Hotel Zagorje doživjela sasvim drugačije od ovog kompleksaša.
Pa nisam napisao "Zagorka".
__________________
Listen to the thunder
Mr Smoogj is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 14:23.