grrr, napisala sam kilometarski post prošli tjedan i sad si mislim kako nitko ne odgovara, a kad ono... nema mog posta!
Pa da ponovim: mene je također zaintrigirao posao književnog crnca, došlo mi da se zapitam tko ih sve u stvarnom životu koristi...
Umrla sam od smijeha na skicu za roman Pandora u Kongu - lav u prašumi, rimski kastrum, Pigmeji ljudožderi...
Koji trash!
Što se tiče ubojičine priče, nisam nasjela, upravo suprotno, mislila sam si: "Pa neće valjda netko ovo popušit!?"
Pa mi je laknulo na kraju kad sam potvrdila da sam bila u pravu...
Nego, ovi Tektonci su me iz nekog razloga podsjetili na film Avatar i onaj njihov narod za koji sam zaboravila kako se zove... točno sam ih tako zamišljala (samo što su Tektonci bijeli a ne plavi i nemaju rep).
Inače, u knjizi me se uopće nisu dojmili kao nevjerojatno nasilan narod, iako je pisac u nekoliko navrata to naglasio. Ajde, izuzev onog incidenta kad su rasčerečili onog sirotog crnca; ali nije to ništa prema onome što su bijelci radili tim istim crncima, a bome i Tektoncima.
Kako ste ih vi doživjeli?
I još da odgovorim na prethodni post - nije ni slično Zafonu.
Ne velim da je to dobro, niti loše, jednostavno je potpuno drugačije.