Citati koje volimo (kraći stihovi i rečenice)

[Sedmica]

Tko ništa nezna,ništa nevoli.
Tko ne umije,ništa ne razumije
Tko ništa ne razumije, bezvrijedan je.
Tko razumije,taj i voli.
Više se voli ono o čemu se više zna.

Paracelsius

[maristella69]

...još uvijek tragam za njom, jer to i jest njena bit - da ostane daleka čežnja do koje nas vode male spoznaje.
A možda samo čeka negdje da budemo spremni za nju..

[Elysium]

maristella69 kaže:
...još uvijek tragam za njom, jer to i jest njena bit - da ostane daleka čežnja do koje nas vode male spoznaje.
A možda samo čeka negdje da budemo spremni za nju..

A možda nikada ne naiđe..?
A možda tik pred Čas, shvatiš, kako si toliko puta je već bio pronašao/la..?

[Elysium]

Podsjetila su me maristellina razmišljanja na rečenicu Coetzeea, za koju i dan danas sumnjam da je istinita, ali dok ne izsumnjam do kraja, držat ću je istinom:

"U svakoj priči ima tišine, nešto ostaje skriveno, neke riječi neizrečene - u to vjerujem. Sve dok ne izgovorimo neizrečeno, nismo doprli do samog srca priče."

[Luda Genija]

Elysium kaže:
"Znači, ni tetka više nije živa... Eh, šta ćeš... Imala je prilično godina, sigurno?"
Pa, baš i nije...
Imala je svega nekoliko godina...
Sve ostale godine imale su nju...


Đ.B. "Jedan od onih života"

Sve ostale godine imale su nju...

Tužno, a tako budi sjećanja.

[Luda Genija]

U kojemu zlu malo dobra nema?
Savršena duša ničemu ne teži
Moj su usud špilje preduboke,
Tijelo tužne ptice, koja krila treba.

[Elysium]

Luda Genija kaže:
Sve ostale godine imale su nju...

Tužno, a tako budi sjećanja.

Nadam se, bude sjećanja na knjigu..
A ne na nešto osobno iz Vlastita Vrta..?

[Luda Genija]

Svi mi imamo neka sjećanja.

[Elysium]

Luda Genija kaže:
Svi mi imamo neka sjećanja.

I od svih Ruža u tom Vrtu, ti pogledom pogladiš baš onu Uvelu..?

[Luda Genija]

Znam da je jednom bila jednako lijepa.

[Elysium]

Luda Genija kaže:
Znam da je jednom bila jednako lijepa.

Eh, ti Vrtovi Ljubavi..
Ti onda zapiši ovdje njegovu najljepšu rečenicu ikad tebi upućenu riječima ili glasom, pa obnovi sjećanje i zalij ružu ili je otkini i polegni..

[Luda Genija]

Njegovu?! Hihi.... I am A male!

Jest da sam Luda (Genija) but.... trust me.

[Cyn]

Ja padam na dobre prve rečenice. Improviziram jednu mi od omiljenih:

Mnogo godina kasnije, pred streljačkim vodom, pukovnik Aurelijano Buendija sjetit će se onoga dana kad ga je otac odveo vidjeti LED.
G. G. Marques, "Sto godina samoće"

[Elysium]

"sjenke njihovih života odavno su kupile vozne karte, smjestili se uz prozore i kao promatrači vlastitih života prolaze uvijek istim krajolikom......"

Nemruth Dagi "Pisac težak za održavanje"

(znam da ga sama nikada ne bi ovdje stavila, pa da ispravim tu nepravdu..)

[maristella69]

Mrtva_mrkva kaže:
Nije recenica, nego stih. Nisam postala pametnija zato sto sam ga procitala, ne skriva nikakvu mudrost u sebi i nije nimalo utjecao na mene osim utoliko sto se svaki put ponovno smrznem kada zamislim tu sliku.

Ja koracam livadama
Plav od sutona

(A. B. Šimić)

Cijele bi se eseje moglo pisati o ovoj rečenici...

Hvala Mrkvo, ova stihovna 'infekcija' mi je trebala!

[Sedmica]

Pogledati US,Borghes

[Mayflower]

Tako mali princ pripitomi lisicu. A kada se približio dan rastanka:
-Ah!-reče lisica – Rasplakat ću se.
-Sama si kriva – preuze mali princ – ja ti nisam želio nikakva zla, ali ti si htjela da te pripitomim.
-Naravno - reče lisica.
-Ali rasplakat ćeš se! - dobaci mali princ.
-Naravno - odvrati lisica.
-Time, znači, ništa ne dobivaš!
-Dobivam – reče lisica – zbog boje žita.

Antoine de Saint-Exupéry, Mali princ

[Sedmica]

Puk,rob i pobjednik
Iste nose sklonosti
Zemaljske djece prava sreća
Samo je u osobnosti...

Goethe

[valentina]

Elysium kaže:
Dok čitate, tragate li za "Rečenicom?"
Imate li uopće "Rečenicu" za kojom tragate?

Zanima me jedan fenomen..
Zašto ljudi čitaju knjige, tomu je cijeli jedan niz razloga. A od te siline, postoji i ovaj - čitanje ne bi li se konačno pronašla Ona Najljepša Rečenica..
Nešto što bi vas usrećilo kao sveobuhvatnost..
Ili pak, oduševilo ljepotom i bogatstvom i posebnošću..
Ili nešto sasvim treće..

No, možda najbitnije pitanje od svih..
Postoji li takva rečenica?

Mene zanimaju rečenice koje su utjecale na vas..
I zašto baš toliko utjecale..
Zanimaju me rečenice koje su vam znale uzeti dah, podariti poseban trenutak ispunjenosti...

ne trazim takvu recenicu, ali ako dode, odusevljena sam

u svakom djelu postoji nesto sto ce te navesti da zastanes na tren, bila to rijec, recenica ili samo pauza...

uopce nije vazno, glavno da nade put do srca

[valentina]

"udarcem nadlanice pomete tanjure i case s restorantskog stola ne bi li se ona, negdje drugdje u gradu, osvrnula na tu buku. kad je bez nje. on, koji se nikad nije osjecao sam u pustim longitudinalnim kilometrima izmedu pustinjskih gradova. covjek u pustinji moze odsutnost nositi u pregrsti znajuci da je to nesto sto ga drzi i vise od vode. poznata mu je neka biljka kod El Taja, cije srce, ako joj ga odrezes, zamijeni tekucina ljekovitih svojstava. svakog jutra mozes popiti tu tekucinu, koje ima koliko je bilo srce. biljka zivi jos godinu dana, a onda od necega umire"

engleski pacijent, michael ondaatje