Dvadeset drugo biranje

[zgdust]

Ovaj izbor mogli bismo nazvati "Iz susjedstva, bez prijevoda". Imao sam zadovoljstvo upoznati svu trojicu autora, i osobno i literarno. Stvarno ne znam za koga bih glasao da je netko drugi predložio ovakav izbor.


1. Andrej Nikolaidis: "Mimesis"

"Mimesis" je drastičan prikaz Crne Gore kao zemlje retardiranih diskurza. Konstantin Teofilis, autorov alter-ego, našao se pred egzistencijalnom odlukom: ostati u zavičaju, mediteransko-dinarskoj zemlji gdje je sve ključne istine izrekao Njegoš, a sirotinja glasa za ratne zločince, u sredini "epske svjesti" gdje se deseterac izgubio samo iz broja slogova, ali je njegov temeljni obrazac i dalje živ u svemu ostalome, ili se odazvati pozivu u Zapadni raj, koji međutim više nalikuje na Limb.
Naš junak razmišlja slušajući walkman. Svaka od pjesama na toj kazeti, svojevrsnom soundtracku njegova života, posebno je poglavlje (esej-priča), odnosno put u sjećanje. Nikolaidis čitatelja suočava s neugodnim činjenicama o životu kroz beskrajne i duhovite lamentacije. Mračan koliko i duhovit, ovaj beskompromisni provokativni roman u Crnoj gori je, očekivano, dočekan na nož.

Andrej Nikolaidis živi u Ulcinju i radi kao kolumnist dnevnika Vijesti i tjednika Monitor. Autor je romana "Sin" i "Dolazak" te publicističke knjige "Homo Sucker – Poetika Apokalipse". Poznat je po tome što ga je Nemanja (ex-Emira) Kusturica tužio nakon kritičkoga teksta o redateljevu simpatiziranju s Miloševićem.


2. Selvedin Avdić: "Sedam strahova"

U romanu "Sedam strahova" Selvedina Avdića pripovjedač će se nakon devet mjeseci otupjelosti i depresije zbog ženinog odlaska konačno osmjeliti da ponovno kroči u svijet, ali samo da bi se suočio sa strahom od samoće i potvrdio da poslije svega više ništa ne može biti isto. U njegovom samačkom stanu pojavljuje se Mirna, kći gotovo zaboravljenog prijatelja Alekse, ratna emigrantica, koja mu donosi dnevnik svoga u ratu nestalog oca, pronađen u biblioteci – u Švedskoj. Aleksin dnevnik govori o onome o čemu svi šute, o njegovu susretu s duhom rudnika perkmanom, o gradu pod opsadom, o demonskoj braći Pegaz koja su poletjela na krilima rata, profita i saprofita, o stvarima toliko opasnim i toliko dragocjenim da o njima najviše, valjda, mrtvi znaju.
Potraga za Aleksom odvija se u bulgakovljevskom svijetu u kojem su se uređenost i racionalnost povukle pred navalama podzemnih svjetova kroz širom otvorena vrata, u kojemu pukotine dnevno nastaju i ljudi nestaju, u doba kad se demonsko širi poput virusa, a oslonca nema ni u čemu, pa čak ni u ljubavi.

Selvedin Avdić jedan je od najzanimljivijih i, s pravom, najhvaljenijih bosanskohercegovačkih autora. Trenutno radi kao glavni urednik online magazina Žurnal. Na BH radiju uređuje emisiju Free Fight sa Selvedinom Avdićem. Njegov roman "Sedam strahova" 2010. je ušao u finale književne nagrade Jutarnjeg lista.


3. Miloš Živanović: "Razbijanje"

Četvrta knjiga, a prvi roman Miloša Živanovića "Razbijanje" počinje kao hard-boiled krimić: novinar dobiva dojavu o ubojstvu istaknutog tajkuna i kreće u istragu, dok roman odlazi u nadilaženje krimi žanra i prerasta u frišku fresku suvremene Srbije, ali i mnogih drugih tranzicijskih zemalja. U pomoć će našem novinaru, kojem prijetnje sijevaju sa svih strana, sasvim nežanrovski, na njegov poziv stići peteročlana Družina snevača, koja baš opako podsjeća na likove koje pamtimo iz filmova. Ali, nešto tu baš i ne štima, naši super-heroji nisu baš u formi, ili su vremena preopaka? U gungulu i kaos će se uplesti i tajna služba i policija, masovni pokret otpora, navodni teroristi, pisci… I učas smo u središtu apokalipse, s psima. Živanovićev procéde slobodno bira i kombinira fiktivne, ali i ne baš sasvim fiktivne ljude, životinje, događaje i situacije – e da bi istakao fantastičnu izvitoperenost zbilje. Paraboličan i satiričan i kritičan, "Razbijanje" je roman koji sastavlja raznoliko da bi pokazao destruktivno.

Miloš Živanović jedan je od četvorice urednika Kulturno-propagandnog kompleta BETON koji srpski desničari nazivaju crvenim kmerima i redovno povlače po sudovima. Objavio je zbirku priča i dvije zbirke pjesama.

[bktr]

Prvu neću, treću nema šanse da čitam jer je na ekavici, druge baš i nema u knjižnicama...

I kaj sad?

Nek bude Sedam strahova.

[zgdust]

bktr kaže:

treću nema šanse da čitam jer je na ekavici
I kaj sad?

Ne uviđaš li kontradiktornost svojih riječi? Pa i konsekventna kajkavština podrazumijeva ekavicu. Znam, sad ćeš reći da kad čitaš, preferiraš književni jezik. A problem je ionako u srpskoj reči i autoru Srbinu. Tu ti mogu reći samo da je Miloš sjajan tip koji s nacionalizmom nema nikakve veze, dapače. Štoviše, čitanje na takvoj ekavici suzbija vlastiti nacionalizam i širi vidike. Da ne bi sad bilo da lobiram za Miloša, vidike šire i druga dvojica, i to bez ekavice. Njihovo preferiranje je legitiman izbor, ali strah od ekavice pritom je problematičan kriterij.

Inače, sve tri ima po knjižnicama. Ako ne nađeš, posudim ti ja.

[bktr]

zgdust kaže:

Ne uviđaš li kontradiktornost svojih riječi? Pa i konsekventna kajkavština podrazumijeva ekavicu. Znam, sad ćeš reći da kad čitaš, preferiraš književni jezik. A problem je ionako u srpskoj reči i autoru Srbinu. Tu ti mogu reći samo da je Miloš sjajan tip koji s nacionalizmom nema nikakve veze, dapače. Štoviše, čitanje na takvoj ekavici suzbija vlastiti nacionalizam i širi vidike. Da ne bi sad bilo da lobiram za Miloša, vidike šire i druga dvojica, i to bez ekavice. Njihovo preferiranje je legitiman izbor, ali strah od ekavice pritom je problematičan kriterij.

Inače, sve tri ima po knjižnicama. Ako ne nađeš, posudim ti ja.

Ne preferiram književni jezik, nego hrvatski jezik. Ekavicu moje uho ne podnosi, a očito ni oko. Pokušala sam pročitati prvi odlomak, ali "bode" me za oči. Nema veze što je pisac iz Srbije, imam ja i od Dickensa prastaro izdanje - na ekavici pa ga ne mogu čitati. Da je izdanje na hrvatskom, no problem, ovak - ne. I ne, starozagrebačka "ekavica" nema nikakve sličnosti sa istočnom ekavicom, ne možeš to uspoređivati.
Očito ja imam problem s nacionalizmom, a ne Miloš

Znam da ima u knjižnicama, služim se web katalogom, ali nema u "moje" dvije... No big deal, prošetat ću.

[chrissy]

Glasala za Sedam strahova, najzanimljivije mi zvuči... makar, neće mi biti žao ako bude se čitalo Razbijanje.

[haralampije]

Nećkala sam se između Sedam strahova i Razbijanja, ali vrlo kratko. Namamio me bulgakovljevski svijet, slaba sam na njega, a i na bosanske pisce.

Za moje trenutno duševno stanje, Nikolaidis je prerealan.

[xibalba]

Ja sam se pak dvoumila između Nikolaidisa i Avdića.
Razbijanje me uopće ne privlači opisom radnje*. Ne volim baš "akcijske" romane.

*Opis mi zvuči kao tipični "blurb" iz pera N. Antičevića. Doduše, isto vrijedi i za opis "Sedam strahova".

[zgdust]

"Razbijanje" nije akcijski roman iako ima krvi i nasilja. Od realnosti i okrutnosti zbilje ne bježi nijedan od njih trojice, no pritom je Nikolaidis najizravniji, a Avdić najpoetičniji (i najtopliji).

A blurbovi su Lokotara djelo.

[xibalba]

Lokotar se poalgoritmio. C-c-c...

[haralampije]

Kaj je ovo? 3:3 i 1 nevažeći glas.

Ljudi, gdje ste?

Ima još jedna stvar, sutra možda zbrišem na otok i neće me biti do ponedjeljka.

[xibalba]

zgdust još nije glasao.

Eto, uvijek odluka bude u muškim rukama. Bem ti život...

[zgdust]

A moj glas se broji? Ako je tako, glasat ću za Miška da ne ostane na nuli, a odluku rado prepuštam ženskim rukama.

[xibalba]

Aaaargh!

I kaj ćemo sad?
Po veličini grudnjaka ili po kilaži glasačica?

[haralampije]

I sad se ti pouzdaj u muškarce.

Ima još vremena da se pojavi neko žemsko s pravom glasa. A možda postoji i takvo zamaskirano muško.

[bktr]

Ha ha to sam si i mislila da će zgdust napraviti!

[bktr]

xibalba kaže:

Aaaargh!

I kaj ćemo sad?
Po veličini grudnjaka ili po kilaži glasačica?

Eh, tu ne bum dobro prošla... imam manjka i jednog i drugog

[haralampije]

bktr kaže:

Eh, tu ne bum dobro prošla... imam manjka i jednog i drugog

Imam ja za obje, svega, a imam i godina.

Pojavila se još jedna glasačica za koju nemam pojma tko je. Ne sjećam se njezinih komentara, a šalabahter mi nije pri ruci.

[bktr]

Jedna? Ja vidim dvije. I nikad čula za njih. A ni Lalita baš nije revna. Ko padobranac doleti na svako glasanje i onda ni traga od nje.

[zgdust]

Možda da se modificiraju pravila. Npr. ako zbrajanjem važećih glasova bude izjednačeno, uzimaju se u obzir i nevažeći. Ili: dva nevažeća su kao jedan važeći.

Meni se činilo nepriličnim biti jezičac na vagi. Dovoljno je što sam izabrao 3. Da sam imao favorita, predložio bih njega i u društvo mu stavio Mirka Gavrana i Julijanu Matanović .

[xibalba]

Ma ne, ne možemo računati nevažeće. Pa da nam tinejdžerice glasaju onako iz fore, a poslije to mi moramo čitati.

Slažem se s bktr, nije fer da neki članovi samo glasaju, a ne čitaju i ne komentiraju. Npr. Starija Sestra nije komentirala ni knjige u vlastitoj anketi. To mi je, onak, bezveze. Članovi koji su dugo neaktivni neka napišu barem jedan komentar pa im se glas opet računa.