Tuga za uginulim ljubimcem

[Nora Medica]

prilika kaže:

Probaj nabaviti novog mačka. Znam da neće biti kao prvi. S vremenom ćeš sigurno zavoljeti i novog mačka.

Poslano sa mog HUAWEI Y300-0100 koristeći Tapatalk 4

Bojim se da ne završi kao i ovaj. Volim životinje i zadnju kunu bi dala za njih ali.. Postoji strah. Od ceste i susjeda koji truju štakore i miševe. Borba sa vjetrenjačama. Izgubila sam ih tako nemali broj. Pregaženi ili samo odu. Zadnjeg miceka koji je došao k meni (bio je kod mene 1,5 god) sam kastrirala i samo je nestao. Isplakala sam suza za njim i nažalost neznam gdje je završio. Bojim se za njih i onda mi nastradaju.
Najgore je kaj je s menom i najednom nestane ili nastrada. Opet proživljavati tu tugu jednostavno nemam snage. Mora proći neko vrijeme da krenem dalje. Ako naiđem na kakvog siročeka uzet ću ga ali ovako ne. Zaista nemam snage više da plačem. Jako mi je teško za ovim, joj, tugo moja. Zaista sam ga voljela, bio je savršen mačak. Zašto je išao na cestu, zašto

[stupified]

Nora drži se

Pročitala sam cijelu ovu temu jučer, i rasplakala se nad svakom vašom tužnom pričom. Suosjećam sa svima vama, i drago mi je vidjeti da su neki napisali kako im je lakše s vremenom, a vidim u kakvom su stanju bili na početku. To me ohrabruje nekako.
Moj micek je uginuo jučer...ne znam točno koliko je bio star, ali kod nas je bio više od 8 godina. Bio je moj prvi i jedini ljubimac. Samo mačkoljupci znaju kakav poseban odnos se stvori sa tim divnim životinjama. Zaista je bio poseban, predivan i pametan. Mama je često znala reći da "samo što ne progovori".
Neizmjerno sam tužna što je morao otići, ali sam i ljuta. Na sebe. Ljuta sam jer nisam bila s njim u njegovim zadnjim trenucima, iako znam da neke mačke u tim trenucima se osame i sakriju negdje. Ljuta sam jer ga nisam imala snage otići vidjeti kada ga je tata našao takvog beživotnog, nisam imala snage biti tamo kad su ga pokopali. Znala sam da će mi to biti jednostavno preteško, i što je još gore od toga, znala sam da, ako ga vidim takvog, da ću jako teško izbaciti taj prizor iz glave, i da ću se dugo vremena sjećati samo toga. A ne želim to, želim ga se sjećati kakav je bio u svojim najboljim danima...zdrav, debel i veseo. Svejedno, jako mi je žao zbog toga. Oprosti, R

Osjećam da je ovo nešto što ću preboljeti ali znam da će trebati vremena. Obožavam životinje i mačke pogotovo, i znam da ću jednom opet spasiti neku macu sa ceste, kao što sam njega, ali to neće biti uskoro. Ne mogu.
Inače nisam vjernik ali ova me pjesma neizmjerno rastužuje i u isto vrijeme tješi http://www.caninesincrisis.com/Rainbow-Bridge-Poem.jpg

Svatko tko uzme mačku, psa, ili neku drugu životinjicu, svjestan je da je njihov životni vijek kraći od ljudskog, i da je taj trenutak rastanka neizbježan, ali mislim da čovjek jednostavno nikad nije spreman na to. Ja nisam bila.

[Nora Medica]

Eh Stupi.. šteta kaj se moramo "družiti" i na ovoj temi..

Jako mi je žao, i znam kako ti je. Samo onaj koji ne voli životinje može reći ma jedan mačak sim tam.. Posve razumijem tvoju tugu i bol, i tugu svih ljudi koji su pisali na ovoj temi.
Ovo mi je poznati, "samo što ne progovori", da, točno tak sam i za svog govorila.
Najteže mi pada to što dolaze hladniji dani, zima, što ga neće biti u mojoj toploj sobici, na dekici (koju još nisam maknula i očistila, zaista nemam snage) ili na radijatoru. Spavao bi kao bebica, otišao van piškiti i brzo natrag u sobu. Tako miran i dobar mačak, nikad nered nije napravio.
Dekica je puna njegove dlake, sjednem na pod i plačem nad njom i dragam te dlake na dekici. Zamišljam da je tu i da spava, zatvorim oči i vidim ga
Nažalost ja sam provela zadnje sekunde s njim. Dragala sam ga i drmala da se probudi. Trznuo je dva puta i gotovo. Taj tren srce mi je puklo od tuge. Morala sam se oprostiti sa svojim prijateljem. Soba je tolko prazna, srce mi je jako puno tuge.. Isplakala sam suza i suza svaki dan.. 11 dan bez njega..

[IamBlackShip]

Evo me, nažalost, drugi put u tri godine na ovoj temi.

Devet godina stara, prekrasna maca, uzeo sam ju kad je bila veličine miša. Vjerojatno otrovana, dok sam bio na putu.

S mačorom koji je nastradao prije dvije godine sam bio više vezan ali i ovo boli kao sam vrag. Posao, kuća, xanax. Volio bih vjerovati u Dugin most.

[rh4ps0dy]

Prošla je skoro godina i pol otkad nema moje Belice... a ja joj svaku večer u prolazu zaželim laku noć i nekako još čekam da će doskatutati dok mi neka klopa padne na pod...

[IamBlackShip]

Ja se svaki put malo ponadam kad čujem jedinog preostalog mačora kako silazi niz stepenice ili ulazi kroz prozor. Užas. I svaki put kad izađem na balkon moram gledati točno na mjesto gdje su ju našli. Mislim da je tek sad prestao šok i počinje pravo tugovanje.

[Nora Medica]

Prije 4 tjedna si otišao, bez pozdrava i doručka, bez maženja i pusica...
Isusek kako mi fališ imam osjećaj da je prošlo mnogo više, kao da te nikad nije bilo.. ubija me svakodnevno tuga za tobom. dižem se iz kreveta i prvo pomislim na tebe i kažem ti ime.. toliko mi fališ. na spavanje idem suznih očiju i jecam ti ime.. tvoj odlazak me jako jako pogodio. zakaj si me ostavio??? zakaj si morao ići preko ceste?? plačem svaki dan za tobom.. 4 tjedna bez tebe.. teško da ću te preboljeti

[Nora Medica]

Prije mjesec dana sam ga zadnji put vidjela živog.. Isusek kak vrijeme ide
Toliko tuge je ostavio za sobom, ja neznam kako ću bez njega. Totalno sam jadna i tužna.
Jadni moj micek.. Kolko sam ga voljela to samo dragi Bog zna..

[monty bike]

Ja sam jednom tako,kad sam se vracao od drugara nocu ili ujutru oko 03:30,naisao na malecno mačence,popelo se na drvo,jurio ga pas,ja oterao psa,mače sišlo i dva kilometra samnom išlo do moje kuće,voleo je da spava u krevet uvek u ćoškicu.
Posle godinu dana,vise ga nije bilo,majka kaze da ga je videla kod jednih komsija,al ja nisam....

A drugo vece,za redom kad sam nasao ovog prvog,ja ponovo od drugara,negde oko pola dva ujutru,ponovo malo mace,verovatno u rodu sa ovim prvim,i ono isto tako krene samnom,bez da ga nosim i na nekih 200-300 metra od kuce,naiđe djip velikom brzinom,ja dok sam se okrenuo,mace nije bilo tu,zakacio ga malo,i posle toga je umrlo,teo sam da umrem u tom trenutku...

[Nora Medica]

Mjesec dana bez mog miceka.. Zašto?? Zašto si me napustio

[MizantropicaST]

Evo, da se i ja pridružim; prije 2 tjedna izgubila san svoju preslatku, prepametnu i posebnu kanarinku Piku i užasno san tužna već danima. Bila je kod nas 4 godine, a imala je 4,5 do 5 godina. Ne znam od koje je bolesti točno uginula, ponašala se normalno i zdravo, tako da nisan uopće znala da je ozbiljnije bolesna. Jedino što sam prije par mjeseci opazila da ima neki problem s nogicom, odveli smo je u veterinara, ali on je rekao da ju se boji izvaditi van jer joj može puknit srce i da se njemu čini da joj nije ništa ozbiljno. Davali smo joj neke vitamine i ubrzo se potpuno oporavila i normalno skakala. Međutim, nakon 4 mjeseca, opet je sve bilo isto pa smo je vodili u drugog veterinara koji joj je dao neke antibiotike i ona se opet oporavila. I onda, sada u 9. mjesecu, njoj je odjednom bilo jako loše, cili dan je spavala, dali smo joj ponovo te antibiotike i vodili je u veterinara koji joj je dao neku injekciju i lijek, ali nažalost, uginula je sljedeći dan. Ne mogu opisat koliko se grozno trenutno osjećam, kao da mi se cili svit u trenu srušio. Još da dodam kako je prije 3 god. kao jako mala doživila toplotni udar i bila u groznom stanju danima, ali se nekim čudom izvukla. Ja sam tada bila najsretnija osoba na svitu nakon strašne agonije koju sam danima proživljavala i još sam je više zavolila. A sada sam je ipak izgubila zauvijek i to točno 2 dana prije 30. rođendana (a ironije radi, dobila sam je kao rođendanski poklon za 26.rođendan). Još ne mogu virovat, danima plačem i ništa me više ne veseli , baš sam u komi. Godinu prije izgubila sam muškog kanarinca kojeg sam jednako volila i koji je s nama bio 7 godina, ali na njenu smrt sam nekako dramatičnije reagirala, možda zato jer je mlađa. Još me i stalno peče savjest i vrtin film unatrag zašto se, npr., nisan bolje informirala o svim bolestima i možda ranije reagirala ili tražila sigurnijeg veterinara koji zna bolje o pticama. Da sam barem bila još paranoičnija, možda bi sve bilo ok......Nadan se da će mi s vremenom ipak bit lakše, ako netko oće, može mi se javit na private pa da se zajedno tješimo...Žao mi je svih koji su izgubili svoje anđele, točno razumin kroz što prolazite i kao da vidin sebe u vašim riječima..Držite se :-(((((((((

[zoki89]

Reagirala si na vrijeme i tražila pomoć od dva veterinara. Nemaš se razloga kriviti. Jednostavno joj nisi mogla pomoći. Žao mi je zbog gubitka.

[MizantropicaST]

Znam, ali neprestano vrtin film unatrag- jesam li mogla učinit i više? Evo, baš san danas nešto na netu istraživala o mogućim uzrocima nekih simptoma koja sam uočila i našla san nešto šta bi moga biti pravi razlog- zašto mi ta na vrime nije palo na pamet? Zašto sam ipak vjerovala splitskim veterinarima koji očito nemaju pojma o pticama? Čak sam i pitala šta može biti uzrok, nije joj uopće palo na pamet ovo šta san pronašla...Kome sam se uopče onda mogla obratit za pomoć (da buden sigurna-kako je ne bih krivo liječila) ako veterinari slabo znaju?? Možda bi moja ptičica danas još bila s nama da sam još malo paranoičnija...Poludit ću više, stalno se grizen i pitam "što bi bilo kad bi bilo"? Jesam li dovoljno učinila ili ipak nisam? Mrzim sebe! Još od svega je najgora konstantna tuga koja me prati iz dana u dan, duša me boli...Pari mi se da ovo nekiad aneću prebolit...Ima li ko da se slično osjećao i oću li se ikad vratit u normalu? Imate li kakav savjet? Preloše mi je, prije sam uživala u životu i sve, sad samo želim da me nema....Još me nitko iz okoline ne podržava, misle da pretjerujen i da san luda, vi ste mi jedina utjeha...:-(

[zoki89]

Da si tada znala i mogla učiniti više, sigurno bi to napravila. Ali nisi mogla znati da li su veterinari u pravu, nisi znala niti gdje potražiti drugačija mišljenja. Nemaš se razloga kriviti.

Svi koji dođu na ovaj svijet, jednom moraju i otići. To je pomalo okrutna činjenica, ali ne možemo je promijeniti. Najvažnije je ono između rođenja i umiranja - život. A ja vjerujem da si svojoj kanarinki život ispunila na najbolji mogući način

[MizantropicaST]

Znam , da san znala, sigurno bih prevrtila i nebo i zemlju da joj pomognem..Evo, baš san jučer gledala nešto po netu i naišla na podatak da u Omišu pokraj Splita postoji veterinar baš spec. za ptice...e sad je problem šta san ja toliko luda da se stalno grizen i pitan zašto to nisan vidila prije, možda bi bilo sve u redu...Ah, znam da to nema smisla, samo se zakopavam dublje u tugu i otežavan si...Ma ja san sretna da san joj barem spasila život prije 3 godine kad je isto mogla nastradat,a živila je podosta nakon toga i sretno..Nadan se da ću se bar ja oporavit nakon ovoga, valjda vrijeme liječi sve rano..želin postić to da je se sjećam s radošću , a ne tugom...Btw, puno hvala na riječima utjehe, sad mi je malo lakše, to mi puno znači...

[Khalli]

Mogu zvučati hladno, grozno, bezobzirno, ali.. Jeste li čuli za onu: klin se klinom izbija? Navodno nije točno jer bi se tom teorijom i abortus kur**m mogao izvesti (joj, baš sam vulgarna -isprike!), no.. Tokom života sam izgubila 3 ljubimca, jedan je pao sa stepenica i slomio kralježnicu, jedan je otrovan, jedna kujica je pregažena i.. Plakala sam, vrištala, umirala od tuge i.. Svi su oni sa mnom bili 14 -16 godina, članovi obitelji.. Uistinu, u uspomenu na njih, kako ne nabaviti druge ljubimce? Imam ih i sada, 2 psa.. Nikada ih ne uspoređujem s onima kojih više nema jer svaki od njih ispuni dio srca, zar ne? Kako se toga odreći? Kako još jednoj životinji uskratiti onu prirodnu privrženost koju gajiš prema njima? Nemojte se bojati, bez obzira na vrijeme, oni znaju da smo uz njih.. Znaju to bolje od većine ljudi. Godina, dvije, pet, petnaest - sve je jednako vrijedno za to biće koje ste odabrali ili hoćete odabrati za svog pratioca, za svog kućnog ljubimca. Samo hrabro.

[MladenCro]

Prva noc da mog Flockya ne nosim u njegovu kutiju..lijepo spavaj :'((

[dayria]

awww uginuli ljubimci ako budem citala,rasplakat cu se... i ja sam izgubila dva macica, jebeno sugavo pseto ih udavilo, zatrla im se vrsta fuj.... i dan danas sebe krivim

drzite se,i druzite sa ostalim ljubimcima koje imate

[markos30]

ne zelim reci da ce ga to zamijenit ali ja ti savjetujem da nabavis nekog macka slicnog njemu jer ce tako ta vasa veza i dalje zivjeti i prenijeti se na nesto novo, i mi smo morali uspavati macka i znam sto je to mada ces pomislit da ne znam, sretno

[mariaanamaria]

Imala sam do sad puno kučnih ljubimaca i neki su mi stvarno bili poput ljudi..
Ali mačka koju imam već nekoliko godina mi je kao srodna duša..osim što je mačka. Čuvam ju kao malo dijete. Ali se bojim tog dana..kada će umrijeti. Ne mogu si zamisliti to! Na pomisao o smrti roditelja se toliko ne zdeprimiram.

Kako ću ja bez nje?? A još je živa i zdrava.