Zagrobni zivot

[Kleopatre]

Kad zatvoriš oči, pokušaj reći koliki si. Vidjet ćeš da nisi svjestan svojih dimenzija. Bit ćeš velik kao soba u kojoj se nalaziš, možda i veći. Zatvori oči i zamisli da te nema. zamisli svoju sahranu.Nemoguće. Ali iako sam sve to isprobala, nisam sigurna da postoji život nakon smrti. Ne može mi nitko to dokazati, To spada u područje vjerovanja. A vjerovanje je osobna stvar koju ne možemo dokazati .

[Om Tat Sat]

Kleopatre kaže:

Kad zatvoriš oči, pokušaj reći koliki si. Vidjet ćeš da nisi svjestan svojih dimenzija. Bit ćeš velik kao soba u kojoj se nalaziš, možda i veći. Zatvori oči i zamisli da te nema. zamisli svoju sahranu.Nemoguće. Ali iako sam sve to isprobala, nisam sigurna da postoji život nakon smrti. Ne može mi nitko to dokazati, To spada u područje vjerovanja. A vjerovanje je osobna stvar koju ne možemo dokazati .

Naravno, jedino ispravno je staviti tu konstataciju u polje vjerovanja jer znamo da fizički ne možemo dokazati tu dimenziju, ne svima, ne istovremeno, ne na način da ju znanstveno dokažemo pa da bi postala opće prihvaćena.
Zato i ja volim reći, usprkos svojim iskustvima i čvrstoj vjeri u neke stvari da vjerujem da je tako. Nisam na nekom stupnju da mogu reći da znam što će biti, mada sam dobila određene spoznaje kroz svoja iskustva koja su me utemeljila u mom uvjerenju da je to tako. Usprkos svemu tome i dalje nemam dovoljno duboke spoznaje, imam tu vjeru od iskustava i to je to.
Zato mi je urnebesno kad se ljudi raspravljaju oko vjerovanja i religije.

A što se tiče regresije, ne znam što da mislim. Nemam iskustva s tim, jedno vrijeme sam razmatrala tu mogućnost iz određenih razloga koji nisu bili znatiželje radi, no previše danas ima svega i previše mi se taj čitav svijet onostranog i metafizičkog čini zakužen raznim manipulativnim špekulacijama onih koji se njime kakti bave.

Pročitala sam i Newtona i njegovo Putovanje duša, no opet, stvari tamo drugačije stoje u odnosu na neke druge stvarima u koje sam sklonija vjerovati. Opet se sve svede na to da znam da ništa ne znam, da pokušavam nešto shvatiti i spoznati sebe u toj potenciji koja mi je dana.

[Kleopatre]

Om Tat Sat kaže:

Naravno, jedino ispravno je staviti tu konstataciju u polje vjerovanja jer znamo da fizički ne možemo dokazati tu dimenziju, ne svima, ne istovremeno, ne na način da ju znanstveno dokažemo pa da bi postala opće prihvaćena.
Zato i ja volim reći, usprkos svojim iskustvima i čvrstoj vjeri u neke stvari da vjerujem da je tako. Nisam na nekom stupnju da mogu reći da znam što će biti, mada sam dobila određene spoznaje kroz svoja iskustva koja su me utemeljila u mom uvjerenju da je to tako. Usprkos svemu tome i dalje nemam dovoljno duboke spoznaje, imam tu vjeru od iskustava i to je to.
Zato mi je urnebesno kad se ljudi raspravljaju oko vjerovanja i religije.

A što se tiče regresije, ne znam što da mislim. Nemam iskustva s tim, jedno vrijeme sam razmatrala tu mogućnost iz određenih razloga koji nisu bili znatiželje radi, no previše danas ima svega i previše mi se taj čitav svijet onostranog i metafizičkog čini zakužen raznim manipulativnim špekulacijama onih koji se njime kakti bave.

Pročitala sam i Newtona i njegovo Putovanje duša, no opet, stvari tamo drugačije stoje u odnosu na neke druge stvarima u koje sam sklonija vjerovati. Opet se sve svede na to da znam da ništa ne znam, da pokušavam nešto shvatiti i spoznati sebe u toj potenciji koja mi je dana.

Ja se trudim biti korektna, poštena , susretljiva i znatiželjna sam.Ali ne zbog zagrobnog života, nego isključivo danas i sad i ubuduće. Nek završim u paklu

[Blurred Vision]

Kleopatre kaže:

Ja se trudim biti korektna, poštena , susretljiva i znatiželjna sam.Ali ne zbog zagrobnog života, nego isključivo danas i sad i ubuduće. Nek završim u paklu

Tražio sam, putovao, lutao, rušio dogme i gradio ih iznova i sve me dovelo do jedne od, rekao bih, krajnjih istina, a to je ovo quotano, sem pakla, njega "živimo" ako odaberemo put spoznaja. Do istina se ne dolazi lako, tražitelj plaća punu cijenu, s kamatama. Što otvorenije oči i bliže istinama to proporcionalno veća patnja (tzv."pakao") s kojim se doživotno učimo nositi i nikad ne naučimo jer sami smo izabrali put koji to onemogućava. Možemo samo pokušati ublažiti koprodukte i nuspojave. Mnogi koje poznajem na kraju su života i pronašli su ništa i svašta a uložili previše. Ne pitam jer neznaju ni oni. Vjeru u traganje sam napustio i živim "i danas i sad i ubuduće" jer se danas i sad čini najispravnije, a biomasu ću prepustiti majčici Zemlji neka se pobrine na koristan način. Dust to dust. Svoj svome. Ostatak (ako ga uopće ima) nek se goni u 3pm i ne vraća nikad više jer će se opet zaj., dobronamjerno.
Ovo sa zatvaranjem očiju i određivanjem dimenzija može napraviti popriličan kuršlus ako se pretjeruje. Nekad nije pametno buditi zmaja, a tako je hipnotizirajuće primamljiv i skoro pa vjerodostojan(?)....
Nebih ništa mijenjao i prošao bih sve ispočetka da mogu birati, to je jedino što sigurno znam, jeftin klišej ali je istinit. Zagrobni život ili ne? Mišljenja sam da prije ne nego da bez obzira na masu informacija(?) koje "tvrde" suprotno.

[Nji Hao]

Blurred Vision kaže:

a biomasu ću prepustiti majčici Zemlji neka se pobrine na koristan način. Dust to dust. Svoj svome. Ostatak (ako ga uopće ima) nek se goni u 3pm i ne vraća nikad više

Ovo sa ostatkom me nasmijalo.
Taj ostatak je zajebana stvar. Možeš ga poslati bilo gdje ali on će ti se opet vratiti. Kao pas koji voli svog gospodara. Nećeš ga se lako riješiti.

[zbracun]

Nji Hao kaže:

Ovo sa ostatkom me nasmijalo.
Taj ostatak je zajebana stvar. Možeš ga poslati bilo gdje ali on će ti se opet vratiti. Kao pas koji voli svog gospodara. Nećeš ga se lako riješiti.

Ovo ti je dobro :klap:. Tragično je da smo taj ostatak ustvari pravi mi, pa kud ga pošalješ, ode. A onda se piteš, a gdje sam odjednom sad ja? Poslao taj ostatak u 3 PM, a on ode. I sad se ti pitaš, tko je koga kuda poslao, kad se ti tamo nađeš. I onda se kroz neku rupu pojavi glava nekog ćelavog stričeka, i počne pljuvat po tebi .
Da, taj ostatak smo mi, pravo ja, svijest, i to je život poslije smrti tijela koje u prirodnom ciklusu i zakonu o neuništivosti energije, postane nečija hrana koja se sada pretvara u drugi oblik energije.

[Nji Hao]

zbracun kaže:

Tragično je da smo taj ostatak ustvari pravi mi, pa kud ga pošalješ, ode. A onda se piteš, a gdje sam odjednom sad ja? Poslao taj ostatak u 3 PM, a on ode.

U jebote koji zajeb..pošaljem ostatak sebe u 3pm i onda umjesto ostatka ja odem u 3pm...
i onda se čudim odkud ja tamo pa odem okolo tražit ostatak sebe koji sam tu bacio...

...i kad ga nađem shvatim da nisam našao njega nego sebe...

...i onda on meni kaže da ja više nisam ja nego sam ja on.

I sad se ti pitaš, tko je koga kuda poslao

Da, pitam se jesam li ja njega poslao u 3pm ili on mene.

kad se ti tamo nađeš

Kad se ja i ostatak mene nađemo u 3pm ja ću njemu odmah reći da on nije on nego je on ja.

Ako mi on kaže da mu nešto fali i da zato on nije ja, onda ću se ja pogledati i vidjeti da i meni nešto fali.

I onda ću napokon shvatiti da ja više nisam ja nego sam ja on.

I onda se kroz neku rupu pojavi glava nekog ćelavog stričeka, i počne pljuvat po tebi

I ja ću se pitati zašto se striček ljuti na mene.

[Devil-Hunter]

Vjerujem.

Poslano sa mog GT-I9301I koristeći Tapatalk

[yakuzza]

Devil-Hunter kaže:

Vjerujem.

"Verujem" (pa i "ne verujem") je samoutešujući izgovor za "nemam pojma!", doduše, zvuči drugačije, no znači isto.

[Beljki]

yakuzza kaže:

"Verujem" (pa i "ne verujem") je samoutešujući izgovor za "nemam pojma!", doduše, zvuči drugačije, no znači isto.

Stoje ipak daleko iskrenije od "znam" u ovakvim slucajevima, buduci je to nemoguce