Ottov pseći foto dnevnik

[lajkan]

Ma naš Otto je pametna glavica nisam ni sumnjala u to da će mu super ić u školici.

Ova zadnja slikica di paja je za rastopit se,slatkiš mali.

[C71]

Tokom svibnja bili smo na 4 planinarska izleta.
Otto zaista uživa. Malo prase već kuži po spremanju stvari u ruksak gdje idemo i sav je usplahiren, radostan i nestrpljiv.

Prvo smo bili na obroncima Velebita, na vrhu koji se zove Ostrovica (845m). Izlet ćemo pamtiti po velikoj zmijurini na samom vrhu, brat bratu metar i po', mrtvoj, već joj je netko presudio zarivši joj stap kroz glavu. Na slici je otto na vrhu. Sveukupno smo hodali sat i pol.





potom smo bili u zagorju, na strahinjčici (846m). Ovaj izlet ćemo pamtiti po krpeljima i nevremenu koje nas je zahvatilo.

Stjenoviti dio puta, otto se uopće ne plaši strmine, on uživa.





kad god su me čekali, RR ga je pregledavao i tamanio krpelje. Tokom cijelog izleta skinuto je s ota, što zabodenih, što plazećih, ne pretjerujem, više od 40. to je bio horor.





Nevrijeme nas je zahvatilo malo pod vrhom. Brzo sam slikala, pa slika nije nešto.





Dok smo se vratili do auta bili smo potpuno mokri, a tada je kiša prestala i počelo se razvedravati.
hodali smo tri i pol sata.

Nastavak slijedi…

[Lajoš]

Vrlo često zavidim psima koji su boravili kod mene. Ottu posebno.

[C71]

Lajoš kaže:

Vrlo često zavidim psima koji su boravili kod mene. Ottu posebno.

moram još odabrati par slika sa zadnja dva izleta, sada otek i ja idemo u školu. još su nam ostala dva ili tri tjedna školovanja, a onda će biti fin i uglađen gospodin tako da me ne sramoti po eu. kad dođemo u slo sve će deklice poludit za njum.

[C71]

Slijedeći vikend smo opet planinarili po zagorju, bili smo na ravnoj gori (686m).
Otto na vrhu.





svaka prilika se koristila za pregledavanje od krpelja, bilo ih je, ali daleko od one količine na prošlom izletu.





u nedjelju smo bili na zapadnom dijelu medvednice. Crknuli smo i on i ja. Hodali smo 7 i pol sat (21km)i. Otto je cijeli ponedjeljak spavao. mislila sam da se njega ne može umoriti.

Na kamenim svatovima





područje je bogato vodotocima, šumske vlake od kiše blatnjave, a na slici je pranje otta na jednom izvoru, propao je do pola u jednu kaljužu i to je bilo strašno za vidjeti.





odmor prije povratka do auta i ručak koji je organiziralo pd vrapče zbog pohoda i otvaranja planinarske obilaznice. Dok otta nismo svezali , tiho i strpljivo žicao je ljude klopu.





eto, život nam je prošli mjesec bio zaista težak.

[lajkan]

Otto je sve ljepši i ljepši.

A život mu je zaista težak

Zaista je imao sreće od Podsusedskog lutalice do najsretnijeg psa na svijetu maženog i paženog.

[C71]

bili smo uspješni u izbjegavanju grmljavinskog nevremena, do pred koji dan, kada nas je dobro opralo, a uopće nismo bili daleko.
i ne bi ja o tome da nije izašlo na vidjelo kako se otto jako boji grmljavine, u stanu još kako tako, vani je smrtno preplašen. da ga otpeljam van prije samog nevremena da obavi nuždu je upitno jer uopće ne želi ići. prasence se boji grmljavine, jednom mi je skočio u krevet kad je dobro prasnulo.

evo kako je to bilo pred koji dan.



a trebalo je svu tu dlaku i istrljati i koliko-toliko osušiti, nisam ga još htjela plašiti fenom.

[C71]

Otto je završio prvi razred. Zadnji sat uopće nije slušao naredbu «lezi». Inače, bio je dobar školarac. Predstoji nam daljnje vježbanje kako bi ono što smo učili može učiniti bez povodnika. Svaki dan tokom šetnje nastojim primijeniti naučeno, malo vježbamo, malo se igramo. Ma dobar je Otto pogotovo kad su nagradice primamljive.

Evo nešto slika:

































photo by učiteljica i njezina prijateljica.

[luvi7777]

jao Ottek, pa ti živiš u bajci

[C71]

Kada se ukaže prilika hitamo na planinarenje. Nitko sretniji od nas. Nakon istočne Medvednice bili smo u Istri na najzapadnijem hrvatskom tisućaku – Žbevnica (1014m).
To je Oteku za sada najviši vrh.
Tura lagana, samo tri sata.











Zadnji izlet je bio u Samoborsko gorje.
Tura: Poljanice – Oštrc (753m) – Rude – Plešivica (779m) – Poljanice.
To je bila kružna tura od oko 5 sati hoda.

Otek i ja na vrhu Oštrca.








Na vrhu Plešivice




Moj mali Otto definitivno uživa u planinama. Ako vrijeme bude dobro i ako se ne desi nešto nepredviđeno, Otek će slijedeći vikend istraživati velebitske staze.

[papi73]

ma mogu ti reci da mi je ponekad zao sto moj pas nije zavrsio kod tebe, mislim, landra moj dosta .... al otek je stvarno dobio jackpot

[C71]

Sezona kupanja je u punom jeku, a moj Otto je još rezerviran prema vodi. Kako je pokazao veliku odbojnost prema Kupi, valjda zbog nedostatka većih plićaka, prebacili smo se na Koranu.
Gdje ću s ditetom nego na dječju, pješčanu plažu gdje je ustvari pristup psima zabranjen.
Znam, kršim gradski pravilnik, kao i mnogi vlasnici pasa, ali samo rano ujutro kada nema nikoga od odraslih, a kamoli djece.

Počela sam s bacanjem kamenčića ili štapova, prvo blizu, gotovo uz samu obalu, pa potom, malo po malo sve dalje. Ali, tvrdoglavo pseto se ne da. Dva ili tri puta je uspio malo zaplivati i čim bi zgrabio štap, brzi okret i van.

Bude se valjda opustio, ako ne ove onda slijedeće godine. Bilo bi šteta ne iskoristiti mogućnost rashlađivanja u rijekama u ovim vrućim ljetnim mjesecima. Inače, zna se u tom plićaku dobro istrčati s drugim psima, pa iako ne ulazi dublje u vodu potpuno je mokar i naravno osvježen i spreman za dug povratak kući.

Jednom smo se na toj pješčanoj plaži našli s jednim retriverom kojemu je glavna fora bila loviti u plićaku ribice, bezuspješno. Kad je Otto vidio da od igre nema ništa počeo i on roniti i ubrzo je uhvatio jednu koju je pojeo. Možda da mu kupim ribolovnu dozvolu. Šteta što tada nisam imala foto aparat.

Dosta priče, evo nekoliko slikica.

[C71]

I dalje planinarimo.
Trebate vidjeti Otta kada nevečer počnem spremati stvari. Postaje nemiran, vrti se oko putne torbe i ruksaka, pokušava vidjeti što stavljam na kuhinjski stol, za njega, posudicu za vodu, drugu za hranu. Konzervicu hills-a za aktivne pse, nešto suhe hrane (ima u prirodi dobar apetit), nekoliko slastica, češalj…
Iako je spavalica, ujutro rano čim se pomaknem skoči iz svoje košare i nestrpljivo čeka sav uzbuđen. Vani prošetamo 10-15 minuta dok ne dođe RR. Otto je shvatio da treba što brže obaviti nuždu i čim se pokaka odmah se okreće prema zgradi u kojoj živimo. Kada po nas dođe RR, odmah skače u auto i idemo, idemo, idemo…

Bili smo na srednjem Velebitu i popeli se na Veliki Stolac (1406m), do sada najviši Otekov vrh. Hodali smo oko 5h.

Nije neki hlad ali bolje išta nego ništa.





Teško je hodati po ovom suncu, pogotovo ako na sebi nosite bundu.:





Ali, mi se ne damo, popeli smo se na vrh.





Pogledajte kako malo prasence uživa u pogledu.








Malac zna što je dobro.

[lajkan]

Ottek Ottek živiš ko mali princ.

Nema gdje nisi bio,pravi si pustolov.

[C71]

Potom smo bili u Istri, na Planiku (1272m). Hodali smo samo nekih tri sata, jer smo skratili rutu zbog sumnjivog vremena. Put je stjenovit samo zadnjih 15-tak minuta hoda.

Otto se po stijenama dobro snalazi.





Na vrhu.





Kako sam lijep.
U pozadini Učka.





Otto bježi u hlad, nije nešto, ali bolje išta nego ništa.





Nizbrdo, po stijenama ipak treba pomoć.




Planinarenje se nastavlja, u malo izmjenjenoj ekipi, ali se ipak nastavlja.

[sanjaja]

Moram priznati da se sva rastopim kad gledam Ottove slikice
Malac je turbo pustolov, nema di ga nema

E sad, kak sam imala prilike prokrstariti sa Ottom i njegovom C71 njihovom redovnom turom "obične" šetnje i umalo zvala taxi da nas preveze doma (vjerujte na riječ, skoro sam skončala, to nije šetnja to je vojnički marš. i to još duuuuuugačak) imam pravo reči da malom šarmeru nije ni lako

[C71]

sanjaja kaže:

Moram priznati da se sva rastopim kad gledam Ottove slikice
Malac je turbo pustolov, nema di ga nema

E sad, kak sam imala prilike prokrstariti sa Ottom i njegovom C71 njihovom redovnom turom "obične" šetnje i umalo zvala taxi da nas preveze doma (vjerujte na riječ, skoro sam skončala, to nije šetnja to je vojnički marš. i to još duuuuuugačak) imam pravo reči da malom šarmeru nije ni lako

ne bi bio vojnički marš da niste išle puževom brzinom.
završili bi krug u dva i pol sata.

inače, preko ljeta imamo drugačiju strategiju što se šetnji tiče. idemo van ujutro i navečer. ujutro smo vani od sat i pol do tri sata ovisno o tome kada se ustanem. ako je to dovoljno rano, onda odemo do korane, a ako nije onda se motamo oko starog grada.
predvečer idemo na livadu kod knjižnice i otto se dobro izigra i istrči s prijeteljima, šetnja sat vremena, a igranje, trka, pseća posla sat do sat i pol. s obzirom na taj ritam i pasju vrućinu ostali dio dana spava. uglavnom, glasa od njega čuti ne možeš.

[vau-vau]

Ottek, kako samo uživaš...zavidim ti

[žalfija]

Ajme, ovo je jedan jako sretan pas! Krasne slike.

[C71]

Otto ima četveronožnog planinarskog prijatelja. Radi se o švicarskom ovčaru kojeg je RR jedan vikend čuvao pa su i subotu i nedjelju planinarili. U subotu su bili u Gorskom Kotaru, blizu Platka, i popeli se na 4 vrha. Tura je vila 5 sati hoda. Nažalost slika nema jer je RR zaboravio fotoaparat.

Drugi dan, u nedjelju bili su također u Gorskom Kotaru, ali južnije, na Samarskim stijenama.
Evo nekoliko slikica.
Inače, pesi se nisu poznavali, izlet im je bio prvi susret.