Vegani i vegetarijanci, biste li ikad mogli biti u vezi s osobom koja to nije?

[CommeDesGarçons]

Za početak isprike ako sam fulala podforum - možda je trebalo ići na Svijet oko nas - ali ovo mi se ipak čini kao glavno okupljalište ciljane skupine za ovo pitanje. Neka moderatori premjeste/prespoje ako smatraju da je potrebno.

Nitko u mojoj blizini nije ni vegetarijanac, a kamoli vegan. Dapače, kao da se natječu tko će unijeti više hrane životinjskog porijekla u sebe. To su sve kvalitetni, inteligentni ljudi koje užasno volim i koji poštuju moj izbor, i koji me ne pokušavaju preobratiti. Ponekad mi se čini "što ti više treba", ali...
ALI ipak me ne razumiju po pitanju koje je meni fundamentalno, ipak nismo na istoj valnoj duljini. . Jer to što ne konzumiram hranu životinjskog porijekla nije pitanje samo prehrane i zdravlja, već je nešto što bi bilo u velikoj kontradikciji s mojim moralom i savješću.
Lagala bih kad bih rekla da mi ne smeta kad moji prijatelji naruče, primjerice, krvavi steak i još se šale na taj račun. "Svatko ima pravo birati što će jesti". Da, a tko je tu kravu pitao želi li umrijeti? Ponekad uđem u raspravu takvog tipa i moji su stavovi uvaženi, ali nisu dijeljeni; voljela bih da me bar jednom dočeka pogled razumijevanja i slaganja. (Ako se radi o nekim poznanicima, redovito me gledaju kao da nisam normalna, ali vjerujem da je to svima vama poznat osjećaj.)
Nekako me malo udaljava od svojih bližnjih kad vidim da vlastiti komoditet i prizemne užitke stavljaju ispred tuđe patnje i boli, te na kraju krajeva, ispred problema gladi u svijetu. Svjesna sam da različiti ljudi jednostavno drugačije gledaju na to pitanje, ali sve mi se jasnije čini da se ne bih nikad mogla vezati za nekog mesoždera ako je u pitanju ozbiljnija veza, kamoli brak. O popratnim hororima kao što je ljubljenje s osobom koja je netom jela komade trupla, ili da u frižideru u stanu imam nekakve komade sirovog mesa neću ni govoriti, glavna točka spoticanja se opet svede na nekompatibilan sustav vrijednosti i čini mi se da bih jako teško mogla na duge pruge s nekim takvim dijeliti život.

Zanimaju me vaši stavovi na ovo pitanje iz podnaslova, kao i kako funkcioniraju svi vaši ostali međuljudski odnosi (prijatelji, obitelj) s ljudima koji ne djele vaše prehrambene navike?

[CommeDesGarçons]

Pišem ovo potaknuta raspravom koju sam imala sa svoja dva prijatelja danas. Sve je krenulo od moje izjave da čak i ako se budem udavala za mesojeda, da ću inzistirati da se na mojoj svadbi ne poslužuje nikakvo meso gostima. To je moj dan i nepojmljivo mi je da ga slavim tako da beforehand poubijam stado janjića i telića i to nudim ljudima Svjesna sam da vege meni ne bi naišao na pretjerano oduševljenje kod gostiju, ali zar ću ja praviti kompromise na jedan od najvažnijih dana u svom životu, za pitanje koje mi je toliko bitno? Uostalom, gosti bi bili meni bliski ljudi koji bi to em trebali poštivati, i koji em imaju slobodu da se najedu mesa svih ostalih 364 dana u godini.
Ali ne, prijatelji smatraju da je to samo hrana koja je navodno "banalna stvar" i od koje ja radim preveliku pompu, i da nije u redu tako nametati svoj izbor drugima, i da uostalom, zašto bi moj hipotetski muškarac mesojed trebao učiniti ustupak meni, a ne ja njemu itd. itd.
Na kraju s raspravom nismo došli nigdje, jer kako se kaže, "ja u kope, ti u špade" i iživcirali smo se svi skupa.

[xavierkat]

Nije nikakvo generalno pravilo, ali evo moje iskustvo
S tim da prvo ide disclaimer: ja, naime, više nisam vegetarijanka. Bila sam kojih 10ak godina, pa i u periodu u kojem sam upoznala svog partnera, a čini mi se da sam ponovno počela jesti meso negdje oko 1. godišnjice naše veze; pri tome on na tu odluku nije imao nikakvog utjecaja, bila je u potpunosti moja. I danas ja jedem jako malo mesa (ali jedem mlijeko i jaja, koja sam uvijek konzumirala, te sir), ali ga ipak povremeno konzumiram, dakle nisam vegetarijanka.
Nama činjenica da sam ja vegetarijanka, a on nije nikada nije bio problem. On je poštivao moju odluku, ja njegovu; od mene se nije očekivalo da pripremam meso, niti se moj izbor ikada doživljavao čudnim ili na bilo koji način nelegitimnim. Oboje smo odrasli ljudi - svakom njegovo. I dan danas u moju kuhinju meso ulazi jako jako rijetko, i nitko s time nema problema: on meso jede vani, doma jedemo skoro sve vegetarijansko, svima paše takav aranžman, super.

ALI - i ovo mi se čini apsolutno presudno - ja nisam bila vegetarijanka iz uvjerenja koliko iz niza drugih razloga.
Meni je dakle jedenje mesa bilo manje etički, a više zdravstveni i ini 'problem', tako da niti jednoj strani nije bilo teško prihvatiti argument drugoga: baš kao što je on mogao razumjeti da ja meso ne jedem, ja sam mogla tolerirati da ga on jede, jer prva asocijacija u meni nije bila na ubojstvo, što uvelike olakšava mogućnost prihvaćanja suprotnog stava. Ako je osoba vegan ili vegetarijanac iz etičkih/ideoloških razloga, onda mi se to čini puno težim; jer dok on ne bi imao problema s prihvaćanjem tvog izbora (osim što mu je možda neobično itd.) tebi je njegova pozicija već u startu potpuno neprihvatljiva, i tu ne vidim mjesto za kompromis. Naravno, mogu zamisliti da opstane veza u kojoj su partneri baš jako tolerantni, ali mi se to čini teško i uvijek nekako 'nepošteno' prema jednoj strani, koja bi vjerojatno imala osjećaj da u vezi 'trpi' puno više nego druga.

Ali rado bih da mi forumski primjeri pokažu da su i takve veze itekako moguće i uspješne

Što se obitelji i poznanika tiče, tu se uopće ne bih uzbuđivala, jer svatko bira svoje i nemam previše razloga da na njih utječem. Ali partner je osoba koja se bila između ostalog i po afinitetima i vrijednostima, tako da je to ipak složenije pitanje.

[afra]

Evo baš je na forumu bila jedna forumašica stavila svoj svadbeni meni, čisto veganski.
Ipak se može imati lijepa svadba sa sve veganskim i to jako finim receptima, u tome ne vidim problem uopće.

A za ove druge tvoje dvojbe, moram priznati da mislim vrlo slično.
Moji razlozi vegetarijanstva a sad i veganstva nisu zdravstveni, sve je počelo od suosjećanja sa životinjama i tako se nastavilo sve do veganstva...
Iako stvarno nisam osoba koja drugima gleda u tanjur, još nikoga nisam htjela preobratiti da prestane jesti meso niti pametujem drugima oko takvih osobnih izbora, u zadnje vrijeme me počelo smetati kad okolina jede hrpetine mesa, u svim oblicima.
Trenutno gradim kuću i kao od investitora a to sam ja... očekuje se da okrene janjca.
Ja sam to odmah odbila, jednostavno ne želim sudjelovati, platiti da neko janje izgubi život zbog mene.
Ako će moji radnici negdje otići na janjetinu da ja to ne znam o svom trošku, to je njihova stvar, ionako masa ljudi jede meso.
Ali ne želim ja tome pridonositi.
Nisam u braku, s obzirom da nemam više malo godina sve mi je manje izgledna ta situacija tako da ne razmišljam puno o tome da li bi mi neki eventualno budući bio vegan ili vegetarijanac, ali eto mogu podijeliti sa tobom a i drugim forumašima da i ja mislim slično i da mi sve više smeta ako netko u mojoj neposrednoj blizini jede meso i to što ljudi općenito nemaju previše suosjećanja prema drugim živim bićima.
Pogotovo stoga što imam i kućne ljubimce koji su mi moja obitelj, za koje također dobivam vrlo često nerazumijevanje u stilu da što će mi psi, bolje da imam djecu itd... u svakom slučaju dosta nerazumijevanja pa sve više izbjegavam u globalu družiti se sa takvim ljudima koji mi moje osobne izbore još nabijaju na nos kao da je to nešto negativno.

[Maldives]

Evo i mog mišljenja. I meni isto jako smeta što ljudi iz moje okoline zapravo jako malo suosjećaju s životinjama. A još mi je gore kada netko plaće za gladnim macama, psićima, a bez problema smaže kravicu, janjčića za ručak. Ali što ću, to me jako rastuži ali znam da ništa tu ne mogu.

Sretna sam što je odabranik mog srca isto vegan iako znam da bih prihvatila i to da nije jednako kao što prihvaćam da mi nitko iz obitelji ili od prijatelja nije, Iako si u pravu kada kažeš da je ipak to složenije pitanje jer je to osoba s kojom dijeliš život, mislim da veza može ok funkcionirati i da to nije tako (kod tebe npr. odvojeni hladnjak, posuđe i sl.) jer ipak je činjenica kad se ljubav desi, onda se desi i tu nema puno filozofije. O tome da li je imao krvavi steak u ustima prije poljupca s tobom, nemaš vremena ni razmišljati :-)

Vjenčanje obavezno u skladu s tvojim uvjerenjima. To je čin slavljenja nečije ljubavi, a gdje je istinska ljubav nema mjesta krvi i nasliju (ako to partner ne prihvaća i razumije: Ciao!!!). Sve ostalo je teški kompromis i potvrda da je ljudima na tvom vjenčanju najvažnija hrana tj. da se dobro najedu i napiju. Užas.

[*RE*]

dok sam živjela s roditeljima, samo je mama prihvatila moju odluku, ali bila je zabrinuta za moje zdravlje
i danas, kad sama imam svoju familiju, me u dubokom uvijek čeka tempeh
mama se više ne brine za moje zdravlje jer sam zdrava ko dren

muž je dugo bio vegetarijanac, kad smo se upoznali već je godinama bio mesoljubac
suživot je moguć, ali traži dodatne investicije (moje i njegove tave, noževi, daske i sl.) i dodatna planiranja (vege i mesni obrok)
ne kuham meso, ne diram meso jer ne želim i smrdi mi - on to poštuje, ja ga ne nagovaram na bezmesni život
zajednički odlasci u restorane su gotovo nemogući i to me ljuti

dragi ljudi koje poznajem poštuju moju odluku, zajednički obroci uvijek uključuju posebno spremljeni obrok za mene
kako oni poštuju moju odluku, ja poštujem njihovu
naravno, pri upoznavanju novih ljudi, koji prerastu u drage, uvijek dođe i tema nejedenja određenih namirnica i sve bude ok

[patientia]

Mogla bih i jesam. Veganska sam, dakle iz etickih razloga.

Normalno je da ce vam meni na vjencanju biti presjek onoga sto oboje jedete. To nije nista vise kompromis s njegove strane, nego s tvoje, koja, ako mladozenja ne jede patlidzane, neces imati patlidzana za jesti. Ako tvoji prijatelji nisu u stanju za jedan obrok u jednom danu u puno godina ne pojesti meso, pa, mislim da vjencanje moze sasvim lijepo proteci i bez njih.

Sto se tice ljubljenja, neka te on upozori kad je jeo nesto sto ti se gadi i ti njega upozori kad si jela nesto sto mu se gadi. Sto se tice frizidera, rjesenje je imati dva. Cak mozete imati posebno posudje, ali mogao bi ti smetati vec i smrad. Ako ti ne mozes podnijeti smrad od kuhanja ili uopce meso u kuci, mozete se dogovoriti da on u kuci jede samo vegetarijansku hranu, a meso samo vani. Hrpa mjesovitih parova tako funkcionira.

Medjutim, ti sama za sebe moras odluciti mozes li biti u vezi s nekim tko nije vegetarijanac.

[Rosie78]

Ja bih tako rado bila u vezi s veganom Jednostavno zato što mi je to jako važno i voljela bih s dragim moći podijeliti taj dio...čega već...sebe Nažalost, ne bih rekla da postoji šansa da takvog nađem
Što se tiče mojih ranijih veza, ja sam normalno kuhala svoju klopu, a dečki su s guštom jeli. Moj bivši dečko nikada nije htio jesti meso doma, samo vani s društvom ili na poslu. Dakle, tu je sve išlo glatko. Jedino što mi je išlo na živce je to što je on to radio zato što je mislio da je meni teško gledati njega kako jede meso. Naime, on je bio uvjeren da meni meso fali. Koliko god ja objašnjavala da nemam apsolutno nikakvu želju za mesom, on to jednostavno nije mogao shvatiti. Haha! Eto...
Mogla bih biti s nekim tko jede meso, ali ako je to umjereno. Ne bih mogla biti s nekim kome je meso osnovna namirnica i tko ne bi prihvaćao ono što ja skuham. Ne bih podnijela ni smrad mesa u hladnjaku.

[Luthi3n]

Ja sam vegetarijanka iz etičkih razloga već 10 godina. Od toga sam 6 godina u vezi s dečkom koji jede meso. Od 6 godina veze 5 godina živimo zajedno i nikad nije zahtjevao od mene da mu spremim obrok s mesom jer zna da to ne bi mogla. Ukoliko bas hoce meso spremi si sam iako ne žali se na vege kuhinju . Ukoliko budemo radili svadbu svadba ce biti vegetarijanska i naravno da čim su familije to saznale svi su se okrenuli protiv mene, da kako ja to mogu, da to nije u redu da što će gosti jesti. moj odgovor je da čovjek na svojoj svadbi ionako diktira menije, pa ja nevidim ništa loše u tome da ne serviram mrtve životinje )..S godinama dragi ionako smanjuje unos mesa, jer uz mene polako vidi što se s tim jadnim bićima događa i kako u današnjem stoljeću čovjek ne moram jesti drugo biće da bi preživio.

Što se prijatelja tiče, razumijevanje je skoro pa nikakvo. Kad sam u društvo uvijek se nešto kolje i nešto ždere, ja se samo isključim i boli me briga za njih

[Acid_2]

u vezi sam 2 godine sa svežderom kojeg jako volim, a vegetarijanka sam cca pola godine. super nam jer je kad kuham, kuham uglavnom veganske ili veget. obroke a tu i tamo (jednom tjedno ako i tad) mu stavim malo mesa u recimo takose ili na pizzu. njemu to znači puno inače se ne žali ntii malo jer misli da kuham mrak, baš sam danas radila rižu sa kineskom mješavinom povrća među kojima su bili bambus i crne gljive u ljutom crvenom umaku i bio je sretan ko' mala beba

na kikače još ne mislim, pa kad dođe vrijeme, dogovoriti ćemo se za detalje. no planiram ih hraniti raznoliko i svejedski i vege pa nek odluče jer ako mene nitko nije silio da jedem drugačije od većine društva kad sam bila mala, neću ni ja svoje. također mi je jako bitno usaditi im vječnu ljubav prema životinjama, volontersku želju, poštovanje, naviku recikliranja i empatiju prema svim živim osjećajnim bićima, kao i naviku zdrave i raznolike prehrane.

[Aarie]

U vezi sam s osobom koja jede meso, ali ga smanjuje, no još uvijek neznam kaj da radim jednog dana dok budem imala djecu. Ukoliko budem i dalje vege, dal da im dajem ili ne dajem meso... Vidim da mnogi pišu da nije u redu siliti djecu na vlastite odabire, kao svako ima pravo da sam odluči, da nek jedu ko i ostali vršnjaci itd.. e pa sad većina ljudi oko mene jedu jeftine slatkiše, bijeli kruh i tjesteninu, mlijeko, hrenovke, salame i sl. prerađevine pune konzervansa i isto to daju svojoj djeci, a ja svojima to definitivno ne mislim davati, mada bi im možda ipak trebala samo zato jer svi to jedu

[CommeDesGarçons]

Annari kaže:

U vezi sam s osobom koja jede meso, ali ga smanjuje, no još uvijek neznam kaj da radim jednog dana dok budem imala djecu. Ukoliko budem i dalje vege, dal da im dajem ili ne dajem meso... Vidim da mnogi pišu da nije u redu siliti djecu na vlastite odabire, kao svako ima pravo da sam odluči, da nek jedu ko i ostali vršnjaci itd.. e pa sad većina ljudi oko mene jedu jeftine slatkiše, bijeli kruh i tjesteninu, mlijeko, hrenovke, salame i sl. prerađevine pune konzervansa i isto to daju svojoj djeci, a ja svojima to definitivno ne mislim davati, mada bi im možda ipak trebala samo zato jer svi to jedu

Ja sam ovako razmišljala, ako ikad u životu budem imala djece. Neću nikome u obitelji kategorički nametati niti striktno ograničavati prehranu; bit će to nekakvo fleksibilno vegetarijanstvo. Dakle, naravno da ću kao roditelj kojemu je zdravlje djeteta najbitnije inzistirati na što više zdravih, cjelovitih namirnica, puno voća, povrća i sl. i pokušati mu usaditi zdrave navike za kasnije u životu. Ali sam svjesna da će na tom putu biti nužnih odstupanja, ne samo s mesom i životinjskim proizvodima, već i nekvalitetnom hranom općenito. Zato mi ne pada na pamet braniti djetetu da proba meso ako želi, s tim da bih se trudila da tad to bude ono najkvalitetnije dostupno i s tim da bi ga morao spremiti netko drugi jer ja naprosto ne bih bila u stanju. Zabraniti djetetu da npr. proba hot dog na dječjem rođendanu ili okruglice kod bake i djeda bi se vjerojatno ispostavilo kontraproduktivno. Mislim da je vegetarijanstvo intimna odluka do koje svatko mora doći samostalno. To ne znači da ih neću odgajati u duhu zdrave prehrane i suosjećanja i ljubavi prema životinjama, dapače.

[LuNa_LOVEGOOD]

ja sam vegetarijanka, dragi jede meso i ja nemam problema s pripremom osim što ga on začini sam ili kome već kuham. isto često jede bezmesno pa mi nije muka. to je moj izbor, tako da ukoliko oni (gosti itd.) poštuju moj, poštujem i ja njihov.

[patientia]

Kao dijete su me hranili mesom, nisu mi ostavili pravo izbora, da sama odlucim hocu li jesti zivotinje ili ne. To su cinili jer nisu znali bolje.

Ali, da su oni sami bili vegetarijanci, da su znali bolje, ali da su mene hranili mesom, pobogu, ne bih vise rijeci s njima progovorila.

[Aarie]

Dosta njih misli da hraniti djecu vegetarijanski znači nametati vlastitu volju, ali isto tako hraniti mesom može značiti isto to, baš to što je patientia napisala.
Tako da istina je negdje između. Ako dijete može najnormalnije živjeti, dapače čak i zdravije bez mesa, zbog čega bi mu ga davala?

Iskreno, ako bi djeci davala meso teško da ga i ja ne bi jela (tu mislim samo na piletinu i ribu). Jednostavno mi to nema smisla. Prestala sam jesti meso radi etičkih razloga a i zdravstvenih tako da po mojem je glupost da hranim djecu nečim za što smatram da nije etički prihvatljivo.. Ili ga nećemo jesti ko obitelj, ili ćemo ga jesti svi..

A najveći razlog zbog kojeg bi eventualno jela meso jednog dana je taj što će ga jesti moji psi, tako da mi to ne ide jedno s drugim... Neznam, zbunjena sam trenutno

[Ahisma]

I mene si bome zbunila.

Ako je osoba otvorena jesti što kuham i poštuje me unatoč razlikama, bih.

[Aarie]

Znači ako neću jesti meso radi etičkih razloga, nema mi smisla davati ga djeci. Ako bi ga davala, vjerojatno bi ga i ja jela.

A ako bi moji psi jeli meso, a mi ne, opet bi se pitala, pa ako oni jedu zašto ne bi i mi, to mi je isto besmisleno.. Preostaje jedino da i oni budu vegetarijanci, ali to mi je još neistraženo područje. Mislim da ne bi podnesla osudu okoline.

Trenutno mi je svašta u glavi i nisam načisto s vegetarijanstvom/veganstvom.

[Lozimka]

Samo tjedan dana sam vegetarijanac. Tako da baš i ne mogu nešto kvalitetno napisati na temu, ali imam dilemu oko ovog:

afra kaže:

Pogotovo stoga što imam i kućne ljubimce koji su mi moja obitelj, za koje također dobivam vrlo često nerazumijevanje u stilu da što će mi psi, bolje da imam djecu itd... u svakom slučaju dosta nerazumijevanja pa sve više izbjegavam u globalu družiti se sa takvim ljudima koji mi moje osobne izbore još nabijaju na nos kao da je to nešto negativno.

Kako hraniti životinje karnivore?

[CommeDesGarçons]

patientia kaže:

Kao dijete su me hranili mesom, nisu mi ostavili pravo izbora, da sama odlucim hocu li jesti zivotinje ili ne. To su cinili jer nisu znali bolje.

Ali, da su oni sami bili vegetarijanci, da su znali bolje, ali da su mene hranili mesom, pobogu, ne bih vise rijeci s njima progovorila.

Annari kaže:

Dosta njih misli da hraniti djecu vegetarijanski znači nametati vlastitu volju, ali isto tako hraniti mesom može značiti isto to, baš to što je patientia napisala.
Tako da istina je negdje između. Ako dijete može najnormalnije živjeti, dapače čak i zdravije bez mesa, zbog čega bi mu ga davala?

Iskreno, ako bi djeci davala meso teško da ga i ja ne bi jela (tu mislim samo na piletinu i ribu). Jednostavno mi to nema smisla. Prestala sam jesti meso radi etičkih razloga a i zdravstvenih tako da po mojem je glupost da hranim djecu nečim za što smatram da nije etički prihvatljivo.. Ili ga nećemo jesti ko obitelj, ili ćemo ga jesti svi..

Ja meso sigurno ne bih nikad više pojela, bez obzira tko ga oko mene jede, niti bih ga djetetu samoinicijativno ponudila. Jednostavno mu ga ne bih zabranila jer vjerujem da bi rezultiralo kontraefektom. Sukladno njegovoj dobi bih mu pokušala objasniti što je meso i odakle dolazi (bez ikakvih grafičkih prikaza ili slika da se ne istraumatizira), ne bi se s njim susretao doma, ali kad bi, imao bi slobodu probati. Kamo sreće da je ovo idealan svijet u kojem životinje uopće nisu opcija u ljudskoj prehrani, ali eto, em jesu em je meso sastavni dio socijalizacijskih običaja i rituala i teško ga je izbjeći. Tako da, dok je dijete malo i znatiželjno mislim da ima pravo barem probati i ne osjećati se zakinutim za išta. Kasnije će donijeti svoju vlastitu odluku, za koju sam ionako 95% sigurna da bi, zbog odgoja, bila bezmesna.
To da bi netko dijete proaktivno hranio mesom iako vjeruje da je štetno, mislim da nijedan normalan roditelj ne bi učinio. Ja ga samo ne bih zabranila; vjerojatno bih, ako dijete baš hoće i želi meso, jer mu je npr. fino, odredila pravilo "ok, možeš se počastiti jednom do dvaput tjedno i sl." Mislim da postoji izvjesna razlika. A i ta im pravila ionako možeš nametati samo do izvjesne dobi.

Annari kaže:

A najveći razlog zbog kojeg bi eventualno jela meso jednog dana je taj što će ga jesti moji psi, tako da mi to ne ide jedno s drugim... Neznam, zbunjena sam trenutno

Tu za mene nema prevelike etičke dileme. Psi su prirodni mesojedi, za razliku od ljudi. Zašto bi to što pse hraniš mesom trebalo značiti da ćeš ga i ti jesti?

[Aarie]

CommeDesGarçons kaže:

Tu za mene nema prevelike etičke dileme. Psi su prirodni mesojedi, za razliku od ljudi. Zašto bi to što pse hraniš mesom trebalo značiti da ćeš ga i ti jesti?

I može i ne mora značiti, napisala sam eventualno. A razlog je što znači da bi opet indirektno sudjelovala u uzgoju i eksploataciji životinja. A pošto inače volim jasti meso (nažalost), koliko poznam sebe počela bi ga i ja jesti s vremenom jer bi to ionako bilo povremeno..

Inače kolko znam vegani su protiv iskorištavanja životinja u bilo koje svrhe i njihova misija je učiniti svijet takvim da ljudi ne sudjeluju u iskorištavanju i uzgoju životinja. Ako bi svi na svijetu bili vegani, a njihovi ljubimci mesojedi, po meni se nebi previše toga promijenilo. Jedino ak to znači da bi ih pustili u divljinu da sami ulove obrok.