Jesmo li fkt debili za veze i odnose?

[astor pec]

Don`t cry kaže:

dobro, kolko ti moš editirat post to je čudo jedno

Pa moram nadodat. Struja misli mi je u kratkom spoju

[ex anais]

calea kaže:

I kako prepoznati nedebila, kad nam izvanjski svijet govori da se moramo ponašati onako kako nam zapravo nije prirodno?

Jurnjava. Jurnjava po tinderima. Jurnjava zbog velikih brojeva. A strah. S jedne i s druge strane. I odbijanje. Zbog povrijeđivanja. A povrijeđen ostaješ u konačnici otvorio se ili ne. Samo ako se ne otvoriš, povrijeđuješ sam sebe.

Moj inner debil kaže da ima tu jedna bitna razlika. Sebe ćeš ipak povrijediti daleko manje. Nemaš puno šansi u životu za ljubav, "onu pravu", a ako se istrošiš na šanse onima koji će od tvojih spuštenih štitova napraviti još veći dar mar, hoćeš li znati prepoznati "pravog" kad se pojavi?
Ta premisa da je svatko tko nam je jako interesantan pravi, je možda blesava.
Sistem pokušaja i pogrešaka.
Nije da znam za bolji. Ali ošteti me. Ako u svaki odnos dam velik dio sebe, što od mene ostaje na kraju? Nitko nije bezgranično vrelo davanja.

Nekad je bolje odustati. Kaže moj inner debil.
Zato ljudi testiraju, zato ljudi rade silna čudesa da skuže isplati li se. Kad si mlad, sve se isplati, baš sve, srljaš i briga te. Kasnije, znaš da više nisu isti ulozi. Da rane teže zarastaju. Da ti nije svejedno hoćeš li stuć još koju godinu na krivu osobu.

Don`t cry kaže:

nah, štitovi su moderna tehnologija u vezama a sreća, jebga, možda malo al većinom baš i nema nekog utjecaja.

na kraju, kvalitetna ljubavna veza je stvar svjesnog odabira. ona se većinom ne događa slučajno.. kako to zatrovani šećernom pop kulturom ljudi misle

Stvar je i svjesnog odabira kad ja uđem na rasprodaju gdje više nema pola artikala jer su drugi bili brži pa ti ex biraj.
Nekad igraš samo s kartama koje dobiješ. A one i nisu bajne. Nemamo neograničen broj pokušaja niti sva sila kvalitetnih osoba čeka na nas. S kim da probaš, s kim da odabereš, s kim?

[calea]

Don`t cry kaže:

odluče se zajedno. to je prava ljubaF

E da, a toga je manje. Jer to iziskuje svašta nešto već nabrojeno ovdje.

astor pec kaže:

pa no, to i govorim. nema odluke. uvjek je ta osoba negdje iza (ili ispred) osobe koja ti je pred nosom. i upravo u ovom segmentu cijela priča o romantičnoj ljubavi je dimenzionirana i besmislena (ajde, skoro pa besmislena).

Romanitčna ljubav je dio toga. Samo ne onako kako se prezentira sa jahanjem u suton. Romanitčna ljubav je kad me ujutro vidi ispijenu i blijedu ko smrt i svejedno me voli ili kad mi drži kosu dok povraćam

Nije ljubav cvijeće i bajke. Ljubav je nešto sasvim drugo. Lijepo si onaj post napisao.

[ex anais]

calea kaže:

E al mora i ta druga osoba odlučiti da si ti prava osoba.

E pa i to.
Ali onda se desi da druga osoba nije sigurna, a tvoj inner debil onda podivlja i ode sve u kurac.
Naći nekog tko će sinkronizirano s tobom odlučivati i to istim tempom je lutrija.

[Don`t cry]

ex anais kaže:

Stvar je i svjesnog odabira kad ja uđem na rasprodaju gdje više nema pola artikala jer su drugi bili brži pa ti ex biraj.
Nekad igraš samo s kartama koje dobiješ. A one i nisu bajne. Nemamo neograničen broj pokušaja niti sva sila kvalitetnih osoba čeka na nas. S kim da probaš, s kim da odabereš, s kim?

hmm kužim ja tebe, al mislim da govorimo o različitom tajmingu? ja govorim o onom dijelu nakon što ste neko vrijeme zajedno. tad dođe, po meni, racionalni dio, gdje odabereš baš tu osobu za nešto ozbiljnije.

ovo prije, jebga, srljaš ko i svi

[calea]

ex anais kaže:

Moj inner debil kaže da ima tu jedna bitna razlika. Sebe ćeš ipak povrijediti daleko manje. Nemaš puno šansi u životu za ljubav, "onu pravu", a ako se istrošiš na šanse onima koji će od tvojih spuštenih štitova napraviti još veći dar mar, hoćeš li znati prepoznati "pravog" kad se pojavi?
Ta premisa da je svatko tko nam je jako interesantan pravi, je možda blesava.
Sistem pokušaja i pogrešaka.
Nije da znam za bolji. Ali ošteti me. Ako u svaki odnos dam velik dio sebe, što od mene ostaje na kraju? Nitko nije bezgranično vrelo davanja.

Nekad je bolje odustati. Kaže moj inner debil.
Zato ljudi testiraju, zato ljudi rade silna čudesa da skuže isplati li se. Kad si mlad, sve se isplati, baš sve, srljaš i briga te. Kasnije, znaš da više nisu isti ulozi. Da rane teže zarastaju. Da ti nije svejedno hoćeš li stuć još koju godinu na krivu osobu.

Stvar je i svjesnog odabira kad ja uđem na rasprodaju gdje više nema pola artikala jer su drugi bili brži pa ti ex biraj.
Nekad igraš samo s kartama koje dobiješ. A one i nisu bajne. Nemamo neograničen broj pokušaja niti sva sila kvalitetnih osoba čeka na nas. S kim da probaš, s kim da odabereš, s kim?

Heh, da... Ali kako ćeš znati da je prava osoba ako ne probaš? Krugovi su to u kojima se vrtiš. I patiš. S nekim ili sam.

Na kraju ispdneš onaj brod u luci koji se boji oluje, a vjetar ga jednu večer razbije o mol.

ex anais kaže:

E pa i to.
Ali onda se desi da druga osoba nije sigurna, a tvoj inner debil onda podivlja i ode sve u kurac.
Naći nekog tko će sinkronizirano s tobom odlučivati i to istim tempom je lutrija.

I tu je bitan tajmnig. A on je u svemu bitan. Samo tada si već pomalo i upoznao nekoga. Već malo znaš i kako diše. Pa se već i tvoji demoni javljaju na drugim razinama. I tu prvenstveno svoje demone moraš dovesti u red. A bome i on svoje. A inner debil vrišti jer se boji

Don`t cry kaže:

hmm kužim ja tebe, al mislim da govorimo o različitom tajmingu? ja govorim o onom dijelu nakon što ste neko vrijeme zajedno. tad dođe, po meni, racionalni dio, gdje odabereš baš tu osobu za nešto ozbiljnije.

ovo prije, jebga, srljaš ko i svi

Tajmin je kuja samo takva

[Don`t cry]

ex anais kaže:

Naći nekog tko će sinkronizirano s tobom odlučivati i to istim tempom je lutrija.

mda, mislim da to astor želi reć. nismo sinkani i zato samo rijetki ubodu isti tajming u odlučivanju i rijetki su sretni u ljubavi?

[radical change]

rocket86 kaže:

Ok, o različitim fazama govorimo. Ali neka se tema razvija. Moj fokus je bio zašto u praksi do veze ne dođe uopće

Ne dođe jer treba sreće da dođe, treba sreće da se upoznamo, treba sreće da se zaljubimo i treba sreće da zaljubljenost potraje i treba sreće da je osoba sa druge strane bar djelomično u skladu sa našim željama. To sve zahtjeva mnogo sreće i vremena kojeg ljudi ne žele uložiti pa se sve svodi na eventualno sex i površnost. Zašto sex, pa jer je konkretan dođe nam da se poševimo kao kad smo gladni pa se najedemo i idemo dalje..

Le Clerc kaže:

Naslov teme mi nekako nameće misao da smo svi stvoreni da budemo svakome najveća ljubav u životu, samo smo si mi malo debilni, pa ne znamo tako jednostavnu priliku realizirati.

Rekao bih da nismo svi stvoreni da svima budemo sve Treba vremena da se nađe The Prava Osoba. A (netko je tu već spomenuo) vremena za traženje se nema.

Ne zato što danas više radimo nego prije (i za Druga Tita se uglavnom radilo 8 sati kao i danas, a neki su radili i 12 i subotama i nedjeljama) nego mi se čini da je zato što danas ima toliko mnogo ometanja od normalnog tijeka misli. I onih 8 sati za koje vrijeme ne radimo i ne spavamo ne provedemo u kvaliteti nego rastrgani na 100 strana, od kojih nam 99 nameću drugi, svjesno ili nesvjesno, ciljano ili besciljno, globalnozavjerenički ili jednostavno pohlepnički.

Ne vjerujem u postojanje prave osobe, ako se pod pravom opisuje postavljeni ideal. Zašto, pa zapeo mi komentar jedne dijevoje od prije par godina na tv kada su pričali o vezama i tema je bila izračunati koliko ljudi uopće ostaje za izbor ako imamo konkretne zahtjeve za partnera. I onda je jedna cura koja drži do sebe izjavila kako želi visokog, crnog, sportski građenog, elokventnog, sa fakultetom, plaćom i svojim stanom bla bla.. i sad ispalo je da u Zagrebu postoji nekih 30 ljudi koji odgovaraju opisu. Toliko o tome. Dakle the prava osoba se svodi na mnogo kompromisa ali gdje kao cjelina šljaka sasvim dobro. Te iluzije treba skinuti i naći si osobu a ne lutku-ideal jer on ne postoji ili se ta iluzija razbije kad skužimo da je pored nas osoba a ne ideal..

Jebi ga, to ti je kao da odeš u dućan i vidiš pune police i možeš birat šta oćeš a imaš i para za sve kupit.. pa kad uđeš u neki mali kvartovnski dućan kažeš - ali nema jabuke..? Razmaženost!

[calea]

Don`t cry kaže:

mda, mislim da to astor želi reć. nismo sinkani i zato samo rijetki ubodu isti tajming u odlučivanju i rijetki su sretni u ljubavi?

Bond će me popljuvat opet, ali kad je bal...

Samo retki nađu retke

Neću više

[ex anais]

Don`t cry kaže:

hmm kužim ja tebe, al mislim da govorimo o različitom tajmingu? ja govorim o onom dijelu nakon što ste neko vrijeme zajedno. tad dođe, po meni, racionalni dio, gdje odabereš baš tu osobu za nešto ozbiljnije.

ovo prije, jebga, srljaš ko i svi

Pa nisam sigurna da se to tad odvija raciom uopće. To je obično glatki nesvjesni prijelaz ako sve štima.

calea kaže:

Heh, da... Ali kako ćeš znati da je prava osoba ako ne probaš? Krugovi su to u kojima se vrtiš. I patiš. S nekim ili sam.

Na kraju ispdneš onaj brod u luci koji se boji oluje, a vjetar ga jednu večer razbije o mol.

A znaš. Vidiš. Slušaš. Nađeš razloge. Imaš na jednom ramenu debila, a na drugom romantičara pa se fajtaju.
Debil "zna". Romantičar bi dao šansu pa kud puklo.

[Le Clerc]

ex anais kaže:

Misliš da su u neka druga vremena ljudi bili svakom sve i pravi?

Možda se to moglo lakše postići?

Kad su brakovi bili neskriveno sklapani iz interesa (zlato, oranice, rudnici, kraljevstva, ...) - možda su ljudi su bili svom partneru sve i oni pravi. Jer im je "sve" i "pravo" bila oranica, rudnik, kraljevstvo, ... što se moglo izmjeriti vagom ili metrom.

A danas se traga za The Ljubavlju. Kako znati da smo je našli? Kako Ljubav izgleda? Ne može se kao nekada nakon 5 minuta mjerenja vagom ili metrom znati da je to to. Treba se investirati vrijeme i živce u stvaranje veze da bi nakon 1-2-3 godine shvatili da netko od nas dvoje nije ona osoba s kojom bi se Veličanstvena Ljubav probudila za u Vječnu Vječnost. I onda sve ispočetka.

[ex anais]

Don`t cry kaže:

mda, mislim da to astor želi reć. nismo sinkani i zato samo rijetki ubodu isti tajming u odlučivanju i rijetki su sretni u ljubavi?

Pa da.
Sve ostalo su kompromisi.
Netko recimo nije siguran da si ti ta i ti ga odlučiš čekati dok ne postane siguran. Mjesecima se natežete u nekom poluodnosu i onda jednog dana on odluči da bi eto mogli "probati". I probate. I onda je to veza. Neka hvala, ja bih radije gledala serije s mačkom.
Dok je nekoj drugoj to posve legitiman način pronalaska "pravog".

[calea]

ex anais kaže:

Pa nisam sigurna da se to tad odvija raciom uopće. To je obično glatki nesvjesni prijelaz ako sve štima.



A znaš. Vidiš. Slušaš. Nađeš razloge. Imaš na jednom ramenu debila, a na drugom romantičara pa se fajtaju.
Debil "zna". Romantičar bi dao šansu pa kud puklo.

I onda su tanke granice. Tanka je granica između debila i manijaka i između šupendare i romantičara

Le Clerc kaže:

Možda se to moglo lakše postići?

Kad su brakovi bili neskriveno sklapani iz interesa (zlato, oranice, rudnici, kraljevstva, ...) - možda su ljudi su bili svom partneru sve i oni pravi. Jer im je "sve" i "pravo" bila oranica, rudnik, kraljevstvo, ... što se moglo izmjeriti vagom ili metrom.

A danas se traga za The Ljubavlju. Kako znati da smo je našli? Kako Ljubav izgleda? Ne može se kao nekada nakon 5 minuta mjerenja vagom ili metrom znati da je to to. Treba se investirati vrijeme i živce u stvaranje veze da bi nakon 1-2-3 godine shvatili da netko od nas dvoje nije ona osoba s kojom bi se Veličanstvena Ljubav probudila za u Vječnu Vječnost. I onda sve ispočetka.

A tada mjeriš metrom koji je i pomalo iskrivljen u toj fazi mjerenja.

[astor pec]

Don`t cry kaže:

mda, mislim da to astor želi reć. nismo sinkani i zato samo rijetki ubodu isti tajming u odlučivanju i rijetki su sretni u ljubavi?

Svijet onakvog kakvog ga ja vidim, nije jednak svijteu kakvog ti vidiš. Ljudski odnosi su poput dvaju naroda različitih jezika, kada naiđu jedno na drugo, prvo se vjerojatno gledaju i čude se koji kurac su ovi ovdje, da ih blebnem kamenom(?) aj mahnut ću. Prvo ide neverbalno, ostalo je diplomacija i pokušaji shvaćanja. U tjelesnom ne zakazujem, ali nijedna država me ne bi za diplomata, osim neke lijeve. (upravo ta lijeva je 'THE ONE' koja bi trebala reći da će me zaposlit kao kulturnog atašea)

[Le Clerc]

radical change kaže:

Ne vjerujem u postojanje prave osobe

E, ja vjerujem da za svakoga postoji jedna prava osoba I da nam život uvijek nekako spoji puteve s njom.
(To što mi uglavnom sjebemo te prilike je već druga priča).

onda je jedna cura koja drži do sebe izjavila kako želi visokog, crnog, sportski građenog, elokventnog, sa fakultetom, plaćom i svojim stanom bla bla..

Šta bira ona, novi automobil?

[calea]

astor pec kaže:

Svijet onakvog kakvog ga ja vidim, nije jednak svijteu kakvog ti vidiš. Ljudski odnosi su poput dvaju naroda različitih jezika, kada naiđu jedno na drugo, prvo se vjerojatno gledaju i čude se koji kurac su ovi ovdje, da ih blebnem kamenom(?) aj mahnut ću. Prvo ide neverbalno, ostalo je diplomacija i pokušaji shvaćanja. U tjelesnom ne zakazujem, ali nijedna država me ne bi za diplomata, osim neke lijeve. (upravo ta lijeva je 'THE ONE' koja bi trebala reći da će me zaposlit kao kulturnog atašea)

Aha, samo moraš i ti prepoznati lijevu. I malo se i njoj prilagoditi. I ona tebi. A tu malo i strpljenje igra ulogu. Danas se većinom ide u glavu. A kulturni ataše se ne postaje preko veze.

[Don`t cry]

Le Clerc kaže:

Možda se to moglo lakše postići?

Kad su brakovi bili neskriveno sklapani iz interesa (zlato, oranice, rudnici, kraljevstva, ...) - možda su ljudi su bili svom partneru sve i oni pravi. Jer im je "sve" i "pravo" bila oranica, rudnik, kraljevstvo, ... što se moglo izmjeriti vagom ili metrom.

A danas se traga za The Ljubavlju. Kako znati da smo je našli? Kako Ljubav izgleda? Ne može se kao nekada nakon 5 minuta mjerenja vagom ili metrom znati da je to to. Treba se investirati vrijeme i živce u stvaranje veze da bi nakon 1-2-3 godine shvatili da netko od nas dvoje nije ona osoba s kojom bi se Veličanstvena Ljubav probudila za u Vječnu Vječnost. I onda sve ispočetka.

ma ok, brak iz ljubavi je nova tvorevina i zajebala nas je al slažem se sa ulaganjem vremena. drugačije ne ide, moraš dati nešto, ući u nešt s nekim da bi uopće vidio. i vrijedi. nisam nešto romantična al ipak mislim da vrijedi i izgubljenog vrenema jer naučim nešto o sebi patnja produhovljuje. to me uvijek utješi

ex anais kaže:

Pa da.
Sve ostalo su kompromisi.
Netko recimo nije siguran da si ti ta i ti ga odlučiš čekati dok ne postane siguran. Mjesecima se natežete u nekom poluodnosu i onda jednog dana on odluči da bi eto mogli "probati". I probate. I onda je to veza. Neka hvala, ja bih radije gledala serije s mačkom.
Dok je nekoj drugoj to posve legitiman način pronalaska "pravog".

i boldano je ono od čega smo krenuli. nikom se više ništa ne da. pa jeboga, neće ti past u krilo po narudžbi s neta kak neki naivno misle

[astor pec]

calea kaže:

Aha, samo moraš i ti prepoznati lijevu. I malo se i njoj prilagoditi. I ona tebi. A tu malo i strpljenje igra ulogu. Danas se većinom ide u glavu.

Da, iako sam pobornik i pokrovitelj ovakvog ponašanja, mislim da je ono krivo. Potpuno krivo.

A kulturni ataše se ne postaje preko veze.

[ex anais]

Don`t cry kaže:

i boldano je ono od čega smo krenuli. nikom se više ništa ne da. pa jeboga, neće ti past u krilo po narudžbi s neta kak neki naivno misle

Pa da, meni se tako ne da. Ako se nismo jednako prepoznali, a znam da je moguće, been there, neću. Onda mi i ne treba. Jebeš onda to. Jer probala sam i tako. Meni nije uspjelo. Znam neke kojima je. Mjeseci čekanja, bivanja nečijom kako da se izrazim a ostanem fina, ne znam, a onda te promovira u nešto vrijedno pokušaja. Nazovi to ponosom, ali ne bih ja tako. Ako ti ne valjam iz prve, bome neću ni iz pete, samo će proraditi razlozi zašto bi vezu s "nekim". A ako ti i valjam iz pete, moj ego to ne može odhendlati pa je bolje za oboje da se poštedimo toga. Nisam savršena, daleko od toga. Ali ja u takve ljubavi ne vjerujem.

[radical change]

Le Clerc kaže:

E, ja vjerujem da za svakoga postoji jedna prava osoba I da nam život uvijek nekako spoji puteve s njom.
(To što mi uglavnom sjebemo te prilike je već druga priča).

Nema, sve ti govori u prilog tome a ti naravno možeš vjerovati što god želiš. Ljudi nisu preslik naših želja i potreba. Ono što postoji i ono što ja cijenim na početku je klik. On ili postoji ili ne. Gdje postoji klik velika je šansa da će postojati i veza. Ako ga nema i veza je upitna. A veza će opstati ukoliko su partneri dovoljno kompatibilni (dovoljno slični interesi, pogledi, sex), a sve ostale se pomiri a znaš kako. Jednostavno tako što vezu i ljubav doživljavaš na pozitivan način i u nju ulažeš jer ti je jako jako bitna. Dakle treba znati "održati vezu" kao što ne znam treba znati voziti automobil, to se uči. Veze imaju svoju dinamiku koja se satoji od jako loših faza (pred prekidom) i jako dobrih faza, to je realnost. Pitanje je samo da li vas dvoje sazrijete dovoljno pa to što imate držite dovoljno vrijednim ili ne. Ako smo sebični to ne igra, mi gledamo isključivo sebe, MI ne postoji u našem razmišljanju i veza ne može opstati.

Inače ne se nikada plašiti veza, jer i prekidi su najveća prilika za iskustvo i našu osobnu izgradnju. Nikad više ne napredujemo nego nakon krahova u životu. A treba uvesti jedno pravilo u svoj život a to je da sebe ne smijemo izgubiti zbog bilo čega ili koga. To je život jebi ga..