Kako postati psiholog, psihijatar, psihoterapeut

[__5ra__]

principessa_007 kaže:

sad je po bologni sve drugačije. ne znam za druge studije, nešto sam načula da je u rijeci od početka sve orijentirano na kliničku psihologiju.. inače studiram u zadru i tu nakon preddiplomskog možeš birat jedan od tri "modula":klinički, edukacijsko-razvojni ili industrijsko-organizacijski.. mislim da se tako zovu.. ja sam tek nedavno upisala pa i ne znam kako će bit dalje, zasad su nam predavanja ponajviše orijentirana na eksperimentalno proučavanje, znanstvene metode i to.. a pošto još niko još nije proša kroz taj bolonjski sistem, morat ćemo još malo pričekat da vidimo jel se zbilja nešto prominilo i na što to sve sad sliči..

Nije to baš tako u Rijeci. Mislim, ovo što se tiče kliničke. Uostalom, ima još vremena dok prvi bolonjci dođu u priliku birati što će i kako će

[__5ra__]

OleLole kaže:

moze mi neko reci kako se postaje klinicki psiholog u hrvatskoj i koje ovlasti on ima?

(sorry, ako negdje pise odgovor, ali novi sam kolac ovdje pa se ne snalazim najbolje po mnostvu ovih tema. )

Ja mislim da u Hrvatskoj baš ne postoji klinički psiholog. U stvari, možeš upisati i završiti specijalizaciju iz kliničke psihologije (u biti to se moglo do Bolonje, sad ne znam kako ide) i nakon toga si mr. spec. kliničke psihologije. E, sad jesi li time i klinički psiholog, nisam baš sigurna. Mislim da jesi samo po tome jer nema nešto što bi bilo bliže kliničkom psihologu. Mislim da je temeljni problem što tijekom specijalizacije imaš svega nekoliko tjedana praktičnog rada.
Evo nešto iz Zakona o psihološkoj djelatnosti, možda ti to pomogne:

Psiholog može obavljati privatnu psihološku praksu pod sljedećim uvjetima:
o da ima odgovarajuću dopusnicu,
o raspolaže odgovarajućim prostorom i opremom,
o ima poslovnu sposobnost,
o da je radno sposoban za obavljanje privatne psihološke prakse,
o da nije u radnom odnosu s punim radnim vremenom, odnosno da ne obavlja neku drugu samostalnu djelatnost.

E, sad, što je to odgovarajuća dopusnica:
Za obavljanje psihološke djelatnosti koja nije obuhvaćena dodiplomskim obrazovanjem i
obuhvaća stručno zahtjevnije oblike rada u područjima kliničke, zdravstvene, penološke,
forenzičke, vojne, pedagoške i školske psihologije, te psihologije rada, športa, socijalne skrbi,
profesionalne orijentacije i medicine rada, psiholog uz osnovnu mora steći i posebnu
dopusnicu.
Posebna dopusnica može se steći na temelju završenoga odgovarajućeg osposobljavanja u
ustanovi s odgovarajućim programom.

Osobno, mislim da to nije baš pretjerano jasno definirano, ali evo, valjda će ti ovo barem malo pomoći.

[lilu!]

Postoji na Medicinskom fakultetu postdiplomski od 1 godine nakon kojeg imaš pravo otvorit praksu privatnu, prepisivati lijekove i psihoterapeut si...! Naravno, samo za liječnike je postdiplomski
To je super, ne moraš specijalizirat psihijatriju a smiješ raditi sve isto...

[zordi]

__5ra__ kaže:

Evo nešto iz Zakona o psihološkoj djelatnosti, možda ti to pomogne:

Psiholog može obavljati privatnu psihološku praksu pod sljedećim uvjetima:
o da ima odgovarajuću dopusnicu,
o raspolaže odgovarajućim prostorom i opremom,
o ima poslovnu sposobnost,
o da je radno sposoban za obavljanje privatne psihološke prakse,
o da nije u radnom odnosu s punim radnim vremenom, odnosno da ne obavlja neku drugu samostalnu djelatnost.

E, sad, što je to odgovarajuća dopusnica:
Za obavljanje psihološke djelatnosti koja nije obuhvaćena dodiplomskim obrazovanjem i obuhvaća stručno zahtjevnije oblike rada u područjima kliničke, zdravstvene, penološke, forenzičke, vojne, pedagoške i školske psihologije, te psihologije rada, športa, socijalne skrbi, profesionalne orijentacije i medicine rada, psiholog uz osnovnu mora steći i posebnu
dopusnicu.

Posebna dopusnica može se steći na temelju završenoga odgovarajućeg osposobljavanja u ustanovi s odgovarajućim programom.

Što znači da bi zapravo mogao završtiti stručno usavršavanje vani i baviti se time, ali onda postoji problem nostrifikacija tog papira (diplome)... pa se onda možda i ne možeš baviti time.

__5ra__ kaže:

Osobno, mislim da to nije baš pretjerano jasno definirano, ali evo, valjda će ti ovo barem malo pomoći.

U tom Zakonu dosta toga baš nije jasno definirano

[lilu!]

Ma to ce se sve urediti ulaskom u EU!!! Naravno da ce psiholozi moci voditi privatnu praksu.. nemojte se brinuti.. ako vani imaju mogucnost, moraju i ovdje..!

[__5ra__]

Psiholozi i sada mogu voditi privatnu praksu. Osobno znam nekoliko kolega koji to rade, za neke od njih čak mislim da nemaju završenu nikakvu specijalizaciju. Možda je stvar je u tome koju djelatnost registriraš, možda to ne mora baš biti psihoterapija nego savjetovanje, nemam pojma, bubam

[__5ra__]

zordi kaže:

Što znači da bi zapravo mogao završtiti stručno usavršavanje vani i baviti se time, ali onda postoji problem nostrifikacija tog papira (diplome)... pa se onda možda i ne možeš baviti time.



U tom Zakonu dosta toga baš nije jasno definirano

Nostrifikacija je uvijek problem, evo recimo naši sada ne žele nostrificirati magisterije iz vana jer su kod nas, po Bolonji, ukinuli magisterij. Istovremeno, magisterije stečene kod nas priznaju. Nema nikakve logike. Ako si vani magistrirao, tko ti je kriv. Ako si kod nas, onda je to OK. Kao da se ne radi o istoj državi u kojoj želiš da ti taj magisterij vrijedi Ništa, morat ćemo svi na doktorat

Zakon... meni se nekako čini da je tamo manje dobro nego loše definiranih stvari

[marijan_e]

jeli mi ko može napisat popis kolegija studija psihologije u zg za 1.godinu..hvala

[thegirl]

mislim da imaš na njihovim stranicama!!!!

[marijan_e]

ma nisan moga nać

[thegirl]

imaš na ikoni na kojoj piše "predmeti" na sajtu

[marijan_e]

naša naša fala

Tek sam jucer otkrila ovaj forum surfajuci internetom u potrazi info o psy u hr i od nekih info sam se smrznula.

Zivim, radim I studiram vani, a imam se namjeru vratiti u hr u neko dogledno vrijeme, zanimaju me osnovne info o prakticiranju psy u hr.
Zavrsila sam psy po bolognji prve tri godine i sada sam u potrazi za magisterijom i niti na kraj pamenti mi nije bilo da mozda stranjski magisterij ne bi bio priznat doma, sto sam negdje procitala na ovom formu, te da ne postoji ‘legalna’ privatna praksa u hr.

Ja razbijam glavu da li da upisem psihoterapije, zanima me gestalt ili organizacijusku psy jer radim u ljudksim resursima (ali administracije mi je dosta), no ne znam sta dome ide, a cini se da doma nisu regulirane osnovne stvari. svaki savjet dobro je dosao.

Da li me netko meze pojasniti sta znaci (procitala sam u jednom postingu) da sa magisterijm psihoterapija nije sigurno da se moze dobiti dopusnica rada u privatnoj praksi. Ne razumijem kada se te dopusine onda mogu dobiti. Moj magisterij iz psihoteracija npr. traje 4 godine i zahtjeva sate i sate prakse, a ako to nije dovoljno ne znam sta nasa Komora trazi kao kvalifikaciju. Bas bi mi trebalo da nakon cetri-pet godine strebanja i potresene love i love u nadi da postanem psihoterapeut, vratim se doma i nasi mi kazu sorry.

[reenee]

Molim vas par info da se mogu snaći sa daljnjim obrazovanjem - interesira me postojanje psihoterapijskih pravaca u RH, koliko ih je, na osnovu kojih završenih studija im se može pristupiti, kolika je mogućnost sudjelovanja stručnjaka iz dr. pomažućih profesija osim psihologa - npr.defektologa, soc.radnika i sl. Postoji li dobno ograničenje u sudjelovanju.. - Hvala!!!!

[thegirl]

Ja ću ti pomoći dati neke informacije ali će me netko morati dopuniti-postoji više psihoterapijskih pravaca u HR - kognitivno-bihevioralna terapija, gestalt terapija, realitetna terapija (za nju sam sigurna da je koriste s. radnici i defektolozi), kibernetika (mislim da isto kao i realitetna), grupna analiza (dosta popularna ali jako dugo traje školovanje). za ove terapije smo imali na faksu predavače koji su govorili o njima i o edukaciji. ima ih još - transakcijska analiza, racionalno-emotivno bihevioralna (o njihovoj edukaciji nisam čula ništa konkretno na svom faksu u RI tako da ne znam). Dobno ograničenje mislim da ne postoji, važna je samo volja i upornost.
najpopularnije su koliko ja znam KBT i gestalt ali moraš znati da i sama moraš imati i sama oko 100 sati terapije (100 puta minimalno 200kn- 20000kn, i još uz to platiti edukaciju).Cijene za edukaciju KBT i gestalta se kreću oko 30 000kn (nisam 100%sigurna) i traju oko 4-5 godina.
Mislim da realitetna traje 2 godine i zbog toga je popularna i jeftinija je (mislim oko 7000kn).
ovo su sve info što sam sporadično pokupila tako da ne znam koliko su točne još uvijek!

[Brazda]

Ako itko zna:
U Sloveniji se nudi posljediplomski iz obiteljske terapije, mene to zanima, ali ono što me glede Hrvatske zanima jest da li kod nas postoji takvo zanimanje, posljediplomski, bi li mi naši nostrificirali magisterij/doktorat, koji su uvjeto za dobivanje dozvole da budem obiteljski terapeut...

[thegirl]

Za nostrificiranje sam sigurna, jer dosta ljudi rade postdiplomske s mog faksa u Ljubljanji. ne bi išli da im ne vrijedi u Hr. Za obiteljskog terapeuta nisam sigurna, najbolje ti je da nazoveš komoru i dobro se raspitaš.

[eostra]

Pokušat ću odgovoriti na post Mad Scientista o tome kako stvari trenutno stoje na studiju psihologije po Bologni. Trenutno sam 2. godina na Hrvatskim studijima i moram reći da koliko sam zadovoljna cijelom tom pričom, toliko i nisam.

Prva stvar je ta da u biti nitko ne zna kako stvari stoje a ono što znamo su glasine koje i ne moraju nužno biti točne. Studiramo 3 + 2 godine i nakon treće godine bismo kao mogli raditi nešto ali nitko ne zna što a još nema niti radnih mjesta za bakalaureate iako se obećava da će ih biti.

Heh koliko je tome za vjerovati.

Druga stvar koja se veže na ono već otprije rečeno je da nemamo od koga saznati informacije npr. još uvijek se ne zna koliki će prosjek biti potreban za upis na 4. godinu.. po glasinama ili 3.5 ili 4.00.. glasine zatim kažu da oni koji imaju prosjek manji od toga neće moći upisati 4.godinu dok od drugih izvora (neprovjerenih također) saznajem kako se 4 godina ipak može upisati bez obzira na prosjek ali ako imaš tipa 17000kn za godinu.

Treća stvar se tiče te specijalizacije tijekom te dvije zadnje godine o kojoj se zna (barem ja) kako je to specijalizacija... i ništa više.

Moram priznati da sam pomalo razočarana sa cijelom tom situacijom, kada sam upisivala studij bila sam puna entuzijazma ali on se pomalo gubi svaki puta kada čujem koliko će mi novaca i godina biti potrebno kako bih radila ono što bi željela raditi - biti terapeut.

Neke stvari mi se ipak sviđaju na ovom novom programu.. npr. učim/o barem koliko toliko redovito na što nas "prisiljavaju" kolokviji, ispiti koji su prije bili dvosemestralni su sada podijeljeni na dva ili više predmeta i na taj način je puno lakše učiti za ispite a zbog zahtjevnosti većine profesora dobar dio toga gradiva zapravo ostaje u glavi.

Dakle, voljela bih da mi netko odgovori na pitanje što bih ja konkretno trebala napraviti kako bih jednog dana postala terapeut. Neka odgovor bude pisan kao za totalnog neznalicu (što ja priznajem jesam) . Da li u cijeloj toj priči pomaže tipa sudjelovanje u nekom istraživanju (to smo nekolicina mojih kolegica i ja odlučile napraviti sljedeće godine) koje bi istina bog s obzirom na naše znanje bilo primitivno, ali hej, bar smo se potrudile. Da li bi pomoglo kada bih već sad krenula na seminare povezane s terapijama? Ima li kakvog utjecaja na cijelu priču volontiranje....i sve one stvari koje mi trenutno ne padaju na pamet?
Hvala

[La Havre]

"antipsihijatrija", pokret kliničkih praktičara, koji su htjeli unijeti promjene u svoj rad. Zahtijevali su zabranu agresivnih terapijskih postupaka, te vraćanje ljudskog dostojanstva psihijatrijskom pacijentu, uključujući pravo na samostalno odlučivanje o svojoj sudbini.
U nekim državama uspjeli su postići izmjene pojedinih zakonskih odredbi, te senzibilizirati javnost za probleme psihijatrijskih pacijenata. (Na valu takvih, humanističkih ideja snimljen je "Let iznad kukavičjeg gnijezda".)
Nažalost, nakon prvih uspjeha, pokret je oslabio i mnogoštošta se vratilo na staro. Danas mnogi mlađi praktičari donose sudbinske odluke o tuđim životima sasvim neopterećeno, kao da nikad nisu čuli za nekakve "antipsihijatre".
Eto što je jedan od njih još davne 1965. napisao:
"Klinički psihijatar, u želji da bude što "naučniji" ili "objektivniji", ponekad se dobrovoljno obavezuje na objektivnu opservaciju ponašanja pacijenta. Najjednostavniji odgovor bio bi da je to nemoguće. Zapaziti "znake oboljenja" ne znači vidjeti ih neutralno. Osim toga, njegovo ponašanje možemo tumačiti bilo kao "znake oboljenja", bilo kao ponašanje koje izražava njegovu cjelokupnu egzistenciju. Dakle, tumačiti egzistencijalno - fenomenološki..." R. D. Laing - "Podijeljeno ja, egzistencijalna studija zdravlja i ludila".


Ti pises kao da bi bila iz domene!
Stvari su vrlo interesantne, pa na Zapadu i dandanas vlada velika svadja izmedju psiho-analiticara i psihoterepeuta-psihologa.
Psihologija odbacuje psihoanalizu kompletno, bez osvrta na Freudijance. A "antipsihijatrija" jos nije isceznula iz zivota.
Mozda je malo zaboravljena, ali ono sto su postigli moze se vidjeti. Psihicki obeljele osobe imaju potpuno normalan tretman na Zapadu, i terapija je u korijenu promjenjena. Farma-preparati nisi vise glavna okosnica terapije, nego samo nadopuna psihoterapije, koja je napravila velike korake u lijecenju psihickih bolesnika.

[Cocaine Nights]

Dakle, voljela bih da mi netko odgovori na pitanje što bih ja konkretno trebala napraviti kako bih jednog dana postala terapeut. Neka odgovor bude pisan kao za totalnog neznalicu (što ja priznajem jesam) . Da li u cijeloj toj priči pomaže tipa sudjelovanje u nekom istraživanju (to smo nekolicina mojih kolegica i ja odlučile napraviti sljedeće godine) koje bi istina bog s obzirom na naše znanje bilo primitivno, ali hej, bar smo se potrudile. Da li bi pomoglo kada bih već sad krenula na seminare povezane s terapijama? Ima li kakvog utjecaja na cijelu priču volontiranje....i sve one stvari koje mi trenutno ne padaju na pamet?
Hvala[/COLOR][/QUOTE]


Kako bi postala terapeut trebaš završiti neku od psihoterapijskih škola koje se nude u Hrvtaskoj. O njima je i koje su, bilo je riječi u prijašnjim postovima. Ukratko, one za koje ja znam su: CBT, Grupna analiza, Kibernetika psihoterapije, Gestalt i Realitetna. Na većinu od njih možeš krenuti kao apsolvent, a možda i kao student zadnje godine psihologije. Koliko sam upoznat sa stanjem stvari, nikakva sudjelovanja u istraživanjima ili volontiranje nisu uvjet za bilo koju terapijsku školu te koliko mi se čini njima i fali polaznika pa uglavnom ne propisuju neke posebne uvjete uz fakultet psihologije, a većina njih prima i osobe sa srodnih fakulteta kao što su socijalni rad, defektologija i sl. Iznimka je Grupna analiza gdje nakon odslušanog uvoda moraš proći kroz nekoliko intervjua i kako čujem Gestalt gdje traže godine starosti. Kada kreneš, ovisno o školi, slušaš seminare (uglavnom usvajaš pseudoznanstvene teorije, izuzev CBT-a koji je koliko-toliko znanstveno utemeljen), radiš na sebi (ventiliraš osjećaje i/ili cmizdriš u grupi ili individualno) i druge stvari koje od tebe traže po programu.
Najbolje bi bilo da nađeš kontakt telefonske brojeve osoba koje drže predavanja u tim školama te ih kontaktiraš pa će ti one poslati materijale vezane za svaku pojedinu školu.
Napominjem da ni jedna od psihoterapijskih škola nema službeno priznat status , tako što se formalnosti tiče njihove diplome kad završiš možeš okačiti o zid.
Međutim, ne znam koliko to što nisu službene treba zabrinjavati, jer osobe koje su ih završile svejedno na neke načine provode savjetovanje i/ili pishoterapiju pa imaju i privatne prakse. Mislim, možeš ti završit i neku školu za atrologiju u npr. Ukrajini pa otvorit ovdje privatni obrt i pružati "astrološka savjetovanja" osobama koje to interesira.