''Može li'' tročlana obitelj živjeti u jednosobnom stanu?

[litlle_girl]

MM i ja smo bili u 40 kvadrata, koji su bili sastavljeni od wc-a, dnevnog boravka i trpezarije u jednom, kuhinja malo odvojena, i sobica u kojoj je stao samo naš krevet i kunica.... dok smo bili sami bilo nam je dovoljno, ali kad je došla beba sa njezinim potrebama se povećala i naša potreba za prostorom.
mislim da je bitnije da je prostor u tih 40 kvadrata dobro iskorišten i da će beba imati dovoljno za kretanje, za sve ostalo ćete se snaći.

[ksenija_2]

Nas troje živi u takvom stanu.
Međutim, nemamo odvojenu spavaću sobu, jer to nije nikako moguće napraviti (nemoguće je pregraditi taj prostor na 2 dijela).
Osobno je meni to bio šok, jer sam od rođenja živjela u kući i imala sam svoju sobu; ali sada ne znam bih li mogla malog staviti u drugu sobu i kad bih imala tu mogućnost
Dijete ima svoj krevetić i 3-4 kutka u stanu za svoje igračke (jedan za slikovnice, drugi za plišance, 3. i 4. za ostale igračke).
Npr. nismo imali prematalicu, niti viper, niti ogradicu, niti hranilicu (jer ih nismo imali gdje držati). Jedna korisna i praktična stvar koju sam kupila je booster za običnu stolicu koja mi nije zauzimala nikakav prostor, a mali je mogao s nama sjediti otkako se sam uspio stabilno posjesti.
Elem, moguće je, a čula sam i za slučaj gdje u jednosobnom stanu žive roditelji i 3 djece (ne, nisu siromašni, samo ne znaju posložiti prioritete pa kupe novi auto, umjesto da gledaju kako bi preselili u veći životni prostor ). Naravno, i ja se nadam da mi nećemo doživotno biti u ovom stanu

[sun.shine]

WhatToDo kaže:

Hvala vam puno!
Ne mislim ja da bismo se mi ''poklali'' zbog tjesnoće , nego samo prosto zamišljam kako će uopće taj naš stan izgledati kad stigne beba-mislim da se neće imati kuda proći nogom , hoće li beba ispaštati i sve to... Zamišljam scenu kad nam neko dođe i onda jadna beba mora spavati tu, medju svima nama
Tako, malo se plašim, ali eto, dajete mi podršku, mnogi su odrasli i u većim porodicama, a u manje kvadrata
I mi ćemo nekako

Pa čuj, police, klizna vrata, sklopivi i višefunkcionalni namještaj i nemaš brige.

[SummerNight]

Istina, moze se. I ja i mm smo tako odrasli i dok smo bili djeca nismo imali s time ama bas nikakvih problema.
Ali, cinjenica je da mi je s pubertetom pocela jako jako jako faliti moja soba, moj mali kutic, prostor u kojem cu biti svoj gazda i u koji nitko nece imati pristup, s jednim vratima i jednim prozorom i krevetom.
Identicno je bilo s mmom.
Zanimljivo je da smo oboje zapravo odrasli u velikim stanovima kvadraturom, ali bez mogucnosti pregradjivanja ili neceg slicnog, tako da se nemojte bedirat oko kvadrata, ponekad je lakse u malom stanu djetetu osigurat njegov prostor nego u vecem s idiotskim rasporedom.

[ksenija_2]

sun.shine kaže:

Pa čuj, police, klizna vrata, sklopivi i višefunkcionalni namještaj i nemaš brige.

Ja npr. nemam ni police ni klizna vrata. Ali imamo kutnu garnituru koja se razvuče u veliki krevet i koja u oba dijela ima kutije za posteljinu (što je i više nego korisno).

[mandy]

Može se...al uvijek bi bilo ljepo imati više mjesta....
Nas je sad 4-ero u cca 55 m2 i sumnjam da ćemo si moći priuštiti išta veće..

[RazmaŽena]

mi živimo u 30 kvadrata s jednogodišnjim bebačem. nemamo odvojenu spavaću i stan je pretrpan, ali nam je još uvijek ok. kada bismo imali još jednu prostorijicu gdje bi nam bio kraj!
poznanica je komentirala kako joj se od svih njezinih prijatelja najsretniji čine jedni roditelji trogodišnjeg dječaka koji isto žive u 30 kvadrata. naravno da to ne mora biti povezano, ali možda je taj mali prostor na neki način pridonio njihovoj bliskosti.

[sofijica]

Tromjesečna beba, suprug i ja u 43m2 i to podstanarska..
Evo kako to trenutno izgleda - kad smo sami, sve je ok, kad imamo goste (zasad još babinja i to), iznimno naporno za bebu jer ne mogu ljude stišavati non-stop, a ako se njoj spava nemam kamo s njom jer se u spavaću ulazi iz dnevne sobe i sve se čuje..
Po stanu stalno premještamo njen viper, AS, kolica (svaki dan kad se vratimo iz šetnje zapravo ih moramo razmontirati jer nemaju gdje stajati).. Bicikl nam je zasad kod prijatelja jer ga u ovom stanu nemamo gdje smjestiti. Moje sitnice (kreativa i ostalo) su u kutijama, čekaju veći stan Njen kinderbet zbog male spavaće sobe svaku večer rotiramo da ga približimo svom bračnom krevetu (drugačije ne možemo a time smo zablokirali prilaz ormaru, pa ga preko dana vraćamo na drugo mjesto.. Znam da ovo izgleda naporno, ali nije
Volimo se i veselimo našem malom prostoru, kad ga sredimo i ulickamo, a i stalno smišljamo nove načine kako optimizirati raspored stvarčica po stanu (prisiljen si riješavati se svega što ti zaista ne treba :zubo)
U biti - ništa nam ne fali i zaista nam je zasad ovo dovoljno.. čak mi i odgovara to da je spavaća blizu pa ju dok kuham mogu pogledati svakih par minuta i tako.. međutim kad bude trebala svoj radni stol ili još jedna beba, to bi zaista bilo teško izvedivo..

Prije toga: brat, sestra, starci i ja u 56m2.. komaaaaa.cmizdrila sam za svojom sobom cijeli teenage..a da ne pričam da mi starci već 28 godina svaku večer razvlače kauč u dnevnoj sobi.. meni je to grozno i ovu kvadraturu gledam kao prijelazno riješenje..

[~Scarlet~]

Sve je stvar navike i pametne iskoristivosti i funkcionalnosti prostora.
Navike kažem zato što sam odrasla u kući od cca 100 kvadrata (mama, tata i ja). Počela sam živjet i dečkom u njegovom stanu, cca 35 m2 (tamo je živio s starcima i sestrom, a onda su se oni odselili) i bilo mi je koma. Premali prostor, užas, klaustrofobija, nemam kud sa stvarima...

[Lali Puna]

ksenija_2 kaže:

Ja npr. nemam ni police ni klizna vrata.

pa da imaš police il klizna vrata možda bi uspjela pregradit nekako prostor da odvojiš spavaću
ne mora se nužno gradit zid da bi se odvojio prostor za krevet i malo mira

[Maca Micko]

nas četvoro živimo u 47m kvadratnih

[WhatToDo]

Da, 40 kvadrata i nije toliko malo, ali je raspored jako loš, tako da je vrlo teško napraviti od ove ''velike'' sobe još jednu sobicu.
Dnevna soba je oko 20 kvadrata, a ostali kvadrati su u maloj kuhinji (koja može biti samo kuhinja i ništa više), hodniku (koji smo maksimalno iskoristili sa tzv. američkim plakarom-baš do zadnjeg milimetra koji je mogao biti iskorišten), te kupatilo i wc zajedno. Da, zaboravila sam, imamo i oveći balkon.
Znam slučaj stana od 33 kvadrata, ali koji ima tako dobar raspored, da su u 33 kvadrata stale dvije solidne sobe. Ali ova moja soba je totalno ''nelomljiva''.
I kod namještaja smo se potrudili da bude više funkcionalno nego nešto vizuelno bajno , kao što neko od vas reče, sve što imamo se razvlači i sve ima sanduk...
Ma OK, preživjet ćemo Hvala vam na podršci!

[SuzyQ0123]

WhatToDo kaže:

Da, 40 kvadrata i nije toliko malo, ali je raspored jako loš, tako da je vrlo teško napraviti od ove ''velike'' sobe još jednu sobicu.
Dnevna soba je oko 20 kvadrata, a ostali kvadrati su u maloj kuhinji (koja može biti samo kuhinja i ništa više), hodniku (koji smo maksimalno iskoristili sa tzv. američkim plakarom-baš do zadnjeg milimetra koji je mogao biti iskorišten), te kupatilo i wc zajedno. Da, zaboravila sam, imamo i oveći balkon.
Znam slučaj stana od 33 kvadrata, ali koji ima tako dobar raspored, da su u 33 kvadrata stale dvije solidne sobe. Ali ova moja soba je totalno ''nelomljiva''.
I kod namještaja smo se potrudili da bude više funkcionalno nego nešto vizuelno bajno , kao što neko od vas reče, sve što imamo se razvlači i sve ima sanduk...
Ma OK, preživjet ćemo Hvala vam na podršci!

A da zatvorite balkon? Pa se koji zid malo pomakne i eto još jedne sobice za bebu!!

[ksenija_2]

WhatToDo, upravo to- i nama je raspored loš. Ne postoji način da se naprave dvije sobe od jedne velike.
Lali, znam da mi nije potreban zid za to, ali trebaš doć kod nas pa vidjeti. Neki su stanovi, gledajući raspored i tlocrt prostorija u njima totalno nefunkcionalno napravljeni. Kada bih sobu htjela odvojiti na dva dijela, imala bih jednu prostoriju bez prozora

[zaručena]

bili jednom podstanari u 40 kvadrata. doduše samo muž i ja, ali prije nas je tu živjela obitelj s dvoje djece. to je prvotno bila garsonjera ali pregrađena: kuhinja, zatim od kuhinje kliznom pregradom odvojeno za dječju sobu u kojoj je prozor, uski ormar, radni stol i 2 kreveta na kat. kuhinja nije imala prozor pa bi za vrijeme kuhanja dječja soba morala bit otvorena, ali to bi možda bolja napa riješila. i druga prostorija je najveća, boravak s trpezarijom u kojem su spavali roditelji.

[Lastan]

WhatToDo kaže:

Pozdrav svima!

Zamolila bih vas za mišljenje i iskustva o životu u malom (jednosobnom) stanu, od 40tak kvadrata.
Naime, kupili smo stan, novogradnja, sve super. Ali...
U datom momentu smo bili u mogućnosti kupiti toliki i nikako veći stan.
Za sada, za nas dvoje je OK, dovoljan je, ne bunim se. Ali pitam se šta kad jednog dana dođe dijete?! Je li to uopće izvodljivo? Jeste li imali slično iskustvo?

Mi smo bili četveročlana obitelj u potkrovnom stanu u kojem ja sad živim solo.
Isprva smo kao dječje krevete imali fotelje na razvlačenje, kasnije krevete na kat, odvojene zavjesom od maminog i tatinog kreveta na drugom kraju sobe. Stolove smo zgurali pod prozore, ormari su srećom ugradbeni.
Općenito je ideja da ti namještaj služi i kao pregrada; ne zamaraš se suvišnim zidovima, već razmještaš stvari po potrebi. Višefunkcijski komadi namještaja posebno su korisni.
Istina, prostoru je drastično pomoglo što je kuhinja dovoljno velika da u nju stane stol.
Što točno s prostorom možeš učiniti jako ovisi o tome je li arhitekt usrao stvar, ali sve u svemu, može se živjeti. Malo zna biti tijesno, ali može se.

[blond lady]

može se živjeti ako se nema drugog izbora ali jako je skučeno, malo, dijete se može teško izgrati s malo većim igračkama u stanu itd.

mi živimo sa jednim djetetom u dvosobnom stanu i dosta nam je knap i ne znam više gdje sa stvarima jer nemamo balkona, spremništa u podrumu a da ne pričam o dj. igračkama, više joj ne kupujemo ništa jer nemamo gdje staviti, mi se selimo jer će na proljeće doći drugo dijete i nemam gdje ni sa stvarima, ni sa djetetom

[Nica]

Ja sam sa klincima živjela u malim podstanarskim jednosobnim stanovima 30-40 kvadrata. Klinci su imali sobu, a ja bih spavala na kauču.
Sada, kada imam svoju sobu, ostala mi je navika spavati u dnevnom. Jednostavno se desi da samo ugasim komp, pokrijem se, okrenem na drugu stranu i zaćorim ni ne sjetivši se da imam veliki udobni krevet.

Može se živjeti u malom prostoru, samo treba dobro organizirati prostor i osobe koje ga dijele.

[mandy]

MI imamo jednu spavaću sobu..sad smo svi u njoj jer su klinci još premali da bi bili sami...za 1-2 godine MM i ja selimo u boravak (za spavanje) a klinci će imati svoju sobu.

Meni je super što nemamo previše prostora pa ne gomilam stvari..igračke pogotovo..

[WhatToDo]

SuzyQ0123 kaže:

A da zatvorite balkon? Pa se koji zid malo pomakne i eto još jedne sobice za bebu!!

Ovo bi još mogla biti najbolja opcija. I mislim da će zatvaranje balkona biti neminovno kad dođe bebče